Joj, i moji obozavaju perilicu....
Nema druge nego prazniti kad spavaju...
(a kad je napuniti? Hm, hm)...
Printable View
Joj, i moji obozavaju perilicu....
Nema druge nego prazniti kad spavaju...
(a kad je napuniti? Hm, hm)...
Makice - :lol: za perilicu
Kod mene su u vrtiću dok ja čeprkam po kuhinji. Još živim u divoti neznanja mogućih nepodopština.
Migulice- daj mi pls objasni kako si ih uspjela odvest sama na more, s godinu i pol. O tome ja maštam (da ih vodim ovo ljeto sama na more) ali obzirom na dogodovštine iz parka, sve mi nade polako padaju u vodu...
Sumskovoce zajedno smo došli u petak, otvorili stančić, počistili ga, napravili veliku špezu tako da sam morala samo kruh i mlijeko kupiti. MM je otišao raditi i opet došao u petak.....
More s blizancima od cca godinu i pol je fakat teško.
Na more smo išli samo ujutro jer je popdne bila tolika guzva da se nisam mogla koncentrirati na to što rade moji u hrpetini ljudi koji su bili tamo.
Mi smo nabavili one velike pojaseve za male, tako da su relativno stabilni u moru (samo su im onda nogice u moru, ali sto je tu je).
Problem je staviti ih u to cudo...naime kad si van mora oni ne znaju s tim hodati, a u moru naravno taj pojas od valova bjezi, što i nije problem kad imaš jedno dijete, ali dvoje je otprilike situacija drž ne daj...
Isti problem je i izvaditi ih iz pojasa jer se naravno zalijepi, zapne ili neznamvećšto.
Naravno jednom kad si ih izvadila iz toga i imaš svakog pod rukom, stojiš u moru do koljena i bandu nosiš van. Pojasevi su u moooruuu:lol:.
Nama ih je K vadila van....
Ako su bez pojasa, tj ti ih samo drzis za ruku cim uđu u malo dublje (njihovo dublje) odmah gube ravnotežu, ne znaju stajati uspravno i kao bove počinju se kriviti na stranu. Onda im se glave namoče (jer su totalno otplutali i obično more završi u očima, nosu ili ustima. Pa krene panika. Dakle za ruke ih i ne možes držati.
Ja sam ih znala oboje dignuti kao da ih nosim pa se malo vrtiti po moru. Ali obzirom da ih dvoje drzis to i nije neka sreća i velika zabava jer ih moraš držati uz svoje tijelo (dvoje ih je jelte?!!!!) Ne mozeš ih bacakati po moru jer imaš samo dvije ruke....
Mi im nismo kupili nikakve šlapice za plažu u nadi da će ih borova šuma i kamenčići spriječiti da bježe, ali brus! V. je, čim si mu otkopčao kolica ko šprih jurnuo u bilo kojem smjeru.....bez obzira na borovinu, kamenčiće ili što već.
U svakom slučaju.....(za upucat se isukustvo)
Fora im je bila sjediti na obali i prčkati nesto s kanticom i lopaticom....ali opet kratke periode vremena....
joooj,migulica, ja tako imam zelju bar dva dana otici na more. valjda cu izdrzati toliko, he,he.
samo da ih malo osolim!!!!
pa, kako mi da dragi Bog.
Evo jedno moje iskustvo s mora, da dočaram kako nisu uvijek klinci problem, ima i drugih da vam otežaju stvar.
Naime, krenuli mi na plažu. Dok sam ih sve nahranila, polovila po dvorištu, temeljito namazala protiv sunca (kao da mažem vreću jegulja), obukla, pronašla sve svari potrebne za plažu porazbacane uokolo od prethodnog dana.... itd, bila sam spremna za leći, a ne ići na plažu. Uglavom, MM je zapeo nešto raspravljati s lokalnih stanovništvom i pošalje me da krenem sama.
Znači, hodam ja i guram kolica s najmlađim, na meni sve natovareno kao na magarca, a 2,5 gošinji blizanci hodaju uz mene držeći se svaki s jedne strane meni za suknju. Osjećam se kao kombajn koji se gura kroz usku, vijugavu ulicu prema moru i molim se da mi ništa ne otpadne ili ne pobjegne.
