Didi, mislim da ćeš teško doć do podataka od braći, jer ako su maloljetni i ako i dobiješ podatke nećeš ih smjet kontaktirat do njihove punoljetnosti, a podatke ćeš najlakše naći ako zamoliš mamu da ti pokaže papire tj riješenje od posvojenja i da onda prema tome kreneš, ak ta opcija nije moguća, onda od centra do centra pitati, al moraš ić osobno jer podatke ne daju preko telefona ili pošte, ni prek maila. Primjetila sam u tvojim postovima neku gorčinu, prodaj ne osuđivat svoju bio majku tako dugo dok jednog dana ne odlučiš čuti njeni stranu priče, jsa sam tako dugo osjećala tu gorčinu i zamjerala joj dok ju nisam našla i nazvala telefonom i čula samo dio priče, ostatak me čeka u okršaju oči u oči, za koji neznam kad će biti jer sve nešto odgađama, odgodila sam s prošle na ovu zimu, pa sad s zime na proljeće, al sve mi se čini da ni sad neću nać nekih tjedan dana da odem za Bosnu i cijelu priču čujem od početka do kraja, isako i sam taj mali dio koji znam mi je bio dovoljan da joj više ne zamjeram nego da joj zahvalim što me dala na posvojenje i što sam došla u tako dobru obitelj.
Jelena, nemogu sad nać post, ono di pišeš da roditeljima zamjeraš neke pogreške, čekaj dok ćeš imat svoju djecu, onda probaj zamisliti da oni tebi rade to što si ti svojim roditeljima radila/rekla nije bitno opče, al u isto vrijeme zamisli i sebe kako bi kao roditelj reagirala... ja sam to napravila sad kad imam svoju djecu i gle čuda, pa ja bi reagirala isto ko i oni u to vrijeme, a onda sam si mislila da su oni ludi da sam ja najpametnija na svijetu ( i to ne samo u pubertetu, nego i kasnije), još i dana danas mi se desi :D i onda ipak opet ispadne da su oni u pravu, al kao pravi bik ne priznam da mi nogu režu :lol: :P al iskreno od onda sam im prestala zamjerati te greške, jer sam shvatila da bi i ja isto reagirala jer bi mislila da je to najbolje za moje dijete u tom trenutku.