Jeste li ikad zamoljeni da izađete iz trgovine jer vam dijete plače?

Bila jutros u knjižari s malenim od manje od godinu i po koji se rasplakao kad sam ga podigla kako ne bi dirao knjige dok sam pokušavala odabrati dar kad me teta zamolila da izađem jer plač smeta ostalim mušterijama. Osim mene bile su još dvije gospođe u knjižari. Izašla sam, a zatim i jedna od gospođa koja je izašla kad je čula što mi je prodavačica rekla. Napisala sam mail knjižari. Jesam li jedina kojoj se to dogodilo?
Moja prva reakcija je wtf... Školska knjiga, kupovala sam dar za dječji rođendan, dijete malo plače, ja ga držim, nije da baca knjige unaokolo dok ja listam novine...

nisam ni osobno (mada je moja bila jako dobra i nije nikad plakala :mrgreen::roll:)
a bila sam svjedok puno "gorim" ekscesima od dječjeg plača
bacanje, vrištanje, udaranje
pa nisam vidjela da je itko radi toga zamoljen da izađe van

Ne,nikad cula za tako nesto. Pa nije da si s bebom dosla u nacionalnu knjiznicu gdje se podrazumijeva tisina!
Dozivjela puno tantruma tuđih klinaca u trgovinama,al nikad cula da je netko zamoljen da napusti prostor.

S druge strane,u dva navrata sam bila na rucku u restoranima gdje su do nas bili ljudi s malim bebama koje su neutjesno plakale,ono vristeci beba-plac i to traje s kracim prekidima koliko i nas rucak:sat vremena. Ocito je bebe nesto boljelo,grcevi mozda.
Prisjela mi hrana, ti roditelji nisu ni pokusali provozati bebu u kolicima vani ili nesto bar na 15min ..nije mi jasno..m

Nije nitko od gostiju reagirao,al nas je sve konobar gledao slezuci ramenima.

Nikad cula da se tak nekaj dogodilo jos manje svjedocila jer bi imala kaj za reci tim prodavačima/čicama
Katastrofa..
dobro si napravila!
I treba im napisati !

Ma strašno...nikad nisam svjedocila necem takvom...dobro si napravila, sram ih moze biti..to je malo dijete, odakle im pravo se tako ponasati i "izbaciti" vas vani..grozno!!!

Nisamto doživjela, ali sam sustavno izbjegavala takve situacije jer su MENI bile stresne i neugodne. Nije me bilo briga što ljudi okolo misle, ali meni je to bilo očajno i kad se toga prisjetim, bude mi muka.

Moj stariji se tako derao u dućanu kad sam mu pokušala probati zimsku jaknu da sam ga "ostavila" tamo i krenula prema vratima. Dogodilo se to tri puta: prvi, zadnji i nikad više. Ne što se on ne bi derao, nego sam mu kupovala odjeću "napamet" ili na borongajskom placu na otvorenom, a u dućane sam ulazila samo na psihoterapiju, sama, dok je mm čuvao djecu doma. Bome, potrajalo je to... nekoliko godina. Tek kad su naučili društvene norme, ja sam se malo opustila. Ali nisam ih vodila u kino, nisam ih vodila po izložbama dok nisu napunili 4-5 godina, puno puta sam izašla i iz čekaonice kod pedijatra (ako nije bila hitna situacija).

* * *
Dok sam bila mlada, zgražala sam se nad činjenicom da u Londonu postoje trgovine, klubovi, pubovi i restorani, a bome i druga mjesta u koja nemate pristup s djecom. Bome, kad sam dobila svoje, bolje sam ih razumjela.

Ne smeta me kad djeca plaču, pogotovo ne ovako kako je casa opisala (čini mi se potpuno benignim), ali moram priznati otvoreno - smeta me kad se histerično deru, a još više kad roditelji baš ništa ne poduzimaju da ih utješe ili na bilo koji način zaustave.

Nisam nikad zamoljena da izađem- a moji su bili baš vrištavci.
Doduše, dešavalo se da prodavačice značajno prevrću očima, ali se dešavalo i da pokušaju da zabave moje vrišteće dete ili mi kažu koju utešnu reč.

