Printable View
Moje oboje je tesko na bilo sto natjerati.Citiraj:
larmama prvotno napisa
Tako to bude kad ti nesto nije lako i/ili zanimljivo. Nazalost , cekati njihovu dobru volju nije opcija. Nikad bila, niti je danas u desetoj godini skolovanja starijeg. I daleko od toga da je rad s njima blizu kakvog uzitka za mene.
Srecom da vecina djece nije u toj kategoriji , pa im ipak skola nije tolika tlaka.
Moj definitivno odbija, treba se raspravljati i tjerati dok ne krene samo osnovno nauciti. Ako tko ima kakvih tips and tricks za ove tvrdoglave molim podijelite
Tek smo krenuli u peti razred i znam da se tek treba naviknuti, ali ako ovo potraje posjedit cu skroz
Majola, i moj se opirao pocetkom petog razreda. Ali je vrlo brzo skuzio da mu koristi, tako da sad i sam trazi da ga ispitam prije testa (za pri/geo/pov, ostalo ni ne pitam). Kroz ispitivanje puno sitnica mu sjedne na mjesto, posebno iz prirode. Lani su imali uciteljicu koja im nije znala objasniti razliku izmedju osmoze i difuzije, i sl.
Sad u sestom vec puno manje vremena potrosim na to, valjda i on vec kvalitetnije sam nauci.
Joj ja ne mogu, ne stignem ispitivati, ma nema šanse da nađem vremena za to, ponekad kaže mama daj me pitaj, uzmem pogledam...pa kako da ja znam li ona to točno meni odgovara, moram ja učiti, rekoh dijete drago učiš za sebe i to je to. 1-4 da..to nije problem, ali viši razredi..ma ne.
Pa ono, piše u knjizi ??
Prije 5. razreda nisam ni znala ni pitala sto radi. Tek u 5. razredu je postalo neophodno sjesti i uciti. Pustiti ga da si u.ere ocjene iz razloga sto ne zna uciti - nije mi opcija.
Pogotovo sto je iz tih predmeta jako malo ocjena. Jedna losa ocjena (recimo trojka) se jos i nekako nadoknadi, vec dvije trojke jako tesko. Do Bozica se ni ne snadju, tek shvate sto koji profesor trazi. To se poslije vrlo tesko ispravlja.
Ne kuzim.Citiraj:
oka prvotno napisa
Ja sam danas ispitivala povijest i pojasnjavala feudalizam, vazale, crkveni raskol... Pa meni treba max minutu da nadjem odgovor u knjizi, ako nije poboldan. A najjednostavnije ispitivanje je kada kao pitanje preformuliras naslov poglavlja i onda pratis po knjizi.
Lako je onim roditeljima koji su kroz školovanje razvili sposobnost da u tekstu brzo pronalaze ono što je bitno. Kad mojoj djeci treba pomoć, dovoljno je da jednom pročitam. Kad ih prorešetam pitanjima sve zapamte. Ali, imam troje djece i želju da nauče učiti sami. Najstarija ide u sedmi i pomažem joj vrlo rijetko.Možda jednom u dva mjeseca me zamoli da je nešto pitam. Srednji ide u peti, počelo je šaroliko..do sada je sve bilo lagano a u petom ipak treba malo i ponavljati a ne samo pisati zadaće..
Vidim da se moram malo uključiti da razvije naviku učenja.
Nažalost, ja kužim.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Učitelji danas malo vremena posvećuju tome da svoje učenike SUSTAVNO nauče iz teksta izdvajati bitno. Sigurno je tako bilo i prije, pa ima ljudi kojima to zapinje...
