Kojih 5?
Žena ne želi roditi dijete. Kojih drugih 5 opcija joj se nudi?
Printable View
Kojih 5?
Žena ne želi roditi dijete. Kojih drugih 5 opcija joj se nudi?
Ne pisi o poslodavcima, novcanoj pomoci i sl.
Eto ti moja frendica. Sve ima, desilo joj se, ne zeli ga.
Kojih 5 stvari bi joj ponudila?
Zakonskim uvjetima, bez i - :roll: Nisam ja, iPad je kriv :mrgreen:
Pa pišemo puno o religiji, jer nam zivot kroji.
Hodače i Željku Markic, ne podržavaju i financiraju, društva za kompjutersko opismenjavanje, business angeli, udruženja za promicanje filmske umjetnosti...itd
nego Kaptol i crkva.
Prvo da odgovorim svima koji su postavili pitanje što sa ženama koje imaju zadovoljene sve vanjske uvjete da imaju dijete, ali naprosto ne žele to dijete. Moj stav je i tu jasan. Mislim da nečije želje i komocija nisu dovoljan razlog da se prekine nečiji život.
Drugi dio posta ide kao odgovor Seni o majkama - ubojicama. Da, abortus je ubojstvo. Ali, pitanje abortusa je kompleksnije nego pitanje običnog ubojstva. Prije svega, već sam naglasila da abortus nije odgovorna samo žena. Najčešće je odgovoran i partner i bliža okolina. Drugo, prema ženama treba pokazati razumijevanje i pružiti im podršku.
Mislim da su vrlo rijetke one žene iz prvog dijela mog posta, koje su sa zadovoljstvom uradile abortus, osjetile olakšanje poslije abortusa i opet bi ga učinile. Evo, ja to ne mogu razumjeti. Ne znam bih li mogla s takvom ženom sjesti, piti kavice i iskazivati joj podršku, kao što piše Seni. Najvjerojatnije ne bih mogla. Razumijem da nekoga mogu pritisnuti životne okolnosti, da ne vidi drugog izlaza i takvo što ne osuđujem i mislim da tim ženama treba pružiti punu podršku. Hladnokrvno napravljen abortus, jer se, eto, ženi ne da biti majkom, a zalomilo se... To ne mogu razumjeti.
Nije da joj se ne da. Vec je majka. Samo ne zeli jos jedno.
Ali hvala, shvatila sam, ako joj se zalomilo, nije njezina zelja vaznija od nerodenog djeteta. Hvala.
Nitko te i ne traži da razumiješ.
Što ona ima od tvog razumijevanja ili ne?
Zato postoji zakon, da tvoje nerazumijevanje ne kroji život te žene i da o svom tijelu i plodu odlučuje ona.
A kako će se smanjiti broj takvih, zdravstvenim odgojem koji ste tim budućim ženama uskratili upravo vi. Koji bi razumjeli i mijenjali. I dogovarali se.
Muka mi je od vas takvih.
Ma sve je to truc, bla, bla bla, ajmo joj dat 500eura na racun, ajmo joj dat da posvoji, ajmo je usporediti s Hitlerom iako je necemo zvati ubojcima (ili hocemo, zavisi od toga s kim pricas). Suma sumarom - zeli se zenu koja ne zeli roditi dijete prisiliti da ga rodi. A zna se da to ne ide. Tako da nista ali apsolutno nista nece i ne moze prisiliti zenu u Hrvatskoj da iznesu trudnocu ako to ne zeli, ako ce imati para i pameti otici ce u Slo/Madj/BiH/Srbiju i tamo to obaviti, naruciti pilule za pobacaj preko neta, ili ga obaviti kod nekog od nasih "u prizivu savjesti" ginekologa u njihovoj privatnoj ordiniciji, a najsiromasnije ce na zalost posegnuti za nekom od starinskih metoda s posljedcama koje su i predobro poznate.
Sve ostalo je samo licemjerje, licemjerje i jos malo licemjerja.
Velika je razlika izmedu nezeljenog i neplaniranog.
I to je bit svega.
