Printable View
Nego... kad to rade pješacima, probaj zamisliti sto rade drugim vozačima... oduzima ti prednost kad ideš ravno, a on lijevo... žmigavac - nula bodova, kružni tok žmigavac - nula bodova... tipkam po mobitelu - svaki treci... vozim jer moram, ne možemo drugačije složiti logistiku, al da mi je u voziti po gradu super, nije.
Kako je to riješeno u duplo većim gradovima?Uh. Ali negdje kad stanu jedni, krenu drugi. Na križanjima. Ne bih se nikako mogla pouzdati u tikove tijela jer uopće ne znam je li netko primijetio, gledao što pješak hoće.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Pa ne krećemo dok ne vidimo je l nas vozač primijetio ;). Kad vidno uspori, počne se zaustavljati ili nam mahne rukom, primijetio je ;). Ostali jure proći, ne misle na tebe.
Samo nemoj iskočiti pred auto koji prebrzo vozi... ostali će stati kad lagano kreneš.
U posljednje vrijeme krenem tek kad vidim da je stao, nekad si stanem nasred traka ako vidim da ne usporava onaj s desne strane. Desi se da ovi koji skreću krivo procijene moju brzinu i doista moram stati ako ne želim da me pregazi, jer si je on nagazio na gas. Ako je vikend predvečer bude i nabrijanih glazbom, ili čime već. Pitam se kako je dedicama kojima čitava vječnost treba da prođu zebru, a semafor prebaci na crveno nakon deset sekundi.
Isto im je kao i tebi kad ideš s djecom pješice. Neugodno.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Meni su najveće traume bile kad su djeca krenula u osnovnu školu. Nije daleko, ali trebalo je prelaziti cestu, a u to vrijeme ljudi idu na posao i voze se s glavom u danevelim kojoj rupi. Odahnula sam kad su dorasli da znaju sami paziti, ali štrecalo me dobrih nekoliko godina.
Ja prelazim cestu s 4 trake bez semafora, nekoliko puta dnevno. Ujutro vrlo često mi stane auto u bližoj traci (nakon nekog vremena), a onda ja iza njega provirujem da vidim mogu li i preko druge trake da riješim jedan smjer. Drugi smjer je lakše prijeći. A kad se vraćam s posla prelazim isto preko zebre koja je na sporom, ali nervoznom zavoju. Tu gledam na semafor 30tak m dalje i ako vidim da je autima zeleno, ne prelazim, pustim ih iz ovog razloga što Bubilo opisuje. Ako mene pusti, propustit će semafor i onda će čekati još barem 3-4 minute do idućeg. Ali me nerviraju kad im je crveno, a guraju se kao sumanuti da bi stali 15 metra dalje u koloni za semafor. Problem su ta natiskana zagrebačka naselja koja gravitiraju centru, gdje ima puno zebri pa ako ideš svaki dan, pun ti je kufer tog stajanja.
A u dvostruko većim gradovim je isto gužva, ali je javni prijevoz funkcionalan, za razliku od zagrebačkog gdje je zbilja kako te potrefi. MM ima cca 3 km do posla. Javnim prijevozom se ide toliko okolo da bi mu trebalo kad nema nikakve gužve oko 45 minuta koje bi uključivale 1,5 km pješačenja. Kad je gužva, vrijeme dobiva drugu dimenziju :)
Sjećam se kako sam ja naivno mislila da u Berlinu nema prometne gužve, jer sam svuda stizala brzo javnim prijevozom, a onda sam se jednom voziila s prijateljem po njegovu djecu i iznenađeno upitala zašto je danas takva gužva - čovjek me u čudu gledao jer je svaki dan gužva za automobile.
a ja napala muža da se to njemu samo čini da ljudi u zadnjih godinu-dvije više ginu na cestamaCitiraj:
Jelena prvotno napisa
U 37. godini, trudna treci put, upravo polazem vozački i stalno ponavljam da cu odustat
Nestao mi tekst! Uglavnom bila je prilika za polaganje i nakon zavrsenog fakulteta, polozenog strucnog, poroda dvoje dice i operacije, a valjda cu i ovo moc. Ne mogu se dovoljno skoncentrirati, imam osjecaj da je poligon za mene SF.
Smajlic, nemoj odustati!! Slicno ti je kao sto je meni bilo (trudna s 4. detetom, 36 god.) i razumem i potrebu ali i stres, ali ne daj se pokolebati!
Ja evo provozila skoro 15 godina od polozenog vozackog. Nakon 5 sati kondicijske voznje. Zivio automatik.
