ja ne smijem misliti o tome
dijete jutros ponijelo savijaču od kupusa i sira
i šta ću ja sad
bit će nekoliko sati izvan hladnjaka i ja tu ne mogu ništa
Printable View
ja ne smijem misliti o tome
dijete jutros ponijelo savijaču od kupusa i sira
i šta ću ja sad
bit će nekoliko sati izvan hladnjaka i ja tu ne mogu ništa
a sta bi joj bilo, evo i ja imam salatu od kuhanog mesa i rukole, te feta sira. i sta ce mi biti? bit cu sita, a kune ce mi ostati u novcaniku jer necu sendvic kupiti.
Ma nece savijaci biti bas nista...
A propos hladjenja, i mene je mama naucila ohladiti rajnglu vruce juhe uranjanjem u vecu posudu s hladnom vodom. Ne potrosi se tu bas toliko vode. Mislim, pazim da voda ne curi kad perem zube, kad samponiram kosu itd., pa ako za toplog vremena jednom u par tjedana ohladim na taj nacin hranu, ne grize me savjest.
To mi se desi uvijek s govedjom juhom koju znam skuhati vecer prije (da iduce jutro mogu landrati s curama), a nije pametno ostaviti ju da prenoci van frizidera kad je vani toplo. Trebala bi nabaviti expres lonac :)
A meso - ne pecem ga nikada unaprijed, nisam imala potrebe brzo ga hladiti.
Ne pretjerujte.
Dajte malo i svom organizmu kredibiliteta.
Da znate kako lijepo probavi šnitu ledenog vjetra punu enterobakterija :)
takje
meni isto, to sa friziderom nakon 2 sata zvuci suludo. pa ne bi ljudska rasa prezivjela, da je to tako opasno.
jedino ljeti kad su visoke temperature, apzim. zimi ako nesto navecer skuham za sljedeci dan, ostavim preko noci vani i tek sutradan ujutro prije posla spremim u hladnjak.
Ja sam zakuhala sve ovo s ostavljanjem izvan frižidera duže od 2 sata, ali nisam napisala da je to iz knjige, a da ja radim kako uspijem.
Evo npr. smrznuto pile - nema šanse da se odledi unutar 2 sata na zraku, a u frižideru bi se otapalo 2 dana, pa ga ja izvadim navečer ako ga želim peći za ručak. To je puno više od 2 sata na sobnoj temperaturi.
Uostalom, ako se Cubana ne brine, ne brinem ni ja :-)
meni je ta priča isto suluda - a sve zbog toga što ans truju gdje stignu 8razni dodaci prehrani)
Tako je.
Prošla su ona vremena kad se sladoled u lokalnoj slastičarni radio od nekakvog mlijeka i jaja i ne znam, čokolade.
Sad dodaju prah1 i prah2, pomiješaju sa H2O, malo arome1 i boje1 i evo sladoleda od naranče.
Kao da u tome nešto uopće živi.
ahahahhahahahahahahahhahahahahha
Kakve to ima veze sa odmrzavanje pileta cijelu noć na sobnoj temperaturi? Stvarno ne pratim.
Nikakve :)
A ako odmrzavaš pile, ja ga odmrzavam tako, ono stoji na sobnoj temperaturi, međutim ono nije sobne temperature.
A poslije ga pečeš, dinstaš, kuhaš...
Cubana, ajd ne kvari romantiku sa sladoledom, molim te. :-P
Meni se to svejedno čini rizično, i ne vidim razloga čemu riskirati trovanje hranom kad jednostavnim postupcima čovjek može izbjeći rizik.
Otkad imam dijete ja doduše vjerojatno i pretjerujem sa oprezom, vrlo vjerojatno zato što sam ja kao dijete vrlo često povraćala, a prilično sam sigurna da je to dobrim dijelom bilo radi ležernog odnosa prema čuvanju hrane koji su imali moji roditelji.
Ovo je zapravo istina za sve - ta 2 sata na sobnoj temperaturi su dvojbena, jer se ne zna da li se broji od trenutka kad je hrana skuhana (i vruća) ili od trenutka kad se ohladila na sobnu temperaturu, odnosno u slučaju ovog piceka - ta 2 sata se valjda broje od trenutka kad je picek odmrznut na sobnu temperaturu.
Isto, nije svejedno za bakterije da li je temperatura okoline 11, 18 ili 27 oC.
