Citiraj:
no, bolnica cini svoje. bez obzira sto smo bile skupa skoro svo vrijeme (al nisam bila kraj nje kad su ju uspavljivali tj. odvodili i kad se probudila, a mislim da joj je to bio gadan sok) ne prica nista o tom dogadjaju, ko da ga je potisnula.
nema povjerenja u nas i ne zeli nam reci da ju nesto boli da ju ne bi odveli u bolnicu (npr. vidim da ju nesto muci u ustima a ne zeli reci i uporno tvrdi da ju ne boli. pa sam "ucjenom" izvukla odgovor iz nje. u ustima, na obrazu je imala ranicu), po noci se budi svakih pola sata u znoju stenjuci i ne pusta me od sebe, paranoicno provjerava jesam li kraj nje. i vidim u njoj strah. do sada ga jos nisam nikad vidjela...ali nadam se da ce uskoro vratiti povjerenje i vjeru
Da, tako je bilo i kod nas. S tim da je strah od mjerenja temperature vrlo brzo prošao, a noćnih buđenja još uvijek ima :/ ali su sve rjeđa.