Pošamaraj to sve. :lool:
Printable View
Pošamaraj to sve. :lool:
ma ta mi je prljavština najmanji problem, računam da ću se lakše riješiti glista nego loših prehrambenih navika.
Mozes ili popustiti ili smanjiti odlaske u park. Ja bih birala ovo drugo.
a ja shvatila da je problem i u mužu
možda bi smanjila park, ali ne i izlazak van, mada to nikad nisam radila.
a mi smo po parkovima ili sličnim nekim površinama satima.
Tesko da ces na druge roditelje utjecati. Mislim da bi bilo skroz bezveze da svima ponude hranu osim tvojoj maloj... A da ne nose slatkise jer ih vi u vasoj obitelji ne jedete mi isto nije neko rijesenje. Ako ne zelis da ona jede slatkise, onda bi trebala nju nauciti da odbije... ne vidim zasto bi je to izoliralo od ostalih. A mozete joj ti i TM u onom konkretnom trenutku u kojem je ponude, reci da ne uzima.
zašto bi bilo bezveze maloj ne nuditi hranu, malu treba učiti ponekad reći ne. Ujedno mislim da mala nije sam a u parku, nek neko od velikih s njom, pa i taj može u neko zgodno vrijeme reći ne , stop, BASTA
time samo nabijaš fokus na to
kad smo se maknuli iz parkica, meni je to bilo olaksanje. iskreno, stalno neka ista prica s mamama i tatama... ne da mi se brate mili svaki dan isto... Odemo u parkic 1-2 puta tjedno. Vikendom nikada. Radimo neke druge stvari. Ionako su u tom parkicu stalno ista djeca iz vrtica. Pa sad su bili s njima cijeli dan u grupi i onda jos u parkicu. A opet, neke djece iz vrtica nikada nema u parkicu...
Lijepo smo se maknuli, a onda ako se i zalomi jedan dan u tjednu, pa nije ni taj sladoled problem jednom tjedno. Iako, kod nas su se stvarno smanjile kolicine hrane po parkicima.
naši su se iz parka preselili na trgić , pa mi je to isto isto društvo i tak dalje. A ujedno parkić je u vidokrugu pa i to je prednost velika
aaaaaa koja šteta :(
ja uvijek slinim na tvoju kuhinju i sad ovi problemi... ali očekivano je, manje više smo svi nešto slično prošli. bojim se da ćeš morati smanjiti boravke u parkiću, nema tu puno spasa. ili uvjeri dijete da je alergična na junk :škartoc:
MI ćemo kao društvo uništiti buduće zdravlje mladih generacija. To s prehranom i nekretanjem je sve gore iz godine u godinu.
Istina je živa da do prije nekoliko godina nije bilo toliko hrane po parkićima, a sad ne mogu izaći, a da nešto ne žvaču. Starija djeca pri svakom izlasku idu u dućan ili pekaru i kupuju grickalice, slatkiše, peciva i sokove.
S druge strane, ne da im se nigdje hodati. Vidim srednjoškolce koji platu 10 kn za autobus da ih preveze 2 stanice. Kad sam ja bila u srednjoj školi, nema šanse da bih potrošila 10 kuna za hodanje od 7 minuta - uvijek sam imala nešto drugo na umu za plaćanje.
Nemam pojma što savjetovati pokretačici teme. Slažem se da su prehrambene navike bitne, ja sama se jako mučim sa svojim kompulzivnim jedenjem i očito je to borba koju ću voditi do kraja života. Naporan mi je vlastiti odnos prema hrani i to što stalno moram misliti o tome, ali ako ne mislim, otme se svakoj kontroli. Pokušavam djecu odgojiti da nemaju te muke, da jedu kad su gladni, stanu kad više nisu gladni, a jedenje junka poremeti te doživljaje.
Srećom je naše selo ekonomski katastrofično, pa se bar delimično štedi na tom junk-u u parkićima, ali u N. Sadu se jedu za moj pojam enormne količine smeća u svim mogućim prilikama, od parkića, preko lekarskih čekaonica do bolnica.
