Vrtićki rođendani-igraonice- da li poticati da ide ?

D. je počeo dobivati pozivnice za rođendan vrtićkih prijatelja u igraonicama. Kad je dobio prvu pozivnicu bio je presretan i s nestrpljenjem iščekivao( prije toga je pomalo tužno znao napomenuti da netko slavi rođendan u igraonici a da njega nije pozvao, no ništa ekstra nije bio u bedu), no taj rođendan očigledno nije ispunio njegova očekivanja i kad je slijedeći put bio pozvan i to od najbolje prijateljice iz grupe, dosta se dvoumio da li da ide ili ne. Ja sam ga pomalo poticala, jer smatram da je ta djevojčica ipak njemu posebna i da bi bilo u redu da ide, iako ni sama nisam načistu što mi to znači "u redu". Ne znam da li bi curica bila tužna da joj moj D. nije došao, njegove rođendane smo uvijek slavili doma s kumovima ili u vrtićkoj grupi uz tortu, tako da ne znam kako u dobi od 5 godina djeca doživljavaju nedolazak nekog prijatelja na proslavu. Na kraju je išao jer taj dan kad je bio rođendan je stalno govorio da želi i želi ( mislim da je negdje načuo da igraonica ima trampolin a u to vrijeme mu je to bilo baš fora ).Meni osobno se te proslave u igraonicama nisu dojmile, možda je u Zagrebu drugačije, no ovdje djecu " paze " vlasnici objekta igraonice, djeca su puštena u sobičak s nabacanim igračkama i grickalicama na stolu. Uglavnom, sada je D. opet dobio pozivnicu za roćkas, rekao je da želi ići ali da dođem po njega nakon torte, znači nije to neko uzbuđenje i silna želja nego više onako, išao bi...Nakon što smo kupili poklon, kaže on da ne želi ići te pita može li poklon zadržati i otvoriti ? Što bi Vi napravili ?

ja svoje nisam tjerala kad nisu zeljeli ici.
poklon ne bi mogao zadrzati jer je namjenjen kao poklon za rodjendan drugom. taj poklon bi ostavila u ormaru za sljedeci rodjendan.

nikakve tragedije nisu imali u vezi toga ni ona ni on.

I da otvori poklon i ostavi ga sebi nikakva tragedija
Moj je jučer prvi i zadnji put u vrtićkom životu slavio rockas, bio je na samo jednom rockasu od jednog dečka, druge nije bio jel ili smo bili na putu, imali već nekaj organizirano, bio bolestan ili je bio u pitanju MC u kojeg ga nisam željela pustiti. Ideja je bila da budemo na igralištu ali kak su jučer bila sva godišnja doba od proljeća do kasne jeseni, ipak sam promijenila i počeli smo u stanu, ali čim se razvedrilo nastavili smo vani.
Uglavnom jedan dečko je trebao doći koji je pred dva tjedna bio na operaciji i baš sam ga pozvala s namjerom da budemo vani, naravno kad se počelo to sve skup oko vremena javila sam svima da mijenjamo plan, na to me zvala njegova mama da ga ona ne može dati u zatvoreni prostor što odobravam, ali kad se to sve skup proljepsalo mali je došao i sav je bio presretan kaj je i on na rođendanu. Ujedno došla je i jedna cura za koju nisam znala da je u zg onak iznenada i na kraju ispao je čisto dobra proslava.

ja mu ne bih dala da otvori poklon, nego ovako ko spajka, ostavila za drugi
a ako zeli - nek ide, ako ne - ne mora

mi nemamo tih problema - moje zele ici uvijek i svugdje, njima je bitno da se nesto dogadja
mala od 3 godine i negoduje ako velike seke idu, a ona ne :mrgreen:

Ako je rekao da želi ići i kupili ste poklon, išao bi.
Sori, bejbi.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ja svoje nisam tjerala kad nisu zeljeli ici.
poklon ne bi mogao zadrzati jer je namjenjen kao poklon za rodjendan drugom. taj poklon bi ostavila u ormaru za sljedeci rodjendan.
...

---

i mi smo ovako riješili, doduše bilo je samo jednom...
dva puta se desilo da su se razboljeli pa nisu otišli na rođendan: 1. poklon je ostao za jedan drugi rođendan 2. poklon smo dali naknadno
jer su klinci super frendovi

Poklon ne bih dala nego bi ostavila za drugi rodendan.
Na rodendan ne bi morala ici.

