mame obrtnice, kako ste uspjele? (+miješani osjećaji prema neočekivanoj želji za još)

pozdrav svima, evo me nakon dugog izbivanja (koja godinica je prošla...)
do pred par dana ne bih vjerovala da ću opet tipkati na rodi, ali eto, baš kao što je netko negdje na forumu napisao (a sad to ne mogu naći): šokirala sam samu sebe pred tih par dana kad me lupila neka opaka tuga jer sam dobila menstruaciju. omg, nisam mogla vjerovati i već par dana raspravljam sama sa sobom pokušavajući shvatiti otkud sad to. mi smo inače bili sigurni da je to to, imamo žabicu, sve je super i nećemo više.
onda sam porazgovarala s dragim i ispada da je on par dana prije te kobne menstruacije sanjao da sam trudna - isto ne zna otkud to.
uglavnom, sad mene to kopka i puno razgovaramo. zato jer nismo to planirali. zato jer smo poslovno i financijski nesigurni. zato jer se ja bližim 35oj, pa ako ispadne da ipak imamo te neke lude želje trebali bi se odlučit. a ja se ne mogu skoncentrirati na ništa drugo. sjećam se živo zadnje menstruacije prije prve trudnoće i iste tuge koju sam tad osjećala jer nisam trudna.
već sam si stoput rekla da sam luda i pokušala samo zaboravit cijelu ideju, ali ne mogu :-o
a ja u ovih par godina podigla jedno dijete i podigla jedan obrt, još na lelujavim nogama, nekako držim glavu iznad vode u ovom kaosu od države i bojim se da ako sad izbivam par mjeseci (sama sam) da ću mu potpisat smrtnu presudu. zato ova tema. kad si obrtnik, sam, pogotovo uslužna djelatnost - polako, jako polako stvaraš klijente koji ti vjeruju, a ponekad i koji te trebaju, i ne možeš samo tako nestati, a očekivati da će svi biti tu kad se vratiš.
dragi od početka godine nema stalan posao, pa iako oboje puno radimo nikad ne znamo koliko ćemo imati slijedeći mjesec.
zašto me hormoni uvijek moraju lupiti u najgorem trenutku? :kbell: :roll: kad smo odlučili imati žabicu, tek smo se uselili u zapuštenu kuću, ja bez posla, dragi isto na nekakvim honorarima. baš smo luđaci. ja zapravo ne znam što želim ni što mislim. oprostite, moram negdje izliti emocionalnu gvalju. a i stvarno bih htjela čuti obrtnice kako su se uspjele snać. je li moguće?

Nisam obrtnica, ali je muž, i našla sam se u dijelu di smo i mi nakon što je trećem djetetu dijagnosticiran autizam odlučili to je to što se tiče djece..
Prije 14mj smo sve stvarii za bebe poklonili kumi koja je trebala roditi.. Nakon što smo sve stvari natrpali njima u auto i odpratili ih,
sjeli smo, i muž pita; jesmo sad mi to dobro napravili? I ni za par minuta donijeli odluku da ipak želimo još jedno dijete..

Ali ( naravno bez toga neide) nikao da do trudnoće dođe u ovih 14mjeseci (uz jedan spontani, vidi se u potpisu)...
Ja sam godinu mlađa od tebe, na produljenom porodiljnom koji je čak i manji od propisanog minimalca, a troškovi strahovito visoki što zbog dvoje školaraca, što zbog plaćanja raznoraznih privatnih terapija za najmlađeg, ali ipak osjećam da će naša obitelj biti potpuna uz još jednu malo djetešce....