I onda se pojavi ON: fini gospodin u autu, nama iza leđa, koji je uspio otvoriti prozor i opsovati mi sve po spisku, uključujući i mater, jer ga usporavamo i on ne može proći! Joj, da mi se muž tu stvorio pa da mu iščupa grkljan...
Pa ako djeca vole perilicu, zasto im ne dopustite da ju pomognu isprazniti?
Imam jedno dijete i od kad je propuzala nam pomaže prazniti perilicu. Prvo je vadila samo beštek, sad vadi sve. Nikad se nije ništa razbilo, nije se porezala...
Vjeruj, ogromna je razlika. Sok sam imala jedno pomagao mi je u svemu, od praznjenja perilice do pranja sudja. Al blizanci vrlo brzo od svega naprave igru. Ja im dam da mi pomognu slagat ves na strik i pola sec. Dok ne gledam eto ti vesa po cvijecu, gadjaju se carapama itd..
Sss ajme glavu bi mu odvrnula!
S prvom sam sve mogla. Banditici su jako kompetetivni i ne podnose konkurenciju. Pa se potuku i posvadjaju u trenu.
Blizanci su u potpunosti neusporedivi s jednim djetetom.
To je moje iskustvo....
dopustim im da vade posuđe, mada brzo hvatam sve sto dohvate,he,he.8-)
isto je sa susilicom za ves, presmijesni su kada mi donose ves jednu po jednu stvar.a onda uzmu masu stvari i valjaju se po tome. pogotovo ako je ves jos topao!!! ili ako sam oprala njihove omiljene dekice. to mi je skroz mrak!!!:zaljubljen:
Ma nema ni teoretske šanse da ih pustim čeprkat po čistom rublju ili suđu. Em što sam jedva našla vremena da sve to posložim u perilicu (pa rublje još i u sušilicu) i što imam max 10 min da sve povadim, posložim i potrpam u ormar - još da se kockam da mi dragocijeno čisto rublje završi na podu (pa nakon toga natrag u perilicu) - no way. Malo jesam autodestruktivna, ali baš toliko nisam :mrgreen:
Max zajedničkog obavljanja poslova je kad su oni u spavaćoj, pa ja pobacam čisto rublje na krevet i slažem ga, dok se oni zabavljaju s košarom za rublje. To traje cca 5 min - pa moram brzo slagat odjeću da ne bi njihov fokus skrenuo s košare na hrpicu posloženog rublja - koja bi uskoro bila razbacana svugdje.
Kod nas je takva situacija da se odvajaju dok rade štetu, znaju oni da ne mogu imati fokus na dvije strane, pa se strateški odvoje - jednog gledam, a drugi radi nepodopštine :lol:
Kakvi su vaši twinsi po pitanju karaktera?
Moji su totalno drugačiji - jedan je totalno milo dijete, mazan i emotivan, plašljiv i sramežljiv; ali izuzetno motorički spretan, okretan i brz. Jede samo na žlicu, miksanu ili gnječenu hranu. Ništa kruto ne jede, nit gricka. On je velika beba.
Drugi je mali hahar, vrišti i cikće, izbori se za svaku svoju željicu, ne plaši se i ne srami se, malo je bucmastiji pa je i tromiji. Izninmo je inteligentan i zna puno više "fora" nego braco (recimo ku-ku-tre, plješće rukama, znakuje šakom kao "daj mi", umeće predmete u rupice s oblikom) i jede sam bez problema.
Nije mi jasno kako su toooliko drugačiji. Da li je to i kod vas slučaj?
Sumsko uskoro ce u niskom startu cekati ves i sudje... Kad skuze da je to ne-ne....
Ja sam im dala da slazu kad jos nisu mogli samostalno hodati...
Zato danas ves ne sljive pol posto...
Moji su cura i decko i u potpunosti su razliciti....
i moji nebo i zemlja
jedan lud ko šiba, nema di ga nema oduvijek, zvrk, glavni, hahar, ispao vragu iz torbe - kako god hoćete
drugi mazica, grlio bi se stalno, ljubio, sramežljiviji...otkad smo u vrtiću ipak je i on shvatio da mora bit malo " žešći " inače mu se ne piše dobro, pa se malo silom prilika pohahario
I moje su cure totalna suprotnost. Različiti karakteri, sklonosti, interesi.
