Ali zato ima dobre šanse da joj sin bude strpan u košaru "zločesti živahni dečki" samo ako je normalno fizički aktivan kako već bivaju djeca u dobi od 7-8 godina :roll:
Printable View
e i to je tocno.
no poanta je bila ne toliko na musko zensko, to je onako uzgred...
na kraju osnovne i u pocetcima srednje skole sam preko ljeta radila u posti na telegramima (da, da postojalo je i to doba)... u mom malom mjestu u ondasnja vremena klimatiziranom prostoru :mrgreen: zgrade projektirane od jednog od nasih najboljih arhitekata...
elem nije bio rad sa strankama osim nesto telefona, ostalo je dolazilo u tuljcima iz prizemlja, imali smo guzve uko 1 i 15u mjesecu kada su turisti odlazili i dolazi...
uglavnom polovica mjeseca je bilo puno posla, druga polovica je bila puno opustenija.. tako da sam ja u tim cekanjima da dode novi tuljac citala i citala. vukla sam svog omiljenog dostojevskog, jesenjina, te razne druge knjiee..
vrlo drage gospode koje su tu bile stalno zaposlene su me stalno zabrinuto ispitivale, pa zasto ja ucim, jer ljeto je.. ja njima stalno pokusala objasnjavati da je ne ucim nego citam :mrgreen:, to je beletristika.. a one meni: ma to su knjizurine dijete...:lol:ali ja volim citati, kazem ja...
ma to je nemoguce kazu one.. pa tko voli knjizurine...
i tako jedno tjedan, dva, dok nisam odustala od ideje da im to objasnim, nego sam se pomirila sa slikom pacenice i mucenice koja i preko ljeta vuce neke knjige, a nije vrijeme skole.
eh, to odradis od prilike do prilike...
na srecu toga je bilo samo sporadicno... a i dijete je brzo ukopcalo da je neke stvari jednostavnije/brze napraviti tako kao se trazi, a dalje misliti svoje...
ali ja sam principjelno alergicna na ukalupljivanje razmisljanja, te su mi se na takve stvari dizale kose na glavi.
to u hrvatskom ili slicnom jos nekako progutas, mada sa djetetom porazgovaras o smislu i besmislu.
no kada krenu s tim u matematici, pa drve po tome da zadatak mozes rijesti samo ovako, a ne onako :-o (mada su oba puta i tocna i logicna) ili tjerati dijete koje vec racuna i rjesava zadatke preskacuci korake jer mu mozak tu radi na brzoj frekvenciji, da se vrati na brzinu puza, koja dijete potpuno zbuni i unezvjeri, tu bih vec diplomatski porazgovarala sa uciteljicom.
Joj, sjećam se i ja toga...Brojevna crta još je nekako išla, zahvaljujući Sunčici i Brojkićima tj.interaktivnom materijalu za matematiku koji smo imali za računalo. I Sebran je bio koristan. Aliiii problem je bio sat i kalendar. Rezali smo pizzu da objasnimo pojam polovine i četvrtine. Isto, lijevo i desno nije umio razlikovati kako treba do upisa u glazbenu, a onda desna je ruka za tipke, a lijeva za basove. A učiteljica je mislila da on nema nikakvih problema, jer smo i mi kao i čokolada i sirius, doma odradili ajveći dio posla.
Mene stvarnk nekad odusevljava logika moje naopake kceri iako u testu dobije 1.
Jucer test sa : č,ć, ij, je ...i skracenice.
To znam da nece ici. Iskreno i meni je to koma. Dok vjezbamo drzim pravopis i google u rukama. ( ocito je i kod mene neka disleksija u pitanju)
I vozimo se doma, dobila je 2.
I pita ona za sto je skracnica " SL" .
( mozes misliti da je ikad u zivotu osim u skoli na satu cula za to)
Kazem ja - sl je slican.
Veli ona veselo : " ma da, onda je krivo . Ja sam napisala -sladoled. " :mrgreen:
:lol:
Moj šizi na matematiku..ono 57+34= 57+30+4=87+4=91 i nikako joj to ne ide...ona izračuna svojim načinom i dođe do rezultata...e sad učiteljica u boravku je oduševljena i kaže mi: Ja vam ne znam kako ona dođe do svojih rezultata ali ne računa kako učimo al mene oduševljava kako ona svojim putem i sve joj je točno.
Razredna učiteljica joj zna iskomentirati: Očito ne razumiješ :mrgreen:.
