Ne :mrgreen: Meni su "Duhovi" bili puno bolji roman.
Printable View
Nema Nobela za knjizevnost ove godine?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne, dogodine će dodijeliti 2
Muriel Barbery "Otmjenost ježa"
Krasna knjiga. Životi kućepaziteljice u otmjenoj pariškoj zgradi i rezignirane tinejdžerke mijenjaju se kad u zgradu doseli novi stanar. Priča o klasnom jazu (itekako prisutnom u suvremenoj Francuskoj), gladi za umjetnošću, smislu života, nemogućim prijateljstvima. Stvarno sam uživala.
Šteta jedino što je prijevod zbrčkan, točnije redaktura. Baš je bilo par potpuno neshvatljivih rečenica što me ponukalo da prvi put nakon faksa probam naći izvornik na francuskom i probam uhvatiti nijanse koje se naziru u prijevodu, ali su nemoguće za prevesti.
Ja sam na Doppleru od Erlanda Loea. Teška sam za nasmijat me, ali na ovu sam na par mjesta cenila od smijeha. Ukratko - lajk veliki, stvarno je duhovit. Negdje do pola sam došla.
Doppler je genijalan, ali s njim u vezi imam jedno nedavno opažanje.
Dakle, dok sam ga čitala, umirala sam od smijeha, toliko sam svoje doma davila s tim Dopplerom da ga je na kraju i MM pročitao (on je inače težak na beletristiku). Ovih dana sin (7. razred) trebao izabrati knjigu za izbornu lektiru, pa nije znao što bi (on bi nešto dobro, nešto drugačije od ostalih, on bi "odraslu" literaturu), pa sam mu predložila Dopplera.
I što se desilo - njemu ta knjiga uopće nije smiješna! Dapače, dosadna mu je! Shvatila sam još jednom koliko je bitna generacijska pripadnost za shvaćanje nekih vrsta humora - 13-godišnjak jednostavno ne shvaća što je to odraslima toliko smiješno u liku koji na nekoliko stranica baljezga o tome kako vozi bicikl i pritom lupa vozačima auta po prozorima, ili kako krade namirnice u dućanu i mrtvo-hladno izjavljuje da je lovac-sakupljač. Ironiziranje suvremenog načina života je izvrsno za nasmijavanje odraslih, ali tinejdžeri taj dio baš još i ne razumiju. Bar ovaj moj ne razumije (ali on i inače ima čudan smisao za humor, pol viceva mu moram objašnjavati, previše doslovno shvaća svijet oko sebe).
Na kraju je uzeo Goldinga, "Gospodara muha", i gotovo ga progutao u tri dana - oduševljen je i zaprepašten istovremeno.
Po meni, nema šanse da to razumije itko ispod 35 :mrgreen:. Ispod 35 su svi još uvijek "marljivi" da se izrazim Dopplerovim izrazom. Nema šanse da shvate ironiju ove knjige. A što me nasmija lopov koji krade u ljevičarskim kvartovima, gdje vole ljude, i nemaju alarme, a za slušanje Bacha ili čegaveć plaćaju iznose da čuju razlike u tonovma... kako će to netko (pre)mlad shvatit :).
Ja sam isto na Doppleru umirala od smijeha, i onda ga dala mužu, jer me glavni lik silno na njega podsjećao, pa sam mislila da će njemu bit još urnebesnije. On je pročitao i rekao da mu je knjiga - jako tužna.
Mene je Otmjenost ježa jako živcirala, točnije ta kućepaziteljica, i autor koji je očito na njenoj strani. Meni je upravo ona bila teški snob, u smislu "ljudi koji ne prate umjetnost nego se bave trivijalnim stvarima su glupi i ona ustvari na sve njih gleda s visoka, a njeno poštovanje instant kupuješ citiranjem Tolstoja". MIslim, davno sam je čitala pa mi je puno nijansi izblijedilo, ali za mene je to bila jedna od onih knjiga kojom su svi oko mene oduševljeni, ali ja se s njom nisam našla nikako.
Baš su mi super različiti doživljaji knjiga. U Otmjenosti nisam nijednom pomislila da je kućepaziteljica snob. Ni najmanje. Pa naj prijateljica joj je neobrazovana portugalska useljenica. Zanimljivo.