To mi je super jer promatram jednu i oduševljava me kako ona doživljava svijet oko sebe,
a onda gledam drugu kako to čini na sasvim svoj i drugačiji način.
To mi je koma kad moram sama zabaviti i biti s njih dvije, jedna bi gledala psa,
a druga se boji prići mu na tri metra, jedna bi se vozala u kolicima, druga bi đipala okolo :-)
jedna navečer umorna i spavala bi pa se ujutro budi ranije od seke,
a druga voli navečer duže biti budna, a ujutro se izležavati.
I fizički su skroz različite.
Ali sve su to čari i izazovi roditeljstva koje smo tako dugo čekali:zaljubljen:
da i moji su potpuno razliciti, lucija je starija 2 minute, a tako se i ponasa. malo je ozbiljnija ali i proracunatija, mada kada se zeza, nema kraja tome. puno vise prica od marka, njega odavno zove "ko", i cinka ga za sve, dodje do mene i objasnjava da joj je pricepio prstic ili izuo papucicu, zna reci dosta toga da je razumijem.
marko je maza, bio je puno vise vezan za mene. on je onako, seljacki otvorena srca, ne znam kako da to drugacije kazem. navali na nju, zeli je maziti i ljubiti, a ona nije uvijek raspolozena za to. a on je stalno. posto je jaci od nje, obicno je zgnjeci i onda se posoraju i evo moje lucije dolazi do mene i melje "kooooooo, koooooooo,mama".
kao da mi je ona psihicki zrelija beba, a on fizicki.
super mi je zabavno citati vas. a s druge strane se zamislim hocu li ja to moci???
Polako. Ne bjeze odmah svaki na svoju stranu....
Prvo ces odraditi pocetna veselja (dojenje,nespavanje i ostalo).
Do vremena kad krenu bjezati biti ces pravi profesionalac!
Jeste li vi svoje simulrano nosili ksd su bili manji.
Ja sam di nedavno ibavezno zajedno nosila. Po stepenicama narocito....
I nogom otvarala vrata, glavom palila svjetlo.
Kako ih same vadite iz auta. Meni je to uvijek frka...
Često ih simultano nosim - MM i ja previše nosimo djecu za njihovu dob. A teški su kao olovo :lol:
Kad se rasplaču istovremeno, kad tek dođem doma (da ne favoriziram nikoga), kad su ljubomorni...ima trenutaka kad ih moram oboje uzeti. Ponesem, pa sjednem, pa idemo dalje.
U autu ih nikad ne vozim sama, jedan je meni u rukama, drugi MM-u. Sama ne mogu.
Nadam se da ih u sjedalicama vozis Sumsko!
Najgore je ako sam sama u autu s njima i oni zaspu.
Kojeg odnijeti na drugi kat, a koga ostaviti u autu????!!!!
Nedavno su bilo tjedan dana nekih dogadjanja u obliznoj crkvi. Tjedan dana je nasa mala ulica bila okupirana. Ja sam sama dosla s kincima koji su zaspali.
Em nije bilo mjesta za parkirati em sam bila na sto muka kako ih transportirati doma.
V.je pogodniji da ga se odnese jer hoce nastaviti spavati u kreveticu. Ali M. Je ko zec, s jednim okom otvorenim spava.
I tako razmisljam da nju ostavim u autu, ali motor mora raditi. (A STO AKO MI NETKO HAPI MOJU MALU DJEVOJCICU?)
Uglavnom, dobro sam se preznojila od straha... I taman kad sam se odvazila i izasla iz auta naisao je susjed pa sam ga zamolila da pripazi na nju dok ne jurnem s njim gore....
Takve situacije ne volim....smrznem se.
Ajme, tek sad vidim kako sam se glupo izrazila. :nope:
Na rukama su dok ih ne posjednemo u Tobice. Kako bi inače MM vozio i imao dijete u rukama :raspa:
Migulice - meni bi bilo baš kao što opisuješ - rikla bih od straha ostaviti jednog u autu dok nosim drugog u stan. Zato ne idem s njima sama s autom nigdje.
