Od početka do pola puta

Početak.
Znan svima u nekoj njihovoj inačici na ovom podforumu.
Upoznavanje svoje ljubavi. Maštanja o budućnosti, obitelji…
Brak. Nakon nekog vremena javlja se sumnja da nešto ne valja. Posjet liječniku i izvršene pretrage.
Gorka spoznaja da ne možemo biti roditelji. Promišljanje što i kako dalje. Godine idu…

Tada se rađa ideja o posvojenju. Razmišljanje o posvojenju, sazrijevanje i donošenje odluke.
U 10-toj godini braka podnosimo zahtjev za obradu i stjecanje podobnosti za posvojenje.
U startu smo MŽ i ja bili za do dvoje djece sa željom da budu mlađa od 4 godine, kako je vrijeme išlo tu smo granicu podigli do dobi predškolca.
Pisanje zamolbi svim centrima u Hrvatskoj i slaganje njihovih odgovora kako za sada nemaju djece i ne mogu udovoljiti našim željama.
Zvanje centara bar jednom mjesečno u početku, nakon godine dana zvali bi jednom tromjesečno, umorni i razočarani. Bilo je dana kad bi jedno od nas dvoje posustalo u nadi, ali uvijek bi tu bila druga polovica koja bi povukla.
Imali smo dobru soc. radnicu u našem centru koja bi nam iščitavala iz registra u kojim centrima ima djece dok su to mogli. Dok netko u ministarstvu to nije zabranio. Tada bar nismo morali zvati sve centre već samo one gdje je bilo smisla nazivati. Prisustvovali smo Adoptinoj konferenciji za posvojenje zbog radionica jer smo smatrali da je svaka edukacija bitna.

Onda je nakon dvije i po godine čekanja uslijedio prvi razgovor u jednom centru.
Između nas 5 parova, nismo prošli kao posvojitelji uz obrazloženje da nemamo završenu školu za posvojitelje iako nije bila obavezna.
Nakon par mjeseci i u našem gradu je organizirana škola za posvojitelje koju smo završili.
Ponovo slanje zamolbi svim centrima sa dodatkom o završenoj školi za posjetitelje.
Na početku treće godine čekanja uslijedio je drugi poziv na razgovor, ovaj put nas je bilo 12 parova. I opet košarica ovaj put bez obrazloženja.
Te iste jeseni prisustvovali smo na Adoptinoj radionici u Splitu.
Tijekom naših razgovora sa djelatnicima centara primijetili smo da im je drago čuti kako se potencijalni posvojitelji educiraju i aktivno pripremaju za posvojenje.

Nakon slanja zamolbi svake godine svim centrima i silnih telefonskih poziva, odlučili smo se za aktivnije traženje svoje dječice i krenuli na turneju po centrima. Pripremili smo opet zamolbe i dodali slikovnicu o nama za podijeliti po centrima. Uzeli smo si par dana i obišli 14 centara i predstavljali se djelatnicima centara. Dobrodošlice su bile svakakve, neki su nam govorili da ne trebamo dolaziti jer posvojitelje traže iz registra a nekima je bilo drago što dolazimo i to su smatrali pozitivnim.
Mi smo dali sve od sebe a dalje neka bude volja Božja. I bi.
U jednom od tih centara su bila što se kasnije pokazalo i naša djeca.
U jednom centru dali su nam naznaku da bi u budućnosti mogli imati dvoje djece za posvojenje. Osjetili smo da bi to mogla biti naša.
Svako malo bi zvali, odgovor uvijek isti, nema ništa nova i tako je skoro prošla godina dana.
Zovem, bez nekih očekivanja a ono sa druge strane žice veseli glas koji kaže „Imamo dobru vijest. Kad možete doći na razgovor u centar“.
I tako mi dođemo u centar, prođe sve 5 i saznamo da nas ima preko 20 parova kandidata! I da ćemo tek za mjesec dana znati da li ulazimo u drugi krug odabira (zbog velikog broja kandidata i godišnjih odmora).
Mjesec dana proveden na iglama! Tisuću pitanja i scenarija motalo nam se po glavama.
Konačno stiže poziv za ponovni posjet centru i dodatni razgovor, jedni smo od dvoje kandidata!