Nisam tako nešto doživjela, a da jesam prilično sam sigurna da ne bih izašla :mrgreen:

Općenito se grozim ljudi kojima smetaju djeca.

i ja se grozim ljudi kojima smetaju djeca

ali se grozim, ne referirajući se na situaciju iz početnog posta već iz rosinog i peterlininog
onih odraslih koji misle da bi svi trebali uživati u dreci njihovog podmlatka

O takvim sam situacijama, moram priznati, uglavnom čitala po raznim internetskim forumima, a uživo ih baš i nisam doživljavala.
Da dijete vrišti, plače, ili se baca po podu a da roditelj to mirno gleda i da ništa ne poduzima - ne sjećam se da sam tako nešto vidjela.
Drugo što roditelj možda ne reagira onako kako bi okolina valjda htjela.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

O takvim sam situacijama, moram priznati, uglavnom čitala po raznim internetskim forumima, a uživo ih baš i nisam doživljavala.
Da dijete vrišti, plače, ili se baca po podu a da roditelj to mirno gleda i da ništa ne poduzima - ne sjećam se da sam tako nešto vidjela.
Drugo što roditelj možda ne reagira onako kako bi okolina valjda htjela.

---

Oooo, ove godine je jedna proširena obitelj Čeha (2 para s djecom) sustavno terorizirala čitavu plažu, ufff... Oni kartaju, a klinci ili plaču ili se deru. Užas... Nismo promijenili plažu, ali smo promijenili vrijeme dolaska na ranije i kasnije. Svrbila me jezičina da im kažem "Pa dobro, tko je taj koji se treba pobrinuti za vašu dječurliju???!" Nisam. Zbog sebe. I dobro da nisam, jer neki drugi ljudi jesu, bez učinka.

Pa sad, ne mogu točno zamisliti što su ta djeca radila i što znači da se deru. Mnogi ljudi na plaži su glasni, a ja recimo nikad nisam doživjela da je netko prigovorio mladim dečkima koji agresivno igraju picigin u plićaku, ili trče i skaču u vodu i pri tome zasipavaju sve oko sebe pijeskom - a djeci se prigovara bez pardona za svaki 'prekršaj'. Mi inače baš i ne živimo u društvu u kojem su ljudi puni obzira i paze da ne smetaju drugima, i na plaži, i u restoranima, i u javnom prijevozu se vrlo često događa da su ljudi glasni, neobzirni, naporni, a izgleda da svima smetaju samo - djeca. Nisam još čula da je recimo vozač autobusa izbacio nekoga tko urla na mboitel ili sluša muziku tako da sve trešti unatoč slušalicama, ali sam čula za izbacivanje majki s autističnom djecom. ( ili još jedne omiljene kategorije žena (naravno) sa malim psićima)

Ne, to mi se nije dogodilo. Ne bih nikada dozvolila da dijete toliko plače, ne zato da drugima ne smeta, nego zato jer bi mi bilo žao djeteta da mu je tako neugodno da mora plakati.
Premalo je to dijete da bi moralo trpjeti neugodu kupovanja i odnijela bih ga van da se umiri.

Beti, ako sam dobro shvatila casu, dete je zaplakalo jer mu mama nije dozvolila da sam uzima knjige. Pa to stvarno nije neko traumatično iskustvo za dete, valjda...
Kako si uopšte došla do zaključka da je dete plakalo naročito dugo ili naročito jako?
Casa reče da je birala poklon za dečji rođendan, koliko dugo takva procedura vama traje u knjižari? Meni valjda max. 15 minuta i to ako je izbor izuzetno loš, ili sam ja izuzetno neodlučna, ili tražim nešto izuzetno za neko meni izuzetno drago dete.

da, naravno to je istina
sve se prelomi na najslabijiima
i da smo društvo u kojem se ne pazi na tuđe potrebe i osjećaje
i to sve dobne skupine

Ajme bezobrazluka! Pa neka joj njene uvažene knjižare. Ja tu više ne bih nogom kročila i svima bih ispričala što mi se dogodilo. Za takvo ponašanje opravdanja nema.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Bila jutros u knjižari s malenim od manje od godinu i po koji se rasplakao kad sam ga podigla kako ne bi dirao knjige dok sam pokušavala odabrati dar..

---

Bome bi od mene dobili vrlo bijesan mail, a zahtijevala bih i detaljan odgovor.

