Anci zao mi je
Printable View
Anci zao mi je
Cure, hvala vam! Naručila sam se za kiretažu sljedeći petak. Sad još moram obaviti neke pretrage prije toga radi anestezije. Malo mi je lakše, isplakala sam se dan, dva... znalo me na mahove uhvatiti, malo mi je ok i onda odjednom ridam ko blesava, doma, u autu, na poslu... ali danas je već bilo bolje... i idemo dalje.
Konfuzija, ma na sve sam ja bila spremna, i da će možda doći do krvarenja i pobačaja u prva tri mjeseca, i da će Nifty biti loš. Ali ovo me je zateklo jer nisam očekivala takvu vijest na tom pregledu, jer sam se super osjećala, nikakvo krvarenje nisam imala, trbuh mi je rastao, čak sam tjedan prije osjećala lagane titraje u dnu stomaka. Sve kao u prošloj uspješnoj trudnoći. Već je trebao biti 11 tjedan trudnoće i mislila sam da je kritično razdoblje što se tice pobačaja iza mene. Mislila sam da još samo Nifty trebam proći i bit će sve ok. I onda šok.
Hvala bogu na mom sinčiću što sam mogla utjehu potražiti u njemu. To mi je puno pomoglo. Mislim i suprug me je nastojao utješiti, ali najviše mi je pomoglo maženje sa sinom. Kad sam došla uplakana sa pregleda a on mi se uvukao u krilo i zagrlio me i tražio da se mazimo kao da kuži o čemu se radi, iako je premali za to, odmah mi je bilo lakše.
I samo da pohvalim jednog mladog doktora i sestru koji su mi bili na pregledu u trudničkoj ambulanti na Merkuru. Stvarno su bili divni, puni suosjećanja i doktor je opširno odgovorio na svako moje pitanje, Mislim znam da je većina osoblja tamo dobra, jer sam prije 2 godine tamo vodila trudnoću i rodila, ali ipak sam ostala ugodno iznenađena.
Anci zal mi e
Pozdrav lavice moje,svratih da vas pozdravim i vidim ima li kakvih novosti.
Anci zao mi je draga sto je sve tako zavrsilo.
Rominka tebe cekam sa prekrasnim vjestima jesen je tvoja draga moraju se zvijezde posložiti
Ja sam sretna sa svojim 4st sinom koji je jucer imo 30 mj,odustali od svih postupaka i sad uzivamo u trenutcima,imam njega i zahfalna sam Bogu sto mi je udjelio majcinstvo.
Uzivajte u ljetnim radostima,napunite baterije za nove borbe,želim vam svima srecu u kojoj god da ste fazi,sretno drage moje :)
Jo1974, hvala ti draga <3 zaista je vrijeme da se zvijezde posloze. Volimo mi ici u Cesku, kao drugi dom nam je, ali rado bih bebusku upoznavala sa nasim divnim krajevima, napokon.
Drage moje,
već neko vrijeme spadam u 39+ klub, ali nisam se imala zašto javljati, mada sam vas sve na forumu redovno pratila. I duboko i tiho žalila što više nisam s vama.
Kad sam se rastala s 39, srećom s jednim djetetom ali i višegodišnjim iskustvom steriliteta, check-in na ovu temu s nekim dobrim vijestima mi je bio sceince fiction. Bilo me sram i pred samom sobom maštati o tome. Počela sam se miriti sa sudbinom i prekorijevati se jer želim kruha preko pogače, pobogu imam jedno dijete, zdravlje-financije horoskop aspekti sve 5, a jbg, mora negdje štekati.
I onda, život je krenuo dalje, našla sam novu ljubav...i sa 40 i pol godina ostala sam trudna - s jednim jajovodom, bez planiranja, iz kućne radinosti, onako kako se to dešava običnim ljudima.