Paz ovo: najčešće je odgovoran i partner :lol:
ne može se zakonom koji regulira pobačaj rješavati duboke socijalne, ekonomske, svetonazorske (nastavi niz...) probleme s kojim se suočavaju žene u našoj državi. ne vidim kako bi promjena toga zakona trebala "glasiti", pa da žena dobije te neke dodatne mogućnosti. hajde se vi koji ste protiv pobačaja kao mogućnosti potrudite da se u društvu stvore takvi uvjeti da niti jedna žena ne pomisli na pobačaj kao mogućnost, pa da on ostane "mrtvo slovo na papiru".
To je poanta cijele priče, razumijem da je zgodno i zabavno filozofirati o početku života, ali krajnji ishod je upravo ovo - ništa neće spriječiti ženu u Hrvatskoj da napravi abortus ako ne želi roditi.
Napravit će ga na ovaj ili onaj način, u Sloveniji, ilegalno kod ginekologa, ili kod nekog sumnjivog 'privatnika' - ali će ga napraviti.
Ja osobno mislim da je svakome upletenom u ovu priču to potpuno jasno, i da se zapravo tema pobačaja koristi kao još jedna 'vruća' tema (kao i gay brakovi) koja zapravo služi profiliranju jedne političke opcije mimo uobičajenih ajmo reći demokratskih procedura.
Sve skupa. Teško je to objasniti.
Već smo vise puta na forumu vodili ove rasprave. I puno toga se ponavlja. (Mislim Markic i njen spin su novi činioci, ali to je bilo za predvidjeti, jer se ova vlada jedino i isključivo bavi ideologijom i revizim što prošlosti, što civilizacijskih vrijednosti)
Ali ima jedan moment koji je Peterlin sa svojim pitanjem otvorila:
Koje probleme riješava zabrana prekida trudnoće?
I to mi se stalno vrti po glavi. Ne mislim pri tome na problematiku stavljanja pobačaja u ilegalnu, sivu zonu i svih problema koje to nosi za ženu.
Nego naprosto, koje probleme riješava i kome donosi nesto opipljivo dobro? (Izuzimam Željku Markic i co, kojima bi to naravno donijelo moć, a o tome se i radi)
da li riješava problem gladi i kod nas i u trećem svijetu, problem zlostavljanja, problem diskriminacije, ekonomske nejednakosti, problem nezaposlenosti, nemogućnosti školovanja, problem pitke vode, problem resursa, problem aidsa, problem skupe medicinske skrbi, dakle bilo koji problem koji muci društvo današnjice.
da li i jednoj skupini društva, građana zabrana prekida trudnoće, donosi išta opipljivo dobro?
kad se ukidao feudalizam, ukidalo ropstvo, stvarala građanska demokratska drzava, europski model drzave blagostanja, kada se je ukidala diskriminacija po vjeri, naciji ili spolu, kada se je zabrana zagađivanja okoliša unosila u zakone..itd
to su uvijek bili opipljivi benefiti, za stvarne žive ljude, odnosno određene skupine.
Meni su jasne različita polazišta u diskusiji u odnosu na pravo žene.
Ali ne mogu naći nijedan opipljivi, konkretni primjer, niti problema kojeg riješava, niti nekog opipljivog poboljšanja života žena, odnosno neke skupine društva.
Znaš li što je licemjerje ? Licemjerje je gurati pobačaj kao ispravno rješenje, kao pitanje reproduktivnog zdravlja žene, kao pitanje ljudskog prava žene. Licemjerno je u startu odbacivati mogućnost da se unaprijede uvjeti za trudnice i majke, da se ženama (a i očevima ! ) pruži odgovarajuća podrška i da se osmisli konkretan paket kratkoročnih i dugoročnih mjera koje će koristiti, ne samo ženama koje žele napraviti abortus, nego i ostalim ženama, majkama i trudnicama. Licemjerno je zatvarati oči pred činjenicom da su i embrij i fetus ljudska bića i da ne vrijedi nečiji život manje zato jer je prisutan invaliditet, zato što roditelji nemaju novca ili zato što to naprosto ugrožava komociju roditelja. A vrhunac licemjerja je bio čitati odvratne komentare nakon ove inicijative upravo od onih koji se zalažu za toleranciju, humanizam, pravo izbora, a nesmiljenom su se mržnjom i psovkama obrušili na one koji misle drugačije.