I ja isto nakon 15, koja renesansa! Ajd kad si solo još se da, ali kad se sjetim kako sam teglila malog, kolica, torbe pa u bas, pa pješke uzbrdo kilometrima...sada s dvoje djece život i tempo kakav imam bi mi bio nedostižan bez da vozim. Smajlich ne odustaj, spasit ćeš se! Ne odustaj pa makar milila stalno u drugoj i makar išla samo utabanim putevima.
Argente, a zamisli mene u Americi s troje i cetvrtim na putu :D Koliko god da i sad koristimo prevoz, hodamo, bajkamo (a to radimo i dalje vise nego prosecna porodica s dvoje, a ne s 4 dece), drugacije je kad NEMAS pristup automobilu i ne mozes da vozis!
Zvuči organizacijski pakleno polagati vozački s troje djece i trbuhom do zuba ali to je ništa prema robiji koja bi te čekala s njih 4 bez auta! Ma daaj, di ćeš ih pješke dostavit po školama, vrtićima, treninzima, prijateljima, doktorima, šoping, posao- kad da se digneš, u 4? I po kišnim jutrima se vucarat s njima balavima i nevoljnima po tramvajima, autobusima...I da imaš čeličnu volju i bicepse, jednostavno nema vremena i moraš rezat obaveze. Da ne spominjem koje je opterećenje na ovom drugom koji vozi, on mora obavljati masu stvari koje bi inače ti.
Prve 4 godine boravka ovde smo bas tako, peske, biciklom, po kisi, shopping srecom skoro sve moze online. MMa nisam mogla koristiti uopste preko nedelje, samo mozda jednom mesecno, jer njegov zivotni stil je posebna prica. Da sam dobila ceo novi svet s autom - jesam. Onda sam si malo pretovarila obaveza, ali to je druga prica, hahaha.
Mommy car je porodicni resurs, i kad nemas to, osakacen si.
Najradije bih odustala, ali necu. Najteze se borit s panikom :/
Ne posustaj! To je zbilja velika prednost. Mislim da sve znaš, da nema potrebe nabrajati što je sve za, a što protiv :heart:
Vozim zadnjih 10 godina, svaki dan po 120 km, ali ne bih smjela voziti automatik. Valjda jer sam naučila na kvacilo, pa me panika uhvati od pomisli da trebam vjerovati autu da uradi nešto što bih ja trebala.Citiraj:
bubekica prvotno napisa
Mada me svi ubjeduju da je automatik lakši za vozit.
Sjeti se da auto svašta napravi što bi ti "trebala" pa mu svejedno vjeruješ. Nisam ni ja nikad vozila automatik. Nije to moj đir, još. Ja volim pratiti broj okretaja :)Citiraj:
j-la prvotno napisa
I na automatiku mozes menjati brzine i time regulisati broj obrtaja :D Kad sam isla na casove odmah se poveo razgovor o stick shiftu jer sam iz evrope, pa sam se iznenadila instruktorkinim stavom: automobili s menjacem su jeftiniji. Nisam to znala ranije. Ona kaze da je 20 god vozila stick shift i davala instrukcije i na automobilima s menjacem, ali da nema nikakvih pogodnosti, samo je nesigurnije. Meni je trebalo da menjam brzine samo kad bismo se pretovarili za kampovanje ili na planini zbog snega i leda.
A vidiš, odlično. Onda će vjerojatnije ostati s mjenjačem samo zbog cijene :)
Nije laksi nego drugaciji. To je stvar navike. Ja nisam ljubitelj automatika, ali mislim da bih se uredno navikla da moram.Citiraj:
j-la prvotno napisa
Prvenstveno sam mislila na to kad smanjujem brzinu kretanja pa dio odradim na kvacilu, eh to ne znam kako bi odradio automatik.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Znam da bi odradio, ali kako nisam probala, imam mali strah.
Ali, kao što kaže Peterlin, kad bih morala, vozila bih ga.
Svi kazu da je laksi automatik, pola odrađuje sam ;) To me i tješi, jer ako se dogodi čudo i uspijem položiti, jedan takav bih trebala voziti.
Na pocetku je gadno. Ja imam problema sa prostornom percepcijom, lijevo desno, i koma mi je kad moram kordinirati ruke , noge i cestu.Citiraj:
Smajlich prvotno napisa
Ali to je stvar vjezbe. Jednostavni treba ponavljati istu radnju puno puta da se ulovi rutina. I to je to. Nema tu filozofije.
Kao početniku, najstrašnija misao mi je bila, šta ako u kriznoj situaciji ne naredim autu da uradi nešto. Npr, trebam se uključiti u raskrsnicu, i baš kad trebam dati puni gas da je prodjem, ne pustim kvacilo kako treba, ugasi mi se auto i neko naleti na mene.
Što kaže Sirius, vožnja je stvar vježbe, početne strahove sam prerasla.