Prodavačica nije baš pametna, istjerala je mušteriju koja bi inače kupila nešto
Vjerojatno je njoj smetala buka

Nedavno sam svjedočila situaciji s drečećim djetetom u jednoj robnoj kući, u Njemačkoj se zbilo
Dvogodišnjak je neutješno urlao, stvarno je bilo teško za čuti
Pitaš se što mu je
Mislim da su roditelji zapravo dobro postupali, nisu dizali dodatnu frku nego su nekako izdržali
Nisam baš buljila pa ne znam što su poduzeli, čini mi se ništa
Bilo je još jedno, malo starije dijete s njima
Taj je dječak bio miran, pokušavao je komunicirati s bratom (pretpostavljam da su braća) ali ne zato što misli da se očekuje da ga se smiri
Stvarno mu je želio nešto reći, ne da ga umiri nego eto
Nije dopiralo ništa do malenog urlača
Dok nije prošlo samo od sebe

Jednostavno se sve stišalo

Opet, neki dan u Zari, gospođa urla na telefon
Stvarno je neugodno slušati tuđi razgovor a ne možeš se pomaknuti jer čekaš red na blagajni
Uopće nije kužila koliko je glasna, afektirala je poprilično ali sve smo morali čuti
Gdje je sad, što kani raditi, gdje će se naći, što će jesti
Nekako kao da se nisu dobro razumjele ona i njena sugovornica pa me to dodatno iritiralo
Stvarno sam razmišljala da ostavim ono što namjeravam kupiti i odem van
Onda sam se skuliravala, kao ne osuđujem je i to
Džaba, došlo mi da zaurlam "tišina više!"
Suzdržala sam se :D

Neka djeca placu vise..neka manje...neka mama ima vise zivaca, neka manje..neka djeca placu bez znatnog razloga neka ne.

I dok nisam imala djecu nije mi djeciji plac nikad smetao..niti urlanje..ako cemo tako onda sve mame ovog svijeta koja imaju djecu koja su "napornija i placljivija" od ostale djece,trebaju se zatvoriti u stan ili kuci da nebih nikoga smetale...

Teska su vremena dosla...mama sa bebom dodje u restoran i dok beba malo zaplace svi je gledaju poprijeko...a kad pas dodje u restoran odma se svi dive i jos je sasvim normalno postalo da mu se voda donosi..(ali da postoji mozda u wcu mogucnost da se bebi promjeni pelene..ne ne).a kad podje lajat jer naprimjer vidi drugog psa - svima je to slatko (nista protiv kucnih ljubimaca - cisho primjer ljudsko bice i zivotinja)

Sto se tice dogadjaja..bez milosti bih na svim drustvenim mrezama objavila sta mi je se desilo pa i novinama napisala ako treba...koja drskost...

I bas...radje cujem djecije urlanje, naprimjer u busu, nego nekoga pokraj sebe koji telefonira glasno,ili njegovu muziku..ili miris od nekog cudnog jela koji upravo jede ili miris te osobe naprimjer...

Moj je imao drecavu fazu bas ovo ljeto i nekako sam prezivjela..ja sam imala srece...moja faza je kratko trajala ( da kucnem u drvo da se ne vrati hah) a kako li je onim mamama tek kod kojih duze traje...kad vidim takvu situaciju prvo se sazalim nad roditeljima jer su bezpomocni pa onda na djete jer je i ono jadno i ono nezna kako se izraziti najbolje kako se ponasati...i onda cu pretrpiti i deset sati tog placa i biti presretna sto me kod kuce ceka mir i da ja to nemoram prozivljavati ponovo..da me nije toliko zakacila ta faza..

Malo vise tolerancije na ovom svjetu -nebih nikome naskodilo

Baš lijepo napisano nova mama.
Nedavno je ista situacija bila u busu, djete malo starije oko tri godine, sjedilo mami u krilu, najednom je počelo plakat i negodovati, ona ga smirivala, obećava brda i doline, ali dete ne prestaje, i tak par stanica, kad se neki cica (pored kojeg je bila valjda njegova žena) počeo kao smirite to dijete, a žena mu rekla očito si bila malo s djecom kad nikad nisi čuo takvi plac

casa, ako staviš bijesni post na fejs, postat ćeš viralna do podne :mrgreen:
u 17 će se već tiskat majice na "i moje dijete nekad plače"

Nikad mi neće biti jasno uspoređivanje djece i pasa, kao da su djeca i psi nekakve dvije suprotstavljene interesne skupine.

