ucenje brojeva i slova?

drage mame,molim vase misljenje.
sto mislite,moze li prerano ucenje brojeva i slova stvoriti kasniju averziju prema skoli? negdje sam cula za to nekad.
naime,moj djecak ima 3 godine i 3 mjeseca. ide 3 mjeseca u vrtic u austriji.
inace sam misljenja da djeca trebaju biti djeca i ne opterecivati ih stvarima koje ce tako i tako nauciti.
ja sam npr. krenula u skolu a da nisam znala ni jedno jedino slovo,i uvijek sam bila odlicna ucenica.
ali,moj djecak je gotovo opsjednut brojevima. slova zna prepoznati sva,ali mu nisu toliko zanimljiva kao brojevi. u stanju je satima pisati brojeve po papiru,kad mu dam komp on uvijek izabere word umjesto youtube,da bi pisao brojeve. kad ih napise onda broji. na hrvatski,njemacki i engleski do 20.
ne trazim niakkav poseban savjet,nego recimo,ako je necije dijete bilo toliko zainteresirano za brojeve ili slova sa 3 godine,da mi kaze jel to utjecalo lose na njegovo dijete kad je krenulo u skolu. upravo je tata s njim htio slikati malo jezero. a on je od kruga koje je trebalo biti jezero nacrtao sat s brojevima.

Citiraj:

---

nikaaa prvotno napisa

ne trazim niakkav poseban savjet,nego recimo,ako je necije dijete bilo toliko zainteresirano za brojeve ili slova sa 3 godine,da mi kaze jel to utjecalo lose na njegovo dijete kad je krenulo u skolu. upravo je tata s njim htio slikati malo jezero. a on je od kruga koje je trebalo biti jezero nacrtao sat s brojevima.

---

Evo, moj je bio takav, baš nekako u toj dobi. Od 2,5 godine, pa negdje do predškolske dobi, hodao je okolo s kalkulatorom, sve je brojao, prebrojavao, ispisivao brojeve, kasnije ih je zbrajao.
Sad je u 4. razredu OŠ, odličan je učenik i jako voli matematiku. Tako da nemaš brige :-)

Djeca u školi moraju naučiti toliko toga novoga da im znanje slova i brojki, tj početno čitanje i zbrajanje može samo pomoći.
Ne bih dozvolila da mi se dijete prvi put s pisanjem susretne u školi.

Samo ti njega pusti, i pomogni mu koliko god on traži. Što više zna prije škole, to im je lakše kasnije. Moja je kao četvorogodišnjakinja čitala dnevne novine, i zbrajala cijene u dućanu. Iz zabave :) Djeca koja vole učiti, neće stvoriti averziju prema školi, a ako ju i stvore, pa ćeš ju lijepo "odstvoriti" :) , školarci su dovoljno odrasli da znaju svoje dužnosti.

Druga stvar bi bila da dijete ne želi učiti, a da ga roditelj sili.

Mislim da je u današnje vrijeme gotovo nemoguće da dijete sa 7 godina prije škola ne zna nijedno slovo, osim ako baš ne živi negdje izvan civilizacije, ili je zanemareno. Moja starija cura zna čitati od 4. godine, mlađa od 3. Obje su s 2,5 godine znale sva slova, pa slova su svuda oko nas i svako znatiželjno dijete pita i upija ko spužva. Ne vidim razlog zašto dijete u tome sprečavati.

Moja mala ide sad u prvi razred, obožava matematiku i stalno računa, puno više nego se u školi traži, ona već dosta i množi. Ide i na dodatnu gdje rade neke mozgalice, njoj je sve to igra. Ima super učiteljicu koja joj na testu iz matematike dopusti da crta na zadnjoj stranici jer ona riješi test 100 % za max. 15 minuta.

Mislim da trebaš pustiti dijete da uči prema svojim interesima i sposobnostima, koliko je njemu zabavno, i to onda nikako nije opterećivanje.

Evo moj koji kasni u govoru i obavlja sve pretrage je jako šokirao logopedicu.
Sa 3ipo god je sam naucio slova.i poceo tiskana slova slovkati i citati rijeci.a brojeve zna od 3god.brojati i prepoznaje ih.u ducanu cijene cita a glavna igracka kalkulator.
Slova je naucio na dora laptopu.jos ih ne pise sam.