Citiraj:

---

Evelina prvotno napisa

Ako je rekao da želi ići i kupili ste poklon, išao bi.
Sori, bejbi.

---

X

Išao bi uručiti poklon, pa onda ako poželi ostati - ok, ako ne - idemo doma bez drame. Bome nismo to jednom napravili. Moj stariji u ranom djetinjstvu nije baš volio gužvu pa je često bilo baš tako, da odemo odnijeti dar.

Kasnije se pripitomio i zavolio rođendane, pa mu je u nižim razredima osnovne škole uobičajena disciplinska mjera bila prijetnja uskratom odlaska na rođendane.

rekla bih da je nefer ne otići na rodjendan

Ja bih ga potaknula da ide,jer sam razumila da se njemu u stvari i išlo.Ne bih ga baš tjerala,ako izričito i energično ne želi,ali u ovom slučaju bih ga nježno potaknula.Poklon ne bi dobio.(možda i zbog toga ne želi,jer mu se sviđa poklon i želi ga za sebe :) )

Mojem je karakterna crta, valjda, njurganje da nekamo ne zeli ici tako da bi vise nego vjerojatno isao na rodjendan za koji smo kupili poklon i opcenito se pripremili ici (to ovdje znaci i da smo roditeljima slavljenika unaprijed rekli da cemo doci). Ako slucajno ne odemo, tipa zbog bolesti, poklon urucimo naknadno, s obzirom da se tu nismo susreli s masovnim rodjendanima gdje je prakticki nebitno hoce li netko doci ili ne. Ako nas pozovu, onda stvarno i zele da dodjemo, odnosno ta su djeca bitna ili mojoj djeci ili opcenito nama kao obitelji.

Pozdrav svima! Kakva je praksa s poklonima ako vase dijete ne moze doci na rodjendan djetetu koje je bilo njemu? Naknadno posaljete poklon ili nista? Nasoj malenoj se dosta djece odazvalo na rodjendan, al ona je nekoliko rodjendana ove godine morala propustiti iako inace ide na svaki na koji je pozvana.

Nikakva, radiš šta hoćeš

Je li netko imao situaciju da se dijete ne želi odvojiti od vas na rođendanu i kako ste to riješili? U petak sam vodila kćer u igraonicu na rođendan njoj jako dragoj prijateljici iz vrtića. Roditelji su doveli djecu i ostavili ih (animatorice su vodile proslavu), a moja E. se priljepila za mene i ni makac, krič-plač kad sam se htjela s njom pozdraviti (iako sam joj prije bila najavila da će na rođendanu svi roditelji otići i doći kad rođendan završi). Kad sam vidjela da ne ide drugačije, ostala sam i sjedila u čošku, nakon 5 min se oslobodila i zaigrala, ali me uvijek imala `na oku´. Bila sam jedini roditelj koji je morao ostati i to mi nije bilo baš :-/
Ovo joj nije bio prvi rođendan, nego treći (čak se radi i o istoj igraonici) i na svima sam morala biti (samo su na prvom bili i drugi roditelji) pa sam ovaj put stvarno htjela pokušati presjeći, ali nije išlo tj. nisam ju htjela ostaviti animatoricama uplakanu.
Bila je zainteresirana i za sport (ide joj najbolja prijateljica), ali kad sam ju odvela na 2 treninga, samo se bacila u regresiju (glumila psa) i povukla čim bi joj se trener obratio, tako da nije na kraju ni pokušala...Naravno, tada sam se zahvalila i zaključila da očito nije spremna i da ju nema smisla tjerati, a onda si s druge strane mislim jesam li trebala biti ustrajnija u pokušajima...

Igraonice najcesece nisu neko pitomo mjesto. Buka je i guzva. Nekoj djeci to smeta.

Ne znam jesi li trebala biti ustrajnija, mi smo odustali od 2 sporta zbog toga kad je bio star oko 4 i 5 godina. Pustili su nas prvi mjesec u dvoranu, bili smo jedini roditelji, kad se ni nakon toga nije htio odvojiti nije dalje išao. Nije bilo smisla.
U igraonicama smo 2 godine bili jedini roditelji unutra. 4. i 5. godinu, onda ga je prošlo.
Sa 6 je ostajao sam u igraonice i počeo trenirati sport gdje roditelji ne smiju ući ni u garderobu.
Sad ima 7 i 4 mj. i čekam kad će se prestati bojati sam spavati i otići iz mog kreveta :).