I ja sam mislila na Beigbedera, ali iskrsnulo je nešto drugo, ne manje zanimljivo ;)
Pričat ćeš, odnosno pisati, kako je bilo, nadam se... :)
Printable View
Tanja, nisam te skužila - bila sam i ja na Flanaganu i na Grossmanu. Bilo je to tako jedno uplifting iskustvo, slušat i jednoga i drugoga, Flanagan mi je možda bio i zanimljiviji (njega sam čitala), onako blag i spor. Šteta što nije bilo prilike za Q&A s publikom... ali možda bi taj dio bio dosadan, moderatori su bili dobri.
Ja vjerojatno neću više stići na FSK eventove - zamolba da, ako netko ide, napiše riječ-dvije kako je bilo :).
Ma uletjela sam u zadnji čas, nisi me ni mogla skužiti.
I meni je malo žao da nije bilo pitanja iz publike, ali i ovako mi je bilo odlično iskustvo slušati ga. Jedan tako normalan čovjek, bez trunke egoizma, i jako mi se svidio smjer u kojem razmišlja (a to se da iščitati i iz knjige). Koliko sam shvatila, on inače piše o vrlo različitim temama, pa me baš zanima taj njegov novi roman koji bi trebao uskoro biti objavljen.
Kakav je bio Grossman? Vidjela sam ga u prolazu, dok su ga fotografi naslikavali...
Dobar, sviđa mi se i njegov smjer razmišljanja (vjeruje u mogućnost prestanka sukoba s Palestincima i u život u Izraelu koji neće biti, kako je rekao, tvrđava, nego dom) iako sam dosad njegovu najpoznatiju knjigu izbjegavala zbog teme (smrt djeteta, koja je njegovo iskustvo)... mislila sam da bi mi to bilo too much, ali ću posegnuti za najnovijom knjigom "Ušao konj u bar". Ali, tema Židova je onako općepoznata, iako ima dosta poveznica s našom situacijom, i tema židovskog humora je općepoznata (nisam znala za činjenijcu da je hebrejski nakon 2. svjetskog nastao tako da je jedna osoba napisala rječnik prema obrednom jeziku i izmislila nove riječi - to me fasciniralo)... dok je Flanagan nekako više iz kulture koja je u zapećku (bez obzira ili upravo zato što su mali dio književnosti na engleskom) i tim mi je bilo zanimljivije možda čuti njegov glas, manje je eksponiran.
Da, znala sam to za hebrejski, a znam da je i jedna od ključnih osoba u oživljavanju hebrejskog (ivrita) bio stric Amosa Oza (piše nešto o tome i u "Priči o ljubavi i tmini").
Grossmanov roman "Do kraja smrti" svojedobno sam probala čitati, ali nekako mi nije sjeo... možda mu se opet vratim nekom drugom prilikom.
Što se tiče židovskog humora - ako jednom na FSK (ili nekom drugom prilikom) pozovu Etgara Kereta, to obavezno treba posjetiti!
Edit: uspjela sam krivo napisati naslov romana, "Do kraja zemlje", a ne "Do kraja smrti" :roll: jesam luda...
Pročitala publicističko djelo o tragediji s festivala Roskilde prije 18 godina, kad je 9 ljudi umrlo za vrijeme koncerta Pearl Jama. Ni dan-danas ne mogu vjerovati kakav suludi splet okolnosti (kiša, blato, gužva, loš zvuk sa stagea, nejasna hijerarhija u osiguranju) može dovesti do toga da se onesvijestiš u masi, a da su svi oko tebe toliko priklješteni da ti ne mogu pomoći da se ustaneš. Mnogi kažu da su dio vremena doslovno levitirali u publici. Zanimljivo mi je da sudskog epiloga nema-nitko nije proglašen krivim, i to nakon 10-ak godina sudskog procesa (čisto za informaciju da se to očito događa i Dancima).
Knjiga, naravno, puno govori i o bendu, i ima zapravo previše detalja koji mogu biti zanimljivi samo hardcore fanovima.
