:mrgreen:
Trinaaa javi seeee!
Printable View
Dok ne dođe Trina, evo prigodne FB mudrosti:
"Ako osjetiš da je muškarac lud za tobom,
budi sigurna da je lud i bez tebe."
Ja sam pročitala ovaj topic i u nekoliko navrata krenula nešto napisati pa odustala.
Zapravo bi rado otvorila drugi filozofski topic jer nema smisla svoja razmišljanja pisati na ovom, savjeta koji bi pomogli začetnici ovog topica nemam.
Meni je cijeli topic wooow, al isto ko Barbi, kednostavno nisam u stanju nista napisati.
Ja nisam bila u stanju pročitati više od prvih par postova....
Mislim...
Baš sam nekako postala žalosna čitajući ga... netko traži partnera kao da auto kupuje. :(
Dalje nisam imala snage.
Zgrožena sam sobom, nakon ovih komentara! :( Ja bih jaaaaako htjeeeeela da mi se jave single mame, ako ima takvih ovdje?? Mislim da su ovdje svi upareni i da im je ovo što ja pišem sci fi ili im izgleda kao da sam pobjegla iz ludare!
Javilo se vise nego nekoliko single mama. Koje su to bile ili jesu trenutno.
Što me ne čudi, jer smo s drugih planeta. Ovaj planet je muški i muškarci rulaju i ako imaš muškarca onda si prava ženska. A mi koje ga nemamo smo jadne nikakve. Kak neka veli, plitka i tupa moja razhmišljanja o svijetu.
što se tiče foruma, pojavljujem se na njima stvarno jedino dok sam u krizi, a od subote me tuče opaka kriza. Do tad sam bila ok.
A sad ću se stvarno maknuti s foruma, jer sam počela zapostavljati dijete i još će doći do nekog zla od toliko koliko mi mozak ništa ne radi.
Lijepo je dobiti tuđu potporu na forumima, ali ako je nema morati ću i bez nje živjeti! :(
Nije meni baš tooooliko loše. Jednostavno imam neke faze, kad mi pukne film.
Npr. kad me bivši terorizira i tak.. Pa bježim u ove neke svjetove razmišljanja o muškarcima, mada nisam za to spremna pa tu drobim sve i svašta.. Što je nekom možda blesavo, a ne gleda to ko neki roman svijesti, nego misli da sam bedasta i inače!
Bedasta nisam, ali da me sjebava okolina oko mene i jebeno je nekvalitetna, to da. A ne mogu naći nikog kvalitetnijeg već sto godina! Neku pametnu, ok, dobronamjernu osobu. Htjela sam otići u Njemačku i tamo živjeti.
Sad ću ispasti još luđa, ali ovi naši ljudi nekak previše bulje u druge i užasno su znatiželjni i sve ih zanima i vole poklapati i uništavati druge, pa bih radje u hladnu Njemačku.
Zato idem smišljati plan inemojte se osvrtati na mene više. Bum nekako pomogla samoj sebi na neki način. Vidjet ćemo koji!
Ovo s muškarcima je bila neka blesava faza i bijeg od moje shebane okoline! Vječno iste i nekvalitetne.
Zena moze biti bedasta sa i bez muskarca. Nije muskarac ili manjak muskarca taj koji odreduje kolicinu bedastoce.
Ja velim da imam faze kad pobedastim.. Nisam bedasta stalno! Nekad ko da netko drugi upravlja mojim mozgom, a ne ja!
Javio se debeli čistač!
Imas kcer? Molim te nemoj da odrasta misleci da ne vrijedi nista bez muskarca. Jer gledajuci tebe to ce nauciti
rekla sam mu da ću mu platiti avionsku kartu da dođe iz Njemačke u Zg
Tebi fakat treba stručna pomoć.
I to hitno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
:lool: ma sprda se
Ne treba njoj stručna pomoć (OK možda malo da proćaska jer je u teškoj situaciji, ali takva bi pomoć dobro došla polovici nas). Njoj treba frendica s kojom će ovako do besvijesti vrtiti iste teme s istim zaključcima i ne primijeniti nijedan savjet dok joj samo ne sjedne. Mislim, tako isto radimo moja najbolja frendica i ja.
Sad, ako je ovo roman toka svijesti za forum, u redu, ali ako ovako priča i s debelim čistačem, onda mi je jasno gdje je problem. A ni frendica ne može ovako unedogled...ali kad imaš takvu nabrijanu opsesivnu narav, kako se kalmat, vidim tu se predlaže medicina, zdravije da nađe sebi sličnog :)
Ma dajte molim vas ako ovo nije trolanje ja onda stvarno toplo preporučujem psihološku pomoć i neku terapiju.