Neki me dan nešto sjetilo kako je velika u 3.r. imala korelaciju matematike i prirode.
Pisali su diktate: učka bi diktirala različite godine (900., 1671., 2029...), a oni bi morali zapisivati kojem stoljeću i tisućljeću pripadaju, i to rimskim brojevima!
Pa onda obrnuto: napiši kojeg datuma počinje 11. stoljeće, kojeg datuma završava 19.st., Petar je rođen 11.2.2005. do kojeg datuma traje njegovo prvo desetljeće...itd.
Napominjem - sve u formi DIKTATA.
Pa ti ne radi doma s djecom :mrgreen:.
sirius, oprosti sto se smijem, ali meni je taj sladoled bas sladak! :lol:
no sad za ozbiljno, sirius, cokolada, peterlin, da li ste vi ikada razmisljale da osnujete nekakav edukativni obrt za probleme sa ucenjem?
vi ste bas expertice, a i svaka vam cast, bome ste se naradile sa djecom :heart: (da mi je tako pao grah, na srecu nije, i ja bih kao vi)
kada bi dijete imalo neke probleme u vezi skole i ucenja, prije bih isla do vas, negi sto bih trazila pomoc u sustavu.
Seni, ne, trebalo bi biti obrnuto, da na učiteljskim fakultetima bude 1 cijela godina individualnog rada s djecom s poteškoćama, da učitelji shvate kakvim se sve trikovima mogu služiti da im takva djeca shvate i nauče jer bi to bilo od koristi i svoj drugoj djeci.
Namjerno ne spominjem praksu s darovitom djecom jer, shvatila sam iz razgovora s ljudima koji s takvom djecom rade, s njima mogu raditi samo - daroviti učitelji. Obični im samo štetu naprave.
Eh, tako nam je pao grah... Nisam sigurna da bih mogla to stalno raditi, jer rad s djecom koja imaju teškoće nije lagan ni jednostavan. Naučile smo od muke, krpale doma rupe koje je ostavio sustav neprilagođen djeci s teškoćama, a često i djeci bez posebnih smetnji, ali malo sporijima...
Čokolada je dobro rekla, trebalo bi pojačati edukaciju učitelja u tom smjeru. Iz aviona se vidi da im to nedostaje, a nisu ni senzibilizirani za rad s djecom koja na bilo koji način odstupaju od prosjeka.
Moja su djeca dosad promijenila podosta nastavnika i od brojke od dvadesetak, tridesetak nastavnika, dvoje ih je bilo takvo da mi se cini da su prekruti. Sad, ili sam turbo sretna ili sam nezahtjevna.
I djeca mi nisu bas sva suradljiva i mila. A sto se tice ocjenjivanja u prvom razredu, u nasima je isto bilo svakakvih ocjena. I neka je tako... Jedino sto mi se cini pogresnim jest to da se roditeljima predskolaraca ne objasni da zele li imati odlikasa prvasa, nauce dijete citat toliko dobro da prati titlove na tv. Ja naucila s prvim djetetom, i evo cetvrti sin ce uskoro krenut u svijet slova, odmah nakon treceg rodendana.... Kroz igre rastavljanja na slogove, go vo ri ro bot, pa onda polako i u oblikovanje slova... I tako, polako ce do pete godine bit u stanju citati. Naravno, ako ne pokaze neke teskoce.
Došla sam vas obavijestiti da se brojevna crta više ne zove brojevna crta nego koordinatni sustav na pravcu. Molim lijepo.
Sve mi se cini da ne radite po matematickim pricama
U prvom se iz matematike uce ciste osnove, likovi i tijela, ravne i zakrivljene crte i plohe, zbrajanje i oduzimanje do 20, uspoređivanje (vece, manje, jednako), brojevna crta, osnovni nazivi i dva pravila (o zamjeni mjesta pribrojnika i o vezi zbrajanja i oduzimanja). Apsolutno nista pretjerano teškog niti neobičnog ili drugačijeg.
Ja na svojoj curi nisam primjetila da joj je bilo teško.Krenula je u školu i znala je čitati,ali ne,kao što neko reče,titlove na filmu.U prvom su odskočili oni najbolji,srednji i loši.Ali po meni,tako je oduvjek i bilo.Sve do kraja prvog su koristili prste,ali su ohrabrivani da se trude da to rade sve manje i manje.Ono-da se trude ne koristiti prste,ali nije problem.Koliko se sjećam,bilo je tekstualnih zadataka,ali jednostavnih.Ponekad se ubaci neki komplikovaniji.
