nakon nekoliko tjedana pročitala sam knjigu "optužena", slavenke drakulić.
ne znam kad sam zadnji put čitala nešto tako mučno da ne mogu preći više od stranicu, dvije u jednom danu.
Printable View
nakon nekoliko tjedana pročitala sam knjigu "optužena", slavenke drakulić.
ne znam kad sam zadnji put čitala nešto tako mučno da ne mogu preći više od stranicu, dvije u jednom danu.
Pročitala u dva popodneva i Blue moon Damira Karakaša.
Izvrsno, čitljivo, duhovito, s primjesom zlokobnosti kako se roman bliži kraju (nagovještaj rata i promjene svega u životu glavnog lika). Taj sudar groteske i tragike mi se jako svidio. Prepoznala sam i neke motive iz "Sjećanja šume" (oca, u prvom redu :mrgreen: otac je neponovljiv!). Uglavnom, preporučujem...
Isabelle Jarry: Moje je ime nečujno
Ovo mi je preporučila knjižničarka čiji se književni ukus dosta razlikuje od mog, ali uzela sam knjigu da ne ispadnem nepristojna. :mrgreen:
Ispalo je da mi se knjiga svidjela.
Vrlo poetska pripovijest o nizu teških životnih situacija.
Lijepo i tužno istovremeno.
je čitao tko?
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20170918
uzdam se u tanju :-)
Nisam :mrgreen: Jednom sam probala čitati nešto od Nikolaidisa (ne sjećam se više što), nije mi išlo.
Što se tiče izbjegličke teme, čitala sam nedavno dulju reportažu (objavljenu kao knjigu) njemačkog novinara Wolfganga Bauera "Preko mora - Sirijci bježe u Europu". Vrlo konkretno, jako i dojmljivo. Nije umjetničko djelo, ali je vrijedan dokument.
Vrijedi pročitati, ali knjiga je teška i žalosna: http://www.mvinfo.hr/knjiga/11449/mi...n-teorija-tuge
Koštani satovi
malo ludila koje me smete na trenutak - dva, ali nekako se uvijek probije dobar osjećaj koji me drži za dalje...
u međuvremenu čitam i neke laganice na engleskom, npr. Sherlocka (The Sign of the Four, The Hound of the Baskervilles) i baš mi dobro dođu uz jutarnju kavu
Stig Dagerman, Noćne igre
Zbirka priča koja me se jako dojmila. Jezik skroz bazičan i jednostavan, ali sve kaže. Nema tu nikakvog optimizma, ali opet ima duhovitosti i nade, u tome me podsjetila i na našeg Karakaša. Preporučujem!
Evo i ove - Ako ikad, Aleksandra Orlić.
zvučala mi je vrlo obećavajuće prema opisu na linku, no toliko mi je način pisanja bio naporan i pretenciozan da je to jedna od rijetkih knjiga od koje sam odustala nakon 30-ak strana.
Malo se odmarala uz krimiće Larsa Keplera. Zadnje od njega (njih) pročitala Hipnotizera. Sviđaju mi se krimići tog švedskog para.
Prije toga Vinogradara - Noah Gordon. 2. sin koji nema pravo nasljedstva odlazi u vojsku. Vojna obuka loše završava, biva upleten u politička previranja te bježi u Francusku gdje radi kod iskusnog vinogradara. Vraća se u rodnu Kataloniju te posvećuje radu u vinogradu. Radnja se odvija u Kataloniji krajem 19. st. Dopala mi se jer volim zemlju i razumijem ljubav prema njoj, rad u vinogradu, podizanje biljaka i iščekivanje uspješne godine...
Sad čitam Ciganin, al najljepši - Kristian Novak. Hvala Emily!!! :heart: Ak ne prije, očekujem ga vratiti na Božićnom partiju!
Napokon završila Ispovijedam. Pravi izazov, i volumenom, ali i vrlo zahtjevnom tehnikom pripovijedanja. Mučila sam se, moram priznati, i čak ni sad mi nisu jasni neki dijelovi (primjerice, onaj s arapskim likovima ne mogu smjestiti u slagalicu nikako), no ustrajala sam jer je sama priča fenomenalna, a Adria lik s kojim se odmah zbližiš. Od mnoštva preokreta, zagonetaka i misterija, najviše me je iznenadio potez prijatelja Bernata pred kraj. Iako je motivacija jasna, i Cabre je poduzeo sve da je razradi, ipak nisam to očekivala.
