Ovo mi se čini važnim naglasiti.
Printable View
Mislila sam prije svega na neke opće pojmove koji, npr. isusovo rođenje, tri kralja, apostoli, posljednja večera, križ, što je bilo poslije... itd... da ne padne s marsa kad se sretne s tim temama, kao što sam ja padala.
Pričamo mi i sad o tome, npr. za uskrs je došla doma s pričom u uskrsnuću (vrlo eksplicitno je opisivala kako su ga pribili na križ.. što smatram krajnje neumjesnim da se priča djeci u vrtiću), pa smo pričali o tome, objašnjavala sam da ljudi koji vjeruju u boga u našem dijelu svijeta, vjeruju da je tako bilo... a u nekim dugim dijelovima svijeta vjeruju u druge priče.
Strašno ju muči ono što je i mene mučilo, da je Isus sam sebi tata... to joj je bilo silno nelogično...
Želim da razumije što je prva pričest i sl... zašto ona to neće imati... itd...
Uz kršćansku priču, želim da bude upoznata i s drugim religijama, da shvati da je to samo papirić druge boje za umotati istu poruku... i da osnovna poruka nije loša... ali da su ju ljudi koji žele moć vremenom iskrivili prema svojim potrebama...
I da svako ima pravo vjerovati u što hoće.. pa tako i oni koji ne vjeruju u boga smiju vjerovati da ga nema. I da je dobro sumnjati i propitivati... i da je puno toga što je nekad bilo neobjašnjivo, znanost u međuvremenu lijepo objasnila i dokazala.
Svaki put joj napominjem da "neki ljudi vjeruju ovako, neki vjeruju onako"... za opisane događaje opišem i vrijeme u kojem su nastali... da razumije da tad nije bilo znanja koja danas imamo... baš ono što je tang rekla vezano za hranu i priču.
Ovo što tanja navodi, da se religiozne teme provlače kroz sve predmete, to me pomalo brine... da se ne nađe u situaciji da nešto ne zna jer je osnova za to prezentirana na vjeronauku...
Eto tako nekako...
Ako već o svemu pričate, sigurno će znati dovoljno činjenica vezanih za religiozne teme, a ako se na temi provlači neka suptilna ili manje suptilna moralno- religijska pouka, svakako je tvoje dete ne može doživeti i poznavati na isti način kako je prezentovana i shvaćena u crkvi ili veronauku.
Moja starija ne može da prežali svečanu odeću za prvu pričest i krizmu :), i svake godine je zelena od ljubomore kad vidi curice u haljinicima, mada se i sama dovoljan broj puta godišnje jednako svečano obuče za kojekakve priredbe, proslave i slično. Ali kad sam objasnila i broj i raspored časova veronauke koji te haljinice podrazumevaju, složila se da joj je dobro i ovako :).
Što se haljinica i darova za pp i krizmu tiče, nekako sam odlučila da ćemo to kompenzirati nekim fora putovanjem, da će i ona imati neki poseban trenutak...
O tom, kad dođe vrijeme... to me za sad manje brine.
Bit će toga sigurno. I mene to čeka, vjerojatno u višim razredima. Ako je baš strogo religiozna tema, ja očekujem tipa sastavak iz hrvatskog na temu Tri kralja, da je dovoljno osnažena da će reći da nije vjernik i da o tome ne zna puno i da zamoli za alternativnu temu. S obzirom da ih ima značajan broj u razredu koji ne idu na vjeronauk ili su drugih religija, sumnjam zapravo da će, barem u OŠ, doći u situaciju da neće moći birati ili reći.
Imali smo situaciju npr., da je časna ostavila nju u razredu da čuje kako druga djeca lijepo pjevaju pjesmicu za Božić. To joj je bila emotivno najteža jer joj je bilo glupo da ona samo sjedi i šuti dok ostali pjevaju (drugi nevjeronaučnici su se bili raspršili ili nisu se još vratili u razred, pa je samo nju zahaklalo). Promptno sam reagirala s informativkom učiteljici, uz zamolbu da se poštuje naš stav da dijete ne sudjeluje na nastavi vjeronauka. Časna me sutradan nazvala na telefon stila nisam ništa loše mislila, a ja sam ponovila svoju zamolbu i nije joj to više palo na pamet.