A ponukana odličnim komentarima Dopplera iznad, uzela sam je danas u knjižnici i odmah pročitala. Imam iznad 35 i nije mi smiješna. Nije loša, ali nije smiješna. Čak bih rekla, kao tangerinin muž, da mi je tužna. Hm.
ja imam puno iznad 35
i nije me doppler baš neš oduševio
da sam njegova žena, u top bih ga stavila
nek si svoju krizu srednjih godina gurne :mrgreen:
Meni je Doppler bio genijalan.
Ako ga doživljavate bukvalno, naravno da nije smiješan, nego više bijedan...
No, kao hiperboličan lik, silno mi se svidio :mrgreen:
a što ja mogu
ja ti sve shvaćam il bukvalno il tukvalno 8-)
Ja sam, u sveopćoj gužvi u kojoj se trenutno nalazim, uspjela pročitati vrlo zanimljivu knjižicu:
Andrei Makine: Knjiga kratkih vječnih ljubavi.
Svidio mi se naslov i osnovna misao knjige koja iz njega proizlazi.
Na kraju je ispalo da mi se i cijela knjiga svidjela :)
Autor je rusko-francuski pisac, tema je odrastanje i ljubav u vrijeme kolere, šalim se, u doba mračnog razdoblja ruske diktature.
Dalje neću otkrivati, pročitajte sami.
I stil pisanja je za pohvalu.
X. Mislim... naravno da bih ispalila da mi je muž lovac sakupljač, došla bih mu za vrat kao amazonka, pogotovo jer za maloga sobića ima osjećaj odgovornosti, dok ga dijete nervira, u RL-u bih mu pregrizla vrat valjda (hiperbolički govoreći). Vjerojatno je i dobar dio dobrog humora zapravo tužan, ali u humoru se fokusiraš na smiješnu stranu tužnoga... da ne poludiš ko Doppler :).
Renate Dorrestein - Kameno srce
Bolan prikaz raspada jedne amsterdamske obitelji zbog tada (70.-e 20.-og st.) nepoznate psihicke bolesti.
Tako divan pocetak, iz perspektive srednjeg djeteta (odlican uvid za sve one koji se pitaju kako je biti ni najmladji, ni najstariji, ni jedina kci, ni jedini sin) kroz odnose sa starijim bratom i sestrom koje obozava i mladjim bratom prema kojem se odnosi zastitnicki dobivamo uvid u dinamiku velike obitelji.
I onda stigne peto dijete i sve postaje strasno. Uistinu strasno. Neke opise eksplicitnog nasilja mi je bilo bas tesko citati.
Knjiga takodjer daje izvrstan uvid u motivaciju i ponasanje nekoga tko se nosi s nepremostivom traumom iz djetinjstva.
I sad nakon par tezih knjiga, uistinu trebam nesto duhovito (Doppler nije bio taj :D).
"Kameno srce" sam nekoliko puta listala u knjižnici, ali nisam imala želuca za čitanje, shvatila sam da se zbiva nešto strašno :|
Ovih dana pročitala sam roman "Prokletstvo Palmisana" Rafela Nadala. Zanimljivo je da katalonski pisac piše kroniku obitelji iz južne Italije, i to toliko slikovito da mi je teško bilo prihvatiti da original nije pisan na talijanskom.
Roman je zanimljiv, lako se čita i radnja dobro teče, samo meni je početna postavka bila vrlo neuvjerljiva - da u 20. stoljeću ljudi i dalje tako intenzivno vjeruju u obiteljsko prokletstvo i sudbinu?? - ali možda je to zaista i bilo moguće, tamo negdje na seoskom jugu. Samo onda sve ostalo što se dešava (uključujući i politička uvjerenja i postupke glavnih likova) nije u skladu s tom početnom postavkom.
Sad čitam roman slovačke autorice Veronike Šikulove, "Mjesta u mreži".
Opet obiteljska kronika, pripovijedaju žene triju generacija jedne obitelji mađarsko-slovačkog porijekla, i sve bi bilo izvrsno da dijelovi koje pripovijeda najmlađa protagonistica (i očito autoričin alter ego) nisu pisani kao struja svijesti, bez interpunkcije i velikog slova. To mi je nečitljivo i počela sam preskakati ta poglavlja jer sasvim lijepo mogu pratiti zbivanja i bez njih, i doživjeti što se već doživjeti treba.
