Na starom krsnom listu pisalo je staro ime i prezime djeteta i krsna kuma. A na novoj potvrdi koju smo mi dobili pisalo je novo ime i prezime djeteta i "nova" krsna kuma.
Printable View
Na starom krsnom listu pisalo je staro ime i prezime djeteta i krsna kuma. A na novoj potvrdi koju smo mi dobili pisalo je novo ime i prezime djeteta i "nova" krsna kuma.
Nase dijete je romskog podrijetla samo po jednom roditelju, ali su mu podaci u rodnom listu po pitanju narodnosti bili hrvatski, a takvo mu je i ime koje nismo mijenjali.. Znaci u nasem slucaju bioloski roditelji se osjecaju i uznjasavaju hrvatima tako da iako mislimo djetetu rec da ima i romsko podrijetlo ne mislimo ga odgajat u toj tradiciji niti to naglasavat kao jako vazno jer eto to nisu radili ni njegovi bioloski roditelji.
Sto se zakona tice, prema njemu se djetetu mora reci da je posvojeno, ali obzirom da posvojitelji imaju pravo promjene svih podataka od imena, nacionalnosti i vjerske pripadnosti, nisu duzni djetetu reci i to (iako ja osobno mislim da je to potrebno u odredjenoj djetetovoj dobi jer je i to dio njihove proslosti i identiteta).
Sto se krstenja tice, ako vec ima krsni list onda se ne moze opet krstiti ali se mogu mijenjati svi podaci u zupi u kojoj je dijete krsteno. Ako niste sigurni je li krsteno (ne postoji krsni list i drugi dokazi) onda ga mozete krstiti (mi smo npr. culi kontradiktorne price je li sin krsten ili nije, nismo mogli iskopat nikakve papire i nas ga je zupnik krstio bez problema)
Što se tiče imena, većina romske djece za koju ja znam po domovima i koja su posvojena , kao i neka koja su išla u školu sa mojim bratom imaju uobičajena imena za naše podneblje, i ne postoje baš neka imena tipična za Rome. Prezime nara vno svi akon posvojenja mijenjaju, a nacionalnost isto posvojitelji mijenjaju, mo smo isto dijetetu promjenili.
S mojim sinom još nisam načela tu temu oko nacionalnosti jer je premali i n kuži te pojmove. ne mislim ga nešto posebno upoznavati s kulturom i običajima zajednice iz koje potječe, osim kad bude stariji nekih osnovnih činjenica.
Prema onome što sam osjetila kod starije djece u domu s kojima sam se družila i zbližila , oni ne žele imati baš neke veze s prijašnjom zajednicom i njihovim načinom života,žele biti poput svojih sadašnjih prijatelja iz razreda. Jako su me iznenadili s nekim svojim razmišljanjima i sagledavanjima svog prijašnjeg života i ljudi s kojima su rasli.
U osnovnjak sam išao s Robertom koji me naučil voziti bicikl....Tada, znači 77-85 nisam imal pojima što je to Rom jedino sam znao da je super prijatelji i da ima tamniju put od mene. Nažalost vremena su se promjenila.
Čak i nakon površnih razgovora s obiteljima (mojom i ženinom) osjetio sam da postoje zapreke i potencijalni problemi (stvoreni na osnovu krivih premisa) ukoliko se odlučimo za posvojenje malog Roma ili Romkinje. Zapravo nemogu shvatiti u čemu je zapravo ta zapreka, jer drugačiji način života u Romskoj zajednici nije razlog, jer isto bih moga reči za bilo koje dijete koje s područja Slavonije, Dalmacije, Istre... Možda je razlog što očekujem da posvojeno dijete ima ista prava kao i druga djeca u obitelji.
Ja osobno u pitanju posvojenja i moje potencijalne djece nisam ni u jednom trenu uzimala u obzir što će reći naše obitelji, rodbina, prijatelji, samo smo muž i ja među sobom raspravljali i dogovarali koje su naše želje i mogućnosti i s čim se možemo nositi. Od najuže obitelji sam očekivala i dobila bezrezervnu podršku u vezi naše djece i naših odluka, tko ne prihvaća i ne voli našu djecu ne voli istinski niti nas i ćao.
Pričali smo i raspravljali o njihovim pitanjima i nedoumicama, bili otvoreni za razgovor i sami ga poticali, ali njihova mišljenja i stavovi nisu utjecali niti najmanje na naše odluke.