Došli mi, razgovaramo sve u dobroj vjeri puni nade ali odluka još ne pada, još se čeka razgovor sa drugim parom.
Otišli mi na kavu da se dojmovi malo, ali malo slegnu i krenemo kući.
Nakon 10-tak minuta vožnje zvoni telefon, zovu iz centra možemo li se vratiti. I ništa više ne govore.
Vratili se mi, skroz zbunjeni što se događa, nasmiješene djelatnice centra kažu da su odabrale nas i pitaju bi li htjeli djecu nakratko vidjeti!
Naravno:trci:! Mi oboje u šoku, zar smo mi to uspjeli, postati ćemo roditelji.
I takvi zbunjeni, nepripremljeni otišli smo na kratko upoznavanje i druženje sa klincima.
Praznih ruku ali otvorena srca i širokog osmjeha! Kad smo vidjeli djecu oboje smo osjetili da je to TO, dogodio se onaj famozni „klik“ o kojem se priča.
Tih sat vremena proletio je jako brzo.
Jedno veliko hvala udomiteljici koja je pripomogla da taj prvi susret prođe bez trauma. I za sve ostalo.

Tijek druženja je djecom je bio postepen a odvijao se svaki vikend sljedeća 2 mjeseca.
Krenulo je sa druženjem na par sati u domu udomiteljske obitelji, pa prvi izlazak na dječje igralište sami, pa poludnevni izlet, jednodnevni izlet i prvi vikend kod nas. Onda drugi vikend pa i cijeli tjedan u našem domu. Točno nakon 2 mjeseca što smo upoznali našu dječicu odveli smo ih kući. Dječica su stoički podnijela sva putovanja.
Još smo trebali sačekati da rješenje o posvojenju postane pravovaljano kako bi i službeno postali roditelji.
Postali smo mama i tata u 44. godini. Upornost i trud su se isplatili, nagrađeni smo sadva para ručica oko vrata.
Neprocjenjivo!
U dva mjeseca prešli smo 9.000 km za 1.600 € putnih troškova (ovo sam morao napisati, ipak sam muško):lol:.

Izmamio si mi suze! Divna, divna priča. I još ljepši život koji ih stvori. Čestitam cijeloj novoj obitelji!

Svaka vam čast na upornosti i strpljenju! :)

I meni si suze izmamio. Divna priča, samo bi je ja nazvala "od početka do novog početka" i želim vam sretan novi početak i svaki korak dalje koji slijedi. :heart:

Predivna prica. Uzivajte kako Barbi rece u novom pocetku.

Truljo....nemam što reći, sretna sam zbog vas...uživajte i volite se, sad slijedi najljepši dio...:heart::ghug:

Truljo cestitam !!!! :heart:

Eto! Tako treba, bravo! TO je borba i ono "guranje planine"!

Čestitam od srca!!! :heart:

Čestitam:heart:
Uživajte, pazite se i mazite :ghug:

Čestitam!! Predivna priča :)
Krenule su lijepe vijesti na ovom podforumu:)

Cestitam :heart:

Čestitam!

Predivno! :)

Čestitam!
:heart:

Čestitam!!!:ghug:
Želim vam predivne blagdane u konačno proširenoj obitelji.

Čestitam :zaljubljen:!!!

Čestitam! :heart::-D

Čestitam od srca! Predobra priča uz simpatičnu završnu rečenicu. Jedna nova avantura upravo počinje, sretno :)!!!!

Čestitamo i mi!!! Baš ste sretni :)

Lijepe vijesti, čestitam:zaljubljen:

:heart:

Sretna sam zbog vas!

Čestitam! :-D

Čestitam od srca. Divna priča.:-D:-D:-D:-D