Kršim forumska pravila jer reklamiram, ali ne mogu odoljeti :mrgreen:.
https://ipd-center.eu/predavanje-bru...mislav-kuljis/
BB znamo da je jokic tvoja ljubav, pa cemo ovo pustiti. nije simlesa tvoj tip :lool:
Slažem se.
Ali ima nas dosta koje ne bi s prijateljicama raspredale ono što možemo na forumu (pred višemanje nepoznatim i anonimnim facama) tako da razumijem i nju, ali kako si rekla - pokretačica teme mora SAMA doći do zaključka koje savjete će prihvatiti i što će učiniti sa svojim životom. To može tek kad shvati da sreću i zadovoljstvo ne donose drugi, nego da to moraš izboriti sam sebi, bez obzira na način života (samci, jednoroditeljske obitelji, brak, ljubavni trokuti i drugi mnogokuti - svejedno :-) )
baš razmišljam kako se meni ne bi dalo tražiti nekog novog u toj situaciji i mislim da je dobro da bobica uopće ima volju za tim (koliko god njeni postovi čudno zvučali)
Ne tražio ona muškarca, ni prijateljicu.
Ona traži pažnju.
Na pogrešan način.
Od nas, od anonimnih ljudi po stranicama za “upoznavanje” (čitaj seks)
Nije ona ni prva, ni jedina.
Znam dosta žena koje su tako tražile pažnju.
Na takvim stranicama se “nude” ili zauzeti tipovi koji bi malo umočili sa strane ili mutni tipovi koji nemaju dobre namjere.
Moju dragu prijateljicu ( koja me nije htjela slušati da se kloni toga) su opljačkali.
Isto je bila friško rastavljena i priča ona meni kako je upoznala čovjeka na Smokvi.
On je super, obožava ju, ne smetaju mu njena djeca, oni će živjeti zajedno, seks savršen, lik mlađi i prezgodan...
I nakon par hopa- cupa počeo je izvlačiti lovu od nje i to na najbedastije izgovore.
I ona mu je davala.
Onda je jedan dan došao k njoj njegov frend i pokušao isto.
Tad je polako počela shvaćati da od svemirske ljubavi ne bu niš.
I čim je nešto takvo spomenula ljubljenome, opljačkali su ju.
Kuća je bila nova i luksuzno uređena.
Muž, poduzetnik, joj je ostavio prilikom rastave.
Dok je bila na poslu, provalili su joj u kuću i odnijeli sve što se moglo.
I kožnu garnituru i ugradbene aparate iz kuhinje.
Sve!
Ostali su joj zidovi.
I sramota.
Od sramote nije ni prijavila provalu.
A susjedi su vidjeli njih osam s kamionom i mislili su kako se ona seli pa zato ovi tovare namještaj u kamion.
Eto.
Zato kažem da pokretačica topika treba hitno stručnu pomoć jer i nakon svih naših upisa, ona nekom anonimusu nudi kartu i tko zna kaj sve ne.
Ženo, opameti se dok se ne dogodi neko zlo.
Nije sramota posjetiti psihijatra, psihologa, piti lijekove.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Eh, to ti je batina s dva kraja.
Kao osoba koja je našla pravoga tek u 37. godini, mogu samo reći da onaj pravi nije niti jedan dok nisi u miru sama sa sobom i dok od te osobe očekuješ da riješi tvoje probleme i kvalitetu života. Tek kad se sama pobrine za sebe i bude zadovoljna sama sa sobom, ušetat će onaj pravi i sve će biti dobro.
Inače, ima ljudi koji do kraja života ne uspiju u toj potrazi upravo zato jer očajnički traže sreću izvan sebe, umjesto da se okrenu sebi i svojoj djeci.
Joj, neki direktno zapostavljaju djecu zbog foruma, a ja indirektno - trenutno sam zapostavila posao da bih procitala propusteno, a onda cu morati zapustiti djecu da nadoknadim propusten posao. :lool:
:lool:
joj ja sam još u šoku od jučer nakon svega ovog, a i moram priznat da sam valjda iz neke druge stratosfere.
bobice nemoj tražit, ako se treba desit, desit će se i kad budeš imala 60 godina.
posveti se djetetu, sebi i poslu, okani se raznih chatova sa nepoznatim muškarcima,
jedno je milijardu posto sigurno, na takvim mjestima nećeš naći muškarca za sebe.
nisam single, ali sam sigurna da sam na tvom mjestu drugačije bih posložila prioritete i život.
zrelost dolazi s godinama pa mi je malo teško povjerovati da si blizu 40, ja bih ti dala 25 u vrh glave.
