Motorički razvoj djeteta u 1. godini života
Uvod
Pokret je osnovna karakteristika života kojom se izražavaju osjećaji (mimika), uspostavlja verbalna i gestikularna komunikacija (govor, gestikulacija), ovladava prostorom i postiže biološka samostalnost.
U najranijoj životnoj dobi pokret je odraz stanja i ponašanja djeteta.
Kod novorođenčeta motorni obrasci su refleksne prirode.
U doba dojenčeta, preko obrazaca posturalne kontrole, razvijaju se obrasci voljnih pokreta, a kasnije, preko brojnih neuronskih veza, formiraju se sekundarno automatizirani, koordinirani voljni pokreti.
Motorički razvoj zdravog novorođenčeta, dojenčeta i malog djeteta odvija se potpuno spontano, prema prirodnim zakonitostima i direktno je ovisno o anatomskoj i funkcionalnoj adekvatnosti centralnog živčanog sustava.
Tijek ovog razvoja determiniran je genetski utvrđenim obrascima razvoja, ali je istovremeno stimuliran i nadražajima iz vanjskog okruženja. Na ove nadražaje, koje mozak kao organ, odgovoran za integraciju i koordinaciju, prima od osjetilnih organa, odgovara automatskim složenim reakcijama. Za dijete to znači konstantno poboljšavanje motoričkih sposobnosti pomoću kojih se ono bori za svoju fizičku neovisnost, kao i sposobnost adaptacije na uvjete socijalne sredine.
Usvajanje glavnih motoričkih funkcija (kontrola glave, bočni transferi u ležećem položaju, sjedenje, stajanje, hod, puzanje, hvatanje) odvija se potpuno spontano. Sve motoričke radnje dijete nauči i savlada potpuno samo i zato nije potrebno „učiti“ dijete da sjedi, stoji, hvata, hoda...
“Učenje” djeteta motoričkim radnjama predstavlja grubo, nepotrebno i nepoželjno upletanje u spontani motorički razvoj kojim se ometa i usporava normalno usvajanje motoričkih funkcija (6).
Uvijek treba imati na umu da između motoričkog i psihičkog razvoja postoji tijesna veza i jak međusobni utjecaj, te se zato umjesto termina “motorički”, često koristi termin “psiho-motorički” razvoj.
Neometan razvoj kretanja u prvoj godini života
Razvoj motorike u položaju na trbuhu do puzanja i stajanja
Novorođenče i mlađe dojenče leži na trbuhu u savijenom položaju. Savijenost zahvaća i gornje i donje ekstremitete. Zbog jake savijenosti nogu, zdjelica je odignuta od podloge, pa je zato težina tijela na licu, grudima i podlakticama bočno od tijela.
Od trećeg meseca i u četvrtom, dijete počinje održavati ravnotežu, a preduvjet za to je da su oba lakta ispred linije ramena, da je jaka fleksija u zdjelici popustila i da se težina tijela pomakla s grudi prema trbuhu. Ova faza u motoričkom razvoju označena je kao “oslonac: lakat-zdjelica”. Samo iz ovog položaja dijete može nesmetano okretati glavu.
U petom i šestom mesecu dijete se sve više odiže, tako da sa šest meseci potpuno ispruži laktove i oslanja se na otvorene šake. Težina tijela premješta se s trbuha k zdjelici. Ova faza u motoričkom razvoju zove se “oslonac: šaka-zdjelica”.
S punih sedam mjeseci funkcija oslonca na šake je toliko dobra da se dijete pomiče unazad a težinu nose šake i bedra. Tako dijete uči opterećivati noge, dok bočno pomicanje postiže “osloncem: jedna šaka--zdjelica”.
S osam mjeseci dijete uspijeva odignuti zdjelicu od podloge i tako otkriva “oslonac: šaka-koljeno”. Međutim, još uvijek ne može puati jer mu nedostaje pomicanje težine na bok. Ovo će uvježbati u položaju na trbuhu unakrsnim pokretima tijela: okreće se oko pupka udesno i ulijevo. Kada svlada pomicanje težine na bok, stvoreni su uvjeti za kretanje naprijed (deveti i deseti mesec).
S deset meseci dijete zauzima četvoronožni položaj, klati se naprijed – nazad i pri tome naizmjenično opterećuje ruke i koljena. Tako uvježbava ravnotežu za puzanje i tek onda će moći dobro i koordinirano puzati.
Iz puzećeg stava lako prelazi u kosi sjedeći i opet iz sjedećeg u puzeći. Ako je dovoljno stabilno i sigurno, dijete se može podići i otkriti “oslonac: šaka-stopalo” ili “medvjeđi hod”. Iz ovog položaja dijete može ustane u stojeći stav sa 10 ili 11 mjeseci.
Razvoj motorike u položaju na leđima do sjedenja
U prvim mjesecima života (do trećeg mjeseca), dojenče ima refleksne pokrete tijela – holokinetička faza, i na sve podražaje reagira refleksnim pokretima ekstremiteta (Moorov refleks).
Moorov refleks će u drugom mesecu prijeći u fazu tjelesnih reakcija – distona faza.