Radila sam test 40dc, jer sam mislila "daj Arđo, previše ćeš se glupo osjećat kad ugledaš minus", betu sam vadila kad je već bila preko 15000 jer "sigurno je biokemijska", starcima rekla u 10tt jer "ako i prokuca, stat će", pa hoće li se hematom iznad ploda povući i bla bla, znate kako to već ide.
Šta da vam kažem - šokirani i presretni, svaki dan se čudimo ovome čudu, još jednoj prilici...On je toliko u strahu da ga i dalje naziva "plod", ja neprestano imam grižnju savjesti jer nam je to olako palo s neba pa odbrojavam sekunde do katastrofe...No, unatoč svemu, gazimo eto već 22 tjedan, i ustvari, sve je OK. :)
A sad se idem prijaviti na "Strahove, strepnje itd." na Trudnice, i od srca se nadam sresti vas dolje čim prije i čim više,
:ghug: :pivo:
A.
Aaaaaaa vristim!!!!!!
Aaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!
Ajmeeee, prekrasno!
Sretno, i zelim ti da se opustis i uzivas u ovom svom cudu!!!!!!
Zna li netko kako je kiara79? Vec se dugo nije javila.
ja se izvristala na trudnickoj temi :lool:
Arđo, cestitam i ovdje! :-D
Pozdrav Kadauna!
Puno je istine u ovom clanku iz prvog linka, jako puno nas (ukljucujuci i mene) dugo zivi u zabludi da ce moci zatrudniti samo kad to pozeli i kao mjerilo svog reproduktivnog zdravlja uzima to sto ima redovne menstruacije i sto je papa test kojeg napravi jednom godisnje uredan. Prodju nam i tridesete godine bez da ikad cujemo za procjenu ovarijske rezerve, da i ne spominjem AMH, FSH, antralne folikule, vitamin D, CoQ10, DHEA, to sve naucimo tek kad nam za zatrudnjivanje ne treba malo srece nego pravo cudo.
Meni je sad punih 40, a tek prosle godine sam pocela citati i uciti o stvarima koje su bitne za zacece i poboljsanje kvalitete spolnih stanica. Zapavo sam prvo nasla blog koji pise stara Rodina forumasica, Hanumica Fata, zatim sam nagovorila muza da u privatnoj poliklinici napravimo pretrage koje oni zovu "potpuna obrada neplodnosti". Rezultati nisu bili sjajni. Moj AMH je bio nizak (8.1pmol/L), FSH granicni (12.8 IU/L), antralnih folikula je bilo 6, prolaktin 717 mIU/L (jako povisen, ali su mi objasnili da je to hormon stresa i da se mozda tako povisio na dan vadjenja krvi jer sam se uplasila. Kad sam ga sljedeci tjedan ponovila bio je normalan 281.5 mIU/L), TSH takodjer blago povisen 2.34 mIU/L (i za to su mi u poliklinici rekli da je njihova politika da se ne daje nikakva terapija dok je ispod 2.5)..Testirali su mi i E2 i LH, to je bilo ok pa nisam obracala paznju, ali sam poucena informacijama koje sam nasla na Hanumicinom blogu, sama trazila da mi provjere vitamin D i testosteron da bih mogla pratiti kako ce se mijenjati kad pocnem uzimati vitamine i dodatke prehrani. Muzu je dijagnosticirana oligoasthenozoospermia. Doktorica je predlozila da odmah idemo u ICSI postupak, ali mi tada nismo mogli zbog geografskih i financijskih razloga (o tome drugi put).