Eto, s automatikom nema gasenja auta. Dodas gas, auto ubrzava, stisnea kocnicu, auto usporava.
Na pocetku vozacke karijere sam vjezbala istu rutu ( npr. odlazak na posao) nedjeljom kad nema guzve.
I tako puni puta. Onda sam krenula voziti na posao. Svaki dan istu rutu.
U meduvremenu sam savladala tehnikalije i vozim vec 20 godina. Po gradu gdje god i kako treba. Izvan grada isto, ali moram imati isplaniranu rutu do najsitnijeg detalja jer se tesko snalazim na nepoznatim petljama i kompliciranim izlazima sa autoputa.
Hocu reci, nitko se nije ucen rodio. Nekima voznja ide glatko , nekima manje glatko. Ali zaista se moze nauciti. To je nova vjestina i treba vjezbe.
Ja se vozikam dok ne dodjem. Uopce me ne dira ako promasim.
ja sam odmah naucila da slusam google instrukcije, pa znam kad da se prestojim na vreme, i to me spasava ovde gde autoput cesto ima 5+ traka, rampe svaki cas, plus naravno radove na putu. pogodnost je sto ne moram da gledam u ekran uopste.
Meni se cini da je kod nas to jednostavno overkill. Ako se zeznes negdje nije da ce ti trebat sati da se iscupas...
Ja sam vozila dvije vrste automatska, američki gdje imaš samo naprijed, nazad, ler i parking, te geartronic gdje možeš sam mijenjati brzine. Mislim da je ovaj drugi ipak bolji, no naravno i skuplji :mrgreen:
Voziti automatik je lako da lakše ne može, samo treba se priviknuti da uvijek kočiš kocnicom, i da auto na uzbrdici ide gore iako ne dajes gas nego obavezno prebacivati u parking. I to je to.
Moj automatik ima neutral (ler), park, rikverc, drive (to je automatic zaista), i prvu, drugu i trecu brzinu.
marta verujem :) na balkanu nisam vozila.
meni je najveci challange velicina auta. vozim siennu s 8 sedista iz 2004 bez zadnje kamere i parking senzora. zivim u gusto naseljenom urbanom podrucju gde parkinga fali, iako je u pitanju amerika.
Ja sanjam o automatiku.Mislim da bih onda bez problema vozila.Meni je problem sve,i kvačilo,i ručna,i uzbrdica :lol:...Ništa meni ne ide,ne znam ni kako sam položila :)....Nisam sjela već mjesecima,a prije toga na možda pola sata...a prije toga isto mjesecima...Eto koliko vozim:).Najradije bih da nisam ni položila,ovako me muž stalno tlači i zvoca.A ja i nemam potrebu,sve mi je u blizini,a dalje rute i veće gradove svejedno vozi on.
Da se ispravim,i da imamo automatik,ja ne znam ni gdje bi ga vozila.
A ni moj nije puno manji, karavan od 4,70, s tim da naši sugrađani većinom parkiraju razmišljajući samo da li auto veličine 206-će može izaći, a ne dugacki :roll: Ali mi ne fali kamera, ni senzori, vozim i parkiram na retrovizore i ako je preglednost dobra (a je) nije problem, vise sam se mučila s jednim manjim autom ali je imao jako malo stražnje staklo a veliku guzicu, to je bilo umijeće parkirati. Iako, kod nas su najgori za parkiranje široki auti, jer su parkirna mjesta jako uska, vozila sam neko vrijeme američki suv (taj s automatikom), i lako za duljinu ali nać parkirno mjesto da možeš iz auta izaći (i još s trudničkim trbuhom, ili izvaditi dijete iz sjedalice) - znala sam po 10 mjesta propustiti dok nije bilo neko u koje stanem :lol:Citiraj:
kli_kli prvotno napisa
Silkice, razumijem te! Bojala sam se uvijek uzbrdica iako mi auto nikada nije krenuo u rikverc.
Nemamo automatik, ali imamo automatsku rucnu i to mi je spas (iako nisam vozila par mjeseci). Meni su veliki auti pregledniji i lakse ih parkiram. Malo me muci veliki nos ovog auta, ali ima kamere (za koje sam mislila da su bezveze) koje su spas. Kao da igras igricu. ;)
Mm i ja toliko obracamo paznju na detalje prilikom kupnje auta da nismo skuzili da nam se auto moze sam parkirati :) priznajem, to mi je najdrazi “gadget”. Stisnes gumb, dodas gas, a on vrti volan i parkira ga bocno...
žene, polažite te vozačke ispite, ohrabrite se i vozite i sretan vam dan žena! :heart:
moram potpisati :heart:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
AM svaka ti je na mjestu
Tako je , AM !
To je vjestina, to se uci. Ostavite strah po strani , vjezbajte i olaksajte si zivot.