Evo ja iz vlastitog iskustva mogu reći.

Kad sam ja bila tih godina zanimala su me slova. (Meni brojevi nisu bili toliko zanimljivi. :mrgreen:) I tako sam naučila i čitati i pisati, a moja mama je muku mučila s ljudima koji su nam dolazili u kuću pa mislili da je ona neka nadobudna mama koja forsira dijete, govorili joj baš to čega se ti sad bojiš, da će mi u školi biti dosadno, da ju neću voljeti...

U svoju i maminu obranu, samo ću reći da sam sad učiteljica. 8-)

A u školi su danas većinom sva djeca čitači, znaju i brojeve.

Pa sve i da nekim čudom dođe u razred u kojem je jedan od rijetkih koji znaju, onda je na učiteljici da njemu ponudi nešto što odgovara njegovoj razini znanja, a ne da čitavo vrijeme "uči" ono što već zna.

ne znam,ja bih osobno bila sretnija da se zna popeti na stablo npr. nego sto zna brojeve. mislim da djeca danas nemaju priliku da se na tom polju uopce razvijaju,pa u nekom ipak moraju. tako nam evo svi znaju slova i brojeve sa 3 godine,koliko vidim. a pitam sebe,pa pitam i vas,ma zar tu nesto nije cudno?
ja mislim da nisam ucila slova jer sam imala pametnijeg posla. penjanje,bicikli,neopisive vratolomije... moje dijete nema priliku sve to raditi,pa je naucilo brojeve. eto,ja to nekako tako shvacam. a jednog dana kad budem radila u svojoj struci provest cu i istrazivanje na ovu temu.

Ja ipak tako ne mislim nikaaa. Evo ja sam odrasla na selu, nije da nisam imala prilike za sve ovo ostalo i bila sam na ulici s drugom djecom, igrala se po kanalima i sto čuda, nisam cijelo vrijeme bila u kući i pisala i čitala. Čini mi se da ti to doživljavaš kao neki ekvivalent provođenju vremena pred računalom s igricama.

Osim toga, čini mi se iz tvog posta kao da misliš da ako neko dijete nema priliku za ono što bi bilo idealno (popeti se, recimo, na stablo), onda će se eto zadovoljiti nečim što je lošiji izbor, kao pisanje slova. A postoje i takva djeca koja imaju priliku i za jedno i za drugo, ali žele / vole ovo drugo i to odabiru. Kažem opet, naravno, ne sad da je dijete po cijele dane zatvoreno u kući i ne druži se s drugom djecom, nego samo piše slova / brojeve. Ali ako to dijete voli, ne mislim da je loše da tu i tamo ostavi bicikl i piše. :-)

Citiraj:

---

nikaaa prvotno napisa

ne znam,ja bih osobno bila sretnija da se zna popeti na stablo npr. nego sto zna brojeve. mislim da djeca danas nemaju priliku da se na tom polju uopce razvijaju,pa u nekom ipak moraju. tako nam evo svi znaju slova i brojeve sa 3 godine,koliko vidim. a pitam sebe,pa pitam i vas,ma zar tu nesto nije cudno?
ja mislim da nisam ucila slova jer sam imala pametnijeg posla. penjanje,bicikli,neopisive vratolomije... moje dijete nema priliku sve to raditi,pa je naucilo brojeve. eto,ja to nekako tako shvacam. a jednog dana kad budem radila u svojoj struci provest cu i istrazivanje na ovu temu.

---

jedno ne iskljucuje drugo. Zasto mu ne omogucis voznju bicikla, penjanje po drvecu ...?

Sirius, mislim da se ne radi o njenom djetetu, nego nikaaa misli da tako razmišljaju mame čija djeca pišu slova / brojeve. I slažem se, treba djetetu omogućiti oboje. Naravno da ne treba po cijeli dan sjediti i pisati (a ne znam dijete te dobi o kojoj govorimo koje bi za to imalo strpljenja), ali ne mora ni cijeli dan biti vani u igri, ako to ne želi. Ukratko, mislim da nema ništa loše da dijete proba i jedno i drugo.