U konačnici, iz iskustva mojih prijatelja i poznanika čak i ako netko ima predrasude ili nešto slično, kad dijete, živi mali čovjek dođe, samo oni kamena srca ga ne zavole, a takvi nam nisu niti potrebni u životu.
Iako se ne može generalizirati, prema mom iskustvu, djeca romskog podrijetla su uglavnom vrlo otvorena i šarmantna, imaju neku lakoću postojanja, "sretan sam što sam živ stav" i to osvaja ljude od prve.
Imam troje djece, ali gdje god dođemo ovo moje crno malo je glavna zvjezda, više me ljudi zna kao "njegovu mamu" nego pod mojim imenom.
Ja sam našoj djeci (9, 8 i 6 godina) rekla za porijeklo, tj. porijeklo njihovih roditelja. Bilo me je užasno strah kako će reagirati. Rekli oni meni: ok. I to je bilo to. Mi odrasli smo puni predrasuda, oni nisu i radije sam tu informaciju podijelila s njima sada dok su manji, nego kad ih zvizne pubertet (a to je doba kad će početi više pitati). Još sam nekoliko puta to spomenula, ali uopće nisu zainteresirani (vjerojatno ono što je već Ivanas navela).
Naša najmlađa curica je prilično tamna, ima muslimansko ime i svi je obožavaju, slično kao i Ivanasinog dječaka. Najstarija djevojčica ima hrvatsko ime i kaže da jedva čeka imati 18 godina kako bi ga mogla promijeniti...
Uh, ljudi moji...
Ja u obitelji imam dva muška člana koji su dugo vremena radili u Aziji pa su im žene porijeklom od tamo (dvije različite države, ali nije Kina, važno je za nastavak priče). I tako sad imam dva puta po dva muška rođaka, od kojih su troje osnovna škola, a jedan srednja. Ne znam koji je slađi, svi su različiti, ali divni. Moram li reći da u školi trpe svašta? Sad je jedan istukao jednog klinca, ispalo je da ga taj već godinama zove "Cigo" (dakle, ne morate biti Rom da bi bili Cigo, važno je biti drukčiji), "Kinez" itd. Dijete stvarno nije ni crno, niti liči na Kineza, ovo govorim samo zato jer ponekad dovoljna i samo spoznaja da je netko različit.
Srce mi se kida svaki put kad čujem kroz što ta djeca prolaze. S njima se puno priča, imaju puno prijatelja, ali ostaje im neka gorčina i nesigurnost... Pogotovo zato jer je dvoje još dok su bili mali izgubilo oca, vjerujem da bi im ipak sve bilo malo lakše da je živ.
I da, psihologinja i ekipa u školi ne čine puno, argument im je...ah, to su samo djeca.
S druge strane, djevojka u mojoj ulici, po svim atrubutima pripadnica "većine" morala je ove godine 8. razred završiti u drugoj školi, izvan grada. Više nije mogla trpiti zlostavljanja. Ovo ljeto su je čak došli matretirati ispred njene zgrade kasno navečer. Po čemu je drukčija? Iskreno, ne znam, malo je povučenija. Ponekad je za zlostavljanje dovoljno i nešto malo, ponekad i ništa.
U moje vrijeme predmet zlostavljanja bila je jedna curica iz Makedonije, samo zato što joj je tata bio Makedonac i malo su tamniji. Nije joj bilo lako. Kad se okrenem unazad mislim da je tada škola trebala puno jače reagirati, zlostavljače se trebalo konkretno kazniti (mada, i tada su djeca direktora i liječnika imala drukčiji tretman), trebalo se puno više pričati o razlikama i humanosti... možda bi maloj uštedjeli koju godinu maltretiranja koje je trajalo do duboke srednje škole. Kako se tada to stavljalo ispod tepiha, tako je i sada. Ipak, mislim da bi roditelji trebali puno jače inzistirati pred školom, od toga napraviti puno veću frku, ali vjerujem da se nisu htjeli zamjerati (trebalo su im pomoći i drugi roditelji).
Ja ću, obećala sam sama sebi, jednom kad mi dijete dođe u vrtić ili školu, reagirati na svaki, i najmanji oblik, zlostavljanja, sprdanja ili vrijeđanja po bilo kojoj osnovi, nebitno radi li se mom djetetu ili tuđem. Želim djetetu pokazati primjer kako se nositi s takvim ponašanjem, a takvo ponašanje se ne smije ignorirati, trpiti ili u njemu, da bi bio prihvaćen, sudjelovati (što djeca često čine).