Dane kruha i ostale stvari koje se "približavaju" i bez naše proaktivnosti naštrebeta po datumima - katolički blagdani, tko je koje vjere itd.
Bilo je u zadaćnici iz HJ (radna) tipa što bi ti zamolila Isusa za Božić, tu je nešto napisala - nije se moralo ništa konkretno znati pa je ono napisala govor miss "worldpiece, love itd.".
Krizme, krštenja itd. - so far, no issue. Fakat je to ne muči. Nemam pojma zašto. Dovoljno toga zapravo ona ima i radi što drugi ne, tako da nekako nije se tu osjetila "ugrožena" tipa zašto ona ne, a ostali da. Mislim da važe cost-benefit pa kad vidi koliko drugi za to moraju ulagati truda i vikendom, ne isplati joj se.
Da. Cost benefit kalkulacija im obično dobro ide. :)
Ja sam ju pitala: želiš li ići na vjeronauk gdje ćeš slušati priče o bogu u kojega ne vjerujemo ili želiš biti u knjižnici s D. i crtati, pisati, čitati, što ti već padne na pamet.
Ako ideš na vjeronauk,moraš ići svaku nedjelju u crkvu, a ako ne ideš možemo svaku nedjelju provesti kako mi želimo, ići na piknik (magic word) ili bilo gdje....
Brzo je odlučila. :)
Mislim da samo ateist/agnostik misli da svatko ima pravo vjerovati u što hoće. Nisu to neke "zle" iznimke, nego je to po religijskom "statutu" tako. Samo je pitanje vremena i trenutka tko treba riješiti pitanje nevjernika, samo svevišnji, ili ima i na Zemlji onih koji se osjećaju pozvanim.
Ali da, ni ja ne bih s djetetom drugačije.
Bilo je super britanskih emisija o umjetničkim slikama i skulpturama gdje je pri analizi spominjana religijska podloga za neke motive. Možda se neki detalji mogu i kroz to obraditi. A možeš onda i sama obnoviti povijest umjetnosti.
Da, religija i umjetnost su često vrlo tijesno povezane, samo se bojim da moju malu obožavateljicu Fride Kahlo, umjetnost s religioznim temama neće baš zanimati. Bar za sad... no svakako je to područje kojem treba dati značaj...
Ja sam na tragu Ine i Tang.
Inače, pričamo o svemu, o načelima, vrijednostima, pravima itd. ali nemam namjeru proaktivno ih učiti o detaljima različitih religija jer će to sami pokupiti iz knjiga jednom kad ih počnu čitati i filmova jednom kad ih sami počnu gledati. Naravno, bit ću na alert cijelo školovanje kako bih tu mogla proaktivno reagirati kad budu indoktrinirani kroz druge predmete (ne samo religijom).
Pred nekih mjesec dana pokupili smo autom njihovog bratića koji ide u 1. osnovne, upada u auto, ni bok, ni kako ste,nego pita moju predškolku: vjeruš li ti u boga? Ona: "Ne", a on njoj: "Ni ja..., ali moram ići na vjeronauk.". I to je to, krenu s drugim temama, ova apsolvirana :-P
Slažem se. Ali, zapravo to misle i države, dok su god sekularne. Zato ja osobno zapravo mislim da da je bitnije približavati teme građanskog društva, od religioznih, pa i religiozne umjetnosti. Tako da će od opće kulture u našem slučaju vjerojatno stradati religiozna umjetnost, a možda i tekstovi Očenaša, ali ću dat naglasak na građanskom odgoju koji se sad zapravo samo kao aktivizam provlači, ne sustavno - unutar hrv. društva i školstva zasad barem.