Hvala, tanja! Odlicni clanci i vjerni prikazi kako je bilo (cula sam da netko cijelo vrijeme tipka :)). Jedino mislim da Flanagan, kad je pricao o ratu u nama, nije pricao o potrebi za korijenjem nego o borbi izmedju potrebe to conform (da se bude dio zajednice u koju smo se udruzili da bismo prezivjeli) i potrebe za slobodom (individualnoscu, ljubavlju), a da su 'korijeni' interpretacija novinara.Jako zanimljiv covjek.
Nije, stvarno je spomenuo korijene, baš se sjećam da je upotrijebljena ta riječ.
Ma puno toga je on još rekao što ne piše u članku, mene se npr. dojmio njegov odgovor na ona općenita pitanja tipa "kako je moguće da narod s takvom umjetnošću (Nijemci, Japanci) počine takve grozne zločine (2. svj. rat)" - da umjetnost nije oslobađajuća što se tiče zla i da ideje zla postoje u narodu jednako kao i umjetničke težnje, tako nekako (ne sjećam se sad doslovno kako se izrazio).
Cure, dali imate preporuku za aplikaciju na mobu na koju bi mogla pisati listu sa nekim napomenama. Imam ja svoju tekicu no u knjižnicu uvijek neplanski odem.
Prijavak sa godišnjeg; Livada Crnog Labuda, Zeleni Šator, 8% ni od čega, Dekompresija, Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju.
Sad čitam Sedam dobrih godina, odlična mi je.
Za one koji su planirali ici- Okrugli stol- Sloboda, s Ivancicem, Dezulovicem i Frljicem koji je trebao biti sutra na programu Festivala svjetske knjizevnosti je nazalost otkazan :(
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sad vidim, piše "zbog spriječenosti sudionika".
Na svakom smartphponeu ima ovakva aplikacija - doslovno zamjenjuje post-it papiriće - otvoriš Note, staviš naslov Knjižnica, pa pišeš i brišeš po njoj. Ja imam za sve - Radno (tekući zadaci dana), Knjige itd. Nije to neka super pametna aplikacija koja će te nešto podsjećati itd., nego obični post-its, koje spremaš u telefon.
Isprobala par i zasada mi je najdraža" to read", može se pretraživati po autorima ili naslovima te zadati za pročitati te pročitano. Sad nažalost moram raditi pa ne mogu dalje čačkati dalje.
Zgodno je, bacite oko.
Ja obožavam svoje tekice, no uvijek mi ostane doma, kod kompa, u drugoj torbi i tako.
Ovdje ću barem unositi ono što sam provjerila da ima u knjižnici.
Pls javite dojmove ako netko ide večeras na Pravo na priču - Kultura, moć i #metoo - kako je bilo.
Jurana, sori, zaboravila napisati. Zove se Pearl Jam, The more you need, the less you get, autor je Henrik Tuxen.
Ja kao ina, pišem u digitalni notes na mobitelu. Preporodila sam se otkad sam se prebacila na to, dotad sam stalno premetala kojekave papiriće, popise, postite po torbi.
Obioma na FSK-u:
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...dluke/7794873/
Ovog sam ljeta uspjela pročitati više naslova nego što sam odredila :mrgreen:
Uz ostalo i ovdje spomenutog Grossmana i njegovu knjigu Ušao konj u bar .
Junak ovoga romana sredovječni je komičar od kojega publika očekuje samo smijeh i razonodu.
No jedne večeri umjesto da niže pošalice i politički nekorektne viceve on prepričava
događaje koji su prethodili najtraumatičnijem događaju iz njegova djetinjstva.
Gorko je to štivo, bilo ga je na trenutke gotovo bolno čitati. No napisano je odlično,
a kroz osobnu dramu Grossman pripovjeda o Holokaustu, Izraelu i svemu onome što
ljudi poduzimaju da bi preživjeli.
Pročitala sam i K. Ishigurovu knjigu Kad smo bili siročad. Autor je vrlo vješt pripovjedač, temu
gradi strpljivo i nenametljivo. Svidjelo mi se to već i u ranijim njegovim djelima koje sam čitala.