Ove godine manja kreće u 1r.Manja još ne zna da čita.Zna rastavljati na slogove,zna slova i brojeve.Mooožda uspijemo savladati do škole.Na testovima bila odlična.Vidjećemo.
Zuska, kod nas nije tako.
Zadatke s rijecima cijeli prvi razred cita uciteljica. Tecno moraju citati krajem drugog (!) razreda. U prvom r. interpunkciju, veliko i malo slovo, tocke, usklicnike.... ispravlja ali to ne utjece na ocjenu (dok god to nisu obradili). S gradivom se ne zuri, ako vecina nije svladala ne ide se dalje.
Ima djece (jedno do dva u razredu) s kojima treba vise raditi. Ona je u skoli u 7.15 i radi s njima prije nastave (djeca bez "papira", tako je bilo i u prosloj generaciji.
Ocjene u prvom razredu su "stimulativne". Nije cilj ubiti djecu u pojam. Zadace nema previse, vikendom uopce nema. Svaki iduci razred kriteriji su malo strozi. U peti razred dodju "izdrilani" a da toga nisu ni svjesni.
Svako drugi, treci dan se zahvaljujem svemiru sto je i drugo dijete kod iste uciteljice, jer tek u petom (sad u sestom) razredu vidim kakav dobar posao je napravila.
Trecoj cu odgoditi skolu, pa ce i ona kod iste (Bog joj dao zdravlja) :heart:
Moj isto nije znao citat. Mozda slovo po slovo pa jos pola minute za shvatit koju je rijec procitao. Sad (u prvom razredu je) cita solidno, al ne toliko dobro da procita titlove, no, cita s razumijevanjem, zadatke s rijecima sam cita, razumije i rijesava, procitali su vec 6 lektira, i uopce, meni se sve to cini dosta dobro. Mislim da i vecina druge djece u razredu nije znala citat prije polaska u skolu.
Meni se cini da jednostavno ako imas solidnog citaca, nemas brige kakvu ces uciteljicu dobit. I naravno, puno je i u promatracu. Roditelj odlikasa drugacije dozivljava ucitelja od roditelja zaboravnog i zaigranog djeteta s trojkama. Ovo je istina ma sto mi mislili o tome.
I osobno mislim da su zadatci iz matematike premalo zahtjevni, ovi problemski. Da ne poticu i ne formiraju problemsko razmisljanje kako bi mogli, a da je danas korist od zbrajanja i oduzimanja bez problemskog razmisljanja nikakva...
I sto se tice interpunkcije, moj je prvas prosle godine dobio 4 iz diktata samo s jednom greskom jer recenicu Koji je danas dan? je napisao s usklicnikom. On je tako shvatio, kao, ajme dana... I mislim, jedna greska u tri recenice jest 4. Mislim da ta recenica jest bila dvosmislena, ali ako je procitana s upitnom intonacijom...
Moj ima skoro sve petice i iz hrvatskog, matematike i pid-a. Mislim da je jucer dobio prvu cetvorku iz matematike, jer nije znao rijesit zadatak s jednadzbom - otprilike je takav zadatak. Ovak ucitelj je dosta zahtjevan. Zato ima trojke i cetvorke iz likovnog :D al neka ima, grafonotorika mu zaista (jos) nije jaca strana. No, napredak je ogroman.
Meni se isto čini da udžbenici obiluju šablonskim zadatcima, a da je premalo onih za razbijanje glave. Samo, što se dogodi - naiđu li roditelji na problemski zadatak, eto njega na fejsu! Onda drvlje i kamenje po učitelju, roditelj napiše kako je dao zadatak susjedu i rođaku pa ga ni oni nisu znali riješiti, a baka umirovljena učiteljica konstatira da su te nove generacije učitelja za drek....i krene pljuc po svemu.
I ja dam par puta pitala kako i zašto se nešto radi, ali su mi argumentirano objasnili zašto je to baš tako, a i sama sam se kasnije uvjerila da su bili u pravu.
Inače, Zuski za utjehu najveće su razlike u 1.r., do 4. se razreda svi izniveliraju. Oni napredni ne krenu nikad učiti jer sve kuže i pamte bez truda, oni sporiji ako imaju poticaj (i nemaju neku izrazitu teškoću), zapnu i dostignu ove prve.
Meni su bas super ti nesablonski zadaci, neovisno o tome znalo ih, ili ne, moje dijete rijesit, i koju ocjenu zbog njih dobilo. Sve sto potice djecu na razmisljanje mi je super.
