to je mojem najdrazi argument, uz onaj da on ima daleko bolje ocjene od onih koji za cetvorku nagradno smiju cijeli vikend na plejku
Printable View
Hahaha, ili onaj argument da drugi iz razreda dobiju nagradu za petice, a on ništa :mrgreen: (ok, s ovim je ubrzo prestao)
Istina, i to je još jedan aspekt buljenja u ekran na koji sam zaboravila. Moj je ljetos, osim uz igrice, vrijeme provodio na youtube-u i pregledao sve dosad snimljene sezone "Bitangi i princeza" :sick: sad je falabogu prestao s time (jer ih je sve odgledao, ali još uvijek ih rado citira).
Moja velika na yt gleda Đurine kućne čarolije :lol:
A ja sam mislila da samo moj malac ima problem s ekranom. Točno kako ste napisale..u prolazu se zalijepi za bilo što na Tv u...fokus mu pada..a u stanu od mjesta A do mjesta B npr..nogom gura loptu, ako nema loptu navlači psa...ako nije pas onda stane i igra se s nečim..i tako put od mjesta A pa do mjesta B trajee i traje. Užasava me to i nekako se bojim te ovisnosti.
Đuro je zakon :lool:
Trenutno je u fazi zabrane..i frajer se sjeti da bi on na tv u stavio kanal radio..koja ideja.. ma ne sjeti se inače radija, ali sad mozak traži kako zadovoljiti to tipkanje..i evo neće on gledati tv samo će naći radio kanal na tv u. Ajmeee
Moja je ko Mimina,uopće me provodi tako slob.vrijeme, radi neke svoje kreativne stvari, nađe se s prijateljicama, baš zna uživat u slob.vremenu.
Kad ovako pročitam vaše postove, dolazim do zaključka da neka djeca imaju puno aktivnosti da ih se odlijepi od ekrana.
Ali nisu sva djeca ovisnici o ekranima tako da....netko vrlo pametno i ugodno upravlja svojim slob.vremenom.
Ne dangube svi kako kažete na ekranima. Ja nikad nisam čula te nazive igrica koje spominjete.
Tanja b :lool: Millenium
Oka ajmee ideje :lool:
Čoksa ogradila sam se ja, nemam još dijete u 5-om razredu (to me čeka dogodine).
Kod mog sina se cijela ekipa poslije nogometa prebaci na Fortnite.
A mala si uci slagati frizure :heart:
Nemam ja ništa protiv Robloxa, to je edukativna igra slična Minecraftu u kojoj se klinci uče programiranju i dizajnu, ali to je toliko zaokupi da moram strogo ograničavati vrijeme.
što ti misliš da ovi pred ekranom ne uživaju u slobodnom vremenu :lool:
iskreno ne znam što da radim s gitarom.
on je takav talent da je to nevjerojatno, svira kako se to kaže lijevom rukom.
ali...kao prvo lijen je kao g****a i meni se čini nezainteresiran.
doma vježba, ali svaki dan mi podsjećamo, nije dva puta u životu uzeo sam,
a kao drugo, meni se čini da ide samo da na nešto ide.
nije da se buni, kad mu kažeš vježbaj, uzme i vježba, nikada nije rekao ne da mi se ići.
i sad bi mi trebali kupiti veću gitaru, mm je za, a meni je to potpuno besmisleno,
jer ne vidm onaj žar da bi on to silno htio.
bojim se da ćemo kupiti gitaru i na kraju ostati s dvije gitare i jednim odustajanjem.
ne znam što da radim!?
Tash koji je razred gitare
Hja, da. Netko pametno upravlja, netko nepametno, što ćeš, ne mogu očekivati da baš u svim aspektima života bude pametan :mrgreen:
Dosta je što vozi dvije škole (jednu osnovnu i jednu srednju) i još neke usputne aktivnosti kojih se ne želi odreći, plus dodatne i natjecanja u školi. Onda mu moram pustiti i malo nepametnog buljenja u ekran, iako bih osobno bila sretnija da toga nema, tj. da bira nešto drugo, smislenije.
Ali u dane kao što je bio npr. jučerašnji nema nimalo vremena za ekran. Zapravo mi nije jasno ni kad je stigao napisati zadaću, ali tvrdi da jest. Dalje više ne pitam, to je onaj dio koji prepuštam njegovoj organizaciji.
Oko ekrana se svađamo vikendom :mrgreen:
Tash, ja bih ustrajala. Što veći bude bio, to će mu biti više cool što zna svirati gitaru, pa će se i više zainteresirati. Moji se naglo zainteresiraju za gitaru kad se navuku na neku seriju tipa Rock'n'roll škole. onda ih pusti, pa opet nekad uhvati :)
Inače, što se tiče rada s djecom, radim kao cubana. Ne želim da to postane moja obaveza, pa ne pratim svakodnevno, tu i tamo ispitam kad me traže ili ako meni samoj upadne u oko da nešto šteka (obično kad pogledam e-dnevnik :mrgreen: )
Isto mislim da smo ja i mm jeftiniji od instrukcija.