Ne znam jesam li dobro shvatila da je u Srbiji već u nižima osnovne Građanski uveden?
Moj starili ce sad u prvi razred, tako da mi se dosta po glavi vrte ove teme.
Vidim da ste ovdje vrlo neturalni prema vjeri, no ja ne mogu na taj nacin predstavljati vjeru svome djetetu ("svatko bira sto zeli i sve je OK") jer se onda postavlja pitanje zasto ja ne vjerujem. Ipak moram reci da je znanost u toliko puno primjera dokazala nesto sto vjera promovira pogresnim i samo je pitanje trenutka kada ce dokazati i preostale nepoznanice. I time imam osjecaj da moram dati djetetu do znanja da je vjera za mene pogresna. Ne znam koliko ce u skoli uciti o tome koliko je ljudi ubijeno zbog vjere (ok, sad u prvi razerdima sigurno ne, ali poslije kad bi te teme trebale biti obradjivanje, sigurno ce biti ublazene), ali i to su stvari koje mislim da mora znati. Ne sad, jednog dana. S druge strane ne zelim da ima pogresno misljenje o svojim prijateljima koji ce ici na vjeronauk. Ovdje sam dosta u dilemi kako da pristupim.
On inace jako voli grcku mitologiju, zna sve rimske i grcke bogove, herkulova putovanja, egipatske bogove,... i to mu je zanimljivo. Ovo par puta sto su bile neke situacije u vrticu vezano za krscanske teme - to mu je bilo bezveze i dosadno. Nemam neku potrebu pricati mu o ovim temama sto Mojca nabraja. Nisam mu pricala ni o herkulu pa je sam sve naucio. Mislim da poznavanje oce nas nije dio opce kulture (iako bih ga znala cak i izrecitirati).
Da, od prvog osnovne, izjasnimo se mi roditelji uz potpis već na upisu, sad sam se izjasnila za mlađeg.
Odluka može da se menja svake godine, znači može jedne godine građansko, druge veronauka i obrnuto, samo u toku godine nema predomišljanja :). Kod moje u razredu ima nekoliko dece koji su obrnuli izbor u drugom razredu u odnosu na prvi, u blagu prednost građanskog, pa ih je sad pola-pola, bilo ih je više na veronauci prošle godine.
Građansko im drže učiteljice iz te njihove generacije, jedna jedno polugodište, druga drugo, spajaju se sva deca iz generacije za čas građanskog.
Teme su, onako, naizgled privlačne, ali način obrade jako zavisi od pristupa učiteljice, kao, sigurna sam, i na veronauci. Tako da je mojoj nekad dosadno, nekad jako zabavno na građanskom, par puta je i moja reakcija na temu bila WTF, ali svakako ne mogu da se takmiče sa novom veroučiteljkom koja je, kad je stigla, prvo podelila svojim malim učenicima nekakve igračkice :roll:.
Pulinka, a jesu li kod vas oba predmeta izborna, i građanski odgoj i vjeronauk pa netko može odabrati jedan ili niti jedan? Ili je obavezno imati jedan od njih?
Da, vidiš, oko nas je toga baš puno. Ne mislim na školu samo jer ne poznajem tako dobro djecu i roditelje već na krug poznanika od kojih je jako puno djecu upisalo na školski vjeronauk a sami uopće nisu vjernici. Razlozi su uglavnom bili da se uklopi, da se ne izdvaja, da se ne osjeća drugačije... nastavi niz. Meni je to uvijek bilo i ostalo neobično.Citiraj:
Kod nas nema otvorenih nevjernika koji idu
A posljedično sam morala djeci objašnjavati zašto xy ide na vjeronauk (pričest, krizmu, dobija poklone) a ni njegovi roditelji nisu vjernici.
Da se razumijemo, nije da je to meni bio neki problem objašnjavati djeci, ali nije bio nikako dovoljan jedan razgovor o tome.