Ja imam obrt, zapravo mm je vlasnik obrta u kojem ja radim. Bilo je tako da sam nakon poroda sjedila za kompom u lingeštulu jer me drugo žuljalo i radila.
Ne znam kojom vrste usluge se baviš, ali možda da probaš organizirati posao tako da dok si na porodiljnom imaš nekog na 4 sata koji bi rješavao administrativne poslove, a ono "nešto tvoje" bi ti preuzimala na sebe uz bebu.

cheerilee - hvala ti na odgovoru. da, mi smo isto sve podijelili jer uopće nismo ni razmatrali opciju da imamo još djece. mi zadovoljni. mi pokrećemo druge stvari. i onda samo tako, kao da pukne bomba u mozgu i odjednom se javi ta misao, a sve ostale, racionalne su se sakriju. bilo bi super da me prođe i lijepo nastavim sa životom :D
kosjenka - ja radim shiatsu tretmane i situacija je slična kao s recimo, frizerima. ljudi dolaze jer im se sviđa kako teta marija šiša, svaki frizer radi na svoj način. dio klijenata koji boluju od kroničnih bolesti trebaju redovite tretmane kako im se simptomi ne bi pogoršali... pretpostavljam da bi mi neka kolegica/kolega mogli uletiti, ali ja sam tek sad u situaciji da mi nakon podmirenja svih troškova nešto malo ostane i bojim se da bi se smanjio broj klijenata, i ne bih mogla podmiriti troškove i još dati fer naknadu onome tko me mijenja. a staviti obrt u mirovanje i preusmjeriti klijente drugom terapeutu u drugi grad (jedina sam su gdje sam) bojim se da znači nakon povratka sve ispočetka...uf, oprostite, imam osjećaj da mi je mozak kaljuža..

Zašto misliš da su hormoni? Možda je nešto drugo. Možda monotonija, odmor od svega, možda vam nešto jednostavno nedostaje, praznina koju hoćete popuniti. Više uzbuđenja? Kada ste zadnji put bili na nekom putovanju, vidjeli svijeta, osjetili nešto novo i probali živjeti?

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

cheerilee - hvala ti na odgovoru. da, mi smo isto sve podijelili jer uopće nismo ni razmatrali opciju da imamo još djece. mi zadovoljni. mi pokrećemo druge stvari. i onda samo tako, kao da pukne bomba u mozgu i odjednom se javi ta misao, a sve ostale, racionalne su se sakriju. bilo bi super da me prođe i lijepo nastavim sa životom :D
.

---

cuj, ne znam da li prolazi. Meni je prošlo tek kad sam rodila to (dugoocekivano i zeljeno) drugo.

i nisam obrtnica. Ali sam planski mjenjala posao kad je starije dijete imalo 1,5 godinu i cekala sam sa drugom trudnocom 4 godine jer sam htjela ugovor na neodredeno( da ne ostanem bez posla). Uglavnom, sline su mi curile na male bebe. :mrgreen:

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Zašto misliš da su hormoni? Možda je nešto drugo. Možda monotonija, odmor od svega, možda vam nešto jednostavno nedostaje, praznina koju hoćete popuniti. Više uzbuđenja? Kada ste zadnji put bili na nekom putovanju, vidjeli svijeta, osjetili nešto novo i probali živjeti?

---

je, je, moguće je naravno, razmotrili smo i to :mrgreen: iscrpljeni smo malo jer nemamo monotoniju nego kaos (kuća konstantno u obnovi, imanje, živine, vrt, mladi obrt, putovanja zbog posla). to nam je jak argument: napokon je žabica dovoljno "velika" da se sama oblači, prespavljuje kod dede i bake itd., tko bi se sad normalan vraćao na pelene i zapiškene hlače :cekam: nekako u mojoj glavi bebač nije odmor od svega, naprotiv.. ali uskoro vodim dragog na izlet nakon dugog vremena van rvacke, pa ćemo vidjet kako će to utjecat na stanje...

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

i nisam obrtnica. Ali sam planski mjenjala posao kad je starije dijete imalo 1,5 godinu i cekala sam sa drugom trudnocom 4 godine jer sam htjela ugovor na neodredeno( da ne ostanem bez posla). Uglavnom, sline su mi curile na male bebe. :mrgreen:

---

eto, to ja pokušavam - bit razumna. donekle. iako u životu uglavnom na kraju odem tamo gdje me srce vuče, još uvjek analiziram da nije možda nešto drugo nas lupilo (kao što reče žutaminuta gore). i ako nije, mogu li pričekati još malo da se obrt osnaži, da dragi stane na noge... ili idem slijedit filinge jer ionako nikad nije pravi trenutak i sve to...