S tri mjeseca dojenče leži na leđima simetrično, dovodi obje šake ispred lica, “igra: šaka-šaka”. Noge su savijene, dodiruju podlogu petama ili su odignute.
S četiri mjeseca dijete može dobro održavati ravnotežu na leđima, noge su savijene u kukovima i koljenima, izvodi stopalima pokrete hvatanja kao i šakama. Potiljak i gornji dio tijela su ispruženi. Leži ravno, tj. linija: nos-pupak–simfiza je ravna.
Dijete staro pet mjeseci zauzima perfektan “sjedeći stav” u ležećem položaju. Noge su podignute, dodiruje šakama svoja bedra, promatra stopala, koja su sve bliže glavi.
Sa šest mjeseci dojenče hvata stopala rukama, a sa sedam ih stavlja u usta. Pri ovom pokretu premješta se težina tijela. Težina tijela se prebacuje ka glavi pri čemu se isteže lumbalni deo kralježnog stupa.
Sa sedam mjeseci dijete se može vrlo dobro okrenuti s leđa na trbuh preko obje strane.
S osam mjeseci rado se igra na boku, da bi s devet ili deset mjeseci otkrilo tzv. “posjedanje ukoso”, tj. da bi potpuno samo posjelo.
S jedanaest mjeseci 90% djece može samostalno zauzeti pravilan sjedeći stav iz koga često prelazi u puzeći preko sjedenja ukoso i opet se vraća u sjedeći.
Razvoj motorike u bočnom položaju do hodanja
Promatranjem bočnog položaja mogu se ustanoviti elementi “hodanja” u ležećem stavu.
Sa četiri mjeseca dijete se može skotrljati na bok bez pomicanja težine i s rukama i nogama ispod tijela.
S pet mjeseci, dok leži na boku javlja se bočno pomicanje zdjelice. Bočnim pomicanjem zdjelice torzalno i ventralno povećava se radijus kretanja nogu i postiže diferencijacija nogu.
Sa šest mjeseci, kada se dijete okreće s leđa na trbuh, uočava se uzorak hodanja u ležećem položaju na boku: donja strana (na kojoj leži) je oslonac, gornja strana je pokretna, noge se kreću automatizmom koračanja.
Sa sedam mjeseci dijete se podjednako dobro okreće na obje strane. Strana oslonca i slobodna – pokretna strana se stalno mijenjaju pri čemu strana oslonca ili donja strana odgovara fazi hoda u kojoj se staje na nogu, dok slobodna strana odgovara fazi iskoraka naprijed. Dakle, dijete “hoda” pri okretanju oko sredine tijela na drugu stranu.
S osam mjeseci dijete se okreće s trbuha na leđa i izvodi kontrapokret od zone rame-zdjelica, tj. okretanje kralježnog stupa. Ovakav pokret odrasli automatski čine u hodu.
Sa devet i deset mjeseci dijete je uvježbalo sve faze kretanja i mišićne grupe u ležećem položaju tako da se sada može uspraviti, može puzati, podiati jednu nogu i preko klečećeg stava uspraviti se uz predmete (namještaj) u stojeći stav.
Krajem jedanaestog i u dvanaestom mjesecu 90% djece počinje prohodavanje u stranu uz pridržavanje za predmete.
Više od 50% djece s punih dvanaest mjeseci hoda slobodno bez pridržavanja.
Ometanje normalnog razvoja kretanja
Pasivno posjedanje – “učenje” djeteta da sjedi
Nekada se smatralo da dijete u uzrastu od 6 mjeseci treba sjediti, te da je potrebno pasivno posjedati dijete uz obavezno podupiranje.
Ne uzimajući u obzir normalne faze u razvoju kretanja, ne poštujući prirodne nagone za kretanjem i zakone razvojne kineziologije, nanosi se ogromna šteta djetetu i njegovom zdravlju. Prerano pasivno postavljanje u sjedeći položaj naročito veliku opasnost predstavlja za djecu sa smetnjama u motoričkom razvoju, jer se svako patološko držanje pogoršava u vertikalnom položaju.
U uzrastu od petog do devetog mjeseca, zdravo dijete u položaju na leđima stalno drži noge podignute od podloge, flektirane u kukovima, hvata ih rukama, s tendencijom da stopalo dosegne ustima.
Podižući noge prema glavi dojenče zapravo priprema lumbalni segment kralježnog stupa za buduće sjedenje. Pri ovome dolazi do istezanja lumbalnog segmenta, tj. međusobnog udaljavanja lumbalnih pršljenova, što je veoma važno i poželjno za razvoj kralježnog stupa.
U ovom periodu roditelji čine veliku grešku: pasivnim postavljanjem djeteta u sjedeći stav, dolazi do sabijanja lumbalnog segmenta što je nepoželjno i može biti štetno. Kod dojenčeta od šest mjeseci koje sjedi s
podupiranjem može se čak uočiti i deformacija u predjelu L2–L5, kao i fleksija trupa prema naprijed. Oslonac je smanjen i sveden na svega 30% od potrebnog, dijete je nestabilno, nesigurno. Sva njegova pažnja usmjerena je na održanje ravnoteže, a koordinirana igra rukama jako otežana.