Citiraj:

---

autumn prvotno napisa

Sirius, mislim da se ne radi o njenom djetetu, nego nikaaa misli da tako razmišljaju mame čija djeca pišu slova / brojeve. I slažem se, treba djetetu omogućiti oboje. Naravno da ne treba po cijeli dan sjediti i pisati (a ne znam dijete te dobi o kojoj govorimo koje bi za to imalo strpljenja), ali ne mora ni cijeli dan biti vani u igri, ako to ne želi. Ukratko, mislim da nema ništa loše da dijete proba i jedno i drugo.

---

ne raumijem tko bi u (normalnoj ) obitelji mogao sprijeciti da proba bilo jedno , bilo drugo. Ako dijete nije vani na biciklu ili drvetu, skakati ce po krevetu, verati se po ormarima,vrtiti u krug , uvlačiti u ormare...
Isto tako ce pisati brojeve i slova ako ga zanima. Precrtavati ce ono sto vidi u novinama, racunati na prste, ponavljati sebi u bradu sintezu i analizu...

Pa baš tako.

Zato se i nisam složila s nikinim prvim postom, da nije učila slova jer je imala pametnijeg posla i da dijete koje nema priliku biti po vani onda nauči slova i brojeve.

Citiraj:

---

nikaaa prvotno napisa

ne znam,ja bih osobno bila sretnija da se zna popeti na stablo npr. nego sto zna brojeve. mislim da djeca danas nemaju priliku da se na tom polju uopce razvijaju,pa u nekom ipak moraju. tako nam evo svi znaju slova i brojeve sa 3 godine,koliko vidim. a pitam sebe,pa pitam i vas,ma zar tu nesto nije cudno?
ja mislim da nisam ucila slova jer sam imala pametnijeg posla. penjanje,bicikli,neopisive vratolomije... moje dijete nema priliku sve to raditi,pa je naucilo brojeve. eto,ja to nekako tako shvacam. a jednog dana kad budem radila u svojoj struci provest cu i istrazivanje na ovu temu.

---

Sve dođe na red u svoje vrijeme. Možda ti se redoslijed čini "neispravnim", ali tvoje dijete ima očito drukčiji niz prioriteta. Osim toga, kao što sirius kaže, jedno ne isključuje drugo.
Moj sin je rano naučio i slova i brojeve, ali zna dobro i voziti bicikl, i igrati nogomet, i penjati se po drveću, a bogme i po stijenama 8-) Nije sve to naučio odjednom, nego postepeno, sve u godinama prije škole. Uostalom, s tri godine su mu ruke i noge bile prekratke za penjanje na drvo.
S druge strane, rano pisanje brojeva (ili slova), ako dijete to zanima, doprinosi razvoju fine motorike, a to može biti samo dodatni plus.
Po mom mišljenju, treba se zabrinuti jedino ako neko dijete baš izbjegava bilo kakvu fizičku aktivnost, zazire od nje, brzo se umara, nespretno je... ali nekako mi se čini da je kod trogodišnjaka još rano za tu vrstu brige.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

rano pisanje brojeva (ili slova), ako dijete to zanima, doprinosi razvoju fine motorike, a to može biti samo dodatni plus.
Po mom mišljenju, treba se zabrinuti jedino ako neko dijete baš izbjegava bilo kakvu fizičku aktivnost, zazire od nje, brzo se umara, nespretno je...

---

X

cure su sve rekle
meni je baš dragocjeno da tako velik zadatak kao što je čitanje i pisanje dijete nauči u trenutku kad je za to iznutra motivirano, kad mu je sve to zanimljiva igra
koliko bolje i lakše od učenja u školi

a moj je baš nekako sve u vrlo uskom periodu svladao: analizu i sintezu, zbrajanje malih brojeva, vožnju bicikla, kolut naprijed nazad, izgovor slova r... sjetilo me na ona Rajovićeva predavanja o povezanosti motoričkog i kognitivnog razvoja

Moj sin je najsretniji kad na selu cijeli dan moze visit po livadama,ulici,hranit zivotinje,izvodit vratolomije.tada vidim da brzo postane spretan,i ne broji kao ovdje u velikom gradu.recite mi,koliko bi sad on trebao biti spretan,koliko su vasi bili u toj dobi? Na mala drveca u parku se pokusava penjati,penje se naopako na veliki tobogan,vozi bicikl onaj bez pedala prilicno dobro,hoda uvijek bos jer mu svake carape smetaju da hoda po naslonima kauca. Ne znam jel dovoljan taj sat dva sto provedemo u parku? Ja imam vremena ali nakon toga on zeli kuci malo se odmoriti.i onda mi se ne da nakon sat vremena ponovo ga oblacit,pogotovo sad po zimi da opet izlazimo. Dakle,jel propustam nesto bitno,sto bi on jos trebao moci u ovoj dobi?