Publicistika: Tišina
Oduševljena sam ovom knjigom. Krenula sam je čitati po zadatku (svakakve usluge ponekad činimo prijateljima) i mislila sam da će mi biti tlaka, a ispalo je da sam je progutala učas i s velikim zadovoljstvom. I onim što piše u njoj i načinom kako je napisana. Rekla bih, čak bolje od Gladwella. Vidi se da ju je autorica pisala 7 godina, toliko je istraživala i intervjua provela. Jezik je jednostavan, ali biranog rječnika. Sadržaj takav da je nisam mogla ispustiti iz ruku. Usto me je ohrabrila.
Ima i TED talk autoričin na internetu, preveden je na hrvatski - ako se želite na brzinu informirati o čemu piše.
Hvala na preporuci, Jurana, takva bi me knjiga mogla zanimati.
Vezano za "Kameno srce", isto kao i tanja_b obigravam oko nje, nisam sigurna hoću li se okuražiti, a privlači.
Sada čitam Ivanu Simić Bodrožić, "100 pamuk", kratke priče, zasad teško, ali odlično:
https://www.mvinfo.hr/knjiga/9810/100-pamuk
Pavao Pavličić, Soba za plakanje - super krimić za laganini večeri
trenutno- S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu - činilo mi se potencijalno zanimljivo ali nisam u prvih 50 str. kliknula s knjigom ni s likom...
Krimić Zgodne djevojke (Karin Slaughter) - ovo: http://znanje.hr/product/203818
Nažalost, od početka ove godine nemam vremena ni za kakvu literaturu, a pogotovo ne za neku zahtjevniju... Nadam se boljim danima.
Tatarka Guzel Jahina: Zulejha otvara oči
Nakon što joj ubiju muža Zulejha odlazi sa zavežljajem u tajgu uz rijeku Angaru. Prilagođava se surovom životu. Dijeli život s poludjelim doktorom, uspješnim slikarom, intelektualcima iz Lenjingrada... Prikaz stradavanja i surovog života ljudi pod sovjetskom čizmom. Uz tatarsku kulturu i sovjetsku povijest utkan je Zulejhin odnos prema ljubavi. Snažan roman koji će mi svakako ući u najboljih 10 ove god. Ženina snaga je neslomljiva!
Tangerina, često te se sjetim, nekak mi pod ruku dolaze same spisateljice. :)
Nera, ovo si ja moram zabilježit.
Kad sam ju tražila u knjižnicama, našla sam u samo 4, al moja ima čak 2 primjerka. Napravila sam rezervaciju i čekala me. :-D
Sad čitam Elenu Ferante: Dani zaborava. O prevarenoj napuštenoj ženi i njenoj patnji. To mi uvod za njenu tetralogiju koju planiram za ljeto. Moram doći do rajona, toliko spominjanih na ovom forumu. :lol:
Uh, meni su Dani zaborava bili nečitljivi. Toliko mi je bila odbojna glavna likica da nisam knjigu mogla dočitati do kraja, strašno me nervirala. Dok sam s tetralogijom oduševljena, baš mi je gušt čitati. Jučer sam na rezervaciji uspjela dobiti treći nastavak :-D malo mi je žao da je neću otkrivati na ljeto, ali pitanje bih li je za ljeto uspjela dobiti, a ovako, možda na ljeto uspijem dobiti neki od ta 4 primjerka Zulejhe (već sam tražila tu knjigu, pa je baš i nema).
Meni je frendica dala zadnja dva nastavka na engleskom. Čuvam ih za ljeto. Valjda me engleski rajon neće živcirat ;)
Nano, tu ti je neighbourhood, da te odmah pripremim :D
nisam ih još ni otvorila, a baš sam htjela pogledat. I ak je neighbourhood, već me manje živcira od rajona :)
Meni nije, čini mi se realan prikaz bijesa, nefunkcioniranja i ponovnog funkcioniranja nakon raspada braka. Tetralogija je puno čitljivija, ali i meni se dogodilo što mi je jedna frendica rekla - u knjizi 3. i 4. će te malo njih dvije umoriti (nisam radila pauzu), tj. glavnom liku bih najrađe bila rekla - dosta više s Lilom i neighbourhoodom /rajonom!!!! Ali, dok je trajalo guštala sam, lijepo Ferrante priču prede, ovo su minorne minorne zamjerkice razmažene čitatateljice.
Opet rajon na tapeti :D
Ja cu ponoviti da je mene vise od rajona izivciralo "dobiti stvari".
stvari nema tak puno u knjizi, koliko ima rajona ;)