S obzirom da u ovom uzrastu nije razvijena bočna zaštitna ekstenzija, dijete lako gubi ravnotežu i pada u stranu ili prema naprijed.
Pasivno posjedanje ne koristi ničemu, a može biti štetno za lumbalni segment kralježnice (sabijanje), dovodi do destabilizacije djeteta zbog smanjenja površine oslonca za oko 70%, kao i do usporenog razvoja funkcije hvatanja.
Primjer normalnog posjedanja djeteta u uzrastu od 10 mjeseci: iz četvoronožnog položaja (oslonac: šaka-koljeno)
1) podmetanjem noge ispod sjedalnog područja
2) dijete lako prelazi prvo u kosi sjedeći
3) a iz njega u pravi sjedeći položaj
4) kada sjedi s potpunom ekstenzijom kičmenog stuba, potpuno je stabilno i može dobro koristiti ruke za hvatanje predmeta. Iz ovakvog sjedećeg položaja dijete se potpuno samostalno i neovisno od tuđe pomoći može vrati u četvoronožni položaj iz koga će opet lako prijeći u sjedeći. Dakle, dok dijete ne usvoji oslonac “šaka - koljeno” neće se moći samo posjesti; 90% djece izvodi ovaj transfer između devetog i jedanaestog mjeseca.
Posebno treba ukazati na povremeni problem koji se javlja kada se ultra-zvučni pregled kukova radi kasnije. Naime, konstatacija: “Kukovi su dobri, dijete može sjediti” potpuno je neopravdana iz jednostavnog razloga što nitko, pa ni dijete ne sjedi na kukovima, već na glutealnoj regiji gdje glavno opterećenje trpi lumbalni segment kralježnice, a ne zglob kuka.
Upotreba pomagala (nosiljke, ljuljačke, skakalice, hodalice)
Uz pretpostavku da će osigurati udobnost i poboljšati razvoj djeteta, napravljene su ležaljke--ljuljačke. U ovakvim ležaljkama zbog kosog položaja leđa, dojenče se dovodi u pasivan sjedeći stav. Pri tome je onemogućeno normalno premještanje težine tijela prema glavi, kao što je to slučaj kada dijete leži na leđima normalno, već se vrši pritisak na kralježni stup. Tako dolazi do sabijanja lumbalnog segmenta kralježnice, što može imati štetne posljedice.
Ljuljačke nepovoljno djeluju i na razvoj kretanja nogu, jer onemogućuju fleksiju u kukovima i koljenima, kao i pomicanje stopala prema licu. Stječe se navika da noge budu ekstendirane, što je u prvim mesecima nepoželjno i štetno.
Pod pretpostavkom da dijete treba naučiti hodati u vertikalnom položaju, upotrebljavaju se razna pomagala tipa skakalica, hodalica isl, čime se djeci uskraćuju normalne faze u razvoju kretanja kao što su ustajanje iz četvoronožnog i puzećeg položaja, održavanje ravnoteže, prohodavanje u stranu.
U hodalici dijete zauzima potpuno neprirodan stav gdje je glava zabačena otraga, ruke podignute uvis, ramena retrahirana. Posebno štetan efekt hodalica ima na razvoj stopala jer provocira equinus položaj stopala i kasnije naviku hodanja na prstima.
Zaključak
Motorički razvoj zdravog djeteta odvija se potpuno spontano, prema prirodnim zakonima kretanja. Kardinalne motoričke funkcije kao što su bočni transferi, sjedenje, puzanje i hod, zavise od zrelosti centralnog živčanog sustava i lokomotornog aparata, posebno kralježnog stupa, a ne od zainteresiranosti roditelja i liječnika da ubrzaju ovaj razvoj.
Svaki pokušaj učenja djeteta ovim radnjama, zapravo je ometanje razvoja kretanja. Dijete će se podići onda kada je u ležećem položaju vježbanjem stvorilo uvjete za vertikalizaciju.
U svakom slučaju, ne treba učiti dijete sjediti ili hodati, posebno ne treba koristiti pomagala tipa hodalica, skakalica i sl. jer se nametanjem položaja i ovakvim spravama djetetu uskraćuju važne razvojne faze.
Za razvoj kretanja djeci nisu potrebna nikakva pomagala. Pomagala suzbijaju kod dece njihov prirodni nagon za kretanjem, ometaju razvoj kretanja i mogu imati štetne posljedice, npr. equinus stopala, deformitete stopala i kralježnice i sl.
izvor:
Acta Medica Medianae 2005, Vol. 44 Ometanje normalnog motornog razvoja u prvoj godini života 3
Klinika za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i protetiku Kliničkog
centra u Nišu
Kontakt: Lidija Dimitrijević
Klinika za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i protetiku Kliničkog
centra
Bulevar dr Zorana Đinđića 48
18000 Niš, Srbija i Crna Gora
Tel.: 018/532-490
E-mail: lidijad@bankerinter.net