Citiraj:

---

nikaaa prvotno napisa

drage mame,molim vase misljenje.
sto mislite,moze li prerano ucenje brojeva i slova stvoriti kasniju averziju prema skoli? negdje sam cula za to nekad.
naime,moj djecak ima 3 godine i 3 mjeseca. ide 3 mjeseca u vrtic u austriji.
inace sam misljenja da djeca trebaju biti djeca i ne opterecivati ih stvarima koje ce tako i tako nauciti.
ja sam npr. krenula u skolu a da nisam znala ni jedno jedino slovo,i uvijek sam bila odlicna ucenica.
ali,moj djecak je gotovo opsjednut brojevima. slova zna prepoznati sva,ali mu nisu toliko zanimljiva kao brojevi. u stanju je satima pisati brojeve po papiru,kad mu dam komp on uvijek izabere word umjesto youtube,da bi pisao brojeve. kad ih napise onda broji. na hrvatski,njemacki i engleski do 20.
ne trazim niakkav poseban savjet,nego recimo,ako je necije dijete bilo toliko zainteresirano za brojeve ili slova sa 3 godine,da mi kaze jel to utjecalo lose na njegovo dijete kad je krenulo u skolu. upravo je tata s njim htio slikati malo jezero. a on je od kruga koje je trebalo biti jezero nacrtao sat s brojevima.

---

Evo taj primjer sve govori. Dijete je nacrtalo sat s brojevima od običnog kruga. Ja mislim da djete treba samo pratiti i pomagati mu u njegovom odrastanju i usvajanju svega novoga, naravno šta njega interesira. Dijete će samo pokazati koliko za njega nije teret i koliko ono može.

Ovako...prije dva tjedna nesto se zezam s malenom 2,2god. I pocnem kao brojat 1 ,kaze ona 2, ja 3, ona 4 i tako do 10, ostala sam sokirana, mislila sam da ne zna niti do dva...jer se nama druzenje bazira na igri, nije mi jos palo na pamet da idemo uciti slova i brojeve, nekako mi je bila premala...uglavnom, da se vratim na temu..Kazem joj nakon toga da sama broji, i ona izbroji do 11, bez greske...i bila sam stvarno sokirana. Pitam tete u vrticu dali broje s njima i kazu uuuu brojimo mi, ali bila guzva pa nisam stigla u detalje do koliko i ostalo...E sada ja ne znam, dali da ju usmjeravam, poticem da radimo na malo drugacijim igrama, da pokusamo slova, ili da pustim jos malo... Nekako bi je pustila da uziva bezbrizno do skole, mislim imati ce vremena uciti i uciti, a opet ako pokazuje zanimanje... Ne znam...


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

Petticoat prvotno napisa

Ovako...prije dva tjedna nesto se zezam s malenom 2,2god. I pocnem kao brojat 1 ,kaze ona 2, ja 3, ona 4 i tako do 10, ostala sam sokirana, mislila sam da ne zna niti do dva...jer se nama druzenje bazira na igri, nije mi jos palo na pamet da idemo uciti slova i brojeve, nekako mi je bila premala...uglavnom, da se vratim na temu..Kazem joj nakon toga da sama broji, i ona izbroji do 11, bez greske...i bila sam stvarno sokirana. Pitam tete u vrticu dali broje s njima i kazu uuuu brojimo mi, ali bila guzva pa nisam stigla u detalje do koliko i ostalo...E sada ja ne znam, dali da ju usmjeravam, poticem da radimo na malo drugacijim igrama, da pokusamo slova, ili da pustim jos malo... Nekako bi je pustila da uziva bezbrizno do skole, mislim imati ce vremena uciti i uciti, a opet ako pokazuje zanimanje... Ne znam...