Želi vam puno, puno snage u odgajanju vaših malih predivnih bića, budite uz njih i više nego što mislite da je potrebno, njima je to uvijek malo, svijet malih bića zna biti užasno okrutan.
nenad, evo kratko na tvoja pitanja
1. Mi smo smatrali da je ime djeteta vazni dio njegovog, vec stvorenog, identiteta (pogotovo kod starijeg djeteta). I nismo ga mijenjali iako bi sigurno izabrali radije neko drugo. Mislimo da dijete moze i samo promijeniti ime kada bude dovoljno staro, a nikako nismo smatrali da mi to trebamo uciniti.
2. Razgovarati ces s djetetom o tome da je posvojeno (to je i zakonski odredeno), ali za detalje o porijeklu uglavnom treba cekati da samo pita. Sto se tice nacina zivota Romske zajednice, oni nisu uvijek isti, a dijete cesto i nije zivjelo u zajednici nego u domu ili udomiteljskoj obitelji prije posvajanja, pa takve informacije uglavnom ne odgvaraju njegovom iskustvu. Mislim da je puno vaznije razmisliti o pozitivnim stvarima koje se mogu nabrojati o romskoj zajednici kako bi se kod djeteta smanjio osjecaj nekog marginalnog porijekla. Ti argumenti posluziti ce takoder u smanjivanju predrasuda prema Romima u obitelji i medu prijateljima.
4. Uglavnom imamo srece, pa obitelj pozitivno reagira kad se susretne sa konkretnim djetetom, a ne nekim hipoteticnim posvojenim Romom. Bit cete medutim suoceni i sa nebuloznim komentarima od "krv nije voda", pa nadalje i s vremenom ce se iskristalizirati koji prijatelji ili clanovi obitelji, za dobrobit vaseg djeteta, vise nece biti dio vase svakodnevnice.
5. Sto se krstenja tice, ja bas nisam dobra osoba za savjete. No kad posvojis dijete, to je tvoje dijete, i cinis sve (skoro sve) kao sto namjeravas sa svojim djetetom. Mi nismo krstili nasu kcer, jer smatramo da je religija, kao i ime, dio vlastitog izbora.
Sto se tice maltretiranja djece u skoli, mislim da je to momentalno jedan od vecih problemam u hrvatskim skolama, koji se ne odnosi iskljucivo na "razlicitu" djecu i mislim da bi roditeji sve odlucnije trebali zahtjevati angazman skolskog osoblja i edukaciju djece (i profesora) u tom pitanju.
Dragi svi,
nije me bilo neko vrijeme na forumu, puuunnno obaveza od kada su curke stigle kod nas.
Samo kratko,
ja sa svojom rodbinom nisam i neću raspravljati o porijeklu svoje djece, mislim da ih se to uopće ne tiče, a valjda radi mojeg stava nitko mi se ni ne usuđuje postavljati previše pitanja.
Pitaju moje najbolje prijateljice, na što im one uredno odgovore da nemaju pojma, neka se meni obrate. Naime živimo u maloj sredini, svi pričaju o nama, starija princeza je tamnoputa sa tamnim okama, dok je mlađa svjetla sa plavim okama, prekrasne su jako otvorene. Sad su krenule u vrtić i za sada je sve OK, jako su društvene i komunikativne. Postavila mi je jedna kolegica pitanje, barem sam mislila da je kolegica: da li su naše? Na što sam joj ja odgovorila: Naravno da su naše, čije bi bile. :-) Komentar nije bio na mjestu, naime ona je došla do djeteta umjetnom oplodnjom, Ljudi su ograničeni.
Naravno da su se vremena promjenila, djeca su sve nasilnija, a globalni problem je samo ako si različit, kad malo provrtim film tako je bilo i prije al se nije davalo na javna zvona. Smatram da je djete najbolje pripremiti na odrastanju u svijetu gdje smo svi različiti i dobro je biti različit jer si poseban. Ja ću u tom duhu odgjati svoje cure.
