Tik kod djece

Zanima me ima li itko od vas kakvih iskustva s time. Naime Daniel već 2 mjeseca okreće očima. Kao nekakav trzaj. To se dešava kad je u "statusu mirovanja" pred televizijom ili kad nešto promatra. Bili smo kod doktorice i napravili smo EEG koji je uredan i pregledao ga je okulist i isto je sve u redu. Rekli su mi da to može biti zbog ljubomore na brata ili sestru, ali on nema nikog. Čak da može biti psihička reakcija upravo zato što to jako želi. Čini mi se da sad to češče radi nego prije. Jel netko od vaše djece imalo nešto slično?

I kod nas se nešto slično pojavilo. Već mjesec dana Eva Marija (skoro 6 god) žmirka. Počelo je tu i tamo, čak smo prali kamilicom i bilo se kao malo sredilo. Sad je već nekoliko dana grozno, otprilike svaku sekundu žmirne, ujutro kad je odmorna rjeđe ali navečer je strašno. Pokušavali smo je upozoravati, a ona odgovara: osjećam da moram to raditi, jer su mi oči suhe. Onda smo razgovarali s tetom u vrtiću pa s pedijatricom i obje tvrde da je riječ o tiku, da je to često kod predškolske djece i da je najbolje ignorirati to. Ja ipak ne bih ignorirala nego ću krenuti paralelno psihologinji i oftalmologu. Napominjem da se nikakva značajnija promjena u obitelji nije dogodila (braco ima već preko godinu), jedino su počele veće obaveze u vrtiću i izvan njega (engleski, zbor, košarka), ali ove aktivnosti su na izričito njeno nagovaranje. EM je inače vrlo inteligentno i osjetljivo dijete, ali u zadnje vrijeme kao da je neposlušnija i prkosi. Na sto sam čuda. Pliska, što je s Danijelom u međuvremenu?

Kako je nama defektologica objasnila žmirkanje znači da je dijete nešto vidjelo što mu se nije dopalo. Rekla je da je česti slučaj kada dijete spava s roditeljima u krevetu da se usred noći probudi i vidi roditelje dok vode ljubav te krivo to protumači i pojavi se tik. To može biti i neka scena na tv-u ili vani. Ja sam za to da se to provijeri kod stručne osobe i ne slažem se da treba ignorirati. Tikovi većinom prođu sami, ali ako ima tik onda ju nešto smeta, a dobro je to saznati i rašćistiti.
Kod Daniela je bila isto tako krivo protumaćena reakcija nonića. Nije si očekivao da nono može viknuti i biti grublji. To se desilo jednom i on se uplašio do te mjere da je njemu taj događaj bio ogroman.
Počelo je kad sam ja počela raditi i vikendima, jednostavno smo mu nedostajali, pa je uz to bio često na čuvanju kod nonića i to ga je smetalo. Sad se tik skroz smanjio, ali drago mi je da smo porazgovarali sa defektologicom.
Odi na razgovor, svašta možeš saznati o tvom dijetetu a da ti nije ni palo na pamet.

Kod tikova za žmirkanjem ja bi ipak provjerila vid. Ne mora to biti ništa vidljivo tipa strabizam ili kratkovidnost, djeca su obično dalekovidna pa se to poravna u pubertetu. Ako netko od vas ima astigmatizam, postoji mogućnost i da je to naslijedila.

promatrajući EM posljednjih dana uočili smo: žmirkanja ujutro i nedjeljom gotovo da i nema, a npr. nakon treninga uvečer je grozno. zaključujem da je mišicu napao stres od novih aktivnosti i osoba, kao i očekivanja od sebe same. sad, ja bih odmah odustala od košarke i zbora, ali mm predlaže da joj damo vremena jedno mjesec dana da "prokuha". kad je pitam, ona svakako želi ići na te aktivnosti, mada priznaje da joj neke stvari tamo idu dobro, a neke ne. trudimo se biti jaka emocionalna podrška. što se tiče vida, ja sam kratkovidna ko šišmiš, a mm ima savršen vid, astigmatizam nemamo, ali zbog ovih promjena u intenzitetu više mi liči na psihološki, nego li na fizički problem...

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Kako je nama defektologica objasnila žmirkanje znači da je dijete nešto vidjelo što mu se nije dopalo. Rekla je da je česti slučaj kada dijete spava s roditeljima u krevetu da se usred noći probudi i vidi roditelje dok vode ljubav te krivo to protumači i pojavi se tik. To može biti i neka scena na tv-u ili vani.