Malo me satrlo na poslu ovih dana pa nisam stigla ništa, otvoriti ću topic čim me inspiracija posluži, časna pionirska. :mrgreen:
U puno riječi otvaračice ovog topica i puno burnih emocija koje je istresla iz sebe neke sam prepoznala i vratile su me kroz vrijeme desetak godina unatrag u doba raspada mog braka.
Dobro se sjećam kako sam tada svuda oko sebe vidjela samo sretne obitelji koje zajedno šetaju, zagrljene roditelje i nasmijanu djecu i osjećala sam se kao jedina single mama u svemiru. Činilo mi se da su baš svi uspjeli naći nekog s kim im je lijepo i s kim se šetaju držeći se za ruke i imaju djecu ili nemaju, svejedno, ali nisu krivo procijenili kao ja i nisu sve razj..... kao ja i tu sad ide red samosažalijevanja pa red uvjeravanja same sebe da sam ja jaka cura i da ja to sve mogu, pa opet red ljubomornog gledanja parova i sretnih obitelji.
No naravno, vrijeme prođe, uzburkane emocije splasnu, život ide dalje i u jednom trenutku kao da izroniš iz bunara i vidiš stvari realno. I samce i rastavljene i ostavljene i one u lošim vezama i brakovima. I shvatiš da si dobro.
Jedini moj savjet je da pustiš malo vremenu da prođe i da više gledaš oko sebe, ne da spaziš neku dobru lovinu :-P nego da doživiš taj dodir s realnošću svijeta oko nas. Nakon toga je sve nekako lakše.
Nisam bila u toj situaciji, ali mogu potpuno razumjet da friško rastavljena samohrana majka uočava oko sebe happy obitelji s veselom dječicom.
To mi je posve zamislivo.
Ili da ženi godinu nakon poroda libido luđački proradi i treba nešto kresnuti.Citiraj:
mogu potpuno razumjet
Ma da,
tako sam se ja osjećala kad nisam mogla zadržati trudnoću.
Nakon petog pobačaja sam se raspala.
Kad god bih vidjela trudnicu ili odjeću za bebe i sl. plakala bih ko luda i mislila si kako sam jedino ja nesposobna roditi.
Jednom, muž i ja na Velesajmu gledamo namještaj. Tražili smo kuhinju.
I ja naletim na kinderbet.
Ajoj.
Ja sam se tako rasplakala, ridala, objesila se preko tog krevetića...
A muž, jadan , ne zna što sa mnom.
Ljudi gledaju, ja urlam, on me pokušava smiriti i odvući od kinderbeta... užas.
Mogu si samo misliti kako je to izgledalo.
Tanči zato si danas presretna što imaš svoju A.:heart:
I ja se sjećam kad nisam mogla zatrudnit da su mi znale bit suze u očima kad vidim trudnicu ili mame s bebama.
Sad sam napokon sve pročitala i mogu reći - svaka čast! Većinom ste me jako dobro skužili i prokužili.
Nije mi se svidjelo jedino ono oko stručne pomoći koja mi je potrebna, ali mi je bila zanimljiva priča o tome kako ju je muškarac orobio i šokirala me. Užasno zanimljiva. I ovo da sam previše usredotočena na sretne parove.. To je sve istina i super ste skužile!
Ono da ću mu platiti kartu je bila šala. Tip je brzo pokazao svoje pravo lice i otkantala sam to.
Stalno se pitam gdje sam pogriješila da sam ostala sama u životu, ali su ljudi oko mene odurno nekvalitetni kvragu.. Što da radim?? Otkantati ih ili trpiti nekvalitetu??
jasno mi je da me neće NITKO I NIJEDAN MUŠKARAC spasiti. Da sam jedino ja ta koja mogu spasiti samu sebe i moje dijete.
A sve bi to bilo vrlo lako da bivši muž i njegovi ne vrše i dalje na mene svoju agresiju.. Onda bi bila samo ja sama s djetetom i lako krenula dalje, a ovako me oni izluđuju! Ja im dajem prilike jer ne želim da budemo isključivo same ja i dijete, ali uočavam i to da sam nakon susreta s njima ili mojim roditeljima u raspadu, pa ne znam što je bolje za dijete. Da se raspadnem nakon susreta s njima ili da dijete bude među više ljudi? Teško mi je samoj kvragu, ali to će tako vjerojatno dosta dugo potrajati, pa ću morati samu sebe voljeti više i imati više snage, jer moj bivši skupa s taticom navaljuje na mene ( daju neku siću u rijetkim prilikama i to im daje zapravo srat po meni), a s druge strane moji roditelji seru jer me uzdržavaju..
Nikad na zelenu granu s nikim!