Pozz,
pozdrav... svaka cast na ovako plemenitom cinu! samo bi se htjela ubaciti na kratko... isto kao sto je vama neumjesno sto vas neki pitaju jesu li one nase! ( i ja mislim da je strasno neumjesno, i bezobrazno te malograđanski) htjela sam se osvrnuti na vas komentar "umjetne oplodnje" ja sam u MPO postupku, i u nasoj djeci nema nista umjetno... oplodnja se zove ili vantjelesna ili potpomognuta! jer bas to i je a moje jajne stanice i muzevi plivaci nisu umjetni... nego se potpomognuto spajaju van tjela!
u svskom slucaju moj naklon do poda za vas!
Potpisujem J&D naime i sama sam prošla mnogo postupaka potpomognute oplodnje i sad pokušavamo posvojiti dijete i nakon svega mogu samo reći da nije bitno kojim putem netko dođe do djeteta dal je to potpomognutom tj. medicinskom oplodnjom dal je to posvojenjem ili putem spolnih odnosa sve su to naša djeca i isto tako mi je neumjesan ovaj komentar a ona je došla do djeteta umjetnom oplodnjom. Sorry, ali kao što je tebe uvrijedilo njeno pitanje ovakvo isticanje vrijeđa neke druge osobe. Vjerojatno to ne bi isticala da je rodila dijete koje je začeto prirodnim putem, možda žena na kraju krajeva i nije ništa loše mislila baš zbog toga što je prošla drugačiji put? Eto nemoj zamjeriti na ovom komentaru
Ma naopako... Samo sam htjela skrenuti pozornost... Jer ce se negdje mozda zalupiti vrata zbog neopreznog komentara, a nije potrebno! Uostalom mislim da se zeni koja je ucinila nesto tako plemenito ne moze nista zamjeriti! Samo sam htjela ukazati da se pripazi na izraz!
odgovor neni, moj prijatelj je posvojio dvoje klinaca, ali im je promjenio ime u koja je htio , a stara imena ostavio kao krsna.
sati, meni možeš i zamjeriti - baš me briga... ne kužim što si htjela reći s "naime ona je došla do djeteta umjetnom oplodnjom" - da su naša djeca umjetna? plastična? s bar-kodom na čelu?
ovom si izjavom neplodnim parovima učinila upravo ono što sama zamjeraš toj kolegici - pokazala ogromnu dozu neznanja i predrasuda. kako su cure već i napisale, u medicinski potpomognutoj oplodnji nema ničeg umjetnog i taj je naziv potpuno neprihvatljiv, diskriminatoran (prema nama i našoj djeci) i netočan. ne vjerujem da si zbilja mislila nešto loše, ali baš bi zbog toga mogla razmisliti o tome da li s pravom zamjeraš toj kolegici jer joj je možda samo izletila nesmotrena glupost kao i tebi samoj.
i da - ljudi su ograničeni i puni predrasuda, ali najčešće iz neznanja, ne zlobe. mislim da bismo svi trebali pokušati učiti i iz tuđih iskustava pa tako i tvoja kolegica od tebe o posvajanju, a ti od nje (ili nas na forumu) o MPO.
Mali mimi nisam znala da pokusavate posvojiti... Ucinilo mi se da jos pokusavate sa MPO-om
Što se tiče termina umjetna, potpomognuta, medicinska, ja osobno uvijek koristim potpomognuta oplodnja jer znam da onima koji su u toj priči smeta termin umjetna i razumijem zašto, ali većina ljudi to jest uvriježeni naziv, i osim malog postotka zadrtih i neinformiranih, većini ljudi nema ništa u djeci začetoj na taj način umjetno, već je to postao uvriježeni naziv, kao npr. "menga" za mjesečnicu i sl.
Mislim da svatko od nas može prepoznati kad je neki komentar ili pitanje upućeno iz neznanja a kad iz zlobe i predrasuda.
Slazem se ivanas, ali zato mi koji to znamo bi trebali educirati ljude oko sebe! Pa da se konacno prestane govoriti iz navike umjetna! Niko nije rekao da to netko govori iz zlobe ili da bi uvrijedio nekoga! Ali se zato educiramo... Pa necemo ni za djecu rome reci cigani ili za afroamerikance crnje... Zato sto se to tako kaže!! A iako kažemo jednom iz puke greske ocekuje se da te netko ispravi i da to vise ne kažeš! To je isto ko kad ljudi bulje u djecu s posebnim potrebama! Mislim da smo ipak napredniji narod od toga!
da i ja sam koristila taj termin i u vrijeme kada smo mislili krenuti na mpo, ali nisam to tak doživjela.. nije me nikada to dotaklo na toj razini, ali danas kada ćitam i čujem na sve strane koliko to može nekoga povrijediti zbilja se trudim ne koristiti taj naziv. ja to nisam shvačala na toj razini umjetno, nego da je sam naćin oplodnje ne prirodan..
nadam se da nisam sada nešto krivo rekla, oprostite ako sam nekog uvrijedila!
