Reproduktivna imunologija je mlada i relativno nepoznata grana imunologije, koja je u zadnjih nekoliko godina dosta napredovala i napravila velik korak prema identifikaciji mehanizama i faktora koji su odgovorni za neplodnost žena, pojavu spontanih pobačaja i različita oboljena djece iz tzv. "visokorizičnih trudnoća". No, bez obzira na jako kompliciran odnos imunskog i reproduktivnog sustava žene, problem neplodnosti uzrokovan
imuno-faktorima može se svesti na svega nekoliko mogućnosti. Jedna od njih je da žena razvija imunsku "netrpeljivost" prema spermatozoidima ili da se imunska "netrpeljivost" odnosi na plod i posteljicu što se završava njihovim odbacivanjem kao da su u pitanju "strana tijela". U oba slučaja posljedica je bračni sterilitet iako se kod oba partnera mogu dokazati dobri parametri plodnosti, kao što su uredan spermiogram, ovulatorni ciklusi, prohodni jajovodi, uredni menstruacijski ciklusi, normalni hormonalni nalazi itd.
Ako se radi o prvom slučaju kada imunski sustav žene reagira na pojavu partnerovih spermatozoida produkcijom tzv.
antispermatozoidnih antitijela, teško je da će uopće doći do oplodnje iz tog razloga jer su ta antitijela prisutna u krvotoku žene, te u vaginalnom sekretu, kao i u sekretu grlića, maternice i jajovoda, sposobna da dovedu do smrti spermatozoida, njihovog "ljepljenja" za druge spermatozoide, smanjenje brzine i pokretljivosti, kao i do "dezorijentisanja" u njihovom kretanju. U tom slučaju spermatozoidi jako teško pronalaze put do jajovoda i jajne stanice, ali i da poneki spermij i uspije doći do JS oplodnja uz prisustvo tih antitijela je gotovo nemoguća, jer sprečavaju receptorsko vezivanje spermatozoida i jajne stanice. Upravo je to jedan od čestih uzroka za infertilitet parova čiji su parametri plodnosti najčešće u granicama normalnog. Također, antispermatozoidna antitijela mogu proizvesti i sami muškarci, pa se to može indetificirati u krvotoku ili samoj spermi.
Drugi slučaj za neplodnost žene koja je uzrokovana imunskim faktorom je razvijanje netrpeljivosti prema posteljici i plodu. U ovim slučajevima do oplođenja dolazi bez većih problema, ali prvi kontakt jajne stanice (blastociste) sa leukocitima (bijelim krvnim stanicama) sluzokože maternice dovodi do njihove aktivacije, te napada na blastocistu i njenog uništenja. Ovakav tip pobačaja nazivamo subkliničkim pobačajem, zbog toga što je relativno teško dokazati da je trudnoća postojala, a menstrualno krvarenje dolazi "na vrijeme" ili sa zakašnjenjem od par dana. Ovdje više ne govorimo o antitijelima kao glavnom uzroku, već o
NK stanicama, što na eng. jeziku znači
Natural Killer Cells, a kod nas u doslovnom prijevodu:
stanice prirodne ubojice.
Prirodna i glavna uloga NK stanica u organizmu je borba protiv tumorskih stanica i eliminacija virusa, i to je sasvim prirodno i normalno, ali samo u 1. fazi menstrualnog ciklusa. Neposredno prije ovulacije, pojave se signali koji eliminiraju NK stanice iz sluzokože maternice tijekom 2. faze ciklusa. U normalnim okolnostima onda u 2. fazi ciklusa ne postoji dovoljan broj NK stanica koje bi mogle dovesti do pobačaja i oplođena jajna stanica se bez problema može ugnijezditi tj. nidirati u endometriju. Međutim, ukoliko proces eliminacije NK stanica izostane i one nastave svoju aktivnost, do trudnoće uopće ne dolazi ili se ona završi kao manji ili veći pobačaj. Mehanizam kojim stanice posteljice i embrija bivaju ubijene sastoji se u tome da se NK stanice "priljepe" za stanice posteljice, a zatim počnu lučiti jednu jaku otrovnu supstancu koju nazivamo
TNF (eng. Tumor Necrosis Factor) ili hr. tumor nekrotizirajući faktor. Danas se pouzdano zna da pojačanu aktivnost NK stanica mogu izazvati mikroorganizmi poput Klamidije, Ureaplazme, Mikroplazme, HPV-a, EpstajnBar, Citomegalo i Herpes virusi. Osim mikroorganizama, pojačana aktivnost NK stanica može biti uzrokovana greškom u komunikaciji između embrija, jajnika i imunskog sustava majke ili urođenom agresivnošću imuno-sustava trudnice. Smrt posteljičnih i embrijskih stanica nije jedina posljedica aktivacije imuno-sustava majke u trudnoći. Imuno-netolerancija majke prema plodu i posteljici može biti odgovorna i za pojavu raznih anomalija fetusa, kao što su rascjep nepca, zečja usna, anomalije trbušnog zida itd. U slučajevima kada aktivnost imuno-sustava trudnice nije takvog razmjera da dovede do steriliteta ili pobačaja, trudnoća može biti opterećena pojavom povišenog krvnog tlaka kod trudnice, nužnošću "održavanja trudnoće" ili prijevremenim porođajem. Kasnije, kod djece iz ovakvih trudnoća često se mogu dijagnosticirati oboljenja poput anemija, astme, limfadenopatije, povećane osjetljivosti na infekcije,autoimunske i endokrine bolesti, razvojne anomalije, pa čak i malignih oboljenja.
U zadnjih deset godina reproduktivna imunologija je napravila velik napredak u razotkrivanju mehanizama i faktora koji sudjeluju u nekim oblicima muškog i ženskog steriliteta, kao i u razotkrivanju mehanizama spontanih pobačaja. U isto vrieme izgrađeno je više efikasnih terapijskih protokola koji sa velikim uspjehom rješavaju navedene probleme. Osim toga, timovi koji se bave IVF-om (in vitro fertilizacijom) u svoj rad obavezno uključuju stručnjake iz područja reproduktivne imunologije, koji svojim radom doprinose da IVF metoda bude još efikasnija. Terapijski protokoli reproduktivne imunologije baziraju se na imunomodulatornim agensima kao što su citokini, hormoni, prostaglandini, anticitokinska monoklonska antitijela, imunoglobulinski preparati, selektivni i neselektivni inhibitori sinteze prostaglandina, procedura imunizacije partnerovim leukocitima itd. Imunomodulatorna terapija zavisi od vrste indentificiranog problema i određuje se nakon odgovarajućih dijagnostičkih pretraga, a cilj joj je "podešavanje" funkcije imuno-sustava majke da bi se ostvarila imunska tolerancija prema plodu i posteljici kao stranim tkivima ili eliminacija ometajućih i toksičnih faktora kao što su antispermatozoidna antitijela i TNF. U pojedinim slučajevima, važno je stimulirati ili "preusmjeriti" funkciju imuno-sustava majke i potaknuti ga na proizvodnju zaštitnih i blokirajućih faktora, čija je glavna uloga zaštita posteljice i ploda od uvijek "budnog oka"
NK stanica.
izvor:
http://www.geocities.com/ibubanovic/Popularni.htm