Koliko su vješti u čitanju vaši prvašići?

Prvi razred smo riješili, ide ljeto i duuuugi odmor. Gradivo smo savladili uglavnom uspješno, ali nam čitanje nije jača strana. Jako ga moram poticati i tjerati na čitanje. Od svih školskih obaveza jedino s čitanjem se natežemo. Uz moje inzistiranje i veliko natezanje pročitali smo skoro sve naslove s popisa 1. razreda. Bile su to lijepe priče zanimljivih sadržaja i privlačnih ilustracija. Čitanje nam ide sporo, slova u riječ povezuje u sebi i onda naglas pročita riječ, nažalost još uvijek često krivo, pogotovo ako su duže od dva sloga. Razumije dobro što pročita, s tim nemamo problema, ali me brine taj otpor prema čitanju. Mislim da je to stoga što čita sporo i za to mu je potrebno puno koncetracije i energije.
Čitat ćemo i na praznicima jer sam svjesna da jedino vježbom može čitati sve brže i uspješnije.

Ono što me brine je popis lektire za 2. razred. Tu su već poprilično izazovna štiva, pravi romani poput Pinokia ili Poštanske bajke, Winnie Pooh... (stećom nisu obavezna, međutim valjda se podrazumijeva da osmogodišnjaci čitaju romana od preko 100 stranica).


Koja su vaša iskustva s čitanjem i lektirom? Koliko su vješti u čitanju Vaši sad već bivši prvašići? I što čitaju?

I mi smo imali muke na početku (mješala joj se glazbena abeceda i svakom je slovu nešto pridodala). kad smo konačno otklonili taj problem počeli smo sa slovkanjem koje još uvijek primjenjuje kod dužih riječi. Treba puuuno vježbati i čitati i bit će bolje!
Š to s elektire tiće, ja svojoj nisam pomagala da bi joj čitala, to je njezina obaveza i koliko god da je stranica ona zna da MORA SAMA PROČITAT!!!

Gdje si našla popis lektire za 2. razred? Imaš link?
Moja Lara lijepo čita, sve super, nema nikakvih problema s time. Ali nju čitanje knjiga uopće ne zanima, i baš mi je žao radi toga. Ja sam kao klinka non stop visila u knjižnici. Tako da sam namjeravala da preko ljeta pročita bar jednu dječju knjigu koja nema samo par stranica.
Treba vježbati čitanje, i dati im da čitaju ono što ih zanima. Ona je izabrala priče o princezama i čarobnicama pa se nadam da će ju to potaknuti da u knjižnici uzmemo npr. nešto od Ivana Kušana i sl.

I moj mora sam sve čitati. Ja ga samo slušam i upozorim kad pročita neku "nebulozu". Tad čita ponovno dok ne pročita ispravno. Prošlo je vrijeme kad je mama čitala...

Citiraj:

---

Lukina mamma prvotno napisa

I moj mora sam sve čitati. Ja ga samo slušam i upozorim kad pročita neku "nebulozu". Tad čita ponovno dok ne pročita ispravno. Prošlo je vrijeme kad je mama čitala...

---

Znači da čita naglas? Lara čita "u sebi".

Citiraj:

---

Adrijana prvotno napisa

Znači da čita naglas? Lara čita "u sebi".

---

Naglas čita.

Citiraj:

---

Adrijana prvotno napisa

Gdje si našla popis lektire za 2. razred? Imaš link?

---

Mi smo dobili od učiteljice na kraju školeske godine. A imaš na netu razne linkove, ovaj je simpa: http://www.knjiznica-kutina.hr/Porta...202.%20raz.pdf

Roko čita najbolje u razredu i to je jedina stvar na koju ga ne moram ganjati (pisanje je već druga priča)
ali ne zna prepričavati
razumije pročitano, jer na pitanja odgovara, ali ne zna sam prepričati i oko toga se natežemo

što se tiče poticanja čitanja; pokušaj naći neku knjigu sa većim slovima (većim fontom), neka budu kraće priče, ili barem odlomci, da nije cijela radnja dulja od 10ak strana
možda da prvo ti njemu počneš čitati, a onda on nastavi tebi

Lea čita solidno, iako ne baš savršeno tečno.
No, isto baš ne želi samostalno čitati knjige, tj. treba ju tjerati, poticati i uvjeravati.
To mi je stvarno fascinantno, jer obožava kad joj ja čitam, obožava slušati priče, pa mi je nevjerojatno da joj se ne da uzeti sama knjigu i čitati.

Što se tiče lektire za drugi razred Lea baš sada sama čita neku od Anica jer sam vidjela da je to na popisu lektire, a uzeli smo i još neke knjige sa popisa za čitanje preko praznika. Pinokio je meni genijalna knjiga, a i Lei je bila super kad sam joj ju čitala, ali mislim da je za drugi razred OŠ stvarno i predugačka i preteška, i zapravo je u totalnom neskladu sa drugim knjigama sa popisa. Nadam se da neće biti obavezna.

Slažem se što se tiče Pinokia, ima još nekoliko takvih knjiga na popisu. To je za one koji čitaju već jako dobro.

Citiraj:

---

Lukina mamma prvotno napisa

Koja su vaša iskustva s čitanjem i lektirom? Koliko su vješti u čitanju Vaši sad već bivši prvašići? I što čitaju?

---

Moj sin nije reprezentativan uzorak za ovu temu, jer je naučio čitati (tj. povezivati slova i slogove) vrlo rano. Ipak, samostalno je počeo čitati knjige tek u 1. razredu, i to upravo kroz lektiru. Prije mu se naprosto nije dalo (iako je znao čitati već odavno, više je volio da mu netko drugi čita).
Lektire iz 1. razreda s lakoćom je čitao jer su to uglavnom bile slikovnice. Nekako u to vrijeme pretplatio se i na "Prvi izbor" u školi, pa odande čita one stripiće i sl. Stripovi bi, zapravo, mogli biti vrlo korisni u razvoju motivacije za čitanje, samo ih treba pametno dozirati.

Što se tiče duljih knjiga (tipa biblioteka "Stribor", "Vjeverica", i sl.), još uvijek nam često vrijedi princip da mu netko od odraslih počne čitati naglas, a onda on u nekom trenutku preuzme knjigu i nastavi je dalje čitati sam, pa i pročita do kraja sam. Inače mislim da zajedničko čitanje (s roditeljima) treba njegovati što dulje, to daje jedan osjećaj povezanosti roditelja s djetetom, a djetetu olakšava prijateljevanje s knjigom i lakše će čitanje doživjeti kao ugodan način provođenja vremena. To je bar moje mišljenje i iskustvo (i iz vlastitog odrastanja, i sadašnje - roditeljsko - iskustvo).

Što se tiče "Pinokia", meni osobno je to grozna knjiga, a što se može, ni prvi ni zadnji takav naslov u školskoj lektiri...

nama je pinokio bila obvezna lektira u 2. razredu
uz andersenove bajke, pismo iz zelengrada i stanare u slonu

Pa sad ti usporedi Pinokio sa Pismom iz Zelengrada i Stanarima u slonu (pretpostavljam da je obavezna ta jedna pripovijetka).

naši su čitali cijelu knjigu, bar je moja V pročitala, nekoliko puta
ali su imali test samo iz priče "stanari u slonu"

Naše su obvezne bile ove(mislim da mi dvije fale, ali sigurno nije bio Pinokio)

Hans Christian Andersen : Bajke (izbor)
Ratko Zvrko: Grga Cvarak
Kareli Capek: Poštarska bajka

Dubravko Horvatic: Stanari u slonu
Nevenka Videk: Pismo iz Zelengrada
Hrvoje Kovacevic: General Kiro miš

Znam da sad (nakon kritike "Pinokija" :mrgreen:) zvučim kao najobičnije zanovijetalo, ali nikako mi nije jasno što je u tim "Stanarima u slonu" od tako antologijske vrijednosti da su u lektiri već barem 30 godina :roll:

Uopće, kad gledam popis lektire za 2. razred, nije ni čudo da djeca u nekom trenutku više ne žele čitati knjige. Šteta, kraj toliko kvalitetne i lijepe literature za taj uzrast...

Mi smo imali Pinokia. Moja nije bila vješt čitač no pročitala ga je bez problema. Jedino što sam joj ja pomogla u organizaciji vremena :)

Citiraj:

---

Adrijana prvotno napisa

Ali nju čitanje knjiga uopće ne zanima, i baš mi je žao radi toga. Ja sam kao klinka non stop visila u knjižnici. Tako da sam namjeravala da preko ljeta pročita bar jednu dječju knjigu koja nema samo par stranica.
Treba vježbati čitanje, i dati im da čitaju ono što ih zanima. Ona je izabrala priče o princezama i čarobnicama pa se nadam da će ju to potaknuti da u knjižnici uzmemo npr. nešto od Ivana Kušana i sl.

---

Gregovi dnevnici su dobra navlakuša za čitanje :yes:

Meni bi bilo najdraže da moraju čitati Winnie Pooha - to je Leina kultna knjiga koje dijelove uči napamet.
(vidjela sam da je na popisu moguće lektire).
Što se tiče Stanara u slonu, najveća im je vrijednost što su inspirirali priču o nepostojećoj životinji Žbu koja živi u trsci i šašu u našem selu na moru.

da, i grga čvarak
s tim da su naši morali pročitati naslovnu pjesmicu i još 15 po izboru
a kći moje frendice, druga škola, morala je pročitati samo naslovnu pjesmu

Pridružujem se neljubiteljima Stanara u slonu (imam ono staro Vjeveričino izdanje s još puno priča i pjesama D. Horvatića, čitala sam ga u nekoliko navrata tražeći bar nešto što bi mi se svidjelo) i ustrašenim od Pinokia (čitat ćemo to ovo ljeto, malo ja njoj, malo ona meni, čisto da nas ne iznenadi).

Što se tiče čitanja, imamo skroz istu situaciju kao i Lukina mama: tečno i odmah pročita samo riječi od 2-4-6 slogova, sve ostalo zapinje, povremeno pobrka b i d, povremeno napamet pročita sličnu riječ. Zato ni ne voli čitati jer se brzo umori (OK, ona ima poremećaj pažnje, a u paketu s tim ide i lagana disleksija, ali uvijek razumije što pročita).
Otkad je završila škola, svaki dan čita cca 4 strane neke ozbiljne knjige standardne veličine i proreda, za što joj treba oko pola sata.
Napredak otkad je krenula u školu postoji , ali nije Bog zna kako velik, tako da ni u 2. razredu ne očekujem čudo i skroz tečno čitanje.

Ako nekoga tješi, prijateljica se isto brinula oko Pinokija jer joj curica nije bila baš jako dobar čitač. Odredila joj je 10 stranica dnevno, malena je knjigu savladala i postigla znatan skok u vještini čitanja.

Citiraj:

---

larmama prvotno napisa

Mi smo imali Pinokia. Moja nije bila vješt čitač no pročitala ga je bez problema. Jedino što sam joj ja pomogla u organizaciji vremena :)



Gregovi dnevnici su dobra navlakuša za čitanje :yes:

---

Stavljam Gregove dnevnike na listu.:-)
A izgleda da bi mogli i Pinokia.

Ja nekako Pinokia ne volim. Jednostavno mi ima djelova priče koji su mi odbojni. A verzija koju sam čitala ko dijete mi je bila ok.

?

Moje dijete rado čita Životinjsko, knjige enciklopedijskog tipa, stripove (Garfielda iako mu je malo težak taj humor nekad), Miki Mausa...moramo otić do Gradske. ko je napisao te Gregove dnevnike?

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Pridružujem se neljubiteljima Stanara u slonu (imam ono staro Vjeveričino izdanje s još puno priča i pjesama D. Horvatića, čitala sam ga u nekoliko navrata tražeći bar nešto što bi mi se svidjelo) i ustrašenim od Pinokia (čitat ćemo to ovo ljeto, malo ja njoj, malo ona meni, čisto da nas ne iznenadi).

Što se tiče čitanja, imamo skroz istu situaciju kao i Lukina mama: tečno i odmah pročita samo riječi od 2-4-6 slogova, sve ostalo zapinje, povremeno pobrka b i d, povremeno napamet pročita sličnu riječ. Zato ni ne voli čitati jer se brzo umori (OK, ona ima poremećaj pažnje, a u paketu s tim ide i lagana disleksija, ali uvijek razumije što pročita).
Otkad je završila škola, svaki dan čita cca 4 strane neke ozbiljne knjige standardne veličine i proreda, za što joj treba oko pola sata.
Napredak otkad je krenula u školu postoji , ali nije Bog zna kako velik, tako da ni u 2. razredu ne očekujem čudo i skroz tečno čitanje.

---

Ovako je vrlo slično bilo i kod mog mlađeg sina. U ovoj dobi još je puno toga čitao "napamet" i s pogađanjem, pogotovo dulje riječi. Najbolje mi je bilo kad je na jednom testu u školi odgovorio na pitanja bez čitanja uvodnog teksta, jer on zna sve odgovore, nije uopće shvatio da se pitanja odnose na taj tekst...

Tek krajem trećeg razreda stvar se riješila (zapravo, dosta popravila popravila, iako on još ima smetnje s d i b i ni dan danas ne stigne čitati brze titlove - tja, možda to tako i ostane) ali s knjigama nema nikakvih problema. Lakše čita jednostavne fontove, to odavno znamo, pa vodim računa kad biram izdanje knjige za lektiru. Vjeverica tu nije najbolje rješenje, jer je na starom Timesu (slova s repićima i ukrasima). S druge strane, čitanka i drugi udžbenici za niže razrede bili su ok. Rukopis, pogotovo ispisani, moje dijete ne može čitati ni danas (moja mama ga je neki dan tražila da joj pročita neki recept iz njene bilježnice jer ona više ne vidi čitati, a on jadan na sto muka jer ni njemu to ne ide). Skroz tečno čitati može samo poznati tekst, nepoznati ne može, ali vježbala sam ga da vikendom čita naglas recimo udžbenik iz prirode, pa smo tako jednim udarcem rješavali dvije muhe - učenje + vježbanje čitanja. Mislim da se sad bitno ne razlikuje od vršnjaka, brza pamet nadoknađuje mu poteškoće čitanja, a i on sam je naučio s tim izlaziti na kraj, pogotovo ako ga zanima sadržaj.

Što se tiče Stanara u slonu i Pinokia - dijelim averziju, a nije se svidjelo ni djeci. DIJELOVE Pinokia slušali smo u mp3 formatu (našla negdje na internetu) ali cijela knjiga nije im baš legla i nisam inzistirala. ALI npr. Bijeli jelen se mom sinu svidio još u toj dobi i nitko ga nije tjerao da to čita - deda je izvukao iz podruma moje i bratove stare knjige i tako mu je slučajno došlo u ruke. Isto - iz knjižnice je dovukao Star Wars knjigu na hrvatskom (obožava te filmove i koristimo ih za vježbanje čitanja titlova) i to je čitao. Meni nikad ne bi palo na kraj pameti da mu to serviram jer mi se činilo preteško. Cijelo ljeto je to žvakao. Privlačan sadržaj je dobra udica, pogotovo ako dijete samo odabere ovako nešto.

imam nevještog čitača (ljubitelja matematike) koji je posudio knjigu o nogometu pa to kao čita. obzirom da mora biti kod bake i dede na vikendici, mislim da oni čitaju više od njega.
tužna sam jer sam ja velika ljubiteljica knjiga.

Pa za matematiku je čitanje s razumijevanjem itekako važno.
Možda da mu probaš naći nekakve zadatke riječima, pa kroz matematiku usput vježba i čitanje? S vremenom će doći red i na beletristiku...

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

imam nevještog čitača (ljubitelja matematike) koji je posudio knjigu o nogometu pa to kao čita. obzirom da mora biti kod bake i dede na vikendici, mislim da oni čitaju više od njega.
tužna sam jer sam ja velika ljubiteljica knjiga.

---

Nek te to ne brine, dijete će dorasti. Ne govorim to na temelju iskustva sa svojom djecom (oba su zavoljela knjige, ali svaki ima svoje odabire koji se drastično razlikuju) nego na temelju vlastitog iskustva. Mene su tjerali čitati sve negdje do petog razreda, a onda sam valjda dorasla do knjiga koje su mi se dopadale (bio je onaj topic o lijepim knjigama za djecu). Prije toga - nula bodova, domet je bio Tom i Jerry i strip Denisove vragolije. Znam da sam se dočepala Modre laste i Tine u nižim razredima osnovne škole kad još to nije bilo kakti za mene, ali me privlačilo više nego knjige, valjda baš zato jer je to bilo za starije. Kad sam jednom počela "za ozbiljno" čitati, nisam prestala do...pa do danas, uz pauze kad nisam imala snage ni volje (umor uz malu djecu).

Vidim sličan uzorak i kod svoje djece - ne da im se, ne da im se, a onda netko od susjeda pohvali tu-i-tu knjigu, oni se zainteresiraju i pročitaju da vide je li to stvarno tak dobro, a onda nastave brstiti cijelu policu sličnih knjiga iz knjižnice.

Dobro je da tvom sinu baka i deda čitaju (s njim ili uz njega) jer će se i on tako zainteresirati. To je put prema samostalnom čitanju. Moj mlađi dugo nije čitao knjige, ali je volio stripove (Garfield, Asterix) i to je sve išlo. Ja i danas ponekad svojim dečkima nešto pročitam (više zbog gušta) jer su mi nekako jako brzo izrasli i prošli tu fazu zajedničkog čitanja knjiga. Ni ne znam kad smo prestali raditi to svake večeri...a fali mi.

Bez brige... dijete će doći do faze čitanja. Bitno je samo da vidi u vlastitoj kući da ljudi čitaju i uživaju u tome.

Moj čita u sebi.
Čitao je u početku na glas, pa kad sam shvatila da mu ide, pustila sam ga da člta u sebi. Provjerila par puta čita li stvarno (jer mi se činilo da čita jako brzo) i kad sam vidjela da stvarno zna sve kaj ga pitam ostavila sam ga na miru.
Općenito su kao razred pohvaljeni da su skoro svi jako dobri u čitanju.

Moj čita stvarno dobro. Rano je naučio čitati i to sam - prvo engleski pa hrvatski (dvojezičan je). Već dugo čita sam i zaista čita s razumijevanjem. Kad sam mu donijela iz knjižnice Tri medvjeda i gitara pročitao ju je brže od mene. Mislila sam kako ništa nije zapamtio i kako mora da je to bilo čitanje bez razumijevanja i napreskokce, a kad sam ga ispitala, morala sam mu se ispričati.

Kad je počinjao s čitanjem, bilo ga je teško natjerati da sam čita jer nije mogao podnijeti razdoblje u kojem je žudio za informacijama, a zbog sporog čitanja nije mogao do njih doći brzo. Nekako sam ga nagovorila da si da malo vremena i da vježba te da tako neće stalno morati moljakati nekoga da mu čita i to ga je motiviralo.
Sad voli čitati, iako ga nekad treba odlijepiti od računala da krene. Poslije ga treba odlijepiti od knjige. Najčešće čita neke (dječje) enciklopedije i priručnike, ali i dječje romane (npr. prije odlaska na more pročitao je u 5 dana "Ronju, razbojničku kći". Sad je najavio da želi posuditi Harry Pottera, no mislim da ipak nije sasvim svjestan zalogaja.

Što se tiče odabira naslova za lektire, ni ja nisam fan. Velik broj knjiga s popisa sigurno je u najmanju ruku nezanimljiv današnjoj djeci. Radije bih da im se daju naslovi koji će ih privući, motivirati i stvoriti naviku čitanja. U 1. razredu je kod nas bilo u redu i bio je zadovoljan svim pročitanim knjigama. Vidjet ćemo kako će biti dalje.

Citiraj:

---

Freja prvotno napisa

Moj čita stvarno dobro. Rano je naučio čitati i to sam - prvo engleski pa hrvatski (dvojezičan je). Već dugo čita sam i zaista čita s razumijevanjem. Kad sam mu donijela iz knjižnice Tri medvjeda i gitara pročitao ju je brže od mene. Mislila sam kako ništa nije zapamtio i kako mora da je to bilo čitanje bez razumijevanja i napreskokce, a kad sam ga ispitala, morala sam mu se ispričati.

Kad je počinjao s čitanjem, bilo ga je teško natjerati da sam čita jer nije mogao podnijeti razdoblje u kojem je žudio za informacijama, a zbog sporog čitanja nije mogao do njih doći brzo. Nekako sam ga nagovorila da si da malo vremena i da vježba te da tako neće stalno morati moljakati nekoga da mu čita i to ga je motiviralo.
Sad voli čitati, iako ga nekad treba odlijepiti od računala da krene. Poslije ga treba odlijepiti od knjige. Najčešće čita neke (dječje) enciklopedije i priručnike, ali i dječje romane (npr. prije odlaska na more pročitao je u 5 dana "Ronju, razbojničku kći". Sad je najavio da želi posuditi Harry Pottera, no mislim da ipak nije sasvim svjestan zalogaja.

Što se tiče odabira naslova za lektire, ni ja nisam fan. Velik broj knjiga s popisa sigurno je u najmanju ruku nezanimljiv današnjoj djeci. Radije bih da im se daju naslovi koji će ih privući, motivirati i stvoriti naviku čitanja. U 1. razredu je kod nas bilo u redu i bio je zadovoljan svim pročitanim knjigama. Vidjet ćemo kako će biti dalje.

---

I ja sam nekako bila takvog mišljenja. Generalno.

Ali ima i stvari koje su meni ko djetetu bile super, ali sam ih zaboravila. I sad ih kroz školski program primjećujem. Pri tom mislim na rime, premetaljke, štosne pjesmice koje se nađu u tim pjesmama, riječi koje obogaćuju rječnik...

Jednom nas je profesorica testirala citanju na glas u prvom srednje, gimnazija. Bozeeeee sramoteeeeeee.
Vidim da mi je koristilo sto sam kao mala citala na glas sve lektire koje sam imala (nizi razredi).

Citiraj:

---

Optimisticna prvotno napisa

Jednom nas je profesorica testirala citanju na glas u prvom srednje, gimnazija. Bozeeeee sramoteeeeeee.
Vidim da mi je koristilo sto sam kao mala citala na glas sve lektire koje sam imala (nizi razredi).

---

U čemu je štos, loše su čitali naglas, ili...?

Zapravo ne znam koliko je čitanje naglas bitno, ako dijete zna dobro čitati u sebi. Nemam neki stav po tom pitanju, pa bih rado čula i iskustva drugih.
Moj upravo-završeni prvašić čita glatko i s razumijevanjem - u sebi - a kad čita naglas, onda guta glasove, pokuša brzo čitati pa ne artikulira dobro, uglavnom, zvuči kao logopedski slučaj :mrgreen: Jedva je nekako tijekom 1. razreda naučio obraćati pažnju na interpunkciju.
Ali on nikad nije volio čitati naglas, čak ni kad je tek učio čitati, kad sam pokušavala onu foru - jednu rečenicu čitam ja, jednu on, nije to volio. A sam u sebi čita bez problema i voli čitati.

Ja mislim da se nije radilo samo o čitanju naglas nego o razumijevanju teksta. S tim imaju problema i današnji srednjoškolci - vidjelo se na onim prepucavanjima oko državne mature. Čitanje naglas je mnogima problem, ali to je puno manje bitno ako je razumijevanje teksta uredno bez obzira na način čitanja.

Citalo se s ponavljanjima, kao da nisu sigurni da dobro zvuci ili ima smisla procitano. Ili kad recenica zavrsi tockom, ali nastave kao da tocke nema, pa se onda vrate na pola stare recenice i zavrse je tockom. Ko je lose na glas citao na engleskom npr. bez obzira na razumijevanje, lose je citao i na materinjem. Mozda je to stvarno samo do "umjetnickog dojma" , ali bas potaknuta tim malim testom citanja, profesorica hrvatskog nam je rekla : da se ljepota rijeci stjece, vjezba i zadrzava svakodnevnim citanjem barem 45 stranica nepoznatog teksta ( tu nije znaci ubrajala strane udjbenika u koje zurimo svaki dan). Kasnije je zainteresirane pokusala poduciti brzom citanju koje nema veze s ljepotom rijeci, samo prikupljanje inormacija.

zna li netko u kojoj knjizi se nalazi priča Tko koga voli od Nade Sabadi