Ma nisi nikog uvrijedila... Ali nazalost ljudi misle da nacin nije prirodan, to bi isto bilo kao da se za transplataciju npr. Bubrega kaze umjetan bubreg.... Nije umjetan pravi je... A sad sto se tvoj nije uspio oporaviti pa je uz neciju pomoc transplantiran novi... Nikome nije palo na pamet reci umjetan organ ili umjetna transplatacija! Imamo prirodnu jajnu stanicu i prirodne spermije... Jedina razlika je sto spermi sam ne dopliva nego ga van tijela pomjesaju sa jajnom stanicom i vrate nazad! Ne znam ni sta je tu umjetno ni neprirodno!
vidim da je ispalo kao da nam je isključivo zasmetao izraz "umjetna". kao što je ivanas rekla, svima nam je jasno da se taj termin uobičajeno koristi (što ga ne čini ispravnim jer ne biste vjerovali kod kolike količine ljudi on vodi do predrasuda i krivih percepcija djece - ima jedna priča kad je ženi u babinje došla jedna gospođa i za djecu (bliziće) rekla kako su lijepi, kao da su pravi!) i da ga većina ljudi uistinu koristi iz neznanja. ali meni osobno u satinom postu nije toliko zasmetao sam izraz, već čitava konstrukcija rečenice "Komentar nije bio na mjestu, naime ona je došla do djeteta umjetnom oplodnjom, Ljudi su ograničeni". mislim...što bi se iz toga trebalo zaključiti?!
sam izraz "umjetna" me ne vrijeđa kad vidim da se koristi iz neznanja. lijepo ispravim čovjeka, objasnim zašto to nije ok i idemo dalje... ali vrijeđaju me zaključci i brojne predrasude koje često proizlaze iz izraza, a upravo tako mi je zazvučala satina izjava.
kao što sam već napisala, kolegici zamjera što i sama čini, a vjerovatno su obje izjave samo gafovi i vjerovatno niti jedna nije imala loše namjere. malo razumijevanja, tolerancije i progledavanja kroz prste za neke sitnice ne bi škodilo...
Ovo je topic o posvajanju djece romskog porijekla, pa iako mislim da bi bilo bolje da ga ne udaljavamo od njegove teme, moram se i ja složiti s napisanim.
Naime, u kontekstu u kojem je napisano, nimalo ljepše mi ne bi djelovalo ni da je napisano "Komentar nije bio na mjestu, naime ona je došla do djeteta potpomognutom oplodnjom, Ljudi su ograničeni". Želim reći da mi se ovdje, nažalost, ne čini bitna uporaba termina "umjetna", nego vrednovanje načina začeća. Bi li komentar te žene bio na mjestu da je do djeteta "došla" začećem spolnim odnosom? Meni ne bi.
Brojanje krvnih zrnaca, procijenjivanje nijanse kože mi je grozno, od koga god došlo, pa ma kako "došao" ili "nedošao" do svoje djece. Podjednako kao i vrednovanje načina na koji se do djece "došlo", jesu li posvojena ili biološka, a ako su biološka, jesu li začeta na jedan, drugi ili na x-ti način.
shanti to je ono što je i mene zasmetalo, ne toliko sam izraz umjetna...nadam se da smo skrenuli pozornost na nešto što nas je malo isprovociralo.
No sad smo pokrenuli raspravu van teme, pa evo nećemo više o tome.
Slazem se frka u mojim postovima upravo i pise da se ne ljutim, medutim da treba ljude upucivati i objasniti im terminologije i izraze! I jos sam dodala da osoba koja je posvojila djecu ne vjerujem da je zlobna i da provocira, i da inace izuzev izjave ima moj naklon do poda!
Žao mi je što sam rasplamsala tako žustru raspravu, naime nisam htjela nikog uvrijediti, nisam mislila ništa loše, još jednom se ispričavam ako se neko našao povrijeđen krivo upotrebljenom terminologijom.