I koristim priliku da sugeriram da je i naslov topica neispravno napisan. Ispravno bi bilo "Radite li s djecom"
Vrste riječi su ti odličan materijal za izradu mentalne mape...
Ovdje je podjela (nisam se puno pretrgla, to je s interneta):
VRSTE RIJEČI
PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
· IMENICE - riječi kojima se imenuju bića, pojave, osjećaji
o Podjela imenica prema značenju
- opće-koje služe kao ime za skup bića,predmeta i pojava koji imaju neke zajedničke osobine
- vlastite-koje služe kao ime pojedinom čovjeku, životinji,stvari,pojavi itd.
· PRIDJEVI - riječi koje pobliže označavaju imenice, tj. pridjevaju se imenicama. Pridjevi izražavaju različite osobine, stvari i pojava.
· Zamjenice-su riječi koje zamjenjuju imenice ili upućuju na ono što je označeno imenicom.
· GLAGOLI - riječi kojima se izriče radnja, zbivanje ili stanje.
o Podjela po značenju:
- glagoli radnje
- glagoli zbivanja
- glagoli stanja
· BROJEVI - riječi kojima se izriče koliko čega ima ili koje je što po redu.
o Podjela brojeva po vrsti
- Glavni brojevi - izriču točnu količinu čega zovu se glavni brojevi: jedan, dva, tri,....
- Redni brojevi - izriču koje što po redu zovu se redni brojevi: prvi, drugi, treći....
NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
· PRILOZI- nepromjenjive vrste riječi koje se dodaju najčešće glagolima za označavanje mjesta, vremena, načina, uzroka, svrhe i količine radnje
· PRIJEDLOZI - nepromjenjive riječi koje služe da bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama
· VEZNICI - riječi koje povezuju dvije riječi ili dvije rečenice
UZVICI - nepromjenjive riječi kojima se izražava neki osjećaj , raspoloženje, doziv ili zvuk prirode
· ČESTICE - riječi koje služe samo za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustroja i za isticanje ili davanje drugačijega značenja pojedinim riječima.
To pokažeš djetetu da pročita, a ona si SAMA mora napraviti mapu kako joj paše. Neka djeca će (npr. moj stariji sin) više cijeniti tablicu, a u njoj različitim bojama označiti različite kategorije, a drugi će napraviti pravu umnu mapu na A3 landscape formatu.
Kako god - ako prepišu na ruke ili na računalu, sam taj proces predstavlja učenje gradiva i učenje organizacije gradiva.
Ne mogu naći na internetu primjer baš za vrste riječi, ali našla sam za dijelove rečenice - ovako to izgleda: https://www.google.hr/search?q=umna+...qN6YeS4NVBQKM:
Eto, možda nekome pomogne. Moj E. je trebao dorasti do toga da mu ovo bude od koristi.
Dobru zabavu ...
Tash, ni moja nikad nije htjela vježbati instrument, ali sad je upisala teoriju i uživa u glazbenoj, profesori predivni, ekipa mrak, ona presretna :-)
ali i da nije krenula u srednju, završiti osnovnu glazbenu školu je super
Peterlin vidjet ćemo kako će mala deverati. Voli crtati i skicirati, možda se i upusti u ment. mape.
Meni te hobotnice od mentalnih mapa stvaraju vizulni kaos, ne mogu uopće opisati nelagodu koju osjećam, vrtoglavicu imam kad je vidim. Velika isto. Njoj je prihvatljivo isključivo nizanje ključnih pojmova jedno ispod drugog te pododjeljcima s par natuknica.
što jest, jest (odgovor je bio nakon posta n.grace :) )
ne ide u glazbenu školu, nego privatna glazbena škola dolazi kod njih u školu i drže sate(valjda sam dobro objasnila).
treću godinu uči i stvarno mu ide super.
baš smo jučer mm i ja pričali kad već ide da smo ga trebali baš u glazbenu upisati.
a ništa, to ja svoje misli ispisujem jer se lomim, a na kraju ćemo kupiti tu gitaru i svaki dan podsjećati da vježba.
znam da ponekad treba pogurati, ali da bar i on malo više entuzijazma pokaže.
Kako god bilo, kad prepiše na ruke u ovom ili onom formatu, nešto nauči.
Samo da napomenem, mentalna mapa zapravo uopće nije za gledanje, kod nje je ključna izrada, proces učenja je upravo samo crtanje. Poslije ju se komotno može baciti, ali poslužila je svrsi - gradivo je ponovljeno. Upravo zbog tog procesnog učenja tuđe mentalne mape drugima nisu od koristi. Ako dijete nauči tablicu, iz nje može ispisivati na papir i sistematizirati kako joj paše, hobotnicu ili tablicu. Način će svatko odabrati kako mu/joj najbolje odgovara.
Zato je meni najgluplje kad nastavnica prirode/biologije traži da za ocjenu rade mentalnu mapu i za to imaju 5 minuta dok ih usmeno ispituje. I onda moj pametnjaković nauči napamet kako bi mentalna mapa trebala izgledati da je može pred njom nacrtati :roll: jer inače ne zna odakle da krene. On uopće ne funkcionira na taj način i ne koriste mu dodatni vizualni podražaji (mislim da spada u onaj mali postotak kinestetičkih tipova, jer najbolje funkcionira dok šeće stanom i usput šutira lopticu).