A susjedi - oslobodi me bože da mi ih pričuvaju, samo bi ih nagnjavili diranjem i gugutanjem. Ima možda dvije susjede u koje bih se pouzdala.
Da se pohvalim - moj dobrica je naučio pljeskati uz pjesmicu Taši taši, oboje daju 5, rade ciao ciao, znaju pokazati dijelove lica (oko, nos, usta) i jako sam ponosna na njih.
Sad su prave male spužvice - sve upijaju i uče brzinom svjetlosti.
ma ti si malo čudno opisala, ja krivo pročitala i eto kratkog spoja.
bravo za spužvice :)
Pozdrav!
Da se i ja pridružim mukama po tvinsima.
I kod nas su sve prostorije pod ključem. Što je dobro radi njih, ali je mrak kad mi se pripiša,a treba mi sto godina da u mraku nađem ključ od kupaone.
Moji su dosta slični. Jedan je ipak malo veći mangup. Ali drugi ga slijedi u stopu, tako da mi dođe svejedno tko kolo vodi, kad oboje na kraju plešu. Sad imaju dvije godine i neeeeeemogući su. U park ne bih ni mrtva pokušala sama s njima. U dućan još manje.
I ja se sjećam kako mi je kćer pomagala sušiti robu, prazniti suđericu... Ovi uzmu štipaljku i šta naprave. Razvale ju. Toliko od njihove pomoći.
Strašno mi teško pada to što sam s njima doma, a zapravo ne mogu nikamo s njima osim povremeno kod none.
joj, da, sumskice, super mi je kada pricaju, moja lucija je preslatka kada vikne "dooooova" kada joj pustim crtic dora istrazuje!!!
tako mali slatki glasici!!!
Iskusne majke pomagajte. Moje duplice su prosle godinu dana i polako ali sigurno me izluduju sa uspavljivanjem, osobito navecer. Dok su bile manje zaspale bi same u kreveticu nakon sto popiju mlijeko. Kad su se pocele ustajati nekoliko puta bi ih vratila da legnu i na kraju bi zaspale. To je trajalo oko 15min. Sada smo dosli do toga da nece lezati u kreveticima vec placu ili se glupiraju. i tako ih onda nanasamo dok ne zaspu, a to zna biti i do pol a sata. Idu i kasnije spavati no ni to ne pomaze. Ako legnemo kraj njih onda one plaze po nama i tako opet na kraju sve zavrsi nosanjem.
Kako vi uspavljujete svoje blizance?
morskavilo - kod mene je bila drama za uspavljivanje. Sad je milina stanje.
Uvijek ih uspavljujem jednog po jednog, jer zajedno rade show kakav opisuješ (smijulje se, pričaju beba jezik, gmižu van iz kreveta itd).
I tako navečer, nakon kupanja i večere, uzmem Palčića u mračnu sobu (jedino svjetlo nam je LED display na klimi), legnem ga pored sebe na krevet, dam mu jednu dudu u usta i jednu u ruku (nek se nađe), ponekad popije malo vode, pa se komeša, smijulji se sebi u brk, malo priča i samo se odjednom umiri i skužim da je zaspao. U međuvremenu Dobrica i tata u dvenom čitaju slikovnicu ili se maze.
Nakon što je Palčić zaspao, uzmem Dobricu u sobu, on je nemir nemirni, pa se opet grlimo na krevetu, mazimo, on priča i smijulji se (oba dečka se šašavo smijulje prije zaspivanja) i odjednom mir. Zaspe.
Palčića ostavim na velikom krevetu, a Dobricu prebacim u njegov kindač. I spavaju po 10-11 sati u komadu. U to vrijeme ne samo da uspijem uredit kuhinju i potrpat veš u sušilicu, već se dobro naspavam.
Jedino što je babyphone upaljen, pa reagiram na svako komešanje ili kmeketanje odmah, skačem kao jasterb - jer je velika šansa da jedan ode drugome u kindač pa se probude.
Inače, naše ljetne avanture su sjajne. Svaki dan odemo na plažu, makar rijetko se kupamo, većinom šetamo ili se igramo u parku. Dječica se postala relativno poslušna, ne bježe od mene (i ako koji kidne, moja je kondicija već dosta dobra, pa uspijem dotrčati do bjegunca u rekordnom roku). Jedino me smeta što ližu igračke po parku, ospice dobijem od toga. Naravno da ne slušaju moju zabranu lickanja svega i svačega.
