Re: Bolovi nakon punkcije
Citiraj:
mala garava prvotno napisa
Cure pomagajte! Danas sam obavila 7.punkciju dakle već sam iskusnjača po tom pitanju.Situacija je tekla ovako ja sam prije popila 1 normabel i 1 voltaren.Na licu mjesta su me "izmučili " teško dohvatljivi folikuli ali smo uspješno izvukli 10 JS! Sada.o čemu se radi-NIKAD u ovih 5 godina još nisam isprobala ovakvu bol.Čak sam i 2 puta pala u nesvijest tako da se i MM dobro prestrašio.Ne mogu se pomaknuti,boli me cijelo tijelo i kada udahnem kao da mi je "plitak"udah.Pomagajte ako imate koji savjet.Popila sam kasnije i tabletu još.Tlak mi je bio 84/67
Ajde čekni sljedeći post od fritulice1 i od miss july- one su obje imale tešku punkciju nakon prijašnjih ok punkcija - fritulici su bili isto teško dohvatljivi folikuli (samo 2). Bilo bi bolje definitivno da ipak Reš može ponudit anesteziju, zbog ovakvih slučajeva (pogotovo sad kad se i naš ministar diči malovjerojatnim uključivanjem anesteziologa u sve klinike vezano za novi zakon). Iako, iskustva u MB-u pokazuju da se to ne može uvijek predvidjeti, pa nije mogao ni Reš. Evo tih iskustva - lijepim dolje. Njima je objema prošlo OK na kraju, oporavile su se za par dana, možda ti njihovo iskustvo pomogne ili ih možeš PP-ati ili ti se jave na ovaj topic.
Evo frituličinog iskustva iz mb-a:
"6. Obzirom da sam imala samo 2 folikula odlucila sam se na punkciju bez anestezije, a tako su mi i sestre sugerirale (prethodno sam imala samo jednu punkciju kod dr. Tomica i stvarno je bila bezbolna, pa sam rekla, ok, sada imamo samo jedan folikul vise, nema potrebe za anestezijom, a i rekli su mi da ce mi dati nesto protiv bolova, na kraju su zaboravili pa sam to nesto popila netom prije penjanja na stol) E ta punkcija mi je bila nesto najbolnije u zivotu. Jedan je folikul bio na nemogucem mjestu, vaginalni zid mi je bio probadan puno puta, doktor nije mogao dohvatiti folikul i nije odustajao. Da sam imala imalo snage, bila bih ga molila da stane ali nisam mogla nista smisleno reci. Da je jos jednom probio zid - mislim da bih bila skoncala na onom stolu. Ali sad slijedi ono, meni najneshvatljivije: vec tamo krvarim, dobivam ulozak i ceka se da ustanem sa stola (a svi su prisutni i vise nego svjesni da sam totalno izmucena). Jedva hodam, prati me sestra (kad imate punkciju na zivo u MB.jedna sestra dezura ispred sale i prati vas natrag) koja me ne dozivljava. A ja opet ne mogu nista reci, cuvam snagu za doci do one soba-cekaonice s koznim kaucem, samo mi je taj kauc u glavi, noge sve teze ali nekako se uspijevam ne prosuti po plocicama i doci do kauca. E na tom kaucu se narednih 5-6 sati odvijala, za mene prava drama. Nesnosni bolovi, vrucina, treskavica- hladnoca, falilo mi zraka, nesvjestica, mucnina i sve tako ukrug. Ja sam se stvarno bojala hocu li izaci od tamo ziva…Uz mene su bile dvije pacijentice koje su kao i ja imale punkciju na zivo – njima je bilo dobro, one su mi stavljale hladne obloge na celo, otvarale prozore kad je falilo zraka, gurale mi secer u usta da dodem sebi, pokrivale me svojim kaputima dok sam se tresla, zvale sestru kad su mislile da je frka. Sestra je imala valjda drugi zadatak, povremeno me obilazila, provjeravala krvarenje i mijenjala ulozak, doktor me na kratko obisao i vratio se punkcijama (uz anesteziju), u svari sam bila prepustena tim dvjema divnim zenama i bilo me, u svemu tome strah.
Ostaje pitanje: zasto ja u takvom stanju nisam dobila krevet i infuziju, nesto za bolove, lijecnicki nadzor? Mozda zato sto je bila nedjelja i ostatak bolnice je bio zatvoren, mozda jer su kreveti bili predvideni samo za punktirane zene s anestezijom, mozda jer je bio prisutan samo nuzno potreban personal, a slucaj poput mog se nije ocekivao, mozda jer to nije bilo uracunato u cijenu (uf, ovo mi je jos uvijek tesko pomisliti). Ne znam. Znam samo da sam nakon cca. 6 sati agonije uspjela zagristi komad ananasa (kojeg mi je donio MM kad su ga napokon pronasli, za nesrecu ni njega nije bilo) i osjetila sam priliv energije i ogromnu srecu jer sam skuzila da konacno mogu micati udove i da cu moci napustiti ono mjesto, a i vec se bolnica kljucala, zapravo mi se cinilo da cekaju mene. Tada me dosao pogledati doktor (objasnio mi zasto je punkcija bila tako teska i da cu kroz koji dan bit dobro..). "
I iskustva miss july iz mb-a:
"Odlučila sam se da neću ići na anesteziju jer imam tek 4 js no, kasnije sam uvidjela da mi to baš i nije bila dobra odluka. Punkciju je radio prof. Vlaisavljević i bila mi je to najbolja punkcija do sada. Toliko je dobro prošla da smo se još i zezali poslije toga, no problem je nastao pri odlasku do sobe, uhvatila me nesvestica, oblio hladan znoj, mučnina... grozno. Iako sam pročitala fritulicinu ispovjest i žao mi je što je tako prošla, kod mene je bilo upravo suprotno. Svi su se odmah sletili , došao je dr. V, anesteziologinja dvije sestre. Odmah su me stavili na kisik, dali infuziju, koju su 2X promijenili. Naklon pola sata došla sam k sebi i još se uspjela napričati s curama. Tada mi je anesteziloginja savjetovala da ubuduće uzmem anesteziju."
Te dvije cure sam ti našla da su imale problematičnu punkciju nakon prijašnjih neproblematičnih, možeš im poslat pp-ove (nije se radilo o HS nijednom od ova dva slučaja).