Procitala H. Murakami: O cemu govorim kad govorim o trcanju. Ok mi je knjiga. Al puno mi se vise svidjaju njegovi romani.
Colleen McCullough: Dodir
Ne bih izabrala ovu knjigu da nije bila preporuka Zlatka Crnkovića. Kako su mi druge na popisu bile odlične, ipak sam se odlučila. Mislila sam da nisam ništa njeno čitala, ali onda sam shvatila da sam pročitala čak 3: Ptice umiru pjevajući, Tim i Drugo ime za ljubav. Sve iz biblioteke Hit. Te su knjige čitale moja mama i njezine sestre pa sam i ja u kasnom djetinjstvu upala u taj knjižni klub. :mrgreen:
Ovo je povijesni roman koji klizi u ljubić. Pomno je istražena materija i dijelovi su jako dobro napisani. Neki dijelovi su naivni, plitki i tad sam pomišljala da se ostavim čitanja, ali kasnije bi krenulo lakše pa sam tako pročitala do kraja. Nije mi žao. Iako se ne bih usudila preporučiti je, ukupan dojam mi je bio ugodno čitanje.
Mami ću je preporučiti, u ime starih simpatija :)
Sad si mene podsjetila - u mladosti mi je omiljena bila njena knjiga Dame iz Missalonghija http://kiratka.voxxyz.com/dame-iz-mi...en-mccullough/
Dooosta kasnije (ali i to je bilo prije 20 godina) sam naletjela na originale njene serije o starom Rimu i to mi je bilo super (The First Man in Rome, THe Grass Crown... ne znam dalje napamet, o Cezaru). Baš mi je to bilo dobri i silno me se dojmilo koliko je truda bilo uloženo u istraživanje - glossary je bio odličan, unutra crtež rimske toge i način kako se ona odijeva, pa kojekakve cvebe iz starorimskog života....
Prošlog ljeta prevedeno je nešto od toga na hrvatski i pojavilo se kod nas. Probala sam čitati, ali nije mi išlo. Eh, sad, ne znam je li prijevod krivac ili sam ja ostarila... Bit će da je ovo drugo.
Andrija Škare, Društvene igre
Za autora sam čula da se bavio pisanjem još dok je bio gimnazijalac, ali dosad nisam ništa njegovo čitala. Ovo mu je najnovija zbirka priča, ulov s prošlotjednog Interlibera. Mislila sam da se radi o početničkim pokušajima, a kad tamo... ostala sam ugodno iznenađena. Mahom su to urbane priče o mladim i malo manje mladim ljudima, koji se moraju suočiti s "odraslim" životom što često znači i gubitak mladenačkih iluzija, radilo se pritom "samo" o nesanici ("Bit će ovo duga noć"), prisilnom ostanku u vezi s bivšom curom ("Plan za oboje") ili poslu bez smisla, ali koji stvara iluziju sređenijeg života ("Moralo je jednom izaći"). Pojedini motivi provlače se i između različitih priča, a osobito je duhovito upleten motiv natpisa na zagrebačkom željezničkom mostu, pa čak i zagrebački gradonačelnik :mrgreen:
Uglavnom, knjiga kao stvorena za generaciju od cca 20 do 40 godina, ali može i za starije - ja sam dokaz :mrgreen:
Pročitala sam svoju prvu Agathu Christie - Božić Herculea Poirota. Moj sin sad reda njene knjige pa sam se onda i ja poslužila.
Sve češće izmjenjujemo knjige, što prije nisam mogla jer mi je većina knjiga za djecu i mlade danas nečitljiva.
Inače sam tužna što nisam zapisivala koje sam sve knjige čitala dok sam odrastala (pa ja sad umjesto djece zapisujem njihove). I onda sam nekidan našla nešto slično popisu - u jednoj sam knjizi biblioteke Vjeverica označivala plusićima koje sam knjige pročitala - sjećate se da je na kraju svake knjige bio otisnut popis dotad izašlih u biblioteci. Očekivala sam tko zna kakvu iluminaciju od prisjećanja, ali zapravo mi većina tih naslova ništa ne znači. Sjećam se samo onih kojih sam se sjećala i bez popisa :)
Jedino se ne sjećam kako su se zvale knjige Anđelke Martić u kojima je opisivala ljeta provedena kod bake i djeda u Zagorju, a bile su mi divna onda. Doduše, pitanje je bih li ih i našla sada jer ona više nije rado tiskan pisac.