Moj stariji je imao učiteljicu (moja generacija, 1962 - dovoljno stara da ima puuuno iskustva, a još dovoljno daleko od mirovine, imala je snage i volje raditi kako treba) koja je to sustavno radila s njima. Na primjer, negdje u četvrtom razredu, kad su tekstovi postali opširniji, za gradivo iz prirode dobili bi upute:
- prvo pročitaš cijeli tekst ofrlje, tek da dobiješ sliku
- nakon toga (ili usput, kako ti je lakše) pitaš se koji dio teksta je bitan
- treći put čitaš obraćajući pažnju na te bitne dijelove
- ponoviš si svojim riječima (bilo bi dobro naglas)
- ponoviš još jednom kasnije ili drugi dan
Moj mlađi nije tako nešto čuo od učiteljice (bar ne sistematizirano) ali smo mu doma sami to tuvili u glavu. Obzirom na njegove teškoće čitanja, u četvrtom i petom razredu ja sam mu znala čitati (a često i kasnije dugačke lekcije, npr. povijest, do kraja osnovne škole), a on bi pamtio. U knjizi je označavao signirom ono što je bitno. Najprije sam mu ja upirala prstom, ali smo metodom propitivanja naučili njega da sam prepozna bitne dijelove. U drugom krugu samostalno bi čitao samo te označene dijelove jednom ili dvaput, riješio radnu bilježnicu samostalno ili uz pomoć knjige (ako se potrefilo pitanje koje nismo signirali) i to bi koristio za ponavljanje starijih lekcija. Da se ne probija kroz dugačke tekstove, čitao bi samo signirano + radnu bilježnicu.
Moj stariji je bio sklon povijest u OŠ učiti iz bilježnice, ne čitajući udžbenik (dobivala sam noru pamet) a to se kasnije pokazalo jaaaako lošim. Imao je 5 iz toga, ali pojma nije imao o gradivu izvan okvira koji je nastavnica tražila. Skupo je to platio (i još uvijek plaća) u srednjoj školi, jer se ne može odlijepiti od f.cking bilježnice (i to još uzme tuđu, jer sam ne stigne sve zapisati), a pametan i savjestan profesor traži da misle svojom glavom, što je moguće samo ako poznaješ malo više činjenica od onoga što je napisano na ploči i u bilježnici, tj. bez udžbenika ne može. Ja ga povremeno podsjetim da se vrati na metodu svoje stare učiteljice iz razredne nastave, ali teško je promijeniti lošu naviku.
Mislim da je osnovna greška danas, barem kod nas u Zagrebu, što se ne smije podcrtavati u uđbenicima.
Meni je to uvelike olakšavalo učenje. I žao mi je što i moji ne mogu tako učiti.
Peterlin, nisam komentirala djecu nego roditelja.
Naravno da se treba potruditi, ali sve je na kraju do osobne odluke zelis li pomoci ili ne.
Moze se. Samo treba kupiti udzbenik :mrgreen:Citiraj:
Cathy prvotno napisa
Ja sam cak razmisljala o tome. Medjutim, moja starija cita na glas, snima se i prepisuje. I kaze da joj je to dosta.
Joj, ja poludim kad ga vidim da uči samo iz bilježnice! I to predmete kao što su fizika, kemija, biologija. Doduše, valjda sam bila dovoljno dosadna jer u zadnje vrijeme ga sve češće vidim da pred sobom ima i udžbenik i bilježnicu, pa kombinira :mrgreen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Iz udžbenika sustavno uči predmete kod kojih ne zapisuju puno na satu (povijest, geografija...). Ali kad je riječ o predmetima kod kojih nastavnici diktiraju što zapisati, pa još ako kažu nešto čega nema u udžbeniku, sklon je (vjerujem ne samo on, nego i drugi) zanemariti udžbenik i učiti samo ono što je nastavnik rekao na satu. A da ne govorim da ponekad može nešto krivo zapisati, ili da nastavnici nekad naprave lapsus (baš za profu iz biologije je i sam skužio da često radi greške).
Bome su kod moje udžbenici koje je dobila stare itekako ispodvlačeni.
Što se tiče učenja iz bilježnice, to nije dovoljno za niti jedan predmet, osim za fiziku gdje im je profesor izričito rekao da ne trebaju otvarati niti udžbenik niti RB.
Pa napisala sam upravo to, da su i neki roditelji tako nadrapali u svoje vrijeme, nisu u osnovnoj školi naučili učiti. Evo, tu to piše:Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Citiraj:
Sigurno je tako bilo i prije, pa ima ljudi kojima to zapinje...
Uputila sam mlađega da se na ovo ne obazire. Ionako su dobili udžbenike u kojima je već nešto bilo označeno (što je i dobro i nije...) pa slobodno nek označava, a ako mu razrednik bude prigovarao, ja ću to riješiti ovako ili onako. Nije prigovarao.Citiraj:
Cathy prvotno napisa
Offt. ionako se pere brdo love na tim udžbenicima, pa nema veze.
Sorry. Previdjela sam.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A moguce.
Ma nije to bitno.... Ovo je zapravo kritika sustava. Da učitelji i nastavnici to odrade u osnovnoj školi, trebali bi roditelji puuuno manje intervenirati.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Sigurno je i u naše vrijeme bilo učitelja koji su mogli raditi bolje i učenika kojima nije pomagao ni savršen učitelj, isto kao i danas. Problem je u tome što dobri učitelji nisu nagrađeni, a loši nisu potaknuti da poprave svoj način rada. Ali to je offt.
Tražila sam po internetu upute za roditelje - evo, ovo je dosta zgodno: http://oskajzerica.hr/home/wp-conten...-roditelje.pdf
:mrgreen: pa treba odvojiti vremena...nije u pet minuta...nemam fokus...imam vlastitu firmu, knjigovodstvo i financije, divni zakoni RH... 24 sata radim, ponekad i cijele noći.....voožnja po treninzima..i da se još k svemu tome fokusiram na pitanja iz geografije, povijesti ili prirode?. Ma ne pada mi napamet jer ne mogu i ne stignem...tamo ti je knjiga i uči. Da, zalomi se trojka..ali ona joj je samo pokazatelj ukoliko želi bolje mora se drugi puta bolje truditi i to je to. Lošije ocijene su tu da nauče NJU da se potrude, a ne da se ja trudim naučiti ju.
Prije sam već navela da joj pomognem oko engleskog i matematike, ali ostalo mora sama. Najčešće i dobiju pitanja za povijest i geografiju (cca 20-40 pitanja za nekoliko gradiva) što joj dodatno olakša učenje na način da si ispiše odgovore, pa gdje ćeš bolji način učenja...na njoj je samo da dobro nauči odgovore na pitanja, ok prirodu se mora sama pomučiti naučiti najvažnije.
Ma ovo je tipično i dosta. Rijetki su roditelji koji pomažu oko svega, a i rijetki su klinci kojima to treba.Citiraj:
oka prvotno napisa
Ja sam bila pošteđena pomaganja oko matematike, fizike, kemije, biologije... ali sam uskakala za hrvatski i njemački starijem sinu, a povijest i geografiju mlađem. I ne pomažu ljudi stalno, nego vide gdje zaškripi, pa to popeglaju. Svi mi imamo posao i drugu djecu i druge članove obitelji, hobije, ŽIVOT ako baš hoćeš... Ne da mi se ponovno ići u školu za sve predmete. Morala sam to u prva četiri uz mlađega i stvarno sam se potrudila, a i on je morao puno raditi (disleksija), ali sad više ne moram. Sad uglavnom samo slušam izvještaje što je bilo u školi :-)
I još nešto - brzo vrijeme prolazi. Angažiranje oko učenja u višim razredima osnovne je važno i da mi znamo djeci prepoznati jake i slabe strane. Kod nekih je to jako važno radi odabira srednje škole i eventualnog budućeg zanimanja. Mnogi mogu sami, ali nekima treba fina navigacija.
Ma da naravno, slažem se.
i oka ne trebaš se nikome ovdje pravdati.
Može biti raznih razloga: da dijete ne treba pomoć u učenju, da roditelji ne mogu zbog raznoraznih razloga (primjerice kao što si navela svoj turbo dnevni ritam) ili ne žele iz određenih razloga (primjer ti ili Nano: neka uče na greškama i ocjenama).
Svakom njegovo.
Ima djece koja će nešto naučiti na greškama, a ima i one druge - kojima to ništa ne znači i živo im se fućka... Takvi nemaju osjećaj koliko im ocjene znače za upis u srednju i tu je prostor za roditelje - treba im sustavno objašnjavati, čak i kad misliš da ne dopire jer...dopre na kraju. Imala sam to s mlađim. Nisam se usudila pustiti ga, jer to ne bi dobro završilo. Možeš ti pustiti dijete da uči na greškama kad je u pitanju gradivo povijesti (a i nakon iskustva starijeg sina nisam čak ni u to više sigurna), ali matematiku ili kemiju ne možeš, jer je vrlo teško kasnije popuniti rupe i posljedice mogu biti dugoročne.
Jučer sam se odrekla joge da bi bila doma dok on završno ponavlja povijest, naučio je ali je to bio đumbus. Nisam ja ništa posebno s njime radila, no samo sam morala biti tu. S time da je to već bilo i sedam navečer pa je i koncentracija bila jako niska, a želja za blejanjem u monitor jako velika.
Joj, ovo razumijem.... zato ja idem na jogu od 20:45 :-) (idem već 12 godina, tako da mi je joga poslužila kao psihoterapija tijekom cjelokupnog dosadašnjeg školovanja moje djece)Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Inače, ovo da treba biti u blizini mi je poznato i karakteristično baš za tu dob. Trebamo im biti savjest, niš drugo.
Još samo napomena - moj stariji se od malih nogu uredno sam motivirao i kontrolirao - prvo zadaća, onda ekrani vrsta raznih, ali mlađi je tu vještinu savladao tek u srednjoj školi (njemu je upravljanje vremenom i postavljanje prioriteta trebalo nametnuti).
Mlađem smo mi znali odrediti da prvo treba odraditi zadaću i učenje, a kad je bio gotov - nije bilo ograničenja za monitore, ali obično mu ne bi ostalo puno vremena ni snage za to. Otkad je u srednjoj, funkcionira ok i sam radi baš tako - prvo obveze, a onda slobodne aktivnosti. On je veeelika spavalica i nedjeljom ne ustaje prije 10 ako nema nikakvih obveza. Brinulo me kako će taj u srednjoj školi kad bude nastava popodne, jer je dopodne sam, ali funkcionira odlično. Jutros sam slučajno svratila doma oko 8 sati (zaboravila mobitel - skleroza :-)). Zatekla sam ga budnog, spremnog i ornog za učenje. U osnovnoj školi to je bio SF. Sva sreća da je tada imao jednosmjensku nastavu.
Ima i trećih - koji su svjesni da su uprskali stvar, ali neće iz toga ništa naučiti, nego će im to eventualno poslužiti kao potvrda da su glupi, nesposobni, da im ništa ne ide, pa da se ne moraju ni truditi. Zapravo, hinjena ravnodušnost odustajanja iza koje stoji velika nesigurnost i strah.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Moj je na tom tragu, samo što se on jako trudi oko škole pa baš nije ni imao puno tih grešaka na kojima bi trebao učiti. A primjećujem da zadnjih godina i sazrijeva po tom pitanju.
Da li se sjećate jesu li slabosti i jakosti bile očite već u ranoj dobi? Tipa - da li je dijete koje je jako volilo slušati priče nastavilo s interesom za knjigu, odnosno je li kreativac s kockama bio talent za matematiku, je li dijete sa stalnim interesom za otkrivanje značenja riječi, ili how it's made, ili how it works nastavilo biti znatiželjno ili je to samo faza u razvoju? (Que sera, sera :))Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Joj Jelena, da samo znaš kaj je mog sve zanimalo!!!!!