Sljedecih sest mjeseci smo oboje slijedili recept Hanumice Fate, svaki dan smo uzimali 600mg CoQ10, 300mg Omega 3, 75 mg DHEA i jos uz to ja prenatalne vitamine, a on Fertilisan M. Nabavili smo LH trakice, pratili ovulaciju, pokusavali, ali nista od kucne radinosti. Prosli mjesec sam ja ponovila nalaze. AMH mi je jaaako opao. za sedam mjeseci je pao sa 8.1 na 2.57 pmol/L (sa 1.13ng/mL na svega 0.36 ng/mL) Znam da je to za ocekivati u mojim godinama, to je taj nagli pad o kojem sam citala, dakle moja plodnost vise ne opada postepeno, nego sam u zadnjim minutama svog bioloskog sata. Bojala sam se jesam li i dalje uopce kandidat za IVF/ICSI. Srecom mi je doktorica na konzultacijama (meni jako draga i jednostavna dr.Martina Bracun) rekla da se nikad ne gleda samo jedan parametar nego cijela slika i da je dobro to sto FSH nije porastao (cak se malo i smanjio na 8.52 mIU/mL), sto je prebrojala 7 antralnih folikula i sto su mi menstruacije jos uvijek redovne. Muz nije ponovio spremiogram, ali se nadamo da je uz sve te vitamine ipak malo bolji nego prosli put, iako on nazalost i dalje pusi.
S druge strane, podigla sam vitamin D sa deficijentnih 27.2 ng/mL na optimalnih 56 ng/mL. Uzimali smo velike doze , prvo 2000IU, a onda smo presli na triput toliko, 6000IU dnevno. (To je zbog prirode posla koji radimo, oboje smo stalno u zatvorenom prostoru i rijetko vidimo sunce) Zbog uzimanja DHEA povisila sam testosteron sa 0.993 nmol/L na 2.49 nmol/L (referentne vrijednosti su od 0.2 do 2.86).
Moja prica tek zapocinje. Spremam se u svoj prvi postupak. Citam Prirucnik za IVF, skinula sam ga sa stranice Poliklinike Beta Plus. Pijem Estrofem tablete 2x2mg (estrogen priming protocol) i cekam svoj nulti UZV da se vidi imam li koju novu cistu ili je sve ok i mozemo ici na stimulaciju. Planira se kratki protokol sa Elonvom 150 i Decapeptylom.
Dosad sam samo citala o vitaminima i nadala se da cemo ipak uspjeti prirodno (razocaravala se sa svakom mjesecnicom). Sad ucim o IVF tj. ICSI postupku, vidim koliko toga i dalje ne znam i ponekad se izgubim u svim tim informacijama. Ali najgore od svega mi pada sto se u svemu ovome osjecam jako usamljeno. Dijelom je to zato jer sam rekla samo sestri i jos jednoj prijateljici, jer ne zelim vise savjete tipa " ma samo se treba opustiti". Ne mislim da su ljudi zlonamjerni (mada neki jesu negativni), jednostavno ovo ne moze razumjeti netko tko nije prosao kroz to, narocito ako su djecu dobili u dvadesetim i to kad uopce nisu ni pokusavali pa su pomjerali svadbe da jos stanu u vjencanice. (oh, sad sam ja zlobna.)
Ovaj sam forum pocela citati nedavno (obradovala se kad sam prepoznala tko je moja Hanumica Fata) i osjecam da tu pripadam. Please cure, primite me u ovaj Klub!
MachuPicchu77,
dobro došla u klub. :-)
Da, na žalost, neplodnost je često izolirajuće životno iskustvo, bolno iskustvo života mnogih parova o kojem se rijetko progovara izvan sigurnog kruga obitelji i prijatelja, često čak ni unutar tog kruga. Iako je neplodnost vrlo intimno područje i posve je uobičajeno da se o tome ne govori "na sva zvona", posvemašnja zatvorenost i šutnja o toj problematici mnogim ljudima predstavlja dodatni teret.
Bit će nam drago ako ti bilo kako možemo pomoći.
Sretno u postupku. Kad startaš?
Machu Pichu dobrodošla!
Arđoooooo!!!!
Čestitam! :-D
Odavno mi srce nije ovako poskočilo!
Hvala na dobrodoslici, Inesz i Mojca! Argente, procitala sam post, cestitke i od mene! :-)
Prekosutra idem na nulti UZV. Ako sve bude ok, onda samo cekam da dobijem i pocnem sa stimulacijom. Decapeptyl i Elonva 150 pa cemo vidjeti kako cu reagirati.