Samo sam upotrijebila izraz koji koristi moja tzv. kolegica i prenjela njene riječi. Ne osporavam ni jedan način "dobivanja" djeteta, i ne smatram da je nešto bitnije od drugog.
U temi sam htjela dati samo kratak komentar svog iskustva i doživljaja, ista osoba mi je uputila nekoliko komentara, napisala sam samo jedan, na ostale sam se samo nasmijala i pritisnula tipku ignor.
Pozz
http://www.tportal.hr/vijesti/koment...mijenjati.html
Posvajanje nije direktno moja osobna tema, isprike na upadu... ali čini mi se da se članak lijepo veže na ovu temu, čak sam na trenutak imala osjećaj da je crpio inspiraciju iz nje.
Citati su prepisani sa ovog topica, nadam se da su autorice dale zeleno svjetlo.
Zanimljiv članak u svakom slučaju, malo nas spušta na zemlju
Aha, ko da je prvi put da od foruma sastavljaju hit-članke. Kompilacija, što bi se reklo.
hejić...
evo nisam se dugo javljala jer eto... dan za danaom, obveze... :-)
bila bih Vam zahvalna za par informacija.
u biti, prije 3 godine smo suprug i ja posvojili malu prekrasnu djevojcicu i sad, već duže vrijeme smo ponovno u proceduri za proširenjem obitelji.
nekako smo, razmišljali o posvajanju i romskog djeteta.
zanima me da li netko ima slicnu situaciju-kako su se djeca povezala?
nešto??
Hvala!!
Ne znam kako to misliš, kako su se djeca povezala? Ne misliš valjda da je povezanost uvjetovana fizičkim izgledom...
Uglavnom, rekla bih da je odluka jednostavna - htjeli to priznati ili ne. Ako netko ima predrasude neće se ni odlučiti, ako nema mora računati na predrasude okoline što direktno prema djetetu, što općenito prema skupini iz koje potječe. Tematika je osjetljiva, a predrasude i diskriminaciju doživljavamo vrlo osobno i pogađa nas. Nama ne smeta što mnogi ljudi odmah na prvu shvate da je dijete posvojeno, zna biti blesavih komentara, ali navikneš. Najveći problem je isključivanje osobe jer izgleda kao Rom, već je jedna forumašica govorila o problemima u školi zbog toga, a i ja sam uspjela na vlastitoj koži osjetiti tu tugu. U početku uopće ne razumiješ što se događa jer ti ne vidiš razliku između svog djeteta i ostale djece. Osim toga, dijete kao dijete, ne stigneš baš razmišljati o njegovoj boji kraj silnih obaveza, nepodopština, bolesti i ljubavi.
Međusobno povezivanje, po meni, nema veze s nacionalnom pripadnošću.
Mislim da Dupinica nije ništa loše mislila, u redu je da pita, ima jedna naša forumašica koja je uz svoje dvoje biološko posvojila romsku djevojčicu (Prpa) pa možeš nju pitati. Međusobno povezivanje nema veze s nacionalnom pripadnošću, ali opet ima tu određena genetska podloga kojoj se uz puno truda može izvući ono pozitivno i iskoristiti. Kad tad ćete se susresti i s predrasudama pa i na to morate računati. Po meni se ne čini loša kombinacija da romsko dijete dođe u hrvatsku obitelj, dijete se brzo prilagodi. A ta djeca imaju i jednu "prirodnu" inteligenciju i dosta su otporna što se tiče zdravlja.
Bas sam htjela reci ovo za posebnu vrstu inteligencije i jako dobro mentalno i fizicko zdravlje.
Posebnu Inteligenciju?
Otpornost?
Što to znači?
Ja zbilja nikakvo osobno iskustvo nemam, možda netko od posvojitelja ili poznavalaca kakvog istraživanja ima, a možda se ravnamo i po vlastitim, ne nužno negativnim, predrasudama.
Pojednostavljeno receno jaka emocionalna inteligencija, snalazljivost borbenost...
A sto se tice mentalnog zdravlja tu je statistika, Romi puno rjedje pobolijevaju od mentalnih bolesti, te informacije imam iz prve ruke iz jednog Centra za socijalnu skrb.Cak je to naglaseno kao prednost prilikom predlaganja posvojenja romskog djeteta.