Kod nas nema deklariranih nevjernika koji idu, ali je bilo komentara: mislim da mu nije mjesto u skoli, ali eto ipak smo upisali... vjerojatno isto da se ne bi izdvajali. Iskreno, mislim da samo jedna obitelj ide u crkvu nedjeljom.
Evo, konkretno, kod mojeg se u 7. razredu hrvatski radi po ovoj čitanci.
I da, radili su spornu pjesmu Nikole Šopa, koja je inače vrijedno umjetničko djelo, ali razina na kojoj ju je moguće shvatiti u osnovnoj školi nema veze s umjetnošću, nego isključivo s religijom. Moj sin je već ranije čuo za tu pjesmu i za pisanje sastavka na temu "Kuda bih vodio Isusa" (i za sprdačine koje su druga djeca znala pisati u tom sastavku :mrgreen: ), i ja sam mu unaprijed rekla da ako dobije takvu zadaću, da je nije dužan napisati.
Međutim, poklopilo se da je nastavnica bila na bolovanju i da su tu pjesmu morali samo pročitati i odgovoriti na pitanja u čitanci. Pitanja su, naravno, bila usko vezana uz poznavanje Biblije i vjeronaučno gradivo, pa on dosta toga nije znao. Objasnila sam mu doma o čemu se radi, tek toliko da se ne osjeća kao pao s Marsa. Zadaća nije bila za ocjenu i sve skupa je prošlo vrlo bezazleno.
Bella 77, o, pa ne mislim propustiti pričati o svemu tome (identiteti, vjerska (ne)trpeljivost, uzroci nastanka religije, povijesna teorija i praksa, razlika znanosti i religije, položaj žena itd.) Već sam dosta razgovarala sa starijom o ženskom pitanju, tretiranju žena kroz povijest, žene i crkva itd. Mlađi isto sve to jako voli slušati.
Pitala me već zašto neka djeca idu na vjeronauk pa sam odgovorila da je to zato što neki roditelji vjeruju i odgajaju djecu u vjeri, kao što ih mi odgajamo u humanizmu, a na neki roditelji šalju djecu zbog tradicije ili želje da se ne razlikuju od većine. O tome pričam bez osuđivanja pa se nadam da će i ona imati takav stav - različiti smo u nečemu, u mnogočemu smo slični (ljudska smo bića); a to kakvi smo mi i zbog čega donosimo neke odluke trebamo moći objasniti prije svega sebi, ali i drugima, kako bismo se bolje razumjeli.
Uskoro će na red doći i razlika uvažavanje (svijet različitosti je lijep, zanimljiv i poticajan, želimo živjeti u takvom svijetu) - tolerancija (npr. mislimo različito, ali se zbog toga ne tučemo, ubijamo ili vrijeđamo) - borba (netolerancija netolerantnih)...
Da ne editiram dodat ću u drugi post, zaboravila sam napisati da je meni dio opće kulture znati neke osnove svake vjere. Tekst molitvi mi ne spada u osnove već u detalje, ali eto i ja znam napamet još odavno tekst nekoliko kršćanskih molitvi jer sam imala u srednjoj školi dečka vjernika koji me sve to naučio, a moj mozak kad memorira onda zabetonira. :lool:
Moj sin i još ekipe iz osnovnoškolskog razreda bili su pozvani na islamski obred svoje razredne prijateljice i to mu je bilo baš zanimljivo i lijepo iskustvo. Posebno ručak poslije. :mrgreen:
Pulinka, hvala ti na odgovoru.
Joj, ja skoro i da bi. :lol:Citiraj:
I ne možeš recimo, odabrati oba, koliko znam (mislim da niko ne bi ni pokušao :D)
Bella, ja sam neutralna po pitanju vjere u smislu da mi je sasvim svejedno tko će u što vjerovati dok time mene ne dira i ne ugrožava.