---

Ne moraš je ništa posebno usmjeravati, ona sama će pokazati što je zanima i u kojem smjeru trebate raditi (ako uopće išta treba raditi po tom pitanju s dvogodišnjim djetetom).
Moj sin je u toj dobi puno učio i pamtio, i brojeve i slova, ali pružao je otpor prema bilo kakvom pokušaju "podučavanja", nanjušio bi to na kilometre i odbijao suradnju.
Kad bolje razmislim, nije ni sad puno drugačiji :mrgreen: bar kad je doma sa mnom, u školi je druga priča.

moju ne zanimaju slova, ali obožava brojeve, osmislile smo par igrica u pijesku za igranje u kući s brojevima: http://merdelja.mojweb.com.hr/kreati...gre-u-pijesku/

Citiraj:

---

Petticoat prvotno napisa

Ovako...prije dva tjedna nesto se zezam s malenom 2,2god. I pocnem kao brojat 1 ,kaze ona 2, ja 3, ona 4 i tako do 10

---

Mi isto ovo odnedavno radimo, a curka ima godinu i 7 mj. I super je kako, osim ponekad 3, govori samo parne brojeve :mrgreen: .

Citiraj:

---

Petticoat prvotno napisa

Nekako bi je pustila da uziva bezbrizno do skole, mislim imati ce vremena uciti i uciti

---

Stvar je perspektive. Da li učenje govora smatraš učenjem? Čitanje slikovnica i učenje koje su životinje ili predmeti tamo? Sve je učenje, ali i igra. Ako ukomponiraš svladavanje brojki i slova u igru, tada će dijete biti bezbrižno i učenje mu neće biti tlaka. Mi brojimo stepenice kad idemo po njima, brojimo prstiće na ruci i nozi kad presvlačimo pelenu, brojimo ptičice u slikovnici...kužiš, kao što djetetu pričaš i ono uči govoriti, tako mu i brojiš pa nauči brojke pa onda s vremenom počne kužiti što te brojke znače itd.

moj sin (sad je 4 godine i 11 mjeseci) je uvjek ranio sa svim, mogao je vrlo rano tečno čitati, puzzlati i sl. - osim sa brojevima. ali nedavno mi se učinilo da je tu otčepio pa sam mu instalira na smartphone neki software za mateamtiku. za samo par tjedana je matamatički “eksplodira”. od znanja nivo 1. osnovne je skočio do nivoa 7. osnovne i sad operira sigurno sa jednadžbama, razlomcima, potencijama i sl. a ima još uvjek četri godine. sad smo u panici kako će teći njegovo školovanje i njegov socijalni razvoj s obzirom da će vjerovatno morat preskakat.

Citiraj:

---

Maro prvotno napisa

moj sin (sad je 4 godine i 11 mjeseci) je uvjek ranio sa svim, mogao je vrlo rano tečno čitati, puzzlati i sl. - osim sa brojevima. ali nedavno mi se učinilo da je tu otčepio pa sam mu instalira na smartphone neki software za mateamtiku. za samo par tjedana je matamatički “eksplodira”. od znanja nivo 1. osnovne je skočio do nivoa 7. osnovne i sad operira sigurno sa jednadžbama, razlomcima, potencijama i sl. a ima još uvjek četri godine. sad smo u panici kako će teći njegovo školovanje i njegov socijalni razvoj s obzirom da će vjerovatno morat preskakat.

---

A da li zna vezati cipele?

Ne pitam da li zna rezati kruh....

Ne kažem da ovo nije važno.

Moj stariji (trenutno osmaš, odlikaš bez mrlje, već godinama hodočasti po natjecanjima iz prirodnih predmeta) instalirao je prvu igricu u dobi od 4 i pol godine i šokirao mene i muža, ali cipele je naučio vezati tek u drugom osnovne. Bicikl je naučio voziti tek s devet godina ili čak kasnije - ne pamtim. Nije ovo samo prednost. Treba voditi računa da razvoj bude uravnotežen.

Socijalni razvoj isto - ima dva-tri prijatelja, jednog jako dobrog, bave se matematikom i informatikom, ali dali smo ga u glazbenu školu u trećem osnovne da stekne ravnotežu. Dali smo ga na gimnastiku i godinama je išao na atletiku, sad mu je bicikl dominantna tjelesna aktivnost (ne voli nogomet i druge čoporativne sportove) ali odrezao je prvu šnitu kruha jaaaako kasno. Za šibicu nisam ni sad sigurna da je zna upaliti.