---

e, stvarno i ti defektolozi znaju da odvale! :P
ja sam za to da treba otići na razgovor, ali takodje ne davati detetu do znanja da ste to primetili. spoznavanje toga kao nečega što nije poželjno da se radi, kod deteta može da izazove još veći otpor, tj. da pojača tik, ili ga vremenom generalizuje (proširi na neke druge delove tela, čak i mucanje). Svakako otići po savet kod psihologa ili defektologa, (ili oba ?), i učiniti to nekako diskretnim za dete, možda nazvati telefonom, jer može biti da dete često želi skrenuti pažnju na sebe, pa se treba naći uzrok tome i otkloniti, a može biti i najbezazlenija imitacija drugara iz ulice. pa ako je potrebno na tretman kod defektologa, tretmani su interesantni za dete, te mu neće teško pasti, ali nikada pred njim ne govoriti o tome a naročito njemu :"šta to radiš, nemoj više, prestani", itd.
i, da, proveriti vid, svakako.

Mi smo najprije provjerili vid i napravili EEG da budemo sigurni da nije ništa fizičke naravi. I sama defektologica je rekla da ne govorimo o tome pred njim i da ne obraćamo pažnju i da će nestati, ali svakako treba saznati koji je uzrok. Neke stvari su nama bez veze i nebismo nikada pomislili da to može predstaviti traumu za dijete, ali mislim da koliko god glupo bilo, treba to saznati i rašćistiti. Koji put je dovoljan razgovor s dijetetom da se neke stvari razjasne i da malcima bude lakše.

Ako je kratkovidna to joj može otežati trening (košarku).

podižem da ne otvaram novi...

Rok već nekoliko mjeseci žmirka i to na lijevo oko malo više.
nema još 1,5 godinu pa me zanima što oftalmolog može s tako malim djetetom napraviti od pretraga?

nikakvih trauma nije doživio, nikakvih promjena u okolini nije bilo...

i da, još ne govori pa ne može ni reći jel ga nešto smeta ili što...

miha, a da mu možda oko dovoljno ne suzi pa mu je bjeloočnica malo više suha?

Može biti tik, a može biti i nešto drugo...

I mi smo primijetili da S. nekako neobično zna žmirnuti iz čista mira.
Obično u tom trenutku stoji i nešto pričamo i samo odjednom stisne oči kao da u ustima ima nešto odvratnog okusa.Ne događa se prečesto, ali dovoljno da smo primijetili.
Isto tako nema nekih naglijih promjena kod nas-čuva ga MM,a ja radim već dulje vrijeme...baš neobično

Jakov je počeo odjedamput treptati. Pitali smo pedijatricu i ona nam je rekla da mu je to tik , da ignoriramo i da će proći. To se pojvilo kad je ponovo krenuo u vrtić nakon tri tjedna bolesti i ostanka doma. Sad to radi puno rijeđe.

Podizem ...
Unazad 7-8 dana kod sina (4 god.) sam primijetila tik namijestanja vrata, desno - lijevo pema ramenima i naprijed - brada prema vratu, kao da se hocete pocesati bez ruku. MM kaze da je to primijetio unazad mjesec dana, i jeste mi par puita govorio da nije tik, ali vjerovatno je to bilo toliko rijetko da ja nisam obracala paznju, tek sada kada to cini non stop, a ponekad zatrepce i ocima, ne cesto.
Ja sam jako zabrinuta. Ima li neko takvo iskustvo sa djetetom?

Nemam iskustvo sa svojim dijetetom ali mali od prijateljice (6 gd.) počeo j žmirkat i trzati glavom, strah je normalno na početku bio veliki ,malo su istraživali i posjetili doktora te došli do informacije da se radi o tiku, najčešće pogađa mušku djecu predškolske dobi , ne treba upozoravati djecu da nerade to pošto oni na to ne mogu utjecati i prolazi spontano.

xena, hvala ti.
ici cemo i mi doktoru, i mi to ignorisemo, nadam se da ce proci, no ja sam nikakva...

i mi smo imali žmirkalicu, čak nas je učiteljica upozorila na to imali ona možda problema sa vidom, baš je ružno žmirkala na jedno oko, proslo je brzo, nemoj radi toga brinuti, mi nismo čak ni išli doktoru jer se nije tužila da joj je nešto. kako smo manje obraćali pažnju na to i ona je manje žmirkala.

Citiraj:

---

magda_ prvotno napisa

Podizem ...
Unazad 7-8 dana kod sina (4 god.) sam primijetila tik namijestanja vrata, desno - lijevo pema ramenima i naprijed - brada prema vratu, kao da se hocete pocesati bez ruku. MM kaze da je to primijetio unazad mjesec dana, i jeste mi par puita govorio da nije tik, ali vjerovatno je to bilo toliko rijetko da ja nisam obracala paznju, tek sada kada to cini non stop, a ponekad zatrepce i ocima, ne cesto.
Ja sam jako zabrinuta. Ima li neko takvo iskustvo sa djetetom?

---

Ja imam iskustva s tim. Moj stariji sin je imao čitavu paletu tikoa-kod nas se radilo o sklonosti, znatiželji..sve je trajalo po mjesec-dva i prolazilo samo od sebe. Nisam ga vodila nigdje kod psihologa jer nas je pedijatrica uvjeravala da postoje djeca koja su jednostavno sklona takvim glupostima i da kod takvih, nevažnih tikova, kako dođu, tako i prođu. rtek ako potraju ide se dalje. Kod njega je bilo i toga s ramenima, i nešto s ustima, i nakašljavanja..svašta nešto. Sve se to dešavalo do škole, ja bi rekla, čim je malo porastao, takve stvari su slabile i potpuno nestale. (a radi se o sjetetu bez ikakvih poremećaja, trauma ili psiholoških problema)

Citiraj:

---

XENA prvotno napisa

Nemam iskustvo sa svojim dijetetom ali mali od prijateljice (6 gd.) počeo j žmirkat i trzati glavom, strah je normalno na početku bio veliki ,malo su istraživali i posjetili doktora te došli do informacije da se radi o tiku, najčešće pogađa mušku djecu predškolske dobi , ne treba upozoravati djecu da nerade to pošto oni na to ne mogu utjecati i prolazi spontano.

---

Xena, znas li koliko je to trajalo kod malenog?

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ja imam iskustva s tim. Moj stariji sin je imao čitavu paletu tikoa-kod nas se radilo o sklonosti, znatiželji..sve je trajalo po mjesec-dva i prolazilo samo od sebe. Nisam ga vodila nigdje kod psihologa jer nas je pedijatrica uvjeravala da postoje djeca koja su jednostavno sklona takvim glupostima i da kod takvih, nevažnih tikova, kako dođu, tako i prođu. rtek ako potraju ide se dalje. Kod njega je bilo i toga s ramenima, i nešto s ustima, i nakašljavanja..svašta nešto. Sve se to dešavalo do škole, ja bi rekla, čim je malo porastao, takve stvari su slabile i potpuno nestale. (a radi se o sjetetu bez ikakvih poremećaja, trauma ili psiholoških problema)

---

Trina, koliko je ukupno to trajalo kod tvog sina, svi tikovi skupa? Mozes li objasniti to sa ramenima kako je izgledalo, koliko cesto je to radio i koliko je to trajalo, ako se sjecas?

Citiraj:

---

magda_ prvotno napisa

Xena, znas li koliko je to trajalo kod malenog?

---

Počelo je prošle zime, još uvijek ih ima ali puno rijeđe

Evo mene nakon duze vremna.
Samo zelim svim roditeljima koji ce se brinuti za iste ove probleme, reci da je u najvise slucajeva prolazna stvar. Kod nas je proslo nakon nekoliko sedmica, počelo je jenjavati, sve rejđe i rjeđe dok nije potpuno nestalo. Nadam se da se vise tikovi nece vracati, jer nije nimalo jednostavno to gledati, ali ipak evo znamo da je prolazno. A zaista smo bili zabrinuti, previse. Hvala Bogu iz nas je!

Ma kako mi je promakla ova tema!

E. je imao cijelu paletu tikova, žmirkanje, kašljanje, lizanje rukava, mucanje...
U pravilu je za to vrijeme razrješavao neki emocionalni konflikt. Kad ga riješi - k'o da ništa nije bilo.

Nakon godinu i nešto ponovo su nam se pojavili tikovi, namještanje vrata i brade. Iako već imam iskustvo od prošle godine kada nam je to trajalo oko mjesec dana i nestalo, ipak sam, gledajući ga kako stalno namiješta vrat i maše glavom, opet ludo zabrinuta i jako se bojim.
Trampolina, kako su se tikovi javljali kod tvog sina, u kojim razmacima, kojeg intenziteta i za koliko bi prestajali?

Javljali su se polako, a prestajli gotovo preko noći.

Zadnji ga je uhvatio ovog ljeta-piškenje svakih 15 minuta. Prestalo je pred tjedan dana, kako je prožvakao prvi stres i strah od škole.

Ne znam, ovo mu je deseti valjda, a zanimljivo je da se ne vraća na stare. Trajali bi odod par dana do par mjeseci.

Ja se više ne uzrujavam, iako priznajem ružno je za vidjeti i teško je ne reagirati.

Hvala Trampolina. Nadam se, kada je jednom prošlo, da će opet proći. Valjda to znači da su to ovi prolazni tikovi... očito nešto slaže u glavi, mada ne mogu dokučiti šta. Imali smo u augustu pauzu u vrtiću od 10-ak dana, kada se ponovo morao navikavati i prihvatati, čemu se nisam nadala jer ide već godinu dana u vrtić, ali tikovi su se javili tek sad, nakon 1 mjesec. Drugih nekih nestandardnih dešavanja nismo imali. Ipak dobro je pročitati iskustva da te stvari u većini vremenom nestaju.

(Prije mog iskustva, želim napomenuti da su moji tikovi vjerojatno nasljedni jer ih rade moj otac, stric, bratići i sada mali brat ) .. Dakle.. evo mene u 23. oj godini sa tikovima koji i dalje traju i javljaju se u stresnim situacijama.. sjećam se da su mi počeli u osnovnoj školi , u drugom razredu kada sam imala pritisak da moram učiti ( u prvom razredu sam dobila batine jer nisam ozbiljno shvatila školu). Prvo sam počela žmirkati i namještati vrat i rame, kad sam dobila naočale i puno ismijavanja dobila sam i tik sa trzanjem glave prema naprijed, to je najgori tik koji sam ikada imala jer sam ga se najviše sramila, ne možeš u autobusu sjediti naprijed jer misliš da te svi gledaju ko luđaka, a kad tako misliš onda tik radiš još jače i uz njega najčešće kombiniraš još jedan tik..

Jako sam se dugo borila, pokušavala shvatiti njihov uzrok pa sam na kraju počela bilježiti kad mi se pogoršavaju, a to je bilo onda kad su drugi obratili pozornost na moj tik, ili ti kad su me mama i tata opominjali da to ne radim.. Kao da je ne bi prestala da mogu... Tikove uzrokuju stresne situacije ( a djeca ih imaju jako ,jako puno, ne zato što su možda stvarno stresne nego im njihova mašta i nesigurnost napravi stres) .

Imala sam razdoblja od po čak pola godine kada nisam imala ni jedan tik, i bila najsretnija na svijetu što su tikovi nestali, ali svaka malo stresnija situacija ih je vratila .. Da ne pričam da je možda najveći problem kada vidim drugu osobu sa tikom, npr - netko žmirka očima.. nema šanse da neću počet žmirkati!! Primjećujem isto i kod malog brata.. Slučajno napravim pokret od kojega se on suzdržava i odma mu se vrati.. Sa roditeljima se užasno svađam zbog njega jer ga opominju za tikove, da to ne radi! Neko vrijeme su bili prestali i primjetila sam poboljšanje.. Što manje obraćate pozornost na tikove, to će on manje obraćati pozornost na njih, a što će ih se manje sramiti to će oni prije nestati ili se ublažiti.. I ne, nije kraj svijeta ako se tikovi vrate, stvarno kod velikog broja ljudi jednom nestanu i nikad se ne vrate, a ostaju kod onih koji na žalost kao ja, imaju genetičku nasljednost na njih.. Pozdrav od ruke koja trza dok ovo piše ;) :)

Hvala ti, Apsu, što si podijelila svoje iskustvo sa nama. Vjerujem da su ti tikovi prouzročili mnoge neugodne situacije i da sve to nije lako. I hvala za savjete. Ja se zaista trudim ignorisati tikove i nadam se da će, kako su jednom nestali, nestati opet aBd. Moj sin je inače vrlo emocionalno dijete, pa mnoge sitnice utiču na njega.

Moja L ima jedan tik koji joj se pojavio sa cca 10 mjeseci i još uvijek ga ima, imat će 7 god za tjedan dana. Kroz godine se malo mijenjao, a manifestira se kao grčenje lica popračeno stiskanjem ruku.
Radili smo EEG 2x, bili na MR, svi nalazi su u redu. Kod nje okidač uvijek neka pozitivna emocija, kad je jako sretna ili uzbuđena zbog nečega, kad se prisjeća ili razmišlja o nekim lijepim i zanimljivim stvarima koje su joj se dogodile. Nikada se nije dogodilo kad je bila u strahu ili kad je pod nekim stresom.
Inače je jako senzibilno dijete, previše za svoje dobro.

To se i meni dešavalo u detinjstvu, samo bez grčenja lica. Prestalo je negde u osnovnoj školi.

Poštovana,
imamo isti problem sa dječakom od 6 godina, interesuje nas kakvo je sada stanje sa tikovima kod vaše djevojčice u odnosu kada je imala 7 godina?
Hvala unaprijed na odgovoru