Bez brige, u našoj zemlji psi i nemaju neka prava, konkretno ima prilična količina restorana koji te uopće neće pustiti s psom.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

casa, ako staviš bijesni post na fejs, postat ćeš viralna do podne :mrgreen:
u 17 će se već tiskat majice na "i moje dijete nekad plače"

---

baš tako

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Nisam tako nešto doživjela, a da jesam prilično sam sigurna da ne bih izašla :mrgreen:

Općenito se grozim ljudi kojima smetaju djeca.

---

Haha, i ja ali razumijem da postoje ljudi koji ne vole/ne žele djecu :)

Apropo deranja u dućanu-ja bih izašla, isto zbog svoje nelagode a ako bih primjetila da drugima smeta - opet bih izašla. Osjećala bih se bahato da ostanem s vrištećim djetetom negdje-meni krvare uši a kako neće onda drugima.

Da su me zamolili da izađem, izašla bih jer su to valjda njihovi protokoli u slučaju " histeričnog djeteta " :P. Naljutila bi se i pisala protesto pismo/mail samo ako bi prodavačica bila strašno neljubazna i bezobrazna a ne jer me zamolila ako mogu izaći. Ostala bih malo nafunjita ali ne toliko da me izbaci iz takta.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Nikad mi neće biti jasno uspoređivanje djece i pasa, kao da su djeca i psi nekakve dvije suprotstavljene interesne skupine.

Bez brige, u našoj zemlji psi i nemaju neka prava, konkretno ima prilična količina restorana koji te uopće neće pustiti s psom.

---

Da ali zato po Areni možeš šetati sa "teletom" koje u Mass-u odozgora pronjuška svaku izloženu cipelu. :(

ili još bolje - i moje dijete ima PRAVO ući u knjižaru

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa sad, ne mogu točno zamisliti što su ta djeca radila i što znači da se deru. Mnogi ljudi na plaži su glasni, a ja recimo nikad nisam doživjela da je netko prigovorio mladim dečkima koji agresivno igraju picigin u plićaku, ili trče i skaču u vodu i pri tome zasipavaju sve oko sebe pijeskom - a djeci se prigovara bez pardona za svaki 'prekršaj'. Mi inače baš i ne živimo u društvu u kojem su ljudi puni obzira i paze da ne smetaju drugima, i na plaži, i u restoranima, i u javnom prijevozu se vrlo često događa da su ljudi glasni, neobzirni, naporni, a izgleda da svima smetaju samo - djeca. Nisam još čula da je recimo vozač autobusa izbacio nekoga tko urla na mboitel ili sluša muziku tako da sve trešti unatoč slušalicama, ali sam čula za izbacivanje majki s autističnom djecom. ( ili još jedne omiljene kategorije žena (naravno) sa malim psićima)

---

Mene je smetalo to što roditelji apsolutno nisu obraćali pažnju na tu djecu koju su doveli... Klinci su stalno urlali Tatiii, tatoooo, tatinek.....pa onda Mamiii...ne znam ni sama. Klinac od nekih 4 godine otplutao je u čamčiću do lanca plutača (dosta daleko od obale) i arlaukao da ga tata pogleda, a ovaj ni mu ni be - kartao je dalje, skupa s ostalima.

Prvo - ja se ne bih usudila svoju djecu tako slabo nadzirati
Drugo - ima ljudi okolo kojima (kao meni) ne smeta samo buka, nego i neobraćanje pažnje od strane onih koji bi trebali voditi računa o svojoj dječurliji

Da se razumijemo, isto mislim o roditeljima koji potiču svoju djecu da skaču po stepeništu zgrade, da trče po stanu (ne radi se o tome da netko protrči ili zalupi vratima, nego da to radi stalno - da skače s cuckom u stanu i halabuči do nemilosti...) Nije se to dogodilo kod mene, nego primijetim svaki vikend kad odemo k mojoj svekrvi. Ljudi nemaju ni trunke kulture. Ja sam svoju djecu uvijek na diskretan način upućivala "nemoj trčati po stanu, trči se vani" ne zato jer mi je bilo bitno što će susjedi reći, nego je MENI išlo na živce da jurcaju, pogotovo kad je mlađi razbio uho na štok. Ali ja sam očito stara...