Eh, to se događa kad prosvjetari pokušavaju primijeniti neke štajaznam "moderne" stvari bez razumijevanja kako to funkcionira i bez kriterija kome to odgovara, a kome ne...
To se uvuklo i u udžbenike, pa je moj mlađi sin često imao problema s tim, jer mu je bilo previše sličica i detalja koji odvlače pažnju od bitnog. Sad se u tehničkoj školi spasio jer udžbenika je puuuno manje, pogotovo onako okićenih kakvi su u osnovnoj školi, a gradivo si može sam sistematizirati kako želi (pišu elaborate, seminare, referate i sl. i tu imaju prilično veliku slobodu).
Nakićeni udzbenici jedan su od većih problema mojima (objema). Npr. Way to go iz engl. More nekih (osobito u nižim razredima) naherenih sličica u okvirima, pa kad im kažem da ponove engleski, gledaju me blijedo jer ne znaju što bi to isim vocaboxa trebalo ponoviti.
Fizika slično (ne znam izdavača). Preloše. Ne znaš što je tekst, što pokus, što je važno, što ne....
Jooooj, to je i meni bio problem (jer sam mlađem često znala sama čitati, pogotovo u petom i šestom razredu - nije još bio sposoban sam čitati dulje tekstove). Katastrofa...
U gimnaziji je nešto bolje, ali ne puno. Zato mnogi profesori pribjegavaju vlastitim materijalima (pa se pitam čemu onda uopće služe udžbenici i zašto ih se nabavlja, na ovaj ili onaj način, kad neke od njih uopće ne koriste).
A najgore od svega - kad puknu preko pola strane uzdužno veliku sliku, a uz nju uski tekst koji u svakom retku ima po 3-4 riječi pa tako do dna strane. Gdje je rim ljudima pamet?
Kad čitam ovu temu čini mi se da nemam djecu. Ovo razumijem kao i pejsove na trkačicama
ja isto nisam tip od mentalnih mapa, ne funkcioniram na taj način nikako.
ja sam vizualni tip (al sve mora biti sistematično bit popisano jedno ispod drugog, podvučeno u bojama) al bome sam se i nahodala učeći, najbolje mi je kombinacija hodanje i ponavljanje naglas. Obično bi me najviše noge boljele nakon učenja koliko bi se ja nahodala (jezik jok, ipak je to kapacitet). :lool:
Zapravo, dobrom dijelu učenika ovo ne treba, jer spontano mogu naučiti ono što im je potrebno.
Ovaj topic ima dvije svrhe - pomoći onima koji to ne rade spontano, a ostalima dati ideje kako mogu svjesno i sustavno unaprijediti svoje vještine.
To ti je isto kao u autoškoli - nekim ljudima vožnja ide ok od prve, a ima i onih kojima treba doooosta vremena da to savladaju i koji se moraju više potruditi.
Ovako je to u autoškoli - imaš četiri razine kompetencija:
1. nesvjesna nekompetencija (netko drugi ima vozačku i ne treba ti to znanje, baštebriga)
2. svjesna nekompetencija (kad poželiš to naučiti ili misliš da trebaš to znati, a svjesna si da nemaš pojma) - tu započinje proces učenja
3. svjesna kompetencija (kad položiš vozački, imaš šaru da znaš voziti, ali još si nesigurna i moraš puno pažnje ulagati da za volanom odradiš sve što treba)
4. nesvjesna kompetencija (kad automatiziraš dobar dio vještina, ne moraš više misliti kako se ubacuje u treću ili štajaznam ne moraš se više svjesno podsjećati pogledati preko ramena kad skrećeš lijevo iz jednosmjerne...) - tu završava proces učenja određene vještine
peterlin :naklon: svaka cast, super su mi tvoji postovi na ovoj temi.
ja sam mislila da nikad necu ucit s djecom jos dok je cimavica isla u skolu, s njom nikakvih problema nije bilo, tako da je sve to individualno, ovisno sta djetetu treba
A više ne ide u školu? :-oCitiraj:
jos dok je cimavica isla u skolu, s njom nikakvih problema nije bilo
Ja ne znam šta bi na ovu temu napisala jer mijenjam mišljenja iz godine u godinu. :|
Aaaa :lool: hvala, znala sam da mora biti neki keč, a danas sporo kužim. :mrgreen:
A pitanje je bilo, radite li s djecom.
S tim da na prvoj stranici su jedno dva posta o tome da ne rade s djecom. Pa sam se morala ubacit. Iako ja znam više roditelja koji ne rade s djecom od onih koji rade.
A i potpisujem Forku - i ja se bojim medvjeđe usluge.
Znam mamu koja je sa sinom učila i na faksu. Ne znam kaj bih na to rekla/napisala.
A valjda mi je tako pao grah.
Al da te utješim - negdje ti da, negdje uzme. Tak da možda ja krenem pisati na nekoj drugoj temi i nekim drugim problemima