Kako god ja jako simpatiziram Rome odmalena smo im pomagali nosili hranu i odjecu tako da...uopce mi je tesko shvatit negativne predrasude. Da samo vidis kako su ta djeca ne samo pametna nego i lijepa! :-)
A moj izvor iz Centra mi je znao reci:
Edit neka greska u redoslijedu.zadnja recenica je trebala bit predzadnja a predzadnja zadnja :lol: al sam ga zapetljala.
Vjerujem da si mislila sve najbolje, međutim, s obzirom na to da sva djeca, odnosno svi ljudi imaju "određenu genetsku podlogu", te da se sa svom djecom uz trud može poticati razvoj sposobnosti, talenata itd., zanima me na što konkretno misliš u ovom kontekstu kad spominješ genetsku podogu iz koje se "uz puno truda može izvući ono pozitivno i iskoristiti". Mislim, ima li tu kakve razlike u odnosu na djecu koja nisu romskog porijekla...
(a jesam zakomplicirala pitanje)
Ovo me je jako zainteresiralo... Je li to tvoj dojam ili si negdje naletjela na nekakvu statistiku? Znatiželjna sam, rado bih to pročitala...
__________________________
Kako moj post nekoga slučajno ne bi doveo u zabludu što se moga stava tiče, jer sam, po običaju, zakomplicirala... meni su djeca - djeca.
A prisjećam se jednog zimskog jutra, prije možda desetljeće i pol. Lepršao je snijeg, još je bio mrak. Išla sam na posao. U tramvaju su na stolcima jedno iza drugoga sjedili muškarac i žena. Lica su im bila tamnocrvena, gotovo ljubičasta od hladnoće. Nikad nisam vidjela tako promrzla lica. Žena je u naručju držala bebu koja je stravično kašljala. Tako jak kašalj ne znam jesam li ikad čula, a posebno kod bebice. Tko zna gdje su proveli noć, a dijete tako bolesno... Jedan mali dječak u tramvaju je rekao svom tati da beba jako kašlje, a tata mu je odgovorio neka ne brine, otporni su oni, ništa joj neće biti. Tako da... "zagrebe" me u srcu kad naletim na nešto što mi se čini da su predrasude, pa makar i "pozitivne" i rado bih vidjela da su takve izjave potkrijepljene nekim podatcima.
Meni je strašno ovo generaliziranje na temi o posvajanju, ma koliko se vi trudile istaknuti nešto pozitivno. Posvaja se dijete kao jedinka, a ne statistika.
Poznajem puno Roma i definitivno ne pucaju svi od zdravlja (ni fizičkog, ni mentalnog). Niti su sva romska djeca snalažljiva i borbena... jednaka su kao i sva druga. Zaboravljate spomenuti okolnosti u kojima neki Romi žive, pa su prisiljeni izgraditi određene vještine koje možda ne bi izgradili da žive u drugačijim okolnostima. Romska djeca s kojima se moje dijete druži nisu ništa drugačija od ostale djece.
I... čak centri naglašavaju sve navedeno kao prednost kod posvajanja... :( strašno generaliziranje koje si centri ne bi smjeli dopustiti.
Pitate li se koliko često Romi idu liječnicima, posebno liječnicima za mentalno zdravlje, pa da su ušli u evidencije temeljem kojih se pišu statistički izvještaji? Postoji li istraživanja na ove teme ili su ovo samo vaša zaključivanja?
Lili, simpatiziraš Rome? Poznaješ li i jednoga na više od pružanja vrećice s hranom i robom? Družiš li se s njima? Znaš li što ih muči? Bi li otišla kod njih doma na ručak da te pozovu? Ili ih samo simpatiziraš i pomažeš im da bi se ti osjećala bolje? Bi li stala uz njih u borbi za njihova prava? http://www.novosti.rs/upload/images/...iromasniji.jpg
Slažem se da ne treba generalizirati... Ja sam pokušala spomenuti probleme koje imamo, naravno ne s djetetom već sami sa sobom, u trenucima kad je netko iz okoline agresivan u negativnim stavovima prema Romima. Što se generaliziranja u Centrima tiče, u većini sam čula dobre stvari (dijete ko dijete), ali ne dijele svi to mišljenje (znate, geni). Takva vrsta predrasude mi ne smeta pored onih gore spomenutih, agresivnih i ipak je korak naprijed. Bojim se da nećemo doživjeti trenutak kad ćemo svi biti samo - ljudi.