Šašavi dan? Jedino se te sjećam, da donekle odgovara opisu.
Inače, postala sam malo opreznija s prisjećanjima na davno pročitane knjige, jer se i moj odnos prema tim knjigama s godinama mijenja, a da toga nisam ni svjesna. Nedavno sam tako ponovo uzela čitati "Malostranske pripovijesti" Jana Nerude, knjige koju sam oduševljeno čitala dok sam bila na faksu. Sad mi je bila naprosto - dosadna. Slično sam doživjela i pri ponovnom pokušaju čitanja Forsterove "Sobe s pogledom". A neke druge knjige su mi pak u ponovnom čitanju otkrile potpuno novu dimenziju (npr. Buddenbrookovi).
Sindrom Hesse :)
Ja sam baš nedavno kod mame pronašla svoju omiljenu knjigu Anđelke Martić - Proljeće, mama i ja, to je zbirka pripovjedaka sa ilustracijama koje su mi bile divne. (nažalost prilično sam pošarala tu knjigu)
Philippa Gregory: The King's Curse - kojom se vraca na Henrika VIII, preporuke.
I ne sjecam se jesam li vec spomenula: S. Chbosky, The Perks of being a Wallflower - mislim da cu pricekati jos godinu-dvije i onda ju dati mojoj curki. Odlicna.
ja sam na samom kraju Napuljske tetralogije. Ferrante me upropastila za druge knjige barem na neko vrijeme. Uopće ne mogu zamisliti da uzmem nešto u ruke. Čeka me Knausgardov 4.dio na polici, a ja uopće ne mogu zamisliti da imam strpljenja za tog kmečavca.
mislim da me nikada nije niti jedno dijelo toliko emocionalno doseglo, uopće ne mogu sročiti što osjećam, osim što obožavam Lilu i Lenu i sada na kraju imam osjećaj gubitka- kao da završetkom dijela ja gubim prijateljice.
čudno.
iduće ljeto planiram u Napulj i Ischiu.
Kad je ovog ljeta bio potres na Ischiji, ja se uhvatila za glavu i jaučem, a nitko oko mene nije za Ischiju ni čuo :mrgreen:
omg a ja kupila (kupila!) treću knjigu za Kindle na Amazonu nakon što sam prve dvije kao svaki pošteni građanin pronašla na crno, i sad mi ju se uopće ne čita, nekako mi je totalno dosadila.
omg rajon. Mislim da je prevoditeljica iskoristila tu riječ zato što zvuči slično originalnoj riječi ?! Inače nisam čula da se rajon upotrebljava za dio grada, ja bih uvijek rekla da je rajon oblast.
Ne razumijem, nisam niti mislila da se ne zezaš, samo sam prokomentirala rajon.
Mene je spasilo što mi je četvrta knjiga bila malo manje dobra od prve tri, barem dok sam je čitala, sad s odmakom mi se ne čini više tako.
Ali kad sam čitala, bilo mi je žao što nemamo zasebnu napuljsku temu sa spoilerima
sasa, znam kako ti je, ja sam bila napravila pauzu
sad sam na kmečavcu, uživam, ali da bih ga istriskala, bih
To što sam pročitala spoliere o četvrtoj knjizi na wikipediji, a i sam naslov, me radi previše tankih živaca isto tako odbij od nastavka čitanja.
Ma da je i oblast u pitanju, sto je previse, previse je.
Buduci da je rajon, ranije ga je bilo prevec :mrgreen:
Ne znam, meni prvi dio uopce nije bio nesto posebno dobar, dapace, prve 2/3 sam cekala nesto...hm... konkretnije, zabavnije?
Ostavljam mogucnost da su drugi dijelovi bolji.
Hoce Feric uskoro objaviti nesto novo?
Sad mi se on cita.
mene čeka Westo : Privid 1938, a sve zato kaj mi se dopala Ovuda smo nekad hodali.
Nisam ga mogla naći u knjižnici jer sui ga smjestili pod Švedsku književnost. Sad malo guglam i on fakat piše na švedskom. Mislila sam da je Finac . A možda i je.- Baš kad sam čitala tu prvu knjigu sam skužila kako jako, baš jako malo znam o tim sjevernim zemljama i narodima koji tamo žive