Ja sam svojevremeno u bolnici bila šokirana kojom količinom slatkiša su mame i tate zasipale svoju bolesnu decu danima, često decu koja su imala striktna uputstva ili zabrane u režimu ishrane. To se krijumčarilo i lagalo med. osoblju "da deca ne budu gladna", a od kad sam to videla rešila sam se iluzija o bilo kakvoj edukaciji drugih roditelja o bilo čemu, naročito vezanom za ishranu.
U parkić još jako retko odemo. Šetamo negde zajedno u prirodi, ili deca idu na kojekakve popodnevne aktivnosti, ili se igraju sa društvom iz naše ulice.
Nemam utisak da im parkić nešto posebno nedostaje, naprotiv.
Jel vi znate bas sve roditelje koje nude vasem dijetu slatkise ili grickalice ? Pitam jer meni je sinulo odma “nemoj uzimati slatkise od nekoga koga ne poznajes dobro”...mene je vise toga strah...sjecam se kad sam bila mala mama mi je to uvijek govorila...i uvijek mi je ostalo to u glavi... ja jednostavno kazem “nemoze” ako ga neko ponudi koga ne poznajem bas. u becu to jos nisam ni dozivjela te silne slatkise i grickalice..ni ja kad sam bila mala..samo po koji sladoled kada kupi mama ili neka prijateljica od mame sto sam znala da je dozvoljeno...sjecam se kada mi je neko nesto nudio ja sam mamu pogledala i kad kaze uzmi uzela sam, kada ne kaze nista samo sam rekla ne hvala i znala da je razlog taj sto je to meni nepoznata osoba....nije prvi razlog da je hrana otrovna vec ono “mamljenje djece” slatkisima....
Nije tu riječ o mamljenju djece slatkišima. Tu je riječ o ekipi koja svoju djecu dovodi u park naoružana tonom junka koji onda nudi i tvom djetetu, da se dijete ne osjeća osamljeno dok oni trpaju svoje tim smećem.
nisu klinci od 5 godina nego o klincima iz škole, neki dan su bili u Zoo, neki su imali lovu, pa su dobili dopuštenje učiteljice da mogu uzeti slatkać, navodno dvoje je jadikovalo da bi i oni, a kao nisu imali love ( mada je jedan imao ali se nije sjetio). kao priča je krenula kak je cvilio i da mu je učiteljica kupila. Pitam ja svojeg kaj je on radio kad su oni lizali, i veli kak je sa strane gledal životinje.
Podsjetilo me je na stariju temu: http://forum.roda.hr/threads/74735-K...mogu-bez-hrane
Jer da se i radi o zdravoj hrani, što moraju jesti dok se igraju? Budisti kažu: kad jedeš, samo jedi. Ni ne znaš koliko si pojeo ako još nešto radiš dok se hraniš.
ja se uvijek pitam, roditelji koji nose djeci hranu na igrališta, kako ih nagovore da idu doma? ja se spasim kad ogladne :)
Kazu im da ce doma dobiti cokoladu :-)
sasa, imam isti problem. Meni je nevjerojatna percepcija da nije uredu da se ti miješaš u tuđe prehrambene navike, a jest uredu da se drugi miješaju u vaše prehrambene navike. Po meni nije niti jedno uredu. Mislim da je izrazito nepristojno nuditi tuđu djecu hranom. I još roditelju nametati grižnju savjesti kad negoduje, jadno dijete samo ono ne smije čips. To masovno kupovanje sladoleda mi je isto nepristojno, ako nije u dogovoru s roditeljem.
Moj dječak isto voli jesti. I na gornjoj je granici normalne mase. I isto voli i mrkve i jabuke i svježe krastavce i orahe i indijske oraščiće, ali i sladoled, čokoladu i grickalice. Moje je dijete sretno vani, ne vidim zašto bi morao jesti vani. Isto mi nije problem zbog higijene, nego loših navika. Nama doma stoje i štapići i indijski oraščići i neki "zdravi" smoki, ali to ponesemo na izlete i to se zna. Neću baš da nikad nije vidio, al nikako mi to nije za svakodnevnu konzumaciju, hoćeš soli, hoćeš šećera. U vrtić isto dolaze roditelji i bake sa slatkišima u torbi. Gablec je bio pola sata prije.