Da, dajte si vremena. Neka se ta ideja provari i sjedne.

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

eto, to ja pokušavam - bit razumna. donekle. iako u životu uglavnom na kraju odem tamo gdje me srce vuče, još uvjek analiziram da nije možda nešto drugo nas lupilo (kao što reče žutaminuta gore). i ako nije, mogu li pričekati još malo da se obrt osnaži, da dragi stane na noge... ili idem slijedit filinge jer ionako nikad nije pravi trenutak i sve to...

---

Ja sam bila koju godinu mlađa, pa mi se nije cinilo da mi sat otkucava.
To sa poslom je bilo jedino sto sam planirala. Kasnije je zivot imao neke svoje planove kojima mi je pokazao da planovi zapravo ne postoje. :)
uglavnom, bilo je tu gubitka trudnoca, kredita u svicarcima, muzevog gubitka posla i pokretanja obrta, bolesti djeteta i vise oprativnih zahvata, zahtjevno starije dijete koja zahtjeva dugogodisnju pomoc u ucenju i tako...
plan je jedno. Zivot je drugo. Treba uvijek biti spreman na promjene. :)
Ali stvari se uvijek nekako sloze.

Hvala vam žene :heart:
Pokušavam uvijek ne donositi odluke iz straha, ali niti reagirati potpuno nepromišljeno, zamijenivši emociju uzrokovanu trenutnim okolnostima za istinsku potrebu...

Meni su uglavnom putovanja utjecala na stanje :) tj. postalo bi drugo stanje. Nekako smo uvijek lakše napravili svoju djecu kad smo bili daleko od vlastitog bračnog kreveta.
A što se tiče količine novaca...nikad ne znaš što ti život nosi. Ali, ako ne rodiš željeno dijete, znaš točno da ga nećeš imati. Odluka je na roditeljima, ali ponekad je baš dobro kad nas priroda pobijedi, i stavi pred svršen čin.

Vjerujem da ćeš ti svoj posao moći obavljati dugo u trudnoću, a moći ćeš i brzo nakon poroda, jer sama određuješ radno vrijeme, prilagodit ćeš se bebi, možda ti se novčano i neće osjetiti gubitak.

Iz perspektive nekog tko je želio drugo dijete i bije ostvario tu želju, mogu ti samo reći: go for it!
Neće te proći želja.

TO Mojca!

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Iz perspektive nekog tko je želio drugo dijete i bije ostvario tu želju, mogu ti samo reći: go for it!
Neće te proći želja.

---

Ovako je i kod mene,
Ali,
ne žalim.
Mene moja jedina kći savršeno ispunjava .
Godine su prošle, želja izbljedjela, a drugo nismo imali iz više razloga:
Prvo zbog financija jer je on bio bez posla, a poslije zbog godina i jednog neuspješnog MPO pokušaja koji je loše završio.
Kako god bilo, ako zaista želiš drugo dijete, bacite se smjesta na posao jer sutra bi već moglo biti prekasno.

I ja kazem - go for it. Vjerojatno te nece proci zelja, a mozda ce ti biti i krivo kasnije. Plus, neces svakako postati mladja nego sad (ja sam rodila s 35 i sad nedavno, s 38).

Sto se posla tice, vjerojatno ces moci raditi u trudnoci, a mozes i kad se beba rodi. To govorim iz perspektive nekog tko radi od bebinih cetiri tjedna i jedan dan. Nis' nam ne fali.

ja tek ulazim u obrtnicke vode a vec neko vrime me drzi ideja o 3.djetetu. sve cekam da me prodje jer su cimavica i maza vec veliki (to je vjerojatno jedan od razloga sto bi sad
malu bebu jer kad oni odu na fakultet ja cu imat samo 40g) a tu je i niz drugih otezavajucih okolnosti... ah, vidit cemo...

Osim toga rutvice... i tvoj avatar sve govori. :zaljubljen:

Mene želja prošla tek kad sam rodila četvrto. Dotad sam milo gledila tuđe bebe na sve strane.

Evo ovako - radimo punom parom, a ja sam perfekcionist, control freak i što sve ne kada je o poslu riječ, što je i dobar i otežavajući faktor (klijenti prezadovoljni, muž p..di :lool:). Trenutno sam u toj fazi da otpuštam dio posla od sebe i raspodijeljujem ga svojim suradnicima - i to su dijelovi posla koji će mi omogućiti i da se više posvetim obitelji i da ne radim ono što ne bih trebala raditi. Ali, kod mene je takva vrsta posla da to može tako ići i funkcionirati. Proširenje obitelji je do daljnjeg na standbyu - pisala sam na temi niže. Trenutno nemam volje i želje za djecom, ali ako se ipak i odlučim na to, bit će to u trenutku kada je posao posložen tako da funkcionira uz moju minimalnu pomoć i kada ću ja biti sasvim ok. I sada radim na tome.

Ukratko - ništa ti pametno nemam za reći, nekada je bolje stati na loptu, posložiti stvari, a nekada je bolje baciti se glavom bez obzira za onim što želiš i snaći se u trenutku. Odluka je opet tvoja..

Citiraj:

---

malena beba prvotno napisa

ja tek ulazim u obrtnicke vode a vec neko vrime me drzi ideja o 3.djetetu. sve cekam da me prodje jer su cimavica i maza vec veliki (to je vjerojatno jedan od razloga sto bi sad
malu bebu jer kad oni odu na fakultet ja cu imat samo 40g) a tu je i niz drugih otezavajucih okolnosti... ah, vidit cemo...

---

Malena beba pa ti tako mlada da bi ti još jedno maleno tako dobro došlo :-)
Ja sad imam 40, a moji nepunih 5 i 7 godina.

Uvjerena sam da sreća prati hrabre, rutvice go for it!!!

Evo ja i dragi zajedno čitamo temu i Beti3 tako si nas nasmijala...:lol: Sad razmišljamo da idemo samo na dnevni izlet:nono:
Nekako izgleda da to fakat želimo jer uglavnom raspravljamo kako to izvest, a ne kao na početku, bismo li trebali :oops:
Ja ne znam, mene uopće ne privlače bebe koje nisu moje bebe:lol: Uvijek je tako bilo. Obožavam raditi u svom poslu s trudnicama i mladim mamama, ali onaj buci-buci filing dobila sam prvi put tek kad sam rodila. Hm, možda previše radim s trudnicama, pa sam se nadisala oksitocina:mrgreen:, ali što mogu, to su mi najdraže klijentice <3
Ah, ako se to dogodi, bilo bi idealno kad bih rodila na početku ljeta, pa onda da najesen već mogu početi ponovo raditi...na kontinentu prek ljeta sve malo zamre, pa bih se možda lakše provukla. Ali svjesna sam da u životu većinu toga ne možeš planirati...
A avatar - kad sam se tu prvi put pojavila, razmišljala sam kako je neprikladan jer ću ja imat samo jedno dijete, ali sam ga ipak stavila jer je tako lijep...no vidiš, vidiš...

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Evo ovako - radimo punom parom, a ja sam perfekcionist, control freak i što sve ne kada je o poslu riječ, što je i dobar i otežavajući faktor (klijenti prezadovoljni, muž p..di :lool:). Trenutno sam u toj fazi da otpuštam dio posla od sebe i raspodijeljujem ga svojim suradnicima - i to su dijelovi posla koji će mi omogućiti i da se više posvetim obitelji i da ne radim ono što ne bih trebala raditi. Ali, kod mene je takva vrsta posla da to može tako ići i funkcionirati. Proširenje obitelji je do daljnjeg na standbyu - pisala sam na temi niže. Trenutno nemam volje i želje za djecom, ali ako se ipak i odlučim na to, bit će to u trenutku kada je posao posložen tako da funkcionira uz moju minimalnu pomoć i kada ću ja biti sasvim ok. I sada radim na tome.

Ukratko - ništa ti pametno nemam za reći, nekada je bolje stati na loptu, posložiti stvari, a nekada je bolje baciti se glavom bez obzira za onim što želiš i snaći se u trenutku. Odluka je opet tvoja..