Tako da.... svakak batina ima dva kraja.

vezati cipele? ne zna valjda zato što nema cipele na vezivanje i nitko mu nije pokazivao. u finoj motorici je ok. sa 14 mjeseci je jeo jogurt uredno sa žlicom. u gruboj (manevar u trčanju, penjanje, koordinacija pokreta uopće i sl.) nije dorastao mnogim vršnjacima ali uglavnom zato što je prevelik za svoju dob. trotinetom i biciklom vlada dobro. biciklo je, na opće iznenađenje, naučio vozit odmah nakon skidanja pomoćnih točkova.

u vrtiću vele da je socijalno top, spreman da pomogne slabijima/mlađima, uživa kao izvjesnu popularnost među djecom, ali ja vidim da nema neku izraženu senzibilnost za socijalne finese, netaktičan je i pomalo naivan, kao obično kod takvih koji dobro operiraju sa apstrakcijama.

Citiraj:

---

Maro prvotno napisa

moj sin (sad je 4 godine i 11 mjeseci) je uvjek ranio sa svim, mogao je vrlo rano tečno čitati, puzzlati i sl. - osim sa brojevima. ali nedavno mi se učinilo da je tu otčepio pa sam mu instalira na smartphone neki software za mateamtiku. za samo par tjedana je matamatički “eksplodira”. od znanja nivo 1. osnovne je skočio do nivoa 7. osnovne i sad operira sigurno sa jednadžbama, razlomcima, potencijama i sl. a ima još uvjek četri godine. sad smo u panici kako će teći njegovo školovanje i njegov socijalni razvoj s obzirom da će vjerovatno morat preskakat.

---

u zadnje vrijeme psiholozi rijetko predlazu preskakanje razreda. Pogotovo ako sve intelektualne, socijalne i emocionalne razine nisu ujednacene (odnosno iznad prosjeka za dob).
Ako vas nesto brine (ravnoteza cijelog razvoja npr.) mozda da se konzultirate sa psihologom koji ima iskustva sa darovitom djecom.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

u zadnje vrijeme psiholozi rijetko predlazu preskakanje razreda. Pogotovo ako sve intelektualne, socijalne i emocionalne razine nisu ujednacene (odnosno iznad prosjeka za dob).
Ako vas nesto brine (ravnoteza cijelog razvoja npr.) mozda da se konzultirate sa psihologom koji ima iskustva sa darovitom djecom.

---

nemam pojma. u velikoj smo dilemi. ranije neće ići u školu, to je sigurno, nema dovoljno zrelosti, nije miran i komforan sa autoritetima. ovdje u njemačkoj djeca preskaču razrede čim su malo ispred druge djece, a meni to ne izgleda sasvim smisleno u pogledu socijalnog razvoja. već nakon četvrtog počinje gimnazija. ovdje postoje razredi specijalno za darovit djecu, nebi bilo loše ga tu uvalit. pretpostavljam da spada u tu kategoriju. kontaktira sam roditelje darovite djece i većina ih misli da sa tim znanjem matematike (mislim da ne pretjerujem ako napišem da bi imao solidnu ocjenu u kontrolnim zadacima iz matematike 5. razred) i među takvom djecom strši. a osim matematike idu ga dobro i druge stvari. npr. naučio je engleski spontano, samo iz knjiga, crtića, pjesmica. igra dobro šah i monopol. kad igramo karte onda pamti našu cjelu history i iz toga zaključuje koje su nam karte preostale, što nikom od nas ne polazi za rukom.

U Njemackoj je ( nadam se ) drugaciji bolji sustav nego u Hrvatskoj, pa ce njegova darovitost biti prepoznata i usmjerena. U idealnom slucaju.

Bome pametnog dečka Maro imaš.
Kao što reče sirius nadam se da je u Njemačkoj drugačiji školski sustav s darovitima nego ovdje kod nas.

mislim da se trebate konzultirati sa psihologom kako je netko već predložio. vjerojatno njemu psiholog nije potreban ali vama možda je, da se naučite prilagođavati njegovim potrebama i adekvatno ga pratiti. sretno!

U našem vrtiću su zadnju godinu počeli učiti brojke i slova pod izlikom priprema za školu. Kad smo došli u 1. razred učiteljica je rekla da to uopće nije bila dobra ideja i da djeca ne bi trebala krenuti u školu sa tim znanjem... e, sad...