Ardjo šaljem puseeee
Bok svima :)
I ja bi se pridružila klubu, 40. punim kroz mjesec dana, još uvijek ne odustajem u MPO borbi (od 2011. u postupcima)
Draga sretno ti bilo već idući put!!
Zbilja ti želim od srca :)
I ja sam "u klubu 40" od prije 3 mjeseca pa nek i tebi okrugli rođendan bude dobitni
Hvala ti :zaljubljen:
Čestitam, Argente :)!!!!!
Arđo. Pa ARĐO! Nemreš bilivit! Ju laki dog! :-o Jesi išla uplatit loto?
Eeh. A sad zašto sam zapravo proćirila ovdje. Mene zanima. Koji je put, tj. misaoni proces odlučivanja, od totalno nerazumne želje za još jednim djetetom u 40-ima do racionalizacije i odustajanja ili go-for-it-statistika-je-samo-broj brije i vraćanja u rovove ivf-a?
Ono s plus i minus tablicama mi ne šljaka jer onda počnem vagati koji argument ima veću težinu. :-/
Hehe, hvala svima na čestitkama.
Konfu, ja ne znam. Ja negdje unutra zapravo nisam nikad odustala i bila sam 100% spremna ići u postupak da mi nije upalilo ovako.
E sad, ovisi jako koliko su duboke te 40-te...koliko financije ograničavaju...jesi li spremna na donaciju...koliki stres je to bio u prošlom điru...i onda se stav vjerojatno mijenja sa svakih neuspjelim postupkom.
Koji je tvoj trenutni?
A gle, četrdesete su četrdesete i nisu nove tridesete. Stres je bio nekoliko godina dugačak i bez obzira kako dobro mi to hendlali, ostavio je traga. Vrag je ta moderna medicina koja ti ne da mira. Ma ne, mi smo zapravo već odustali (iako je MM povodljiv), ali svako malo kako se bližim konačnom izlazu (a mislim da će to biti 45), pomislim: "What if...?" I sa Buhtlicom su nam eminentni davali minimalne šanse, pa viđu đetića.
Konfuzija, jesi bliže odluci - pokušavati IVF ili ne?
Ah, Inesz moja draga, i nedonošenje odluke je odluka. :-(
Pa, da... svaki dan premišljanja da li ne kad smo prešle 40-tu znači puno...
Kod mene je samo onaj iracionalni dio želio još koji put pokušati. Ali kao pretežito racionalna osoba, tada žena koja je prevalila 42 godine s jednogodišnjim djetetom koje doji, nisam bila spremna prekinuti dojenje, niti sam emotivno-fizički bila spremna za moguću novu trudnoću, smatrala sam da malo dijete koje imamo zaslužuje svu našu pažnju. Nisam bila spremna na hormone, punkciju (punkcije), sve ostalo što ide uz postupak, nisam bila spremna na neuspjeh jer znam to što znam.
Nisam bila spremna ni na materijalno iscrpljivanje na pokušaje u privatnim klinikama jer su me u bolnici odbili radi toga jer sam eto prešla 42. malo dijete iz prvog pokušaja i očuvani reprodukcijski potencijal (FSH 8, AMH 12 pmol/l, preko 14 antralaca) u bolnici nije bio opravdan razlog da idem u postupak!?
Meni odluka nije bila teška. Tek tu i tamo bih pomislila što bi bilo da smo pokušali još koji put, ali to me brzo prođe. Zbilja jest otrcano, ali svatko od nas ima svoj put, naš je bio tako poseban, tako nevjerojatan. Majka sam postala iza 41. godine, život mi naprosto nije ostavio prostor da imam drugo dijete. I to je to.
Sretno Konfuzija!
E sad kad je tema poskočila...moram... jučer me tako uhvatila želja za još jednim pokušajem.
Racionalni dio mene je znao da je to nemoguće... ali onaj drugi se sjetio Shanti, Glacove... pa sam njegovala tu želju par sati i nakon toga ju ušutkala... kako Inesz kaže "život mi naprosto nije ostavio prostor da imam drugo dijete". Lijepo rečeno.