---

da, moj posao je specifičan, ali recimo tu sam slijedila svoje srce i prihvatila da će uvijek ovisiti o meni i nema velike mogućnosti širenja i rasta. Ja bih bila presretna da za par godina mogu zaposliti jednog mladog terapeuta ili terapeutkinju, da proširimo radni dan i oni imaju priliku za učenje (to u hr uglavnom ne postoji, prepušten si sam sebi), dok se ne osjete spremni da se otisnu sami i tak, ali sad još nisam blizu tome. Bilo bi logično čekati dok se to ne dogodi, onda bih lakše otišla na porodiljni, ali tko zna kad će se to dogoditi. i hoće li :cekam: a i teško je logično razmišljati o trudnoći... kad je to toliko nelogično, željeti nešto što će te izložiti boli, kaosu, prljavim pelenama i neprospavanim noćima. A ipak želiš...

Meni je tvoj avatar daleko najljepši.

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

da, moj posao je specifičan, ali recimo tu sam slijedila svoje srce i prihvatila da će uvijek ovisiti o meni i nema velike mogućnosti širenja i rasta. Ja bih bila presretna da za par godina mogu zaposliti jednog mladog terapeuta ili terapeutkinju, da proširimo radni dan i oni imaju priliku za učenje (to u hr uglavnom ne postoji, prepušten si sam sebi), dok se ne osjete spremni da se otisnu sami i tak, ali sad još nisam blizu tome. Bilo bi logično čekati dok se to ne dogodi, onda bih lakše otišla na porodiljni, ali tko zna kad će se to dogoditi. i hoće li :cekam: a i teško je logično razmišljati o trudnoći... kad je to toliko nelogično, željeti nešto što će te izložiti boli, kaosu, prljavim pelenama i neprospavanim noćima. A ipak želiš...

---

Ja bih baš ovako kako si opisala, ali ja sam teški teeeeški ziheraš... (našla bih nekoga da uči uz mene i onda za godinu-dvije otišla na porodiljni). Ali ja nisam obrtnica, to mi je nepoznato područje.

Nije mi ziheraški odnos prema životu donio baš nešto dobro, ali ni loše. Sve je stvar gledanja. Dugo sam čekala da nađem odgovarajuću osobu s kojom mogu živjeti, pa smo onda dugo čekali pravi trenutak za dijete, pa onda kad smo odlučili nije to baš išlo dok pucneš prstima, pa je na kraju moj biološki sat dogurao jako blizu četrdesetoj. Možda se moglo izbjeći, možda ne...

Nisam kompetentna da ti ponudim savjet. Mogu samo reći da što god odlučila, nemoj žaliti niti se previše osvrtati. Svaka odluka imat će i dobre strane, kao i loše. Bitno je živjeti u miru s tim. A opet - nikad nećeš doznati što bi bilo da si odlučila drugačije. Tako je sa svima nama. Moja kolegica i vršnjakinja ima unučića od nekoliko mjeseci, a ja sam do jučer imala dvoje djece u osnovnoj školi. I često se zapitam što bi bilo da sam se udala i rodila ranije... NIkad ne znaš - možda bih bila sretno rastavljena - tko zna.... Nema garancija da bi mi život bio bolji ili gori. Ali drago mi je da sam se usudila imati i drugo dijete.

[QUOTE=malena beba;2874653
malu bebu jer kad oni odu na fakultet ja cu imat samo 40g) a tu je i niz drugih otezavajucih okolnosti... ah, vidit cemo...[/QUOTE]
Kad moj najmanji stasa ja ću skoro u penziju ili u jankomir

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Kad moj najmanji stasa ja ću skoro u penziju ili u jankomir

---

Ha ha

uz opravdanje da ja radim u jankomiru samo malo više od 600 m od dotične ustanove

Nisam obrtnica, ali imam skolu svoju. Kod mene je bio obrnuto - imam curicu i kad sam saznala za drugu trudnoću, bila sam u komi ispočetka. Trebalo mi je dva mjeseca da prihvatim tu situaciju. Imati vlastiti posao s dvoje male djece se meni činio kao scenarij iz pakla. K tome, nemamo baka servis, sami smo.