Da sam ostala na dvoje djece čudila bi se kako roditelji to ne mogu kontrolirati. Više se ne čudim:)
Jelena, pa ne miješa ti se nitko u prehrambene navike ako te ponudi nekom hranom. To je samo ponuda, najčešće iz pristojnosti, i na onome kome se nudi je da ju odbije.
Ja uopće nemam taj problem s junkom...ono, sve je to na kraju krajeva hrana. I nosim u parki dijelimo i uzimamo, i zdravo i nezdravo. I znaš što, sad s četvrtim mogu reći da što je manji fokus roditelja to su djeca jednako manje fokusirana... Eto, moji danas s istom slašću navale na mrkvu i na čips. Ipak, najveći hit je bio i ostao kuhani kukuruz. A to mi je i najjednostavnije i najjeftinije ( da meni je dio problema jela po parkovima i financijske prirode jer njih troje bez ikakvih čašćenja okolne djece mogu pojesti podosta para u parku). Lijepo doma skuham kukuruz, posolim i ponesem. Kad izvadim u parku, redovno prepolovim jer i izgladnjeli prijatelji dotrče.
A zabrana uzimanja hrane od prijatelja, je po meni veeelika šteta s psihološke strane. Po onoj staroj tko ne bi uzeo, ne bi ni dao. Hrana koju dijele nije samo hrana... Ili recimo lješnjaci poprženi, toga u našem parku možeš ponijeti kilo i nedostajat će... Što si ja baš i ne mogu priuštit, ber ne svakodnevno...
Promatrajući svoje pok. svekije došla sam do zaključka da je fokusiranje na hranu ostatak post-ratnog (2. svj.rat) mentaliteta koji se uspješno prenosi s generacije na generaciju :starac: ... "mi smo kao mali bili svega željni pa nek djeca imaju" (kao što prenosimo društvenu igru "Ustaše i partizani").
Slozila bih se s tobom da mene ponudis, ali ako mom djetetu nudis (a jos gore ako ga ne poznas) onda se upleces u nas zivot bez moje dozvole, odnosno mene prisiljavas da branim djetetu. A njega ucis da je to uredu ponasanje. On ni ne ocekuje da mu netko drugi daje jesti. Cak ni od mog muza, a kamoli od tebe. Ja sam nazalost nesposobna dvogodisnjaku objasniti da ako mu netko da cokoladu da ne smije uzeti jer cemo za pola sata imati za veceru tikvice, super parmezan i paradajz koje on bas voli.
Slazem se. Ja i s bakama sizim zbog slatkisa. Ne shvacaju da ih imamo zbilja previse. Neki dan sam napravila cokoladnu glazuru od lanjskih uskrsnjih jaja. I rekla sam im to. I opet stizu cokoladni autici, medeki, jaja, kuglice...
Kod mojih roditelja meni je bas bez veze kako je njima bitno da ima puno hrane. Meni je puno draze da je nesto posebno i malo.
Jelena, friška si mama pa mi je to razumljivo, ali mislim da je "uplićeš se u naš život bez moje dozvole" malo preteška izjava za ponuđeni slatkiš
meni bi bilo puno gore ne ponuditi djetetu (koje poznajem), baš bih se loše osjećala, a kamoli pomislila da se nekome uplićem u život :/
I ja sam imala problema s čokoladom kad je veliki bio bebač,ali pošto je imala problema s kenjanjem,pa sam dala zabranu za čokoladu i stanje se popravilo
Bolje bi bilo da i on i ti počnete očekivati da mu netko drugi daje jesti, jer je to realnost koja će se svaki dan događati. Ponuditi drugoga hranom kad ti jedeš (a posebno dijete) je valjda najpristojnija i najljudskija gesta koju se uopće može zamisliti.
A upravo si ti ta koja trebaš objašnjavati i pokazivati djetetu svoj stav prema hrani i hranjenju, tako će i dijete naučiti, pa ako ti kažeš ne jedemo čokoladu prije večere, onda će on naučiti da i sam odbije (teoretski).