I sad dok pišem... ipak se javlja crv pa me pita... a kako znaš kad nisi pokušala. :) :)
I ja se prijavljujem. Zelja je velika i neopisiva.
Realnost surova. Ali odlucili smo da krecemo kod naseg dr L. Kaze da je odlicno stanje obzirom na godine.
Muci me sto cu biti /bi bila stara majka.
Je, Inesz je to dobro rekla.
A kod nas su stvari takve da bi bili kandidati za donaciju, i to obostranu. I ne muči me toliko to što ne bi bili genetski povezani s djetetom, nego razmišljam kako bi tom djetetu bilo kada sazna istinu. I imam li pravo na to. Jesam li sebična. Ipak već imam jedno dijete.
Perlo, smiješno mi je kad vidim djevojke kojima bih ja po godištu lako bila mama kako vode klince starije od moga djeteta. Valjda je i njima smiješno kad vide mene. Biti mama u 40-ima svojih prednosti i nedostataka, isto kao i majčinstvo u bilo kojoj drugoj dobi. Meni je dijete pomladilo duh, otvorila mi je neki portal hrabrosti i nade... Zato mi i padaju na pamet svakakve sulude misli. ;-)
Eh, generacijo. Sjećate li se ovoga?
"Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. "
;-)
Ah, sjećamo, kako ne...
Da li i vi hodajući gradom procjenjujete dob trudnica? Ja neprestano, od 35. nadalje. Prije sam to radila da procijenim koliko mi je još preostalo vremena, sada da vidim jesam li najstarija trudnica (BTW, na Rodi trenutno jesam). Brija da će me neznanci osuđivati jer "a šta je dosad čekala" - opterećivalo me to prvih par mjeseci, sad me pustilo. Nema to nekog temelja jer ljude uglavnom boli briga za druge. No, često sam se sjetila mare41 koja je jednom napisala "davno sam se prestala sramiti što ovako stara želim dijete"... :(
Ma nemoj da te to zamara, kako se ti osjećaš tako i zračiš. Moja prijateljica je tek u 43. godini odlučila da želi dijete, jednostavno su joj se stvari u životu tako posložile i rodila je u svojoj 45. godini. Ona se super nosi sa time, nikada je nije zamaralo "što će drugi reći", živi svoj život, super izgleda čak mi se i pomladila. Nekad je brine što će biti u budućnosti, ono kad dijete bude imalo 20, ali Bože moj, ionako to ne možemo znati, život je nepredvidiv...
E, drage moje stare koke! Gledam i ja, ne promakne mi nijedna beba i nijedna trudnica. Mozda podsvjesno pokusavam odrediti godine trudnica i mladih majki, mislim zena koje su majke male djece, mada znam da tu izgled vara. Ja sam uvijek izgledala puno mladje od godina koje sam imala. Ne atraktivnije i zenstvenije, nego djetinjastije. Tako sam "uhvatila" i mladjeg muza. :) Izgled moze lako zavarati, ali bome jajnici ne lazu. :( Kad bi mi samo jajnici izgledali kao da imam 10 godina manje, bas bi mi bilo svejedno koliko je ocito da sam "gerijatrijska trudnica"!
Drage moje, znane i neznane (to je od milja "maratonke" i "one nove" hehe) eto i mene na ovoj temi 39+ Upravo slažem mail za PFC pa ćemo vidjeti šta, kako i kad krećemo u donaciju. Držite palčeve da nas ništa putem ne spriječi i da bude sve ok!
Anđo čestitke! Novi muž, nova trudnoća, pa kud sve odjednom ;) Bravo! To je ono "mjenjaj pjetla", ha? :)
Draga Snekica... od sveg srca navijam za tebe :heart:
Snekiceeee :heart: sretno!
Sneki, svu sreću vam zelim!!!
Go, Snekiii! :uteg: