I ti si meni draga i simpa.Nema veze što ne dijelimo mišljenje na ovoj temi.
Printable View
S novim ravnateljem su iste tete postale neprepoznatljive, pulinka.
I gle aq, nema spora o tome da teta kojoj dijete sat i po place bez da mu se ona ijednom obratila ne radi svoj posao na zadovoljavajuci nacin osim ako dijete nema neku dijagnozu ili stovec sto bi moglo opravdati takav nacin ophodenja. Samo tu na forumu ne pise ta teta, vec ti koja si to gledala. Raspravljat o tome kako je ta teta takva i takva nije produktivno. Da moje dijete tako place i da teta ne poduzima nista sat i po a da ti to gledas, ja stvarno bih prvo tebe pitala Pa zasto nisi reagirala? Pogotovo ako za razliku od tete ne smatras da djeca placu jer su takvi.
I pulinka, stvari se mogu mijenjat kad je dovoljan broj roditelja zainteresiran. Zainteresiranost ostalih roditelja se ne moze potaknuti pukim prijavljivanjem teta vec intervencijom ako je potrebno.
Ja sam recimo vidjela dijete koje odlazi bez pratnje iz vrtica, pa nisam sjela zapalit da vidim za koliko ce tete vidjeti da dijete nedostaje tako da mogu dati sto gori izvjestaj ministarstvu. Primila sam dijete za ruku i vratila ga u vrtic uz napomenu da svi grijesimo ali da su neke greske nepopravljive. I to je ono sto me smeta u ovoj prici od aq. Ajmo se snebivat nad tetinim krutim srcem, nemojmo slucajno utjecati na situaciju...
Kako divno zvuči ova prva rečenica!
Ali, naša direktorka je nepomerljiva već niz godina, opštini odgovara upravo ona.
Osim toga, ja mislim da naša teta onako iskreno - ne može bolje. Tj. može formalno, da fizički bude prisutna stalno -desilo se to jedne godine, roditelji bili malo borbeniji, ona bila stalno prisutna fizički.
Do Božića su joj se počele ruke vidno tresti, češće je vikala nego govorila, moje dete počelo da priča kako teta lupa po glavi neposlušne. Ja popričala sa timom protiv nasilja (znate, deca brkaju stvarnost i fikciju-da, da, sa 6 godina moja nije pravila takve greške niti namerne izmišljotine te tematike), došli praznici, teta se razbolela i otišla na mesec dana bolovanja. Nakon toga se niko više nije žalio na lupanje, teta se vratila smirenija, ali do juna su joj se ruke opet počele tresti a vika se čula kroz zatvorene prozore.
Od tada preferiram da vreme provode sa spremačicom, koja je jedna zdravorazumska žena.
Šta vredi da neko formalno radi taj posao, kada u suštini ne zna da ga radi...
Od drugih roditelja svakako (osim te jedne godine) dobijam uvijene ili direktne poruke da ne talasam -neki se plaše, neki zapravo nemaju primedbi. ("lupam ga i ja kod kuće, kad je nemoguć...I treba malo disciplinovati")
Tako da nisam stekla utisak da se iko obradovao niti profitirao kad sam ja intervenisala - a jesam, puno više puta nego što sam mislila da ću morati u vrtiću. Bilo je i da sam tešila tuđe dete zajedno sa tetom, i da sam vraćala dete koje je izašlo samo, i da sam tražila dete za koje nisu znali gde je, ali i dalje mi se niko baš ne obraduje od vrtićkog osoblja osim pomenute spremačice. Nešto se mislim da ću joj sa decom pripremiti neki simboličan oproštajni poklon kad bude vreme.
Casa, zar tebi stvarno nije jasno da ona nema nikakve ovlasti da ide i smiruje tuđe dijete u privatnoj ustanovi vrtiću!??! :o
Zar se uopće smije tuđem djetetu pomoći više od same priče u vrtiću?
Sjećam se moja mala imala ni dvadeset mjeseci, jedina bez pelena u grupi, i sad dođe meni jedna mala i veli, teta stavi me na wc, teta se okrene, i veli maloj, pa ti imaš pelene, ne trebaš na wc. Meni je to bilo baš bezveze, ali nisu dale, da se baviš s tuđim djetetom. Čak ni na adaptaciji.
Potpuno je druga situacija vratiti dijete koje je izaslo iz vrtica od one kad dijete " samo " place.
u prvoj situaciji zivot je ugrozen i naravno da ce se odreagirati. U ovoj drugoj, nepoznati roditelj nije duzan , niti mu je dozvoljeno baviti se tudim nepoznatim djetetom.
Kad sam vidjela djecaka koji place,pozvala sam tetu i priupitala ju. I rekl sam joj kako mi to izgleda i da mi ga je zao uz laganu konotaciju da mislim da ga se treba i moze utjesiti. To je bilo vani.
Curica koja je unutra plakala je bila u sobi sa svojom grupom. Iskreno, ne bi mi palo na pamet je ulaziti tjesiti jer to sigurno ne bi rijesilo slucaj jer bi to bilo jednokratno tjesenje ( a to dijete mozda place svaki dan), a i ne znam koji efekt bi to izazvalo kod tete. Sumnjam da pozitivan.
Ali sto se tice samog obracanja teti, s tim nemam problema..vrlo vjerojatno cu joj se i obratiti.
Rekla sam kako bih ja i da to ne smatram jedinim isoravnim reagiranjem vec da u situaciji u kojoj odrasla osoba skica kako dijete plqce sat i po smatram da je normalno reagirati, bilokako.
Nemam vise sto objasnavati.
Kod nas je. Recimo, mozemo doci na rucak i jesti s djecom (ok, prvenstveno svojim djetetom, ali naravno da su i drugi tamo). Mozemo opcenito doci kad god zelimo i ostati koliko god zelimo, a pogotovo nas zovu da dodjemo kad je na rasporedu neka posebna, zanimljivija ili samo neuobicajena aktivnost. Zapravo, toliko puno smijemo biti u vrticu da bih zapravo mogla biti tamo cijeli dan, besplatno. :lool:
Salu na stranu, stvarno vole i zele da dodjemo, pogotovo nenajavljeni.
Hvala na tvom vidjenju adaptacije, tang. To mi je puno blize, odnosno jasnije, od onog sto sam si sama objasnila u glavi.
Za ovo sam prilicno sigurna da je istina. Sve i ako su najlosiji odgajatelji, tu ne moraju biti hobotnice. Kod nas ih je stvarno puno i nije uopce problem da netko ode na WC. Kod sina (najstarija vrticka skupina, otprilike 4.5 - 5.5 godina) ih je trenutno samo 13 u ucionici, a rekla bih da je u prostoriji u svakom trenutku barem 4 odraslih, nekad i vise. Jedna lead teacher, a drugo su studenti. Inace je vise djece; 20-ak ih je ove godine krenulo u skolu pa se sad grupa laganini popunjava.
Usprkos velikom broju teta, i ove nase rano uce samostalnosti. Obuvanje i oblacenje, odmah od toddler grupe (16 mjeseci navise), a pokusavaju i ovi manji. Od trece godine na dalje sami serviraju i pospremaju stolove, grabe jelo, itd. Raspremali bi i ovi od 16 - 36 mjeseci, ali ne smiju zbog moje kceri i njenih alergija.
Jos za ovo zadrzavanje u vrticu - ja sam svaki dan tamo oko rucka, osim kad zapnem na poslu. Umjesto meals on wheels, imam sisu on wheels. :lool: I ponekad, ako malci jos jedu, bauljam gore dolje po hodniku, gledam djecu, sto god. Ulazimo u vrtic uz sifru, a ne bojimo se jedni drugih, cak ni tu u ludoj Americi. :mrgreen:
Čini se da Amerikanci ne pate od tog nekog post socijalističkog sindroma, ili kako to nazvati, gdje se službenike koji rade svoj posao ne smije pogledati niti ništa pitati jer su oni bogovi, a svi mi obični jadnici koji trebaju brzo unutra i van.
Što je i vrlo pametno jer roditelji tada nemaju potrebu stvarati teorije zavjera, okomljavati se na odgajatelje, niti cvrkutati po socijalnim mrežama, jer su već uključeni i sami slobodni djelovati i surađivati.
Ta otvorenost i pristupačnost mi se baš sviđa kod Amerikanaca.
žuta,
a jel ti se sviđa da moraš ići raditi nakon mjesec i pol nakon poroda i ostavit nekome malu bebicu? Meni je to prestrašno.