najbolje bi bilo da na knjizaru stave natpis: Zabranjen ulaz svoj djeci koja imaju namjeru zaplakati! :lol:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

casa, ako staviš bijesni post na fejs, postat ćeš viralna do podne :mrgreen:
u 17 će se već tiskat majice na "i moje dijete nekad plače"

---

:lool:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Nikad mi neće biti jasno uspoređivanje djece i pasa, kao da su djeca i psi nekakve dvije suprotstavljene interesne skupine.

Bez brige, u našoj zemlji psi i nemaju neka prava, konkretno ima prilična količina restorana koji te uopće neće pustiti s psom.

---

ma baš tako
i restorana i dućana
zapravo rijetki su u koje možeš ući

moji nisu bili od bacanja po podu po ducanima i javnim mjestima
zahvaljujem svemiru na tome :mrgreen: , i svjesna sam da to nije samo moja zasluga, jednostavno su takva djeca
(iako sam se trudila izbjegavati situacije da su preumorni, gladni, polubolesni, kad bismo isli na takva mjesta, i cim bi se pojavio prvi znak moguceg tantruma - kretali smo prema izlazu:lol:)


iz danasnje perspektive, a sto sam starija sve vise ofkors - naravno da vise volim zen atmosferu, mir i tisinu, od buke i urlikanja djeteta ili djece a la vatrogasna sirena.
ali djeca placu, jer su djeca, jer su mali, jer ne znaju drugacije taj cas.
pokusavam si to racionalizirati kad me izivcira neka scena u mojoj blizini, i uglavnom zalim roditelje koji su se nasli u toj situaciji, jer znam koji im je to stres (mada okolini izgleda ko da ih nije briga)


a ovo trazenje da se izadje van iz ducana jer dijete place - zasluzuje prijavu nekom odgovornom u ducanu

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

moji nisu bili od bacanja po podu po ducanima i javnim mjestima
zahvaljujem svemiru na tome :mrgreen: , i svjesna sam da to nije samo moja zasluga, jednostavno su takva djeca
(iako sam se trudila izbjegavati situacije da su preumorni, gladni, polubolesni, kad bismo isli na takva mjesta, i cim bi se pojavio prvi znak moguceg tantruma - kretali smo prema izlazu:lol:)


iz danasnje perspektive, a sto sam starija sve vise ofkors - naravno da vise volim zen atmosferu, mir i tisinu, od buke i urlikanja djeteta ili djece a la vatrogasna sirena.
ali djeca placu, jer su djeca, jer su mali, jer ne znaju drugacije taj cas.
pokusavam si to racionalizirati kad me izivcira neka scena u mojoj blizini, i uglavnom zalim roditelje koji su se nasli u toj situaciji, jer znam koji im je to stres (mada okolini izgleda ko da ih nije briga)


a ovo trazenje da se izadje van iz ducana jer dijete place - zasluzuje prijavu nekom odgovornom u ducanu

---

da, da
ovo je bit

djeca plaču
i to zna biti jako iritantno
i moram priznati što sam starija sve više
i vjerojatno bi mi išlo na živce i odmakla bih se, da sam bila svjedok scene iz prvog posta
ali izbacivanje van je nedopustivo

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

Da ali zato po Areni možeš šetati sa "teletom" koje u Mass-u odozgora pronjuška svaku izloženu cipelu. :(

---

I zašto to tebe konkretno smeta?

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Mene je smetalo to što roditelji apsolutno nisu obraćali pažnju na tu djecu koju su doveli... Klinci su stalno urlali Tatiii, tatoooo, tatinek.....pa onda Mamiii...ne znam ni sama. Klinac od nekih 4 godine otplutao je u čamčiću do lanca plutača (dosta daleko od obale) i arlaukao da ga tata pogleda, a ovaj ni mu ni be - kartao je dalje, skupa s ostalima.