Da, te nestandardne zadatke smo mi smišljali doma. U ono vrijeme još je bilo i dječjih enigmatskih časopisa, ali ne znam kako je sada.
Da, ja sam probala par stvari, dobila je moja npr onu Cvrčak vježebnicu - to je bila samo hrpa šablonskih zadataka, rješavala ih je neko vrijeme dok ju je motivirao ponos kako zna rješavati sve te zadatke :lol:
Probali smo i učilicu i još neki CD sa mat zadacima, isto previše šablonski
Na kraju sam našla kolekciju zbirki problemskih zadataka po razredima, koji su bili zadovoljavajuće nešablonski, pa ih ponekad oboje malo gnjavimo doma da ih rješavaju, tek toliko da ne misle da je sva matematika ta školska :mrgreen: I da počnu razmišljati van šablone. Preporučam i stare klokan ispite, ima baš zgodnih zadataka...
Možda je učiteljica malo zahtjevna i stroga, ali ako ju djeca vole, čini mi se da ju oni ne doživljavaju isto kao roditelji i ne vide tu zahtjevnost kao nešto negativno ...
I naše su bile ili jesu zahtjevne, ali su zato djeca došla spremna u 5. razred...
Ne vidim zašto je djetetu ocjenjivanje tako nov pojam ... pa zna se da je škola = ocjene, ili se ne zna? zar dijete nije bilo u doticaju s nekim starijim djetetom, prijateljem, rođakom koje bi tu i tamo spomenuo ocjene ...
Zuska, napisala si puno toga, više manje se slične teme javljaju vezano uz prvašiće, i mislim da se većinom javljaju mame kojima je tek prvo dijete krenulo u 1. razred... (btw.s drugim će sve biti lakše ...)
Ili možda, jednostavno vi koji imate malo više izazova sa školovanjem, otvarate topice, pa se stvara dojam da je prvi razred "koma" ...
ja se više niti ne sjećam konkretnih problema i muka, tako da nemam neki savjet
eventualno za matematiku - zadaci s riječima se mogu crtati (neka dijete nacrta jabuke, olovke, kruške, već što se zbraja i oduzima; ili neka zamisli da su bojice jabuke i nek zbraja i oduzima; također još uvijek se mogu nabaviti štapići za računanje)
analizu i sintezu djeca mogu vježbati uz igru od najranije dobi (s mlađom djecom igrajte igru rastavljanja na slogove, kaladont, prvo i zadnje slovo riječi, "čitajte" natpise na dućanima, registarske oznake, dajte mu olovku u ruke i crtajte morske valove, uzmite bilježnice i knjige od starijeg djeteta i nek vam slaže priče po stripovima i sl.)
Moji sinovi su one Cvrčkalice rješavali ljeti, to je dobro da se ne zaboravi staro gradivo, ali nije neki izazov.
Na web stranici Antonije Horvatek ima i kućica za darovite, bar je bila prije par godina. Ček malo da vidim...da - ovdje: http://www.antonija-horvatek.from.hr/
U Riznici ima za svaki razred materijal za redovni rad i za darovite. Bujrum! :-)
Osim toga, ima kućica za učenje čitanja, jer je profesorica prepoznala nezadovoljavajuću vještinu čitanja kao velik problem pri savladavanju gradiva matematike u višim razredima osnovne škole. Svaka joj čast!
Ja sam slicnog dojma kao Vrijeska.
Vrijeska i ostali, moje dijete je u 1. OŠ došla kao polučitačica, znala je čitati, ali polako. Od 5. godine je zbrajala i oduzimala. Nismo se pripremale za školu, osim što inače puno čitamo, stvaramo, pričamo itd. Ona sad ima sve petice, osim matematike (u 1. polugodištu je imala sve 100%), sad je na 4 (iako ima i jednu 2 i jednu ili dvije 3). Iz hrvatskog i prirode dobila je par četvotrki, ali ima više petica.
Dakle, nisam se žalila zbog njenih ocjena. Vidim da su joj višeslojni matematički zadaci još uvijek teški, a bili su joj jako teški pred 2-3 mjeseca kad je sporije čitala. Jednostavno nije mogla sama pročitati i shvatiti da mora u zadatkku imati najmanje 3 računske operacije.