Ima nade za moje hendlanje twinsa sama, skužila sam da je bitan trening i upornost - svakim danom je sve bolje.
A i Migulica uleti s kojim savijetom, pa gledam kako ona hendla svoje twinse i učim, upijam. Što su veći, to je lakše.
Hvala sumskovoce na tvom iskustvu. :-) Izgleda da najviše pomaže taj vremenski odmak, što su oni stariji to je lakše, a mi iskusnije pa se to onda sve polako sredi.
Ma da, vrijeme je najbolji lijek.
Nakon koliko vremena ležanja u krevetu s curama odustaneš i počneš nosati? Kod mene je min 30 minuta vremena potrebno da zaspu. Koliko sam puta zaspala i prije njih :lol:
Možda da ih na početku malo nosaš, da se opuste i ufuraju u spavalačko vrijeme, pa spustiš na krevet i ležiš s njima?
Pri pokušajima uspavljivanja na krevetu ležali smo oko 40 min i ništa, još ih i prođe san pa tek počnu divljati. Čim se vratimo s mora uvodim svakovečernje pokušaje pa valjda će jednom popustiti i s vremenom naučiti.
Ako ih malo nosim i onda spustim to tek ne valja, onda baš traže da ih nosiš. :-( Ma volim ja njih nositi i gledati kako zaspivaju,i ljubiti i grliti svo to vrjeme ali sve su veće i teže. I treba mi malo vremena navečer da se odmorim od napornog dana. Ali što je tu je. Sve to prolazi.
Sumsko, a kako je sa dnevnim spavanjem? Mi se i tu nosimo, 5 do 10 min.
kod nas je dnevno uspavljivanje još uvijek u kolicima (mi smo ih sa 6 mjeseci naučili uspavljivanju u kolicima - imamo jedna kolica u spavaćoj koja služe samo za to). Zaspu u manje od 5 minuta.
Priču s kolicima smo započeli baš zbog uspavljivanja na rukama - MM i ja nismo mogli više nunat 4x na dan, svako dijete 4x na dan. Kolica su nam kičmu spasila.
Kužim te kad pišeš da je još gore ako uspavljivanje započneš nosanjem, loš prijedlog je to bio - sorry :)
I 40 minuta bi i meni bio plafon ležanja pored bebe i čekanja da zaspe.
I meni je sjajno gledati ih kako zaspivaju, posebno ako smo svi u vodoravnom položaju u krevetu. Kako bi bilo da se moramo nosat...manje ugodno, sigurna sam.
Kod nas je zaspivanje u ležećem položaju na krevetu došlo spontano, mislila sam da ću ih gurati u kolicima do vrtića. A ipak dogodilo se.
Znam puno mama koje djecu samo stave u kindač, upale projektor ili mobil, neke čak ni to, izađu iz sobe i klinci zaspu. Do tog stupnja razvoja još nisam došla. Nadam se da hoću.
Ali, ni meni nije tlaka biti s njima dok ne zaspu. Jedino mi je tlaka ako i ja zaspem neotuširana, s kuhinjom u kaosu. Pa u neko gluho doba noći se budim, pa odem otuširati i pospremiti (ako MM već nije to odradio)
Ali šta sad, ako usporedim kako je bilo prije godinu dana, sad je ful lako.
Kod mene je sve lakše što su djeca veća.
blago vama na mirnom lezanju, nema kod naseg harambase lezanja bez vikanja, samo je mirna dok se nosi, i u trbuhu je bila zivahna, a seka je bebo za pozelit, tako da nosamo svi doma do daljnjeg
Mi se vrATIli s godisnjeg, koji je ove godine cak i nalikovao na godisnji. Moram priznati da su bliznci s 2,5 g ipak puno suvisliji nego godinu dana ranije. Cini se da su malo skoncentriraniji :-)
Nadam se da prostora za napredak imaaaa...Jedino pakiranje za troje klinaca je VELIKIII TULUM!
Sumsko, pozdrav ovako, vidimo se....
Migulice moja :heart: tražim te danima na našem mjestu...