A i teme su slične - vrte se oko sjećanja i toga koliko nepouzadni odjeci prošlosti utječu na razvoj
naših osobnosti. I zbilja je potresno kad junak knjige shvati da je posve pogrešno protumačio
ono što je smatrao ključnim događajima svoga odrastanja. Tu je i pitanje nacionalnog identiteta,
što mi je uvijek zanimljivo, jer nisam ni sama sigurna što nekoga određuje Hrvatom, Japancem ili
Englezom. Ova je knjiga i svojevrsan Bildungsroman, što me je dodatno privuklo.
Uz ove dvije preporučam još dva naslova. Divljakušu, Marine Šur Puhlovski, dobitnicu nagrade VBZ-a.
Pročitala sam jedan intervju s autoricom, njena su mi se razmišljanja svidjela i posegnula sam za
zadnjom izdanom knjigom. Na ovoj temi ljudi često pišu kako im neki književni lik naprosto ide na
jetra i to bude razlog da knjigu ne mogu nastaviti čitati - takvima se ova knjiga ne bi svidjela.
Ja (uglavnom :mrgreen: ) nemam problem s ponašanjem junaka u knjigama i ovaj mi je roman bio baš dobar.
Govori o bezdanu između ljubavi i zaljubljenosti, te razlikama između očekivanja i stvarnosti
kad su u pitanju brak i ponašanje voljene osobe u vezi.
Očekivanjima društva kad su u pitanju žene bavi se, pak, Eseška zmija - knjiga Sarah Perry.
Radnja je smještena u kasno viktorijansko razdoblje u kojem se izdižu magle praznovjerja
i vjerovanja u mitske nemani da bi nastupilo doba emancipacije. Budi se znanost i društvena svijest.
Upravo žene, kojima se priprisuju posve drugačije društvene uloge, u ovom su romanu glavne
pokretačice promjena. To su žene koje se grčevito opiru rodnim okovima. No na žalost, od svih
društvenih nazadnosti, uvjetovanost rodom i spolom najduže će potrajati. :evil:
Btw. kad smo kod gostovanja velikih književnika današnjice, uskoro nam dolazi jedan od miljenika ove teme!
Evo najave
Citiraj:
Davida Mitchella, engleskog pisca Booksa će ugostiti od 21. do 23.9. u Zagrebu i Dubrovniku
anamar, odlični, iscrpni osvrti!
I hvala na info o Mitchellu!
Jens Bjørneboe: Trenutak slobode
Vrlo neobična, začudna knjiga.
Totalno iznenađenje.
Teška, depresivna, sofisticirana, refleksivna...
O zlu i o tome kako čovjek čovjeku čini najveća zla, o tome zaslužujemo li ili ne istinu...
O trenucima tuge, trenucima nepravde, trenucima prezira, trenucima humora i trenucima istine, ali i o tome da je trenutak slobode još uvijek nedostižan san.
Ajme, kakva knjiga... :-o :heart:
Definitivno nije knjiga za trenutke razonode.
Na koricama piše da "naslov proizlazi iz autorova stava da je istina preduvjet za slobodu, te da slobodni možemo biti tek kad spoznamo realnost smrti".
Knjiga je prvi dio trilogije "Povijest bestijalnosti".
Druga dva dijela tek moram pronaći...
Evo kratkog izvještaja s Beigbedera: razgovor je mogao biti puno suvisliji i sadržajniji da ga je moderirao netko drugi, a ne Ivica Ivanišević :roll:
Kad sam ga vidjela u ulozi moderatora, najprije sam se poveselila, ali on si je očito zamislio da je duhovit čim zine pa je valjao takve nekakve besmislice koje nisu imale veze ni s Beigbederom ni s književnošću općenito. Sve puno političkih aluzija koje su isprva bile duhovite, ali u nekom trenutku su stvarno postale pretjerane, pa se više ni u publici nitko nije smijao. A k tome su bile i promašene u mjestu i vremenu, jer mu sugovornik ionako nije razumio asocijacije.
Sam Beigbeder je, kad mu je moderator dao doći do riječi, djelovao simpatično, nepretenciozno i opušteno, ostavio mi je sasvim drugačiji dojam od onog koji sam stekla čitajući ovu njegovu zadnju knjigu.