Ja nikad ne kažem da je neka vjera kriva ali ne prođe dan da ne pričam s djecom o nećemu što vjera propagira a ja mislim potpuno suprotno i drugačije.
Ne govorim im da je vjerovanje za onog tko vjeruje u cjelini loše. Može dati snagu za teške životne situacije, može pomoći fokusiranju na dobro i pozitivno... ali po mom mišljenju može i potpuno suprotno, fokus na neprihvaćanje drugih i drugačijih, formiranje jedinog prihvatljivog oblika obitelji, društva, zajednice...
Kako djeca rastu iznova i iznova pričamo o istim stvarima, samo dublje i slojevitije.
Slažem se - ja obrazlažem zašto odabirem ne vjerovati i zašto ja mislim da je to bolji izbor. Zapravo, zato mi je i neprihvatljiva knjiga iz Mojcinog linka (vjerovanje dječaku pomaže ozdraviti). Ovo da će učiti o ubijanju zbog vjere - you must be joking :). Mislim da se sve može - a bez da ima pogrešno mišljenje.
U protivnome - možeš misliti koje bi pogrešno mišljenje imala sve djeca vjernika prema ateistima, a opet se najnormalnije druže i nitko za moju ne misli da je Evil Incarnated i kriva za holokaust (iz vjeronaučnog udžbenika nekog za starije razrede), kao što ni ja ne mislim za djecu vjernika da su Križari.
Nedavno je bila hospitalizirana i u bolnici je organzirana škola - učiteljici koja ju je preuzela sam rekla da ne ide na vjeronauk i da ne želim izlaganje vjeronaučnim sadržajima, zabilježila, bez ikakvog problema je sve to proteklo. Ako bi se sa klubom odlazilo na nekakava hodočašća - ima i takvih inicijativa tipa Grad ZG sponzorira odlaske u Mariju Bistricu - rekla bih da ne ide jer nismo vjernici i ne idemo u hodočašća (osim ako baš dijete ne bi inzistiralo). Zapravo, moje dosadašnje iskustvo je OK. Naime, jednom kad u svojoj glavi raščistiš da je neodrživo da, ako si "uvjereni nevjernik", dijete kao sub rosa daješ na vjeronauk i nešto glumiš - sve je lakše. Tad su stvari "out in the open" i jasno postavljene i nitko nije zbunjen - ni okolina, ni ti, ni dijete. Eto... kuc-kuc, takvo mi je zasad iskustvo. Zapravo, meni je to kao nekakav "štit" i lakmus papir - tko to ne prihvati, bolje da i nije u mom "circle of trustu", ni ti ja u njegovom.
Ina, i moje je iskustvo slično tvoje.
I u vrtiću i u školi djeca su se neminovno doticala sa vjerskim temama i sadržajima no nikakvih ružnih iskustava nisu imali.
Znalo je biti čuđenja mom ateizmu i njihovom nepohađanju vjeronauka ali sam ja to čuđenje zaista doživjela svaki put pao iskreno i neosuđujuće, onako kako se začudiš nečemu što rijetko susrećeš ili znaš da postoji a nisi nikad susreo.
Svi uključeni, a pod svi mislim na tete u vrtiću, učitelje, nastavnike i profesore, poštovali su naš odabir i bili jako korektni. Npr. iznenadila sam se kad mi je sin rekao, a bio je tad sedmaš ili osmaš da mu je profa likovnog rekla da ne mora neku vjersku temu crtati, ne sjećam se o čemu je točno bila riječ. Njemu je to bilo smiješno, a moram priznati malčice i meni, ali drago mi je da su bili uvijek tako pažljivi.
tocno ovako. počelo je s pitanjem "što/tko je bog", pa zatim "baka rekla da moram vjerovati u boga".... kasnije su došle priče iz vrtića "nije se htjela sa mnom igrati, jer ne vjerujem u boga" (bilo je tu svačega), iz škole "zašto se oni ne ponašaju onako kako kažu da njihov bog to želi...." ... sve smo smireno i dobro prošli, jer je ona znala o čemu se govori (tj. gdje živi) i kako se postaviti. nije bila nesigurna. i to je najbitnije.