Moj odmah odbi
Ali dosta njih zna nagovarati a s nama nema vqjde ,jer se ne smije jesti kaj drugi požele.
Hvala od roditelja i od djeteta je dovoljno
Mima, ti mijesas malu djecu s vecom djecom i odraslim osobama. Ja mogu reci tebi - hvala, ne mogu, danas sam kupila predivne tikvice i ne zelim si pokvariti veceru.
A drugo, ne, to nije danas nikako pristojno nepoznate ljude nuditi hranom. Meni je to prestrasno. Neki dan neka baka, nikad ju vidjela, vadi cokoladu iz torbe. Mi krenuli doma na veceru, pileci file i socnu papriku s rostilja. Jedva sam ju sprijecila i naravno da je rekla da bu mu dala, ali kad mama ne da.
Ne znam gdje je granica za tebe. Daje li se spontano tudjim ljudima hrana samo na djecjem igralistu ili i u tramvaju, u skoli, u banci, u restoranu, ponudis li sokom svu djecu u kaficu? S poznatima bi barem trebao prije nego ponudis djeci nekim eye kontaktom provjeriti je li uredu.
Da te parafraziram - bolje bi ti bilo da shvatis da nas ima kojima to manje ili vise smeta i da je to realnost. Moje dijete nije gladno, a junk food poslije vrtica i prije vecere je za nas jako losa stvar, mislila sam da je to svakom jasno, ne da mi se objasnjavati zbog cega sve.
Znaci, ovdje na ovoj temi ima nekoliko forumasica koje izbjegavaju park zbog "hraniteljica" pa secu uz more ili po gradu. Ja sam malo ostrije formulirala da mi se mijesaju hranitelji u zivot i kulturu prehrane.
Premda, da budem iskrena, kad netko koga poznam ponudi moje dijete u parku komadicem jabuke ili mrkve, ne smeta mi sto ce time malo pokvariti veceru. Kod nas je veliki park. Svaki dan ima preko 30-40 djece. Vikendom puno vise. Pola ih nesto zvace. Mozda je moj uzas i zbog toga izrazen. Sad sam vec shvatila da moram odgoditi odlazak u park barem jedan sat dok najezda djece koja prema tvrdnjama roditelja ne vole povrce i variva iz vrtica prodje i najedu se slanaca i sladoleda.
To s mrkvom mi dodje isto kao kad mi negdje smeta glasna muzika, al ako svira Bowie, to je OK :)
Al znam da nije uredu pustati glasnu muziku tamo gdje joj nije mjesto.
Ja zapravo ne razumijem cemu slatkisi u parku kad su djeca sretna u igri s roditeljem, ako su mala, ili s vrsnjacima. Ja jos ni vodu ne nosim. Prije izlaska idemo piskit i pit vode, a rijetko smo dulje od 2,5 sata vani. Toliko sigurno moze izdrzati bez vode. Ne zelim tu naviku razvijati da moram imati arsenal hrane i pica kod sebe.
Ma daj, jelena, djeca se druže i uz druženje jedu. Pa zar nije normalno dijelit hranu s prijateljima? Evo, meni se čini nezdravijim od vrećice cipsa u parku dijete podučiti da se s prijateljima ne dijeli, da se ne uzima i ne daje. I to što prijatelji mog dvogodišnjaka nisu prijatelji po mojim mjerilima, odnosno znaju se pola sata, ne mijenja doživljaj mog sina koji eto kad se s nekim dva sata igra misli da mu je to blizak poznanik... Ako par dana za redom sretne isto dijete, vec mu je prijatelj... Mase mu razdragano na ulasku u park..
A to kako ima roditelja i baka koji nude čokolade, cips ili mrkve, pa to je život. Hebateled, ako ce dvogodišnjaci birat prijatelje po hrani koju im roditelji donose u park, a onda je nešto opako pošlo po zlu. Puni smo tolerancije, al eto ako mu mama nosi cips, mozda bolje da se igras s onim malim čija mama nosi mrkvu...
I super za tebe. Ja sam u parku dulje i s više djece i nosim. Nitko ne bi umro da ne nosim, i ponekad ne ponesem, ali moji su dečki uvijek gladni. Ono djeca mi zderu, a nisu debela.