Na uzorku od dvoje starije djece pokazalo se da se u jednom slučaju obožavanje čitanja nastavilo i u starijoj dobi (kod srednje kćeri, koja guta knjige isto kao što je sa 3-4 godine obožavala slikovnice), dok se kod najstarijeg čitanje, nažalost, svelo na obaveznu školsku literaturu i eventualno tripove (a takodjer je volio da mu se čita u ranoj dobi), interesi su mu krenuli u sasvim drugom smjeru.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
S druge strane, on je kao mali bio lego-manijak, i sjećam se da je vrlo rano samostalno slagao po nacrtima bez ičije pomoći, te ga je zaluđenost legićima držala valjda do 12. godine, i dan-danas se zna zavaliti sa namlađim (3 god.) i slagati. Ima li kakve veze ili ne, ali jako dobro pliva o matematici, tu stvarno nikad nije pitao nikog za pomoć. Ne mogu reći da je matematički genije, ali školsko gradivo savladava bez ikakvih teškoća.
Najkraće rečeno: dobar dio interesa iz predškolske dobi (a bilo ih je zaista puno) "posušio" se s polaskom u školu i rastućim interesom za nogomet :mrgreen:Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ali jake strane su mu ostale jake - npr. moj je vrlo rano bio opsjednut brojevima. Sad, pred kraj osnovne škole, ne mogu reći da je matematički genijalac (daleko od toga), ali s brojevima je i dalje spretan, i više voli rješavati zadatke (tipa matematika, fizika, kemija) nego pisati nešto riječima.
Cjepidlaka je bio kao mali - i sad je precizan i pedantan (npr. tehničko crtanje - fakat ima strpljenja za to, tu mu se divim jer sam ja iz toga dobivala trojke).
Moje iskustvo je - vrtićki interesi su samo faza u razvoju, ali ako vidiš koje su djetetu jake strane, te će mu vjerojatno i ostati jake.
Dobra prostorna percepcija i orijentacija, zanimanje za količinu i brojeve, legići i crtanje - ne toliko vještina, koliko ispravni odnosi na papiru, mogućnost 3D prikaza, sigurni su pokazatelji da s matematikom ne bi trebalo biti problema. Logički su zadaci, opet, drugi par opanaka.
Samostalno čitanje u ranoj dobi i rado slušanje čitanja priča nisu nikakva garancija da će dijete voljeti čitanje i lijepo se izražavati.
Baš vam hvala. To me malo i tješi, jer sam već sad na rubu s nekim pitanjima, dok ga utakmice nimalo ne interesiraju (ni nas, ali mu ponudimo tu i tamo kad je na TV-u). Da ne ispadne pre-geekast, trenutno je na pravom putu :).
Bez brige, doći će i to na red :mrgreen:Citiraj:
Jelena prvotno napisa
U 1. osnovne igranje nogometa bilo je pitanje socijalizacije i opstanka u razredu.
Sad, u 8. razredu, većini dečki se više ne da igrati nogomet na tjelesnom :mrgreen: pa se ovaj moj ljuti jer bi on i dalje igrao, ima potrebu za trčanjem, šutiranjem, bilo čime da se fizički ispuca.
Nisu garancija, ali ipak utječu na obogaćivanje rječnika. Tako da je to ipak dosta bitno u ranoj dobi, čak i ako im se kasnije ne da čitati.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Trogodišnjak zna samostalno u kvartu u krugu od preko 1 km u svakom smjeru pronaći bilo što, opisati gdje je u odnosu na glavne ulice kojima zna imena, traži me 190 mililitara soka i pita koliko ima metara do nekog grada :), ali crtati trodimenzionalno, nema šanse, piše slova, ali ih ne zna dobro smjestiti na papiru, počne u sredini riječ pa mu ne stane na papir. Uglavnom, osim odlične orijentacije, mislim da ništa ne mogu predvidjeti. A baš i trčim pred rudo, što bude, bude, samo sam znatiželjna. A zapravo se samo nadam da će biti zdrav, da ga nitko ne maltretira i da ne upadne u loše društvo. Sve ostalo je samo zuschlag.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
S 3 godine zbilja je previše očekivati da uredno smješta slova na papir. Govorila sam o cijelom predškolskom razdoblju.