Lijepo je apri rekla - preživio je ljudski rod pusta stoljeća bez frižidera.
mi smo lezerni, ali ne nepazlijivi. no posto kod nitko nema sklonost povracanju, niti drugim boljkama te vrste, odnosno ne sjecam se da je ikome od nas ikada bilo zlo od necega sto smo jeli kuci,
nekako si mislim, da valjda dobro radimo.
Ja se ne brinem.
Ne režem svježe meso i ostalu hranu s istim nožem i na istoj dasci.
Kad poham, otatke brašna i prezli bacim. (Možda vam se spominjanje toga čini glupim, ali moja mama je to čuvala za slijedeće pohanje)
Podgrijavam samo ono što će se pojesti, ne cijeli lonac i iskreno, u mikrovalnoj. Koja ne ubija ništa jer ne zagrijava ravnomjeno.
Moja kolegica ništa ne ostavlja za sutradan, kuha ujutro u 5 i kaže da, eto nitko nema nikakvih gastrointestinalnih problema.
Nemamo ni mi, a piceka u nedjelju jedemo pečenog s mlincima, u ponedjeljak ostatke s nekakvim povrćem, a u utorak ostatke ostataka u rižotu. Karikiram, al nije da se nije događalo.
Sad su djeca veća pa ostane jedva za sutradan.
Da, ali poanta je u temperaturi hrane, a ne temperaturi okoline.
Ja isto mislim da ovo nije baš tema za sprdanje. Postoje poželjna pravila rukovanja hranom, mislim da je dobro težit njima i znat šta je standard.
Ne znam zašto bi bakterije, plijesni i njihovi toksini bili šalala, pogotovo ako je netko stava da nas dodaci hrani truju?
može biti moj strav ili ne - ali ako pogledaš povijest, broj alergija je u znatnom porastu i sigurna sam da nije zbog toga što zaposlene mame kuhaju ujutro, nego zato jer ne znamo što jedemo, odnosno ono što jedemo je sve lošije kvalitete.
S druge strane, broj trovanja hranom i vodom (često smrtonosnih) je puno manji.
http://www.hah.hr/5_kljuceva.php
Tu je navedeno neodmrzavanje na sobnoj temp.
Ne slažem se, ali to je moje osobno mišljenje.
Ne slažeš se jer imaš neke stručne argumente, ili 'nako, ne slažeš se jer je ljudski rod preživio?
mi smo i dalje ležerni, al od nemilog događaja, nismo više nepažljivi. al dobro, ispričati ću, iako ovo kako smo mi bili nepažljivi, vjerujem da nitko od vas nije.
nemili događaj se zbio po ljeti, j je imao 2 godine.
radili smo večeru, buzaru od kozica. bili su i naši prijatelji. drugi dan smo od ostataka napravili rižot. koji j nije htio jesti, usprkos našem nagovaranju kako je fin. i bio je fin, nije bio pokvaren.
majko mila. već tu večer . temperatura 39, 24 sata je non stop wc bio zauzet, il ja il mm, il povraćamo il proljev. i tako cijeli dan, tek sutra navečer se nekako smirilo.
mm se kuna da je stavio u frižider ostatke, al nije. ostalo je preko noći vani.
od tada kozice ne mogu ni primirisati.
Ja sam recimo kao dijete redovito povraćala "od lubenice" tako da mi je nakon nekog vremena bila i zabranjena jer ja eto povraćam od nje.
Radilo se zapravo najvjerojatnije o tome da je lubenica lako kvarljiva, da bi stajala dugo otvorena na terasi po ljetu, a mi bi je jeli i jeli (dok ima).
Eto kod mene nema šanse da se lubenica dugo jede ili sprema ili da se kupuje polovica lubenice, što je vjerojatno isto pretjerano, ali radije mi je biti na sigurnoj strani nego povraćati (ili nedajbože dijete).
Jednostavno mi je blesavo imati takve posljedice radi hrane, nije da smo gladni, radije bacim nego da kasnije bude problema.
Kod nas nema takvog straha. Mi kupimo pola lubenice/cijelu lubenicu i pojedemo je čim se ohladi :D
Da, nas je malo, zato lubenicu jedemo zapravo samo kad imamo društvo.
A ne znam, meni je želudac isto osjetljiv, a s druge strane gledam tatu od 80g. kako već 20 godina ostatke ručka stavlja u hladnu pećnicu (sve - patate, povrće, tijesto, meso, ribu...) ili ostavlja na špaheru poklopljeno i pojede navečer.
Koji put zaboravi, pa ostane preko noći. Pa pojede drugi dan za ručak. A temperatura kuhinje ljeti nije manja od 30.
Pa je, tako su i moji, njima ništa, a ja sam kao dijete stalno povraćala.