ti, kad zaokružiš DA na tom referendumskom listiću, biti ćeš svjesna da se istovremeno nije unaprijedila edukacija i da se nisu unaprijedili uvjeti za trudnice i majke u društvu. ne da se nije unaprijedila, nego se unazadila.
biti ćeš svjesna da si podržala jednu mračnu ekipu, samo radi toga što filozofiraš o početku života, vrlo mračnu ekipu koju ne želiš podržati. kojoj, kako kaže mima, sigurno nije cilj smanjiti broj abortusa, jer vrlo dobro znaju da se to neće postići (kao što sen ije nigdje do sad postiglo), nego:
biti ćeš svjesna da se broj abortusa neće smanjiti. da će žene poput tebe i mene i sve do jedne na ovom forumu, u ovisnosti o vlastitom svjetonazoru, i dalje rađati, čuvati se trudnoća i koristiti kontracepciju, ili abortirati. preko veza u bolnici, u susjednim državama, na trajektima koji plutaju u međunarodnim vodama kao primjerice u portugalu, we. nas koje ovdje piskaramo neće taj zakon dotaknuti, ne boj se.Citiraj:
da se zapravo tema pobačaja koristi kao još jedna 'vruća' tema (kao i gay brakovi) koja zapravo služi profiliranju jedne političke opcije mimo uobičajenih ajmo reći demokratskih procedura.
ne, da citiram jednu koja je lijepo rekla -
i treba stvarno imati herca da preuzmeš za njih odgovornost. a trebala bi. jer tvoje DA na referendumu, za neke od njih znači i smrt.Citiraj:
Nadrapati će one žene čije je zdravlje ionako ugroženo, one koje spadaju u siromašne slojeve, one koje možda nisu niti dovoljno obrazovane da bi znale koje sve vrste kontracepcije postoje, one koje se ne bi usudile muškarcu reći "Oprosti, ali nema seksa bez kondoma", one čija je ljepota-baš kao i one same - obična roba, one koje se možda ne bi usudile niti reći "Ne!", ili one koje su to rekle, ali ih nitko nije čuo.
a inače, u pravu si. jedine metode za smanjenje broj abortusa su upravo te - edukacija i uvjeti za trudnice i majke u društvu. to je ono što svi želimo da se unaprijedi. samo što ja to želim bez nevinih žrtava kojih će sigurno biti.
dakle, kad se maknemo od utopija, kad se stavimo u realnost u kojoj će markić za par mjeseci trijumfirati opet na referendumu, ostaje pitanje.
intimno pitanje za tebe.
čemu? što će se uvođenjem zakona promijeniti, tu, sad, za par mjeseci u toj istoj hrvatskoj u kojoj nit ima edukacija niti naprednih uvjeta za trudnice i majke.
slažem se s time da treba unaprijediti uvjete podizanja djece - što unutar ili izvan obitelji.
samim će time automatski i broj pobačaja biti manji, bez represivnih zakona.
Pa što se onda događa kad je pobačaj zabranjen zakonom, a žena ne želi dijete? Iz bilo kojeg razloga ga ne želi? Društvo je recimo divno i podržavajuće, ali ta žena je očajna što je trudna? Šta se s njom događa, šta ona radi, šta rade drugi oko nje? Odvrti mi taj scenarij, kako ga ti zamišljaš.
A, gle, meni su tvoje tvrdnje besmislene. Ako misliš zabraniti pobačaj, onda valjda smatraš da žene protiv svoje volje trebaju biti trudne. Dvije su varijante - ili će te žene pobačaj uraditi ilegalno (dovesti se u poziciju da možda nastradaju zdravstveno, životno ili u zatvoru, tad stradava i njihova obitelj) ili će prisilno održati trudnoću (samo to je moguće jedino ako su pod nadzorom 24 sata).