mislim da je bitno da roditelji, iz straha da ih se ne okrivi da "indoktriniraju" djecu, ne odu u drugi ekstrem i zaniječu svoj vlastiti identitet, da djetetu daju nesigurne odgovore. dijete želi znati u što mu roditelj vjeruje, koji su mu odgovori na neka etička pitanja i sl. to treba slobodno reći. na kraju krajeva, na neka pitanja se može odgovoriti i sa - ne znam. ja sam znala reći mojoj da ne znam postoji li bog, kako ga ljudi ovdje vide (jako sumnjam), ili postoji li nešto drugo, nadnaravno, ili možda postoji nešto poput deseto, što mi ne možemo ni pojmiti... a i da postoji, još uvijek ne znači da ja moram vjerovati (u smislu worship) to nadnaravno biće.
ljudi imaju potrebu sebi naći smisao u životu, imati putokaze, utjehu, nekog koga će voliti, ili tko će njih voljeti - ta ljudska potreba kao takva - nju moramo poštivati, jer svi imamo tu ljudsku potrebu. a način na koji netko sebi ispunjava tu potrebu, tj. vjeru kao takvu (pa i humanizam), vjera kao set ideja i načina življenja - ne moramo "poštivati", tj. možemo ih propitivati, prihvatiti ili odbaciti. mi smo odabrali humanističku (i feminističku) misao i ona nas ispunjava i nadahnjuje.
moji nećaci imaju oca grka - i znam da smo im znali čitati grčku mitologiju i da dosta toga znaju (recimo ikarusa, kiklope, odiseja), ali kad sam spomenula da je hera i sestra i žena zeusova - samo su me blijedo pogledali (4 godine imaju)... kao ono: "tetka, o čemu ti to?!?" :lol: pa sam se brže bolje prebacila na neke druge priče.
oni recimo sa svojih 4 godine znaju prepoznati (na nekom drvorezu) adama i evu... i zmiju... oni misle da je eva dala jabuku zmiji, jer nema razloga da bude obrnuto!? čak "znaju" da zmija govori.... pa mi onda vele:"al' to samo u pličama, teta,... ne ovako... plavo (pravo).."
I ja sam svojevremeno tražila neku knjigu koja bi za dijete u 1.-2. razredu OŠ ravnopravno objasnila svjetske religije, ali nisam baš bila neke sreće. Na kraju sve objašnjavam ja, s tim da gradivo poznam prilično dobro - svojevremeno sam jako voljela čitati o raznim mitologijama i religijama, počevši od grčke mitologije negdje u trećem razredu OŠ. Ako dijete voli čitati, nije loše početi od toga – mene su ti mitovi jedno vrijeme bili skroz obuzeli. I mislim da daju dobru podlogu za opću kulturu. Istina, kad sam ih ponovo išla čitati kao odrasla ostala sam šokirana količinim nasilja koje mi u dječjoj dobi uopće nije bilo šokantno. Čitla sam ovo izdanje: http://www.srcelubenice.com/djecje-k...ne-schwab.html
A što se tiče problema s drugom djecom, nismo ih imali previše. Ali se dogodilo da je mala od susjeda (vječito kod nas, samo što se ne preseli) rekla mojoj kćeri da je loša jer ne ide na vjeronauk. E kad sam to čula, odmah slijedeći put sam je posjela ispitala je li to istina, te joj rekla da nismo svi dužni vjerovati – i evo ja ne vjerujem, pa ako misliš da sam loša ne moraš mi više dolaziti... To je brzo riješilo problem. S te strane mi je drago da sam dala djetetu primjer kako se za sebe zauzeti.