Ne. To mi se ne sviđa. To mi je prestrašno, također.
i meni je to grozno, zahvalna sam da nisam morala ići raditi tako rano nakon poroda
isto tako sam zahvalna da mi djeca nisu morala ići u vrtić, ne kažem da je to najbolji izbor za sve, ali za moju obitelj je bio
Ne mora majka ici raditi 1,5 mjesec nakon poroda osim ako zeli.
Ili je samohrana majka pa mora jer bi u protivnom bila na socijalnoj pomoci ( koja je pretpostavljam veca od naseg porodiljnog dodatka). Da, tamo je placeni porodiljni kratak , ali isto tako place au puno vece, a trziste rada nezamislivo fleksibilno. Kae je izabrala ici na posao jer je tako bila zadovoljnija. Koliko mi je poznato isprobala je i ostanak kodkuce do 1,5 godine prvog djeteta i sigurno nisu zavrsili u bankrotu zbog toga.
I u privatnom vrtiću u koji je išla moja kći su roditelji mogli dolaziti i boraviti koliko su htjeli. Već sam rekla, jedna žena mi je rekla da je sa svoje dvoje djece cijelu prošlu godinu dolazila u vrtić. Mi smo npr. prijavili dijete za vrtić u proljeće, i oni su nam rekli, zapravo preporučili, da slobodno dovedemo dijete koji dan već tada, da se upozna s vrtićem i tetama i djecom, tako da je MM kad je imao par slobodnih dana vodio dijete u vrtić i bio tamo s njom cijelo vrijeme, ručao itd.
Naravno da mi se to kao roditelju tada sviđalo, no kad sam kasnije, a i sada razmišljala o tome, nisam sigurna da mi se sviđa da su u grupi prisutne druge odrasle osobe koje nisu odgajatelji. Ne zato što mislim da su perverzne, nego je dinamika naprosto drugačiija ako je jednom djetetu u grupi mama, a drugom nije. Npr. onom malom što je mlatio sve oko sebe je mama bila tamo, i kad bi se dogodio incident ona je glasno skakala u obranu svog djeteta. Možda ako se roditelji boje da će ih izbaciti iz vrtića :mrgreen:, odnosno djecu, pa moraju slušati, a odgajatelji imaju nekakav autoritet nad njima situacija nije takva - ovdje gdje je moja kći išla to nije bio slučaj.
Opet, s treće strane, ove naše državne ustanove koje brinu i uče djecu zaista pate od nekakvog sindroma isključivanja roditelja, što je apsurdno. Najžalosnije i najapsurdnije je naravno u dječjim bolnicama. Ali i vrtići i škole bi trebali biti otvoreniji, a mislim da bi ih i mi trebali tako doživljavati - npr. koliko sam samo puta u raspravama o školi čula 'ne možeš se šetati po školi'.
je, bolnice su apsolutni apsurd.
Što se tiče Amerike, ja ne znam kako je u Americi siromašnim ljudima (osim iz serija ;) ) i kakav je sustav socijalne pomoći, ali imam prijateljicu koja radi doslovno isti posao kao ja, i ona je recimo u jednom trenutku namjerno prestala raditi, selila je u drugi grad, razmišljala je i o promjeni karijete, rastala se - i nije radila sigurno nekih godinu dana, bez ikakvih problema. Niti je imala problema s novcem, niti se bojala da neće naći novi posao.
jelena, zašto uporno pišeš o alergijama i prehrani tamo gdje to uopće nije tema?
gle pitanje je bilo upućeno Kaae
bez obzira kome je upućeno, skrećeš s teme... na receptima, vrtićima, gdje god, i uvijek isto
imas pp pa pitaj
Bez obzira zašto drugi ne bi sebi stavljali hranu ako je to u inače tako, djeca trebaju biti pod nadzorom, a njena mala očito je, pa tako i ostali.
Čini se da smo iz sustava gdje su učitelji i odgajatelji bili uvijek u pravu došli do faze kad se rad istih itekao propituje. To je dobro. Medutim, danas neobuzdani roditelji mogu gazdovati i kad nisu u pravu.
Valjda je slijedeći korak pozivanje na odgovornost roditelja koji unose nered.
Trenutno svi roditelji moraju van jer pojedinci rade nered.
Sam čin zatvaranja vrata nekad štiti nekompetentne odgajatelje a nekad djecu od nedoraslih roditelja.
MM mi je rekao da mu je receno u vrticu da smijemo mi doci ukljucit se u vrticku svakodnevicu. Tako da nisu svi vrtici isti. Samo da ja imam vremena sjedit u vrticu, ne bih ni vodila dijete u vrtic.
Ja sam nosala tudje dijete iz grupe dok je nas bio na adaptaciji jer je taj mali lani prosao adaptaciju, a mama sad ima drugu bebu. Puna soba roditelja, a mali place sam jadan. Kad je teta shvatila da nije moj, odmah ga je preuzela od mene. Ja isto nisam bila sigurna sto da radim.
Mi smo bili tjedan dana s djetetom po jedan sat. Nisam srecom vidjela nijednog neugodnog roditelja. Samo vidim da ih dosta ne sudjeluje u pozivima na suradnju (ja dolazim popodne po dijete)
Evo danas opet. Ostavim curku i odem na 2h, vratim se po nju i cekam da zavrse s plesanjem. Ispred zatvorenih vrata druge grupe sjedi uplakana curica (ne ona od zadnji puta,nego druga) i sjedi na maloj stolici. Pitam ju zasto je vani dok su svi unutra. Kaze da ceka mamu. I tako sjedi 10ak min. Nato izadje teta i uhvati ju za ruku i uvuce u grupu. Ja sam stajala i gledala. Evo,meni je to bilo grozno. Nase tete su skroz ok po tom pitanju,ne rade tako nesto,pa mi izgleda da je to do osobe.
Dogovorila sam razgovor sa psihologom i ravnateljem ovaj tj.
a zakaj dete čeka van sobe mamu? kod nas se uvjijek moralo doći na vrata sobe da se uzme dete
Koliko je ta malena stara? Dovoljno da sama iznese stolac?
Mislim da mama ni nije trebala doći. Bilo je cca 11. I teta ju je odvukla u sobu
Mala je cca 3g. Stolček je pred vratima sobe
U nasem vrticu je apsolutno nedopustivo da bilo koje dijete izadje iz bilo koje ucionice bez roditeljske pratnje ili jednog od odgojitelja ili asistenata.
Jeste ikad radili s grupom od 15 djece te dobi? Ja jesam i mogu shvatiti kako se moze dogoditi nesto slicno. Naravno, ne bi se smjelo dogadati.
Kod nas je ova scena bila česta sa dečakom koji je plakao.
Navodno je bila preporuka psihologa da se deci koja se teško uklapaju u buku grupe dozvoli da se odvoje na par minuta u samoću i tišinu, dok se ne saberu i ne smire.
Funkcionisalo je kod ovog dečaka, najbrže se smirivao kada je bio par minuta potpuno sam, i nije video oko sebe apsolutno nikog od dece i teta. Spremačica ga je nadgledala diskretno, tako da je on ne primeti.
Moja starija, a i sad mlađi, isto ne podnose dobro buku grupe i s vremena na vreme traže da izađu do wc-a. tamo popiju vode i ostanu par minuta dok im se "uši ne odmore", kako sami kažu.
Ja ih razumem.
Doduše, oni su (bili) stariji, ne trogodišnjaci.
Dakle, u vrtic se lako udje,umjesto mene mogao je uci bilo tko. No cak me to ne zabrinjava koliko cinjenica da je tuzno dijete prepusteno samo sebi. Ono kad se dijete ne da utjesiti od tete govori puno vise o teti nego o djetetu. Pa valjda bi teta sa svojom naobrazbom trebala biti korak ispred "kompliciranih" djecijih emocija i znati kako ga utjesiti. I jos to uvlacenje u grupu.. u z a s
Oprosti AQ vec danima citam tvoje postove i jedino mi nije jasno zasto je tvoje dijete jos u tom vrticu?
Lijepo je sto brines o svim detlajima, ali ja da se tako osjecam i da vidim sve sto ti vidis, ne bih vise prisla, a kamo li svoje dijete dala u tu ustanovu.
Koliko shvacam iz mjesta si gdje jos ima preskolskih ustanova, pa izaberi neku u kojoj bi se ugodno osjecala kad ostavis svoje dijete.