Super su MiV, pusa od nas troje :* mi upravo krećemo u tulum do mraka.
Sumsko, baš mi je drago da smo uspjele popričati, slijedeće godine u Teklila baru????:lol:(moš mislit)
Majčice blizanaca - čime zabavljate svoje dvogodišnjake u kišne dane po kući?
Imate li brdo igračaka? Neke guralice, bicikliće?
Mi smo tek nabavili šatro s onim lopticama, stvarno su oduševljeni, ali to traje neko vrijeme i onda opet dosada i devastacija stana (otvaranje ladica i uskakanje u njih, penjanje po regalu, lizanje ogledala, ležanje na podu dok prstom šara po fugama od pločica i slična veselja).
Dajte kakve prijedloge indoor aktivnosti za dvoje
Ja mogu reći za jedno, ali vjerojatno pali i za dvoje:
puzzle primjerene njima
tijesto i kalupići
lego kocke
vodene boje ako imate živaca, moja K. ima 21 mjesec i obožava "crtati" vodenim bojama
AndrejaMa cestitam na dva srca.
prijateljica ima blizanjkinje i mogu reci da to crpi ne samo zadnje atome, vec valjda uzima i na kredit.
Nemam blizance, ali imam dvojicu s malom dobnom razlikom, pa to skoro dođe na isto - dva puzavca sam imala gotovo istovremeno.
Zakon su mi bile obične kartonske kutije. Slučajno smo to otkrili (kad smo nabavili mikrovalnu, mm je ostavio kutiju u predsoblju na podu, a moj stariji u dobi od 2 godine odmah je zavirio i prisvojio).
Godinama su kutije (što veće to bolje) bile su zimi u sobi, ljeti na balkonu. Velike - od frižidera i klasičnog tv-a bile su najbolje. Na nekima smo izrezali prozore i vrata, nekima smo izbili dno pa su služile kao tuneli... U nedostatku kutije znala sam prebaciti deku na niski sobni stolić, pa im je to bio šator. Klinci se vole zavlačiti, a ja nisam dala da mi ulaze u ormare, pa je ovo bilo spas.
I manje kutije (od cipela, riže i koječega) bile su u upotrebi, trpali su ih jedne u druge, unutra nastanjivali igračke, istraživali do beskraja.
Ostalo (ali puno tih aktivnosti generira nered i smeće):
- kvačice - sortiranje po boji i vrsti, slaganje "dinosaura" - genijalno
- klupka vune (otpadne)
- plastično posuđe - zdjele i žlice = raj! Samo nek je pravo, jer igračke ne vrijede ništa :mrgreen:
- jesenski plodovi (kesteni, žirovi, suho lišće) - za veće, može se raditi igračke i razno s čačkalicama
- plastelin, sam ili u kombinaciji sa slamkama, od treće godine na dalje
- lego kocke (ne igranje nego zabavnije aktivnosti - pranje u kadi ili lavoru, sušenje na cjedilu - ali to je primjerenije ljetu)
- plastične čaše - daš im cijeli rep pa nek smišljaju što će s njima...
Eto, možda se sjetim još nečega.
Odlične ideje - HVALA!
Kod nas dečki vole običnu kanticu iz seta kantica - lopatica (to je najčešće kapica)
Ogromnu kartonsku kutiju pelena na Winnija - ali smo ju makli jer se klinac zavuče u nju, pa na slijepo jurca po stanu.
Obožava kutije od kozmetike, prazne bočice šamponića, krade iz kuhinje sve čega se dočepa (ostavimo samo neke plastične zdjele ili kutije hrane - sve što je opasno smo sklonili)
Plastelin ne - jedu sve s poda (jučer sam skužila da je malac našao ostatak keksa od ispod regala i slasno ga smazao :gaah: )
Ma zanima me kad mogu očekivati da će im pozornost držati dulje od 5 minuta, kad će se zaigrati (a da nije neka zabranjena aktivnost)
Jer u zadnje vrijeme sve što je NE se radi, igračke ih vrlo malo zanimaju, jurcaju bezglavo, vuku naše patike za vezice.
Kakav je prolaz sa šatorima za djecu? Plastične kućice za djecu? Možda alatnica malena? Kuhinjica?