U hrvatskom joj šteka samo pisanje rečenica do mjere da ih ne napiše sve besprijekorno, nego negdje napiše ružno r, ili zamijeni interpunkciju... Po meni to nije drama u 1. osnovne. Ali 3 mi se čini prekrutim za takve greške kod djece koja tek uče pisana slova. To što se meni čini, ne znači da je to krivo, ali zato služi forum da propitam :)
Poanta je u tome da je ona među boljima u razredu (a već je dobila ocjene od 2 do 5), ali i da u tom razredu ima već dosta jedinica i da ih dobivaju i lošiji i odlični učenici i da imaju raspon ocjena od 1 do 5. To mi se učinilo to much za 1. osnovne. Inače nemam problema s ocjenama, ali očekivala sam da je 1. OŠ ipak malo labaviji što se toga tiče kako se djecu ne bi ubilo u pojam i odmah se na početku stvorile tolike razlike. Ako dijete lošije čita, to se odražava i na prirodu i na matematiku, i evo ti lošeg učenika koji će proći s 3 i 4, a zapravo mu je samo malo dulje trebalo da savlada čitanje...
Alarm mi je zazvonio kad mi je curka nakon mjesec dana ocjenjivanja jednu djevojčicu opisala kao "ona ima same jedinice". Štrecnulo me i zabolilo srce. Nitko ne bi u 1. osnovne trebao imati same jedinice, ni jedinice uopće :(
1. osnovne....početak...*****umiša.
Zuska, vrijeme je za roditeljski.... i za informacije prije toga. Pitaj i traži kriterije, traži metode kako možeš pomoći djetetu, pitaj kakav je općenito uspjeh razreda iz pojedinih predmeta itd. Sve što si ovdje pitala (i doznala) pitaj i tamo.
S druge strane, bojim se da pravu kvalitetu razredne nastave nećeš prepoznati još godinama, dok ti dijete ne dođe u više razrede, ali tu nema pomoći. Neke stvari koje ti se sad čine lošima pokazat će se boljima, ali i obrnuto... To ne znači da treba okrenuti glavu na drugu stranu. Treba obraćati pažnju.
Dobro si krenula, ali neke stvari jednostavno ne možeš prepoznati unaprijed. Moj stariji (dijete s teškoćama i papirima) na kraju osnovne škole bio je odlikaš bez mrlje i učenik generacije, za kojeg neki profesori nisu ni znali da ima IP, a opet je imao hrpu rupa koje su mu otežale srednju školu (njemački, kemija, a o povijesti da i ne govorim).
Dojam, ja bih rekla, ovisi o učiteljici. Ja isto nisam imala dojam da je prvi razred težak, niti niži razredi općenito, jer je moja kći imala vrlo blagog i nezahtjevnog učitelja. Svi u razredu su prolazili s pet, a skoro svi su imali i sve petice. Četvorka je bila loša ocjena. Znači - ja nisam imala dojam da su niži razredi OŠ teški (dapače). Ali moram reći da čujem sve češće ovakve priče o zahtjevnim učiteljicama u nižim razredima, pa ne znam je li to možda neki novi trend među mladim učiteljicama.
U razredima moje djece je isto bilo svih ocjena u nižim razredima, pa i u prvom. Radi se o dvije različite škole i 5 različitih učiteljica, raspona od početnica pa do pred mirovinu. Doduše, nije bilo slučaja da netko u prvome ima baš same jedinice.
Ucitelj (sa sirokim rasponom ocjena) od moga je definitivno u kategoriji starijih.
Moji necaci su pak u maloj seoskoj skoli u kojoj imaju sve petice. Mala se sokirala kad je u drugom razredu dobila prvu cetvorku. Je da su oboje vrijedni i pametni, al bas da samo petice dobivaju - meni je to pretjerano.
Pa nisu niti kod moje dobivali baš same petice, ali svakako nisu dobivali niti jedinice i dvojke šakom i kapom.
I svakako nisu bili ovakvi rigorozni kriteriji, niti je učitelj spuštao na diktatu ocjenu radi interpunkcije ili velikog slova, što nisam baš uopće sigurna da se uči u prvom razredu.
Na kraju svega pročitanog ja zaključujem da najviše ovisi o učiteljici, koja ima mogučnost izvuči najbolje iz djeteta i potaknuti ga a ima i mogučnost već u prvom razredu ga ubiti u pojam...
Gradivo je isto, ocjene su svugdje već u prvom razredu, iako ih nebi trebalo biti, jer važno je da dijete napreduje a naravno da ne napreduju svi identičnom brzinom
Evo čitam što je Martina P napisala, pa usporedjujem sa onim što je Zuska napisala a i s onim što imamo mi, razlika nebo i zemlja