A bez vode biti na 28 stupnjeva u suncu s tri dječaka koji trče unaokolo je meni pojam horora... Žedni, nervozni...
Jelena, ovo je tema o petogodišnjaku. A i dvogodišnjak će brzo biti petogodišnjak, a onda će imati sedam godina i biti će sam u parku i u školi, pa će sam prihvaćati ili neprihvaćati hranu koju će mu drugi nuditi.
Znači, potpuno je nerealno da ćeš ti ili bilo koja druga majka koju smeta ovo nuđenje hrane uspjeti odgojiti ljude sa kojima će tvoje dijete dolaziti u kontakt, onaj koga možeš odgajati je tvoje dijete.
Drugo, ama baš nitko ovdje ne govori o nuđenju hrane nepoznatom djetetu :-o. Normalno da je to potpuno neprihvatljivo, ne radi paprike koja čeka kod kuće, nego je to nešto što se ne radi, i jasno da tako treba učiti dijete, i tu je reakcija roditelja ako se baš nađe u takvoj situaciji itekako važna, jer će dijete više naučiti iz takve situacije nego iz sto priča o tome da ne uzima hranu od nepoznatih.
Normalno je dijeliti. Meni nije normalno nosit junk svakodnevno van. Iz cega zakljucujes da poducavam da se ne dijeli? Pa dijelimo svi bicikle, igracke, mozemo se maknuti drugom djetetu s ljuljacke, ako ceka...
Ako je nesto zivot, ne znaci da je dobro. Zar je netolerancija sto ne volim da mi netko bez ikakvog ustrucavanja nudi dijete smecem bilo koje vrste?! Sto bi se reklo we agree to disagree, samo sto mi koji ne nosimo ne djelujemo na tudji ekosustav.
Ja imam petogodisnjaka i dvogodisnjakinju. Hranu ne dijelimo po parkovima jer se kod nas hrana ne dijeli. Ako poneses, nosis za sebe i svoje, ne za tudje, osim ako se nisi s nekim dogovorio za piknik i podijelio popis tko ce sto donijeti. Ovisno kamo idemo i koliko ostajemo, nekad nosimo hranu, nekad ne. Kad nosimo, uglavnom je to obrok koji se nece dogoditi kod kuce jer nas nema (u parku smo, jel).
Djeca mi uopce nemaju problema s dijeljenjem -- dijele igracke, cekaju na red, igraju se s drugom djecom, koja isto tako ne dijele hranu.
Kad u cijelu pricu ubacim alergije koje imaju, najiskrenije ne zelim da mi itko djecu nudi slatkisima i grickalicama i izuzetno mi odgovara da mi u pravilu nitko (nepoznat) ne nudi djecu hranom, a poznati uvijek prvo pitaju mene, ako je hrana ikako u igri. S higijenom ruku nemamo problema jer gotovo svaki park ima WC ili barem tekucu, pitku vodu na raspolaganju.
Skroz mi je jasno sto muci sasu (i Jelenu), jedino sto je moj izlaz "laksi" jer ne lazem kad kazem da moja djeca "to" ne smiju jesti. Ok, za starijeg mozda ponekad i lazem jer njegove alergije dozvoljavaju dobar dio junk food proizvoda. Za malu ne lazem. Za nju se najiskrenije odusevim kad nadjem nesto sto mogu kupiti, a da nije gola, sirova namirnica. Kad joj netko ponudi nesto sto zapravo smije pojesti, odusevim se. Em sam ustjedjela ( :lool: ), em dijete ima priliku potpuno sudjelovati u nekom ritualu grupnog hranjenja. :lool: U svojih 2 godine i 3 mjeseca je uspjela jedan (1) jedini put jesti nesto sto nisam ja kupila/skuhala/spekla/spakirala.
Mi inace volimo parkove, samo ne volim sto me frka da ce pokupiti i pojesti nesto s poda, ili da ce se uvaljati u neciji peanut butter na toboganu ili ljuljackama, iako ljudi, u pravilu, ne jedu nego za stolovima za piknik.