Dijete 17 mjeseci ne razumije vecinu stvari

Pozdrav svima. Nova sam na forumu, malo sam citala postove ali nisam nasla nista sto bi mi pomoglo oko nekih stvari koje me brinu. Ako postoji mozda ovakva tema, ispricavam se na ponavljanju.

Ovako, imam dvije curice, jedna je 2,5 god a druga 1,5 godinu. Starija je, sa nekih godinu dana, dok sam jos bila trudna ali i kad se mlada rodila, kad sam ju pitala gdje je seka i te neke stvari pokazivala uvijek prsticem na seku. U biti, od samog pocetka se uvijek lijepo razvijala i sve razumjela. Razlog moje brige je mlada curica. Za mjesec dana ce biti 18 mjeseci stara. Vidi se da je bistra, pametna curica. Propuzala je cak prije nego sestra i kad je pocela hodati odmah u samom startu je bila i cvrsca i pazljivija nego njena starija sestra. Prije par dana je pocela govoriti "tata", to je jedina rijec koju zna. U pocetku mi se cini da je to pricala bez ikakvog znacenja ali kako dani prolaze, pocinje razumjeti tko je tata. Recimo, jedan dan kad je dosao s posla potrcala je prema njemu i vikala tata tata :-)
Medutim, za vecinu stvari ne pokazuje gotovo nikakav interes. Ako ju npr. pitas gdje je tata, nece ga ni pogledati, a kamoli pokazati prstom na njega. Drugim rijecima, prsticima uopce ni na sto ne pokazuje. Kad je zedna, uzme flasicu i donese mi da joj dam. Lijena je sama si ju pridrzati, uvijek pokusava da joj netko drugo da, ali jedino kad mi ne zelimo onda si ju sama pridrzava. Kad ju pitam hoce li piti, imam osjecaj da uopce ne razumije sto zelim. Ista stvar je i za jelo. Papa joj nema nikakvo znacenje za papanje. Ali npr. kad joj kazemo "Daj pet", da nam pet. Ili kad kazemo da idemo pa-pa, mase pa-pa. Cak mase pa-pa i kad joj se spava. Kad radi nesto sto se ne smije, kad joj kazemo "ne", razumije sto to znaci i ostavlja to. Voli se igrati, najvise sa kockicama, lopticama i svime sto ima kotace. Kazem, najveca briga nam je to sto vecinu vremena izgleda kao da se pravi da ju neke stvari ne zanimaju ili mozda stvarno ne razumije. I to sto, kad ju pitas gdje je npr seka, mama ili tata, uopce ne reagira niti pokazuje na bilo koga ili bilo sto. :-(

U prvoj godini njenog zivota smo nekoliko puta bili u bolnici zbog teskih uroinfekcija i borili se s visokim temperaturama, prosli puno doktora dok se nije otkrio uzrok svega pa mozda ta neka kasnjenja imaju veze i s tim sto nije imala nimalo normalnu prvu godinu. Iako je usprkos svim tim problemima koje je imala uspjela na vrijeme i propuzati i prohodati. Eto, ne znam sto bih mislila...

Ima li tko mozda ovakvog ili slicnog iskustva sa svojom djecom? MM se poceo brinuti prvenstveno radi toga sto je starija kcer u toj dobi puno stvari razumjela i bila zainteresirana za skoro sve oko nje. S druge strane, ja se nekako tjesim da su neka djeca po nekim stvarima naprednija, a nekima duze treba, iako mi je MM sad bacio bubu u uho s tim nekim stvarima.


Isprike na dugom postu, tesko mi je to sve srociti u nekoliko recenica..

Draga slipsa, ne znam ti reći je li to za brinut se ili za ne brinut se
ali istina je da su djeca različita i razvijaju se različitim ritmom
po ovome što pišeš, nije da ništa ne razumije što pričate, neke stvari razumije

kakva je s kontaktom očima?
voli li da joj se čitaju slikovnice?

svakako bih ja radila sve stvari koje kroz igru potiču komunikaciju
i bilo bi dobro i sa pedijatr(ic)om podijelit brigu i pitat za mišljenje

Dobrodošla!
Pokušat ću te utješiti.....Napisala si gore da je dj3vojčica m8torički napredna, a zna se dogoditi da takav brzi motorički razvoj "pojede" energiju za razvoj govora. Istina jeda su djeca različita, ali ako te stvarno brine, postoje mjesta geje se može ustanoviti da li je sve u redu, a ako i nije - ima načina da se nešto poduzme.

Prvo, konzultirajte se s pedijatrom, a ako misli da postoje odstupanja, uputit će vas na dijagnostiku.

Za smetnje razumijevanja govora najbolje mjesto je Suvag, jer ako se ustanovi dan nešto nije u redu sa razumijevanjem govora/ sluhom / razvojem govora, oni imaju cijelu ekipu stručnjaka. Logoped, otorinac, radni terapeut, po potrebi neurolog i psiholog, sve oni iimaju. Govorim iz višegodišnjeg iskustva. Možda možete dobiti pomoć i drugdje, npr. Goljak i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet mi padaju nap pamet, ali pitaj prvo pedijatra. Ako vi kao roditelji mislite da ima razloga za provjeru, budite uporni i ne dajte se otpremiti doma s uvjeravanjem da je sve ok. Rana intervencija je bitna. Osim toga, ako dijagnostika pokažeda je sve ok, vaš mir je toga vrijedan. Sretno!