Prvo - ja se ne bih usudila svoju djecu tako slabo nadzirati
Drugo - ima ljudi okolo kojima (kao meni) ne smeta samo buka, nego i neobraćanje pažnje od strane onih koji bi trebali voditi računa o svojoj dječurliji

Da se razumijemo, isto mislim o roditeljima koji potiču svoju djecu da skaču po stepeništu zgrade, da trče po stanu (ne radi se o tome da netko protrči ili zalupi vratima, nego da to radi stalno - da skače s cuckom u stanu i halabuči do nemilosti...) Nije se to dogodilo kod mene, nego primijetim svaki vikend kad odemo k mojoj svekrvi. Ljudi nemaju ni trunke kulture. Ja sam svoju djecu uvijek na diskretan način upućivala "nemoj trčati po stanu, trči se vani" ne zato jer mi je bilo bitno što će susjedi reći, nego je MENI išlo na živce da jurcaju, pogotovo kad je mlađi razbio uho na štok. Ali ja sam očito stara...

---

Svojevemeno smo se na nekoj temi prisjećali kako su nas u djetinjstvu stalno stišavali i umirivali i pri tom nam prijetili nekim susjedima kojima sve smeta .. pa ono, nemoj da tvoje prezime bude nekom djetetu takva prijetnja.

Meni je normalno da su djeca živahna i glasna, da potrče i po stanu i igraju se, i to stalno smirivanje i stišavanje djece kakvo se provodilo u mom djetinjstvu smatram za totalno nezdravo.

(naravno, postoje ekstremno glasna djeca, ali postoje bome i ljudi koji kao da samo čekaju da mogu prigovarati djeci)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Da se razumijemo, isto mislim o roditeljima koji potiču svoju djecu da skaču po stepeništu zgrade, da trče po stanu (ne radi se o tome da netko protrči ili zalupi vratima, nego da to radi stalno - da skače s cuckom u stanu i halabuči do nemilosti...) Nije se to dogodilo kod mene, nego primijetim svaki vikend kad odemo k mojoj svekrvi. Ljudi nemaju ni trunke kulture. Ja sam svoju djecu uvijek na diskretan način upućivala "nemoj trčati po stanu, trči se vani" ne zato jer mi je bilo bitno što će susjedi reći, nego je MENI išlo na živce da jurcaju, pogotovo kad je mlađi razbio uho na štok. Ali ja sam očito stara...

---

znači ti nisi dala djeci da trče po stanu ne zato što te briga šta susjedi misle nego zato što je tebi smetalo
ali susjedi od tvoje svekrve kojima to očito ne smeta ne bi trebali dati djeci da trče po stanu jer bi ih trebalo bit briga šta susjedi misle



dosta toga zavisi od perspektive i uloge u kojoj se nalazimo, da li "dijete mora biti dijete" ili "halabuči do nemilosti"

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Svojevemeno smo se na nekoj temi prisjećali kako su nas u djetinjstvu stalno stišavali i umirivali i pri tom nam prijetili nekim susjedima kojima sve smeta .. pa ono, nemoj da tvoje prezime bude nekom djetetu takva prijetnja.

Meni je normalno da su djeca živahna i glasna, da potrče i po stanu i igraju se, i to stalno smirivanje i stišavanje djece kakvo se provodilo u mom djetinjstvu smatram za totalno nezdravo.

(naravno, postoje ekstremno glasna djeca, ali postoje bome i ljudi koji kao da samo čekaju da mogu prigovarati djeci)

---

ja se i danas sjećam prezimena Ćatak, tata ga je toliko često izgovarao a bili smo fakat "tiha" djeca, no u stanu se nije smjelo ni poskočit zbog Ćataka ispod.