Preporuka filma koji je jučer bio na HRT2 (mislim) - tko ima ono da može gledat unazad, toplo preporučam, isplakala sam se na njega (super mi je da je bio na HRT-u (jutarnji sati) jer u šokovima stila "princ Harry ženi mulatkinju" nisam to očekivala):
https://mojtv.hr/film/16541/molitve-za-bobbyja.aspx
Ovaj film bi, u mom idealnom svijetu, bio školska lektira u okviru građ. odgoja. Mislim da će biti moja "homeschooling" lektira.
Nevezano uz film, zanimljiva mi je ta priča oko mulatkinje, naime možda u 6. razredu moja kći uredno iz geografije uči rase i onda nazive za kombinacije rasa: mulati, mestici, zambiji, ja ne mogu vjerovati, pitam ju je li oni to stvarno uče - da, da, još ih učiteljica baš to i ispituje. Da ne povjeruješ. (jedino što nam je to poslužilo za brojne šale jer smo jedno vrijeme kad bi negdje došlo govorili: čini mi se da je ovdje sve puno zambija)
Čitam danas kako se jedna forumašica odjavljuje, jer joj smeta stav RODE prema tkz. "hodu za život".
Netolerancija prema drugom mišljenju, dokaz da je stav Rode ispravan.
:roll:
volim te teatralne odlaske...
Pa ne bih baš rekla da je to dokaz ispravnosti, da je Roda u javnom prostoru zauzela stav koji se s mojim vrijednostima jako kosi, i ja bih možda izgubila volju za forumom i imala negdje potrebu ostaviti trag da je to uzrok, to ne znači da bi zbog toga bili u pravu
Jedna autobusna kompanija koja je nudila besplatan prijevoz na prosvjed protiv IK u mojoj je glavi dobila oznaku "koristiti samo ako nema nijedne druge opcije"
Clissa
a di je taj teatralni odlazak, ne vidim nigdje, a znatiželjna sam :mrgreen:
Za moje kriterije nije nešto teatralan :), ali na odbrojavanju
ma imam malo problema s tim nategnutim zaključcima
recimo onaj Lambrovićev performans jučer, koji je jako zgodno osmišljen i postigao je što je htio i ukazao na ono na što je htio
ali su mi isto zaključci u medijima smiješni i prenapuhani
što možemo zaključiti iz 58 potpisa, s tim da Lambrović kaže da je dio tih potpisa djelo njegovih prijatelja koji su "skužili bazu", ali su podržavali njegov performans? Da u Hrvatskoj ima između 1 i 57 ljudi koji bi tako nešto potpisali bez razmišljanja? Malo mi je to ko oni novinari koji idu po selima Dalmatinske zagore i biraju pitoreskne ljude da im objasne zašto su glasali za HDZ
ajd dobro, u pravi si tang, nije bas teatralan, bilo je puuuno teatralnijih :mrgreen:
al ne znam, zar je stvarno netko, tko imalo zna o Rodi, mislio da ce podrzati “hodace”?
zapravo, sve skupa je nebitno...
i kad bolje razmislim, ni ja ne bih tipkala na forumu ciji se stavovi (vlasnika foruma) drasticno kose s mojim
npr. da je situacija bila suprotna :lool:
da proslavimo ovaj veliki dan za irkinje!
u spomen na sve one irkinje, kojima se s oltara poručivalo da su kao žene manje vrijedne, da su rođene da rađaju, koje se napadalo da su grešnice, jer vole prije braka, koje se pljuvalo, blatilo, tuklo, silovalo, prisiljavalo na brakove, nije dozvoljavalo da se razvode, tjeralo da žive u nasilju, koje se odvajalo od njihovih obitelji, slalo u razne "institucije", praonice, ludare,...
u spomen na sve one irkinje, koje su umrle zbog komplikacija za vrijeme trudnoce ili pri porodu, koje su morale ići preko granica da bi prekinule neželjenu trudnoću, u spomen na svu irsku djecu, koja su svojim majkama oduzimana, silovana od katoličkih svećenika ili pokopana u masovnim grobnicama iza crkvi...
:heart: