Kako objasniti djetetu,... sve i svašta?

Da, Zelena vilo, okolina isto mora izabrati stranu :)
Kad ti se obiteljski prijatelji rastanu, tada ustvari imaš problem. Kad je to obitelj, obično ostaneš na strani člana obitelji (iako ti se onaj koji nestaje, možda i više svidio).
Ali tema je o djeci kod rastave, pa neću više o ovome.
Ne znam, ali mislim da je djetetu izuzetno teško u slučaju da je jedan roditelj prestao voljeti drugog, a ovaj pati radi toga, i trudi se to ne pokazati, no isto dijete vidi.

Pitanje je, smiju li roditelji prestati voljeti i zaljubiti se u drugu/gog. Da li tada prestanu razmišljati o tome da su i roditelji?

Naravno da im je tesko. Moj sin je bio 5 godina kada su se baka i djed razvodili, i strasno mu je bilo cuti da se vise ne vole.
E sada smiju li se prestati voljeti, smiju li prestati postovati jedno drugo, raditi na vezi. Rekla bi da ne, ali dogadja se i tada treba vidjeti sto je najbolje za sve njih.

Zašto bi prestali razmišljati da su i roditelji ako se zaljube u drugu osobu?

Mislim da i roditelji i parovi bez djece imaju poptuno pravo na to da se prestanu voljeti, dakle po mom mišljenju smiju. S tim da ako su i roditelji, trebali bi nastaviti poštovati jedno drugo i nakon razvoda. Iako je i to rastezljiva granica, tko zna zašto dolazi do razvoda i što je jedna strana napravila drugoj. Recimo sa mog osobnog gledišta, ne bih imala poštovanja za osobu koja me udari ili prevari. Ili za osobu koja me psihički maltretira. To su moje granice. Netko bi prešao preko toga, a netko ne bi prešao ni preko puno manjih stvari.

Tako da na kraju smatram da se smiju prestati voljeti, da se smiju razvesti, da ne smiju zaboraviti da su roditelji i da bi trebali barem pokušati naći načina za izglađivanje odnosa, tek toliko da ne budu kao pas i mačka i da dijete to ne mora gledati.

Riri92 da al nažalost nisu svi ljudi takvi.

Ja ih poznajem dosta koji su nažalost zaboravili da su još uvijek roditelji nakon što su se zaljubili i to ne samo muški nego i neke žene.
Baš me iznenadila jedna moja razvedena poznanica kad mi je rekla da se nedavno zaljubila i otišla živjeti u kuću od svog novog dragog (u mjesto pored Zg), a curice koje su s njom oduvijek živjele je odlučila ostaviti tati da odsad žive s njim u Zg.

Pretpostavljam da je to u očima curica (bez obzira što im je sigurno lijepo i s tatom): Mama se zaljubila i sad joj je on važniji od nas, nas je ostavila :-( (curice su 12 i 14 god).

Ja se nadam da bi to napravila ipak samo manjina roditelja.
Osobno mi je nezamislivo i nepojmljivo da bi mi ikad ijedan frajer mogao biti ispred vlastite djece.

Ma znam da nisu svi takvi, nikad nisu svi. Ni u jednu ni u drugu stranu.

Samo pokušavam reći da su roditeljstvo i partnerstvo dvije različite stvari. Može netko biti predivan roditelj, a užasan partner, a i obrnuto. Zato razvod i ne doživljavam kao nešto što se ne smije dogoditi. Baš suprotno, ako dvoje ljudi više ne može jedno s drugim, onda smatram da se treba dogoditi i da bi bio olakšanje.

Ali dobro, ljudi smo, različiti smo. :)

Isto razmišljam kao ti.

Ma Lili, nećemo odmah suditi... sigurno je žena godinama doživljela raznih stresova preko glave, pa se sigurno još morala odreći i slatkiša i ugljikohidrata, pa što joj je drugo preostalo nego da pobjegne s frajerom ;).

Zezam se, ali ne mora značiti da su curice “ostavljene”, uz današnje načine komunikacije mogu više puta dnevno biti skupa, ako je pored Zagreba mogu sigurno i vikendom biti “skupa” - vidjeti se i komunicirati mogu stalno... djeca sigurno imaju prijatelje, aktivnosti... možda im je manji stres da se nisu selile s mamom nego da jesu. Svaka priča ima dvije strane ;).

BB :lool: ona je sportašica koja nije ni jela slatkiše, samo zdrav život :lool:

Nisam je osuđivala, samo sam.se neugodno izenenadila, svatko živi kako najbolje zna.
A temeljem info koliko se viđaju sam i napisala jer radi na suprotnoj strani grada od mjesta gdje živi plus redovito trenira i gubi jakoo puno rad.danina na javni prijevoz tako da se mogu vidjet samo vikendom i to ako je ona u Zg i ode kod njih.

Hipotetski da sam u takvoj situaciji inzistirala bih tom svom frajeru na prijedlogu da se on doseli u Zg da djeci ne radim stres selidbe,a ako ne bi pristao smatrala bih da nije vrijedan, pao bi test :mrgreen:

Ppgotovo ako je kao ovaj slobodan ko ptica i ne drže ga okovi u tom mjestu kraj Zg. Sve of course hipotetski.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

BB :lool: ona je sportašica koja nije ni jela slatkiše, samo zdrav život :lool:

Nisam je osuđivala, samo sam.se neugodno izenenadila, svatko živi kako najbolje zna.
A temeljem info koliko se viđaju sam i napisala jer radi na suprotnoj strani grada od mjesta gdje živi plus redovito trenira i gubi jakoo puno rad.danina na javni prijevoz tako da se mogu vidjet samo vikendom i to ako je ona u Zg i ode kod njih.

---

Vecina oceva ( u najboljem slucaju) tako i vida djecu nakon rastave i nikome nista. Zena se zaljubila. Dogada se. Moze se dogoditi svakom da se zaljubi i promjeni prioritete.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Zena se zaljubila. Dogada se. Moze se dogoditi svakom da se zaljubi i promjeni prioritete.

---

O ovome često razmišljam. Mnogi su ljudi jako zaljubljivi - ne samo u druge ljude, nego i u more, prirodu, planine, neki sport, hobi, you name it. I šta, treba li se tome samo prepustiti, ili su ipak neka davno dana obećanja važnija, osobito ako su tu i djeca? Je li to "događa se, šta sad" ipak velika zamka, i treba li je spriječiti kad se vidi da neke stvari vode u smjeru koji će povrijediti sve druge osim onog trenutačno zaljubljenog?
Ili je najvažnije u svakom trenutku biti sretan i slijediti svoje snove?

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ja se nadam da bi to napravila ipak samo manjina roditelja.
Osobno mi je nezamislivo i nepojmljivo da bi mi ikad ijedan frajer mogao biti ispred vlastite djece.

---

Misliš manjina žena i majki, ne ipak roditelja? Jer, to radi većina očeva, što ne? Tj. većina očeva nakon razvoda ne živi s djecom. Oni rijetki koji se žele izboriti za to pravo, tima pak to pravo najčešće biva uskraćeno, jer "majka je majka" isto kao što je i "biološka majka majka" pa osnivaju udruge i bore se. Ne znam. Mislim da u nekim slučajevima (i kod tih "groznih" žena koje to naprave) dođe neki trenutak puknuća.

Uvijek se sjetim situacije jedne poznanice koja je tvrdila nikad ne bih ovo ili ono, pa je onda u jednom trenu prešla na "e, dosta sam ja mislila, baš me briga sad, kad sam ja toliko povrijeđena". Vjerojatno se to ipak iznivelira jednom, ne znam. Ali, upeklo me ovo nepriznavanje očitog. Ti rastavljeni tate su onda i dalje rastavljeni tate, ali te majke su očito "nemajke".

Ina pa u prvoj rečenici ti piše:
..manjina roditelja..a ne majki. :-)

Jednako bih se iznenadila da su djeca godinama živjela s tatom, a onda tata nađe curu i pošalje djecu da žive s mamom (što inače ne bi uudačinio da nije našao curu).

A danas ima sve više roditelja koji dijele provedeno vrijeme, pa djeca recimo 3-4 dana žive s mamom, pa 3-4 dana s tatom. Sve ovisi o dogovoru.

Svatko bira modalitet koji njemu/djeci najviše odgovara i to je ok.

A kužim i da neki puknu, sve je to za ljude

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

BB :lool: ona je sportašica koja nije ni jela slatkiše, samo zdrav život :lool:

---

A negdje je morala pući :lol:
Šalim se naravno.
da, nekako nam je svima usađeno da djeca ostaju s mamom, oni možda znaju zašto su tako odlučili.
A zaljubljivanje, priznajem da se svakome može dogoditi. No pisala je davno jedna forumašica da se vrlo često ona zaljubi u druge, osjeti one leptiriće ali se zna i zaustaviti.
Osobno, doduše ja nisam baš nešto ni zaljubljiva i dosta sam izolirana od vanjskog svijeta pa možda nemam ni prilike, ali ovo što gradim 15 godina ne bi mijenjala za ne znam kakvu zaljubljivost.
Da sam u lošem braku u kojem me se ne poštuje, u kojem nema dijaloga...vjerujem da bi odlepršala sa prvim leptirićima

Bilo bi super da se ljudi nakon razvoda mogu dogovoriti za pola vremena s mamom, pa pola vremena s tatom. Ali, često ne mogu i onda se događa da koliko god jako tata htio biti više s djetetom, ne može jer je mama dobila veća prava. Naravno da ima i onih kojima tako odgovara i koji odmah pristaju na ta dva dana ili koliko već.. Ali ima i ovih drugih, barem u manjini.

Po meni je važno slijediti svoje snove i biti sretan. Ipak, ako nekome postane san otići s novim partnerom i zanemariti vlastito dijete, valjda nam i to govori nešto o toj osobi i o njenim prioritetima. A možda ima nešto i u tome da ljudi puknu pa se manifestira na taj način, ne znam.

Citiraj:

---

Riri92 prvotno napisa

Bilo bi super da se ljudi nakon razvoda mogu dogovoriti za pola vremena s mamom, pa pola vremena s tatom. Ali, često ne mogu i onda se događa da koliko god jako tata htio biti više s djetetom, ne može jer je mama dobila veća prava. Naravno da ima i onih kojima tako odgovara i koji odmah pristaju na ta dva dana ili koliko već.. Ali ima i ovih drugih, barem u manjini.

Po meni je važno slijediti svoje snove i biti sretan. Ipak, ako nekome postane san otići s novim partnerom i zanemariti vlastito dijete, valjda nam i to govori nešto o toj osobi i o njenim prioritetima. A možda ima nešto i u tome da ljudi puknu pa se manifestira na taj način, ne znam.

---

Istina je to, ali često nije baš praktično, pogotovo ako ne stanuju u istom kvartu...

Pa tko kaže da otac ne može viđati svoje dijete više od onoga što mu je dodijeljeno na sudu?! Jedino ako se majka tome protivi, a to je onda znak lošeg odnosa bivših partnera.

Pa može u teoriji. Može nekad i u praksi. Eto pisala sam već gore da muževu kćer njena mama dovede kod nas kad ona želi vidjeti tatu, a da je izvan uobičajenog rasporeda. Ali to je na dva sata, ipak se nikad nisu uspjeli dogovoriti da ta dva dana pređu u tri, unatoč svim njegovim željama i naporima. Nisu oni u lošim odnosima, niti su oni loši kao osobe. Nego valjda žena jednostavno želi imati svojih pet dana sa kćeri za sebe. Možda joj već teško pada što ne može svih sedam, pa onda tih pet želi iskoristiti maksimalno. Ne znam, nisam je nikad pitala. :lool:

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

O ovome često razmišljam. Mnogi su ljudi jako zaljubljivi - ne samo u druge ljude, nego i u more, prirodu, planine, neki sport, hobi, you name it. I šta, treba li se tome samo prepustiti, ili su ipak neka davno dana obećanja važnija, osobito ako su tu i djeca? Je li to "događa se, šta sad" ipak velika zamka, i treba li je spriječiti kad se vidi da neke stvari vode u smjeru koji će povrijediti sve druge osim onog trenutačno zaljubljenog?
Ili je najvažnije u svakom trenutku biti sretan i slijediti svoje snove?

---

Svatko odlucuje sto je NJeMU najvaznije i izvedivo u datom trenutku. Ne vjerujem da postoji generalni pravilo.
Kad sam bila mlada i zivotno neiskusna imala sam visoke principe i puno toga : " ne bih nikad" . Sad kad sam starija neke stvari mi postaju razumljivije.

Angie75 zaboravila sam ti napisati da mi se svidio tvoj post.

Jako je teško reći “ne bih nikad“ ako nisi u identičnoj situaciji, al meni se recimo nisu promijenili nešto puno moji stavovi u 20ima u odnosu na ove u 40ima.

Što ne znači da neće u budućnosti, možda su nekina 50te prekretnica :mrgreen:

Nije stvar u stavovima i principima.
Stvar je u tome da bolje razumijem sto se moze dogoditi u brakovima. Ono kad nakupis staz u braku koji izvana izgleda prosjecno ili cak dobro.
Kad si mlad i zanesen, pun adrenalina i emocija ,lako je imati principe. Nakon 10-15-20 godina , kad te zivot i rutina pojedu , kad izgubis sebe, prilicno se lako zaljubiti u nekog drugog. Samo je pitanje sto ces napraviti . Pustiti da te prode ili ces poduzeti korak. Sve nakon toga je samo domino efekt.

Zapravo se ne moras niti zaljubiti u drugog.
Mozda jednostavno shvatis da niste isti kao prije 20 godina.
Ili da jeste isti , ali to nije zivot koji zelis.
Dogada se to svaki dan.

I ne znam kako vi, ali u mojoj okolini od prijateljica i bliskih poznanica puno je onih koje ostaju u braku/vezi/suzivotu iskljucivo zbog djece i/ili kredita. Da se njih pita, da su slobodne, ne bi bile u tim vezama.

Da, hrpa ih ostaje u braku zbog djece i nesretne su ili nesretni.
Meni je uopće bespredmetno raspravljati smije li se. Naravno da se smije. Ljudi ulaze u brakove i veze iz raznih motiva i potreba, a neki i zato što je eto došlo vrijeme. Neki nikada nisu ni bili spremni za odgovornost koju nosi brak a pogotivo djeca.
Znam nekoliko primjera u kojima su u ovom slučaju muškarci nakon rođenja djeteta nastavili živjeti kao i prije i što se tiče izlazaka i financija a i brige tj. nebrige o djetetu. Neke su i dalje nesretne u braku a neke su se rastale i sretnije su od ovih prvih a bome i djeca.
Neki dan je prijateljicu dijete pitalo ne bi li bilo bolje da se ona i tata rastanu. Može jedna strana dati sve od sebe kad druga ne pokazuje ni volju ni želju za promjenom pa trpe svi. Ne vidim zašto bi djeca bila razlog da netko ostatak života bude nesretan ili još gore da ostane u braku a sreću povremeno traži sa strane.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

I ne znam kako vi, ali u mojoj okolini od prijateljica i bliskih poznanica puno je onih koje ostaju u braku/vezi/suzivotu iskljucivo zbog djece i/ili kredita. Da se njih pita, da su slobodne, ne bi bile u tim vezama.

---

Nda, ima tu istine...

S druge strane, koliko je ljudi koji ostaju na radnim mjestima i poslovima koji ih ne zadovoljavaju i kojima nisu zadovoljni, ali eto, osiguravaju plaćanje računa iz mjeseca u mjesec... Nije ovo puno drugačije. Treba u životu ponekad imati petlje napraviti rez, ali nismo svi spremni na to, čak i ako to znači polagano umiranje iznutra.

Rijetki su brakovi u kojima ljudi ostare zajedno, a da su zadovoljni i sretni, rijetki ali postoje!
Za to treba puno ljubavi, puno rada na sebi i na odnosu, puno drugih faktora izmedu ostalog

Angie i ja cesto o tome razmisljam...

Cini mi se da su vremena i drustvena klima takvi da ljudi nekako cesce idu za tim da oni budu namireni i zadovoljni u svakom trenutku
Je li to ispravno, svatko za sebe zna
Nekom je priotitet novi partner
Nekome stats quo
Nekome borba za opstanak veze, braka, kako god.
Ja znam da ne bih dignula ruke tek tako, da bih iscrpila sva moguca rjesenja, ali isto tako da se ne bih libila zavrsiti s odnosom koji me dugorocno unistava i za koji sam probala uciniti sve a bez pomaka
Gdje je granica, to svak za sebe treba znati
ljudi odu jer vise ne vide smisla
A sto je to za koga, vrlo je individualno.
U svakom slucaju ne mislim da je razvod nesto katastrofalno
Ali nije ni peace of cake
Zivot djece u losim brakovima nije dobar
Zivot djece rastavljenih roditelja moze biti i dobar i los, opet ovisi o puno toga
Mislim da je najvaznije da djeca imaju svoj mir, ljubav oba roditelja i osjecaj da su im i dalje vazni, onda to bude ok.
To je zivot, na koncu konca...

E da, ima jedna prica koju mi je ispricala kolegica - u jednom zabacenom, napustenom mjestascu zive baka i djed, preko 80 godina oboje
Djece nemaju, kuca trosna, oboje bolesni i nemocni, bez susjeda i ikoga tko bi se mogao pobrinuti za njih
Djed je donekle pokretan, ali tesko,
ona ne moze uopce hodati
Leze danima u bracnom krevetu, u hladnome, ne jedu, nuzdu vrse pod sobom
Jeza
Sluzbe dolaze 2 x tjedno, nose im jesti, operu ih, i to traje neko vrijeme, nagovaraju djeda da ode u dom, nju ce u neki smjestaj sto se dogovorio..
Nece da cuju, jer bi se morali razdvojiti.
I kaze ta kolegica da joj je najteze od svega bilo sto su cijelo to vrijeme lezeci na postelji drzali jedno drugo za ruku.
I na kraju ih uspiju oboje smjestiti u isti smjestaj, kaze da njihovoj sreci nije bilo kraja...
U dobru i u zlu
Suze mi potekle...

Ajme Flopi, koja priča! :zaljubljen:

I mene je baš dirnula priča od Flopice :heart:
A dirnuo me.i komentar od Peterlin i “umiranje iznutra“ :-(

Prije par mjeseci sam se javila na ovu temu, pa da napišem i razvoj situacije - MM se odselio prije cca 4 mjeseca, i mogu reći, koliko god mi to teško pada (nakon skoro 11 godina braka i velikih nada i osjećaja kakve se najčešće javljaju pri ulasku u brak - a meni svakako jesu) da je to ipak bio pravi odabir za svo nas troje, nas i malu. Išli smo bili kod bračnog savjetnika, tj savjetnice. Nakon prvog sastanka ona je zamolila da on dolazi individualno jer se treba raditi na njegovoj empatiji odnosno nedostatku iste - on je odbio (pretresli smo sve, od odgoja, naših poroda, jesmo li dojeni ili ne, prvih prijateljstava, obrazovanja, iskustava, sadašnjeg stanja, financija, ma sve) i dosta se vraćala na nereagiranje njegovih roditelja na njega u djetinjstvu, i na njegovo nereagiranje kroz naših 6 gubitaka. Otišli smo zajednički još nekoliko puta, na koncu je i ona sama rekla da nisu nažalost svi brakovi trajni i da treba gledati što je zdravo za dijete, i za nas kao pojedince.
Ono što je mani najvažnije, kćer je dobro. Zbog prirode njegovog posla i hobija on je i inače bio jako često odsutan te se po tom pitanju nije puno promijenilo, kako po ljeti, tako ni sada kad je krenula nastava. Čuju se svaki dan, vide se, idu u šetnje, budu kod njega, nekad ona samo ode tamo i provede popodne čitajući, kuhaju, gledaju filmove, druže se s njegovim frendovima s klincima i bratićima i sestričnama s te strane, i vidim da joj je on posvećeniji sada kada su 1 na 1. Ona mi je sama rekla da joj je sad lakše doma, jer se više ne mora osjećati nelagodno blizu nas. Sve je kužila, iako nisu bile svađe velike među nama. Imale smo lijepo ljeto, sad joj je ok krenula škola i glazbena sa svim svojim obvezama i ok hvatamo ritam.
Netko je bio napisao, čini mi se lili da se bolje posvađati pa se nešto riješi - slažem se milijardu posto. Bolje van nego unutra. Nisam sretna što se rastavljam, nisam to planirala (ako me kužite), ali čovjek snuje a bog određuje kako to narod kaže i generalno sam sretna, puno sretnija u svom životu sada. Za dalje ćemo vidjeti, nadam se najboljem, imam divne starce, sestru i prijatelje i to puno pomaže. Samo ću još napomenuti da mi je bilo puno izazovnije nositi se sa spontanima nego s gubitkom supruga - da li zbog toga što su osjećaji već izbljedjeli, možda.

MalaRiba ,sretno dalje .:heart:
Pokusala si, nije islo, zivot ide dalje. Zasluzila si da zivis puni zivot.

Sretnooo MalaRiba, želim ti svu sreću svijeta, tebi i malenoj :heart:

Drago mi je da ste dobro. Sretno dalje i od mene! :heart:

Plivaj hrabro, MalaRibo !

MalaRiba, sretno i svako dobro...

Hvala svima :)

MalaRiba :heart:.

Nitko od nas nije to planirao. :-)

Probudili se, pitam ih što će piti, kažu kakao. Svi se troje javili. Napravim kakao, dođe najmanja, krene grčevit plač. Ne želi kakao. Plače i baca se sljedećih deset minuta. Stane sa suzama i kaže mi da je plakala jer sam odvela tatu u kaznu (zatvor). Vjrv joj se to ponovo javilo u snu. Prošlu subotu su bili kod babe i ona im je objasnila da sam se ja loše ponašala jer sinove i tate ne smijemo prijaviti policiji. Iako sam ih htjela poštedjeti svega, njihov otac i baba nisu prezali ni sekunde da djeci napune glave pričama protiv mene. Ta baba me doslovno napala, povukla za uzicu kapuljače i držala dvije minute "da mi objasni". Klinac se nakon posjete babi izderavao po cesti da nisam to smjela napraviti. Njihov otac mi je već u porukama nagovijestio da će djeci objasniti tko sam ja.

Ne znam kako ću se nositi sa sebičnom strujom kojoj djeca uopće nisu na prvom mjestu već njihov vlastiti ego. Nezreli, necivilizirani, neuračunljivi. Koliko mogu objasniti djeci te dobi zašto im je otac u kazni. Zašto nije s njima. Zašto će ga rjeđe viđati.

Imam osjećaj kao da se borim s hijenama, gdje iz njegovih lažljivih usta izlazi da je jedini roditelj toj djeci, kao da mene nije bilo, dok ja izlazim u susret, očekujem da će se stvari smiriti i da ćemo moći funkcionirati bar kao roditelji kad već nismo kao par. Umjesto da grabimo naprijed, imat ćemo ovakve navale bijesa i emocija, svaki put kad se budu vraćali od tate.

Nadi hitno psiholosku pomoc za djecu.
Meni je u Nizozemskoj skolska psihologinja/savjetnica dolazila kuci, pricala sa starijom, kartala, crtala, razgovarala...
Znam da u HR ne ide sve tako lako, ali potrebna ti je (i njima) podrska izvana. Podrska uopce ne mora zauzimati strane, vazno je da postoji.

Citiraj:

---

lunja prvotno napisa

Nadi hitno psiholosku pomoc za djecu.
Meni je u Nizozemskoj skolska psihologinja/savjetnica dolazila kuci, pricala sa starijom, kartala, crtala, razgovarala...
Znam da u HR ne ide sve tako lako, ali potrebna ti je (i njima) podrska izvana. Podrska uopce ne mora zauzimati strane, vazno je da postoji.

---

Ja bih ovo potpisala...

zutaminuta, nemam konkretnih iskustava, ali nadam se da će se javiti netko tko ima više informacija.

Od ustanova mi pada na pamet Poliklinika za zaštitu djece i mladih. Kod njih možeš doći s uputnicom liječnika obiteljske medicine https://www.poliklinika-djeca.hr/kontakt/ . Našla sam ovu temu na njihovoj web stranici: https://www.poliklinika-djeca.hr/cat...vod-roditelja/

Ima još: https://www.poliklinika-djeca.hr/akt...rastave-braka/

Mogu samo pohvaliti gore navedenu polikliniku. Mi smo bili kod njih nedavno iz drugih razloga, ali cijeli tim, svi s kojima smo se susreli su za svakupohvalu!
Susretljivi, ljubazni, detaljni, komunikativni, malac oduševljen... I ono najvažnije, problem s kojim smo došli je gotovo iščezao, svega dva mjeseca nakon prvog dolaska i obrade!

Nije nevažno spomenuti da smo termin dobili vrlo brzo nakon slanja uputnice, nismo cekali niti dva tjedna.