Ali razgovor s npr. Flanaganom mi je bio sadržajniji i bogatiji. Ovo sinoć je bilo - zgodno, i ništa više od toga.
I ja sam bila i u potpunosti se slažem. Nisam bila na puno - bila sam u pon i u sub i nekako mi se čini da je najbolja moderatorica bila Patricija Horvat, prevoditeljica, ona je nekako najviše pustila piscu da dođe do izražaja i jako je lijepo odradila moderiranje, po meni... iako je lako moguće da sam pristrana jer sam Flanagana jedinog svježe čitala, njegova knjiga mi je bila jako draga, a on mi je bio najbolji dio festivala.
Kod Grossmana mi se čini da je Klasić dobio isto puno svjetala reflektora zbog naše specifične situacije, a Ivanišević (koji mi je kao autor super) je jučer bio out of control, iako se meni čini da se publika podijelila... nekima je bio super, dok su neki mrmljali potiho da nije bilo primjereno. Možda pisci teže zatomljuju ego pa onda vode razgovor na način kolega - kolega... ili žele ukrasti malo književnog limelighta kad su kočno došli u dodir s tom svojom malobrojnom nježnom publikom .... ali se apsolutno slažem, Ivanišević je bio neprimjeren, nije Francuz od njega mogao do riječi doći, mislim da ga je čisto što se tiče airtimea nad-driblao (mislim da je on izgovarao barem 60% riječi, dok je Francuz 40% maks, ako i toliko). Da, bilo je zgodno, ali Beigbeder je ostao nerazotrkiven, dok se razotkrio Ivanišević.
Bila sam još i na Pavičiću (htjela sam kupiti knjigu, ali je rasprodana) i na Meksikancu Antoniu Ortugnu, dobro su ih skombinirali a propos sličnosti, ali mi se to činio pak prekratak format za 2 pisca.
Sve u svemu, jako mi je bilo drago da sam bila, a posebno da sam bila na Flanaganu... slušat njega kako razmišlja mi je ko nekima ić' na krstarenje s Anom Bučević - likarija za dušu :).
A i gušt je bilo slušat druge jezike i vidjet prevoditelje... tj. da nije bilo sve na engl. Eto... već znam da ću se tome jako veselit dogodine :).
Tanja, kakva je zadnja knjiga, ako si pisala promaklo mi je?
I ja zahvaljujem anamar na osvrtima :)!
Sad mi je malo manje žao što nisam mogla otići... :mrgreen:
Osim toga, moram priznati, malo sam se i bojala razočarenja...
Mislim da je ono Bekim u Dnevniku jednog nomada nešto slično i napisao, u smislu da ne bismo nikad trebali upoznati omiljenog pisca, jer bismo se mogli razočarati... često stvarno tako i biva ;) .
Okej, vas dvije je razočarao samo moderator, to je već utješno :mrgreen:!
Mislim da si u pravu s ovim zaključkom.
Za Beigbedera pitaš? Nisam pisala, jer sam knjigu dobila na rezervaciju baš u petak i tad sam je i počela čitati, nisam još došla do kraja. Ne mogu zato tvrditi ništa o konačnom dojmu, ali zasad mi se sviđa. Sviđa mi se polazna tema (autor je odlučio da će postati besmrtan i u tu svrhu obilazi razne znanstvenike diljem svijeta kako bi doznao koja su najnovija dostignuća po tom pitanju). Sviđa mi se način na koji prezentira znanstvena otkrića (a kako je to dosta povezano s mojom strukom, mogu ga dobro loviti u greškama - zasad nisam našla nijednu :mrgreen:). Pisano je na simpatičan, blago samoironičan način, i usput sjajno ocrtava vrijeme u kojem živimo. Tu mislim u prvom redu na selfie-maniju koju opisuje u prvom poglavlju. I tako dalje.Citiraj:
Tanja, kakva je zadnja knjiga, ako si pisala promaklo mi je?
Uglavnom, zasad mi je zabavno i zanimljivo štivo, nadam se da će tako i ostati!