Inače jesam za određenu kulturu življenja, nema po stanu loptanja i slično.

mi imamo susjede iznad nas sa troje djece mladje od 7 godina
to je trcanje, lupanje, vika, buka 70% vremena koje sam ja doma, pa mogu primijetiti.
i smeta mi to, posebno navecer (djeca idu kasno spavati za moj pojam - iza 22 su jos debelo u pogonu, plus nervoza i plakanje jer je kasno), ali nisam nikad reagirala, niti cu vjerojatno.
sjetim se nas kad su klinci bili mali, a susjed odozdo je partvišom lupao po svom stropu, jer je petogodisnjak protrcao kroz stan, ili su padale kockice po podu bez tepiha :roll:

puno toga je u perspektivi, i u podsjecanju samog sebe da si i ti mozda nekad bio u takvoj situaciji, pa zaboravio ;-)

Imam loše uspomene iz djetinjstva na susjede. Nas su roditelji stalno stišavali "da se susjedi ispod nas ne bune", grdili nas da smo glasni i da im je neugodno pred susjedima, itd. Istovremeno, su tinejdžeri te iste susjede slušali glazbu na najjače (i danas se sjećam repertoara!) i dovikivali se kroz stan tako da sam čula svaku riječ. Danas kad razmislim o tome, mislim da su nam vlastiti roditelji nanijeli dugoročnu štetu tim vječitim skrivanjem pred susjedima koji istodobno nisu imali nimalo obzira prema drugima kad su oni sami u pitanju. Ali to već zahvaća dublje psihološke teme...
Meni osobno dječja buka iz stana ni najmanje ne smeta. Ali kod nas se baš puno i ne čuje, osim kad susjedica iznad nas vježba klavir, i to mi je baš simpatično :-) Zato mi itekako smeta kad susjedi ispod nas (neka mlađarija, cca 20-25 godina) naprave tulum u 23 h i slušaju cajke na najjače ili slave nakon utakmice tako da se cijeli pod trese.
S djetetom u dućanu nisam imala loših iskustava, ali mi je van svake pameti da prodavačica istjera potencijalnog kupca jer dijete od godinu dana - plače?!?

Mene ovakve stvari baš diraju. Da smo postali takvo društvo u kojem dijete u knjižari ne smije zaplakati. U kojem bi život trebao tako organizirati da se nikada ne dovedeš u situaciju da s djetetom od 1,5g odeš u knjižaru, trgovinu, na plac itd. kako ne bi djetetu i drugima stvarao stres. Što će reći da ti život i situacije moraju biti savršeno posložene.
Evo, Beti3 kao što si ti spomenula.
Meni je takvo razdoblje bilo baš kad je J. bila mala, tada mi je bilo najgore i bila sam sama s njom i morala sam tisuću stvari obaviti sama i nosati nju sa sobom i da ona je bila dijete koje je puno plakalo. Da mi je bilo ugodno, nije. Bilo me je briga i pokušavala sam to svesti na najmanju moguću mjeru, ali život se tada tako posložio. I vjerojatno je bilo ljudi koji su me gledali s prijezirom i mislili si kud vucaram to dijete sa sobom, ali eto nisu znali pozadinu priče.
Primjer: Umre mi tata, J. 5mj. Ja u tom trenutku sama u Zagrebu s mamom koja boluje od Alzheimera. Zavežem dijete u maramu i u Novi Marof, posmrtna, Mirogoj. Skakučem s njom na posmrtnoj, ona plače, ja ju smirujem. Ljudi me gledaju prijekorno, misleći si kud vucaraš dijete ovdje. A vucaram.

Casa nije rekla da joj se dijete pola sata bacalo po podu, ona ga ignorirala pa je zamoljena da izađe. Ne znam kad sam zadnji put vidjela roditelje koji ignoriraju vrišteće dijete i nije ih briga da li kome smeta.
Moramo biti malo tolerantniji i ne osuđivati jer nikada ne znamo što je pozadina nečega.

Neznam kako je u ostalim hr gradovima ali sad kad sam bila na krku u svakom kaficu ili restoranu gdje sam bila su psi bili dozvoljeni.

Od prijateljice djete je stvarno glasna ALI ne zato sto place vec to dijete nonstop brblja nesto i naglas se smije ili vristi od dragosti (17mjeseci)..uvijek dobro raspolozena beba..svakom se smije.

Mi u restoranu na krku i mala ruca i pokraj naravno blebece nesto..prica sa nekom igrackom..moj spava u kolicima...mi bas fino rucamo i pricamo kad ce odjednom jedna baba nama:" gospodjo jel mozete uztisati vase djete, ja sam dosla ovdije da na miru bozijem veceram". ... Poludile smo..baba je svoje cula, odma je produzila dalje nije ni stigla jest... i onda se pitam stvarno sta se nekim ljudima u glavi desava.