Sada, u 36. tjednu trudnoće još nisam otišla na porodiljni jer ne stignem. Previše stvari mogu odraditi samo ja. Sad ipak mislim da ću sve uspjeti i da će sve biti ok.
A i mislim da je sibling nešto najljepše što možeš dati svojoj djeci. Tako da se ne daj smesti :)

Ja mislim da ta zelja nikada ne prodje. U zadnjih par mjeseci se je oko mene naredalo trudnih prijateljica, sve oko 37,38g, s starijom djecom ( 10g plus) i da sam iskrena i mene lovi da bi jos jednu bebu, nekako nam fali jedan clan. Jednostavno tako osjecam, a jos prije godinu, dvije sam bila 100 posto da nikada vise ( tezak karakter treceg dijeteta)... Ali sada je krenuo u skolu, sve se promijenilo, postao je podnosljiv.
Pa sam pocela zaboravljati te teske dane...

Ali ja sam kuci, doduse mm je privatnik, veci dio oko klinaca pada na mene. Da imam neke poslovne planove onda bi svakako razmisljsla o tome kako to dvoje spojiti...

Nisam stigla niš pisati, ali čitam vas (mobitel).
Jučer me dragi dočekao u dvorištu i kaže, onak ozbiljno: "rutvice", želim to dijete. :lol:
Pao je dogovor da ćemo se strpit do jeseni (nekak), ne bi li "the child" došlo na početku ljeta i malo manje mi uništilo poso :cekam:
I otad sam tak mirna... Tako uvijek znam da je dobra odluka :-)

Ajme, raznježila sam se sva.
Držim fige da vam planovi uspiju

rutvice, divno <3

<3

sretno

sretno darga

Ja sam bila obrtnica u trenutku kad smo se odlučili na dijete i bila sam sama u obrtu. Odlučila sam ostati trudna, nakon roditeljskog zatvoriti obrt i tražiti posao. Iskreno, da sam odlučila nastaviti obrt, tada u toj situaciji mi je to izgledalo nemoguće, danas mi se čini da se zapravo sve može, teško je ali se izgura.
Danas radim za drugoga i nosim mu posao na svojim leđima i da odem na porodiljni on nema osobu koja bi me zamijenila i sad mi je još gore nego kad sam bila obrtnica. Osjećam i zahvalnost za posao i priliku i odgovornost jer on stvarno nema osobu koja će me sad da odem zamijeniti a i osoba koja bi me znanjem mogla zamijeniti teško da bi pristala biti samo zamijena za porodiljni, tako da se tu puno lomim.
Druga stvar je što ja u svojoj glavi imam sliku obitelji s najmanje dvoje djece, a život me odveo drugačije, pa sad imam i fobiju od trudnoće i fobiju od drugog djeteta tj. da ću proživljavati isto što i s J., ali me i jako muči i kopa da ću ostati samo s jednim djetetom. Baš se lomim.

Uglavnom, što sam htjela reći, nemoj da te to što si obrtnica spriječi u tome da imaš drugo dijete ako imaš želju. Sve se može i sve se stvarno nekako posloži.
Ja sam mislila da će biti nemoguće, međutim posložilo se i zatvorila sam obrt i pronašla drugi posao, preselili s otoka u Zagreb, mama bolesna od alzheimera, muža dao otkaz na poslu koji je imao na otoku, tri godine ostao uz moju mamu, mamu otišla u dom, pronašao posao u Zagrebu. Uglavnom život se okrenu nglavačke i opet je ispalo dobro.
Samo naprijed!

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Mene želja prošla tek kad sam rodila četvrto. Dotad sam milo gledila tuđe bebe na sve strane.

---

Tak je i kod mene.:lol:

Bojim se da je kod mene situacija kao što je bila kod marte i Nere, srećom nisam obrtnica :mrgreen:

rutvice, baš lijep rasplet, sretno dalje u realizaciji!