Čak me mama htjela ispisati sa dramske jer je doktor mislio da je to od treme :roll:
e sad cvijeta, bilo je ljeto i skoljke su u pitanju.
tu stvarno treba jako, jako paziti.
kao sto rekoh, nismo nepazljivi.
i cim mi nesto bude sumnjivo, odmah bacam. mm baci cijeli sir, ako je na jednom kraju pocelo pljesniti.
no kao sto rekoh, ako navecer skuham grah ili tako nesto (i nije ljeto), to se naprosto ne ohladi (pogotovo sto imam one dobre wmf lonce koji dugo drze toplinu), dok ne idemo spavati. kad se ujutro dignem oko pola 7, onda to stavim u frizider. tako da to stoji vani sigurno duze od 2 sata.
ako skuham nesto u nedjelju popodne, onda to stavim u frizider navecer.
no doduse, kad sad vidim ove pametne zene, cija misljenja inace uzimam u obzir :mrgreen: , a koje sad masu prstom no-no, ne ostavljati duze od dva sata, pocinjem se pitati da li je moja praksa dobra.
Evo malo o preživljavanju ljudskog roda:
Citiraj:
Hranom su se ljudi oduvijek trovali i truju se i danas, a vjerojatno će tako biti i u budućnosti. Jedino su uzroci otrovanja različiti u različitim vremenima. Do prije pedesetak godina najčešće su to bili bakterijski otrovi i mikotoksini (otrovi gljivica ili plijesni), a javljale su se prave epidemije (npr. strašna Vatra Sv. Antuna). Bilo je naravno i svakakvih drugih otrova, od gljiva do npr. nitrita kao dodataka protiv pojave botulizma u kobasicama ili šunki. U 20. stoljeću stvari su se postupno mijenjale, prvenstveno zbog pada učestalosti otrovanja otrovima bakterija i plijesni, a počeli su se javljati pesticidi i ponekad različiti aditivi. Međutim, promjena je išla u još jednom smjeru. Ranije su ljudi vrlo često brzo umirali zbog otrovanja koja su se javljala uglavnom akutno. Dakako, bilo je i teških kroničnih posljedica poput već spomenute Vatre Sv. Antuna ili smrtonosne suhe gangrene izazvane ergot alkaloidima iz snijeti ražene glavnice (uglavnom žitarice). Danas, vezano uz hranu, nema puno akutnih otrovanja s brzim smrtnim završetkom (ima još uvijek puno akutnih otrovanja bakterijskim otrovima poput salmoneloze uz koju se ne očekuje smrt). Sve više sumnjamo na kronične učinke unosa raznih opasnih tvari hranom, a najviše se bojimo karcinogenosti i reproduktivne otrovnosti. Tu nažalost spadaju mikotoksini (npr. afla toksin, ergot alkaloidi, trihoteceni, listerizin itd.), neki pesticidi i možda neki aditivi u hrani.
Kakva dva sata i kakvo hladjenje prije stavljanja u frizider. Ako mi se ostavlja na stednjaku, ostaje sve od rucka pa do vecere. Ponekad se jos i podgrijava u slow cookeru svo to vrijeme. A ponekad ide u frizider cim se ohladi toliko da mogu primiti. Vidjela od ovih lokalnih domorodaca. Svi zivi i zdravi. (To su oni sto idu van s mokrom kosom i jedu sampinjone starije od 2h. :mrgreen: )
ja idem van s mokrom kosom
ja idem van u mokroj majici
jer se kosa cijedi po njoj lol
ali ne mogu ne biti oprezna oko hrane, pa ne mogu
valjda neki poremecaj, naslijedila od tate
meni se i gadi, ali mi i tijelo reagira na staru hranu
lani u jednom restoranu s mamom
narucila juhu od pomadora, donese konobar, ja probam, kazem uskisila
on se kune da nije, da je frisko kuhana, ali ja ne mogu, zeludac mi se okrece
on - ne da se (bilo je to u susjednoj drzavi), kaze - znam ja sto je, ne volite vi nase domace vrhnje,
donijet cu ja vama juhu bez vrhnja
ja ga molim da ne donosi, ne mogu jos jednu zlicicu toga probat, ali ne da se covjek, necu ja njemu vrijedjati juhu
nakon druge zlicice sam rigala cijeli dan
moja mama pojela ostatak, njoj nista
moja vrsta je ona koja ne bi prezivjela, ne znam sto drugo reci
ali ja vec dok probam neku hranu znam jel dugo stajala i znam da cu rigat/lezat/imat proljev