Zarazna-mama s dojenom bebom

U 12. mj. smo završili 7 dana u Zaraznoj tj. Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", crijevna viroza. Odmah su me pitali da li dojim dijete i da li znam da imam pravo cijelo vrijeme biti uz njega. Dobili smo svoju sobu, svatko svoj krevet, nije nitko spominjao da li smijemo skupa spavati ili ne, ali ja sam ga stavila k sebi, nije nitko prigovarao :-)

Maleni je povraćao cijeli dan, kad god bih mu ponudila dojiti sve je izbacio, totalno je bio klonuo i kao da je u nesvijesti, prestrašena sam bila skroz, najviše me brinulo da ne bi dehidrirao. Prvu noć je dobivao infuziju i cijeli drugi dan kada mu se stanje polako počelo popravljati, pa je dobio proljev i onda je stigla i temperatura pa se boravak odužio.

Nekoliko stvari mi nisu sjele:

1. Prije samog prijema u sobu, bebi nisu mogli naći venu da mu spoje braunilu, neka mlada sestra je čeprkala po toj malenoj ručici a on se jadnik plakao iz petnih žila, nisam to mogla gledati uopće :cry:

2. Nakon što smo smješteni u sobu tražila sam malo čaja ako im je ostalo od večere (primljeni smo u večernjim satima, prije toga smo satima bili u Klaićevoj ali to je već 2. priča) jer sam bila i žedna i gladna, na što je sestra rekla da mi može donijeti mlijeka, pa sam rekla da ne pijem mlijeko što zbog bebe a i zbog svoje alregije i onda me doslovno napala kako mogu ne piti mlijeko a dojim bebu...na kraju nisam dobila ništa za piti...

3. Svako jutro u sobu ostavljaju čaj "za bebu" u flašici. Nakon što sam skužila da je to rutina, 3.dan sam zahvalila i rekla da mi ne moraju ostavljati jer beba ne pije čaj i opet su me napali kako mogu ne dati djetetu da pije bla bla...samo su mi dizali tlak....

4. Jedno jutro za doručak bijela kava, tetu koja nosi hranu sam zamolila ako ima čaja....i rekla je može i ni manje ni više donjela mi je onu istu flašicu kakve nose bebama i djeci!!!! :-o Natočim ja samo za probu a kad ono slatki jaki čaj od šipka, ne mogu vjerovati da takav isti piju i odrasli i djeca...
5. Za posjete su rekli da tata može doći od jutra do navečer, u bilo koje vrijeme, ostali mogu doći samo najbliži bake i djedovi i u sobu mogu ući po jedan. Užasno kako u Zaraznoj bolnici ljudi koji dolaze u posjete ne pridržavaju se tih pravila, nekim mamama je u sobu dolazilo u isto vrijeme po 4,5 ljudi, sestre nisu reagirale...

6. Jedna sestra me napala jer sam jedno jutro malo otvorila prozor da imamo zraka jer je u "sobi" (ja sam ju zvala inkubator od 3x3m) bilo prevruće i zagušljivo

7. Dvije večeri za redom dijete mi se plakalo i nikako ga nisam mogla utješiti, činilo mi se kao da je dobio grčeve koje inače nikad nije imao, svjesna sam toga da se možda nečeg prestrašio ili nešto sanjao, ali zvala sam sestru, pa me odbila jer imaju nove pacijente, ok pričekala sam i nakon pola sata i daljnjeg plakanja zovem ju ponovo, kaže doktorice nema doći će...nakon još jedan sat plakanja bebač se smirio i tada je došla doktorica, probudila ga i rekla da je on sasvim u redu i da mu nije ništa, rekoh bilo je prije sat vremena ali nema veze, kolutale su očima i ona i sestra kao da sam ih zvala za bezveze :-(

Inače cijelokupni dojam je koliko toliko ok, uvjeti su takvi kakvi jesu, hrana klasična bolnička malo slana i lagana, meni odgovarala.
Sestre često dođu i pitaju kako su mama i beba i da li nešto trebamo, 2xdnevno čiste se podovi i soba.
Doktor kojeg smo imali isto ok, malo mi se činio nesiguran jer je po nalazima nagađao o čemu se radi i što je dovelo do probavnih tegoba...

Drago mi je što sam 24h bila uz malenog jer ne znam što bih da nisam mogla...

hvala ti mašnica na ovim iskustvima

najvažnije je, naravno da si mogla biti uz svoje dijete

ali i na ovim drugim stvarima je potrebno poraditi, naravno
taj docirajući stav u stvarima u kojima i nisu uvijek u pravu je opterećujući...i teško se boriti/nositi s tim u stresnoj i osjetljivoj situaciji bolesti vlastitog djeteta

vrlo je važan i način ophođenja medicinskog osoblja i uvažavanja pacijenata kao partnera u ozdravljenju, a ne standardnog "mama, vi nemate pojam što se može dogoditi ako..."

Moja iskustva sa Zaraznom su samo pozitivna. Mogla sam dobiti caja koliko hocu i kad hocu, nezaseceren su mi kuhali, cak su mi donijeli i kavu kad sam molila. Pazili su sto donose malenoj za dorucak jer sam zamolila da ne donose junk, pa ako je bila hrenovka, njoj su nosili abc sir. Svaka pohvala.

I mi bili u Zaraznoj, ali ali. Uglavnom, nije bilo mjesta u tim apartamanima pa su malenog stavili u sobu s curicom koja je imala Rotu koju je onda i on dobio. Slijedeći dan nas premjestili u apartman, ali kako smo oboje dobili Rotu, dan iza sam ja morala otić iz bolnice jer sam povraćala. Samo da ponovimd a sam se tamo i razbolila i tako je isključivo dojeno dijete ostalo tamo samo po noći i estre mi iskreno rekle da nije ništa popio na bocu a ni dan iza. Sve skupa, meni nije jasno ni danas zašto ja bolesna nisam mogla ostat sa svojim bolesnim djetetom budući je bilo jasno da smo oboje dobili Rotu od te djevojčice.

I ja sam drugu noć povraćala i rekli su mi da ako mi i ujutro bude loše da ću morati doma....i onda sam jedno 2sata čekala doktoricu da me pregleda, sestra je obećala da će biti uz malenog da nije sam, kad sam se vratila naravno da je bio sam i u suzama :-(

Srećom, ujutro sam bila kao nova pa nisam morala doma, inače ne znam što bih.

Jel' zna netko da li bi bilo problema ako bih demonstrativno se borila i željela ostati uz dijete?

Da, jer ja naime nisam htjela otići. Moj je malac tada imao samo 4 mjeseca i stvarno sam htjela ostat ali mi nisu dali. Čak smo predlagali da ja odem a da do jutra s njim ostane mm pa se ja ujutro vratim, ali nije bilo šanse.