Pokušavam ti reći da će žene uvijek naći način i jer su ga uvijek nalazile. Zabranom se ništa ne poboljšava, upravo suprotno.
Evo Cvijeta, ja sam dosad vrlo detaljno iznijela svoje stavove.
Mogu li tebi postaviti isto pitanje prije nego što ti odgovorim ?
Tko će preuzeti (i tko već sada preuzima) odgovornost za žene čiji su životi najčešće nepovratno uništeni nakon abortusa ? Jesi li svjesna da su mnoge žene smatrale da im je to jedini izlaz, jer im se pobačaj sustavno prezentirao kao nešto što, eto, nije baš najljepše i najispravnije što im se može dogoditi u životu, ali da je to njihovo pravo, da je to što se nalazi u njihovom tijelu samo beznačajna nakupina stanica, da je bolje to, nego roditi neželjeno dijete, razmišljati o financijama, eventualnoj skrbi ako je u pitanju pobačaj zbog malformacija djeteta, itd ? Jesi li ikada čitala iskustva tih žena ? Razgovarala s njima ? Tko preuzima odgovornost za njih i njihove uništene živote ?
Ja sam sigurna da među ljudima koji govore o pravu svakog začetog ploda na život ima puno vrlo iskrenih, pametnih i brižnih ljudi koji nemaju ni loših ni prikrivenih namjera, nego jednu stvarnu brigu da se nekome čini zlo.
I za sve takve, mislim da cvijetin post zaista sadržava realnost s kojom bi se trebali suočiti. Jednostavno, neke dobre namjere ponekad samo popločavaju put u pakao.
rehab, za tvoja pitanja iz iz zadnjeg posta ima rješenja, puno jednostavnijih. Nije dobro da se abortus preporučuje kao uzimanje bombončića i promovira kao lako rješenje, što je recimo stav koji se zna provlačiti kroz društvenu svjest.
Ali s druge strane, stvar je u tome što ne postoji zakonska obaveza abortusa. Prema tome, pitanje žena koje su napravile abortus i teško se s tim nose je sasvim drugog karaktera.
Ne da ga zamišljam, nego sam prošla to. Moje prvo dijete je bilo ne samo neplanirano, nego i neželjeno. Nije me stid to reći, jer ne pravim od sebe sveticu. Gorko sam preplakala svaki dan svoje trudnoće i bila sam ta očajna žena o kojoj pišeš. Prošla sam to. Bila sam u depresiji. Došla bih s posla i samo ležala u sobi do sljedećeg dana. Ispovijedala sam se, svećenik je imao razumijevanja i bodrio me, ali pomoglo mi je jedino kad sam rodila i ugledala svoje dijete. Tek tad su se u meni probudili majčinski osjećaji. Čak i tada, u meni su se miješali osjećaji ljubavi prema djetetu i žal za životom prije trudnoće.
Što me je spriječilo da napravim abortus, odnosno, zbog čega nisam niti pomislila na abortus ?
Vrlo jednostavno, svijest da je to što raste u meni ljudsko biće i da mu nemam pravo oduzeti život.
Mogu li se napraviti centri za žene koje pomišljaju na abortus ? Centri sa stručnom psihološkom skrbi koja bi pomogla tim ženama ? Može li se mijenjati javno mijenje o doživljaju nerođenog djeteta ?
Mogu, zašto ne, dapače. Samo se žene ne smije prisiljavati da idu u takve centre, odnosno ne smije im se pravo da naprave pobačaj uslovljavati odlaskom u takav centar.
rehab, ti govoriš o svojoj unutarnjoj borbi. To ipak nije odgovor na moje pitanje, koje govori o vanjskoj, zakonskoj zabrani nad ženom koja i dalje ne želi dijete.
Čini se da ti misliš da će svaka žena zadržati trudnoću ako je netko pravilno savjetuje? Takvo razmišljanje nema nikakvo uporište, osim tvoje želje.
I da TI imas stav i osjecaj da u plod u tebi vec tada jest osoba sa svim svojim pravima.
To si ti. Netko drugi nema taj stav i taj osjecaj.
za rehab.