Tangerina, sto se tice kontakta ocima, tu stvarno nema problema, on je gotovo uvijek prisutan u tim nekim meduodnosima sa bilo kime, ne samo s nama kao roditeljima. Nekad cak kad je zovemo, ono cisto da vidimo dal reagira na nas, pogleda nas imam osjecaj na nacin kao "ajde, starci, dosadni ste" :tele:

Slikovnice voli, najdraze joj je cak kad lijepo sama sjedne recimo na pod i u miru ih lista. I to nije samo da ih stalno samo lista, vec kad joj nesta privuce paznju zadrzi se na tome i promatra neko krace vrijeme.

Dosta je kuzi i njen karakter, recimo kad se igra sa sestrom i sestra joj pretjera s necim, ona se samo pokupi i ode. Takva sam npr i ja, ako vidim da ne ide samo se maknem bez nekih rasprava. Nekad mi stvarno ostavlja dojam da joj se nesta ne da i samo to ignorira a nekad pak stvarno imamo dojam da nista ne razumije.

Tangerina, sto se tice kontakta ocima, tu stvarno nema problema, on je gotovo uvijek prisutan u tim nekim meduodnosima sa bilo kime, ne samo s nama kao roditeljima. Nekad cak kad je zovemo, ono cisto da vidimo dal reagira na nas, pogleda nas imam osjecaj na nacin kao "ajde, starci, dosadni ste" :tele:

Slikovnice voli, najdraze joj je cak kad lijepo sama sjedne recimo na pod i u miru ih lista. I to nije samo da ih stalno samo lista, vec kad joj nesta privuce paznju zadrzi se na tome i promatra neko krace vrijeme.

Dosta je kuzi i njen karakter, recimo kad se igra sa sestrom i sestra joj pretjera s necim, ona se samo pokupi i ode. Takva sam npr i ja, ako vidim da ne ide samo se maknem bez nekih rasprava. Nekad mi stvarno ostavlja dojam da joj se nesta ne da i samo to ignorira a nekad pak stvarno imamo dojam da nista ne razumije.

Da, u biti me najvise buni to sto nije da ne razumije nista, ali opet razumije jako malo.

Sve u svemu, hvala na savjetu, morat cemo svakako vidjeti s pedijatrom sto on misli, ali kako stvari stoje vjerojatno cemo morati ici nekud dalje, cisto da budemo bar u miru, kao sto si i rekla.

Slipsa,
Najtopliji savjet da sto prije kreneš negdje... pedijatar će ti dati uputnicu, no svagdje su ogromne liste čekanja pa uz to dok još obaviš sve preglede (obično ide logoped, psiholog, otorinac, neuropedijatr u kompletu) i onda dočekaš terapije prodju mjeseci, a najčešće i godine.
Ako si iz ZG, ima sada dosta logopedskih kabineta (npr. Kod logopeda, Ružičasti oblak) koji se bave malom djecom i koji će ti dati nakon obrade savjete ili eventualno terapije dok čekaš da krenete negdje preko uputnice.
I još nešto, većina naših pedijatara još uvijek ima stav da je za logopeda prerano prije treće, četvrte godine i uopće ne prepoznaju komunikacijske i govorno-jezične teškoće/kašnjenje, nego su im glavno mjerilo uspješnog razvoja djeteta dobivanje na težini/visini. Nemoj da te to poljulja... rana intervencija je izrazito važna i temelj uspješne rehabilitacije. Sretno!

Draga, opisala si moju kćer. S 10 mjeseci je prohodala, jako motorički napredna. S 2 godine govori možda 20ak riječi. Moji su se neki brinuli za slab govor. S godinu i po jedva se odazivala na ime, mahala papa i govorila 2,3 riječi. Kad ne bi htjela slušat, potpuno bi nas ignorirala. I sad nas ignorira kad nešto ne želi. Kao da ne postojimo. Voli se sama zabavit sa sobom, slaže kockice, čita slikovnice, igra se s plišancina... Ako ju tko smeta, samo se skupi i ode. Takva je.
Ne govorim da tvojoj nije ništa i da ne treba obaviti preglede, dapače bolje spriječiti nego liječiti. Ali ima još takve djece, samo to kažem.

Moj sin je dosta slično reagovao u tom uzrastu kao tvoja devojčica, isto je bio totalno suprotan starijoj seki. Deo problema je rešen kada smo rešili upale uha i probleme sa sluhom, a deo toga je ostao kao karakter: on je razumevao jaaaako puno, kako se kasnije ispostavilo - ali nije sarađivao na zahtev, čak ni sa nama roditeljima, još gore je bilo sa doktorima (isto je bio hospitalizovan u prvoj godini zbog uroinfekcije, imao je duuugo strah od doktora).
Bilo je potpuno uzaludno pitati ga da pokaže gde je mama, tata, seka npr... Ali ako kažem: uzmi keksić od seke- išao je bez problema do sestre :). Često sam kod njega bila zbunjena - da li ne razume ili samo ne sarađuje? Međutim, on je pokazivao prstićem -ali opet samo kada je on hteo.

