Beti3 prvotno napisa
Čini mi se da ovo stanje “ostani doma” neće nikad proći. Ova izolacija, to je jako teško.
Ni vrt, ni dvorište mi ne pomažu. Da sam i htjela pjevati i pljeskati, isto bi mi bilo u krevetu ili na prozoru.
Još...mjesec...dana...još...dva...mjeseca...još ...tko...zna...koliko?
Nadam se da ću jednom ovo pročitati i reći kako sam nepotrebno postala malodušna, ali sada, sada ne mogu drugačije. Opet, mi ćemo nekako, ali djeca? Ovo, u čemu smo, je gore od ičega prije zamislivog. I bojim se da to nije sve.
Misli li itko ovdje slično meni?