Tako da, svakako treba proveriti radi vašeg mira, ali moguće je zaista da je puno toga do karaktera deteta. Moj sin je progovorio tek sa 2,5 godine, logopeda smo se dokopali tek puno kasnije kada je trebalo ispravljati samo izgovor glasova, ali da mi je logoped bio lako dostupan, svakako bismo išli ranije.
Sinak kreće u prvi razred, od svih problema ostalo mu samo je blago "šuškanje" pri izgovoru š, č, ž, a karakter mu je i dalje isti, ali sarađuje na društveno prihvatljivom nivou :).

Hvala vam svima na odgovorima i na malim rijecima utjehe. Doduse, sto se tice govora, svekrva je rekla da mi je muz prakticki do navrsenih 2 godine govorio samo slovo k tako da je mozda to povukla i genetski.
Ona zna nekad brbljati te neke svoje rijeci, jucer smo se igrale skrivanja pa je cak nakon mog ponavljanja ku-ku i sama pocela pricati ku-ku. Cak kad je jela doslovno pri svakom zalogaju sam joj govorila aaaa-mm i onda mi je i sama nakon nekoliko ponavljanja prilazila i vikala "aaa" sto dosad nije radila. Izgleda da joj se mozda stvarno trebam jos vise posvetiti nego dosad i neke stvari joj vise puta ponavljati i pokazivati pa i krene.

Citate male slikovnice sa slikama?

Bilo bi dobro za djevojčicu osigurati vrijeme 1:1, bez sestre. Probaj s mužem na smjenu organizirati tako da svatko brine o jednoj kćeri, pa se drugi dan zamijenite.... Ali to mora biti aktivno provedeno vrijeme s poticanjem govora kroz igru.

Neka djeca vole pjesmice, brojalice i recitacije. Malo istražujte što daje dobre rezultate, npr igre prstićima uz priču i takve stvari...

Postoje i knjige Renate Rade, Ivane Herljević i Ilone Posokhove s materijalima za nenametljivo poticanje govora.

Uh, mi smo slicno prosli s trecim detetom, pisala sam po forumu. Ona je isto motoricki bila prenapredna (zezam se govoreci da je prohodala s 4 god - a pre toga samo trcala). Osim toga, imala je jako preciznu finu motoriku, koju je rabila non stop, ali 'unistavanjem' cega god je stigla. Za razumevanje i govor nista nije pomagalo dok nije napunila 3 godine, a pokusavali smo sve i non stop. Sad ima 6.5 i tek se u stvari sada vidi da je njeno 'unistavanje' u stvari bilo istrazivacko, jer se ispostavilo da ima jako izrazen talenat za vizuelne umetnosti i da je (i dalje) veoma vesta s prsticima, samo sad kreira a ne unistava. Prosle godine je krenula u skolu i normalno je naucila da cita i pise, ali matematika joj je puno lakse isla. Toliko lako da kad bismo imali napet dan, uzeli bismo malo domaceg iz matematike 'da se obe opustimo.'
Lako je pricati kad je sve to proslo, ali izgleda da se ponekad deca zaista razvijaju nelinearno i netipicno. Imam i devojcicu od 2 godine i 9 meseci koja pak ima predobar recnik i trkelja non stop, a definitivno se ne moze reci da je imala drugaciji tretman od Lune.

Nije me bilo neko vrijeme sad, svasta nesta se izdogadalo.. Ugl, ne znam sto bih rekla, valjda smo morali dici uzbunu oko svega da se ona pokrene. Zadnja dva tjedna je odjednom pocela sve kuziti, kazes joj dodi, ona dode. Kazes joj daj, ona da sto ima u ruci. Dok prije nije uopce reagirala na to. I kad netko drzi nesta u ruci sto ona hoce, pride mu i kaze daa daa daa (daj daj daj). Nisam primjetila, ali kaze mi muz da kad se vratim iz grada ili od nekud kad me neko vrijeme nije bilo, da kad me cuje krene me traziti i vice maaa. Prsticem ne pokazuje vec spoji kaziprst i palac i na taj nacin nekad pokazuje na nesta. Tako da se nadam da je krenulo to sve napokon, pratit cemo ju jos, normalno, ali s obzirom na videno u zadnja dva tjedna, nekako smo se oboje malo opustili.

Ona je sigurno razumjela puno toga i ranije, samo nije reagirala na način na koji ste vi očekivali, odnosno nije pokazivala da razumije.
Nezgodno je to kad imaš starije dijete koje je bilo potpuno drugačije u ranom razvoju pa stalno uspoređuješ i nisi siguran je li sve ok ili ne.
Ipak, ja bi otišla na kompletnu obradu i procjenu jer ako postoji neki problem puno je efikasnije početi ga što ranije rješavati.
Ako obrada pokaže da je sve kako treba, onda se možete do kraja opustiti i uživati. :)