sad treba počt svirat po svadbama
Printable View
Istina.
Doduše, znam srednjoškolce koji su se na pola puta prebacivali iz gimnazije u glazbeni razred jer su im gimnazija i srednja glazbena istovremeno bile prevelik zalogaj. U pravilu se radilo o izuzetnim talentima za koje je bilo jasno da će im glazba biti profesija, pa su si malo olakšali srednjoškolski život (i omogućili, npr., završavanje dva razreda u jednoj godini). Ali i oni su počeli s običnom gimnazijom, pa se prebacili s nekih 16, 17 godina.
Pa čuj, kakva je situacija sa zapošljavanjem - ne bi me iznenadilo da se počnu baviti i time: jedan je dušu dao za sviranje, a drugi se kuži u razglase i kompletnu logistiku...
A sad ozbiljno - moj stariji namjerava upisati FER, mogao bi i te kako profitirati s tim znanjem iz glazbene ako se bude bavio audio tehnikom i sustavima. Za mlađega je vjerojatnije da bi mogao baš svirati...Nikad ne znaš koje sve vještine i znanja mogu dobro doći. Da baš ništ ne unovče - za rođendanske fešte lepo se vidi kad znaš na nečemu zasvirati.
Imam pitanje za mame čelista:
A. je ove godine krenula na violončelo, zasad je još vrlo entuzijastična za vježbanje, ali se živcira kad joj ona noga (ili kako se već zove) klizi i pomiče se, bez obzira da li je stavi na parket ili na tepih. Ne planiram izbušiti rupu u parketu kao u glazbenoj, pa me zanima kako ste riješili problem klizanja. Znam da imaju nekakve pločice koje se mogu kupiti, ali bih htjela skupiti ideje za improvizirana rješenja, tipa daščice za parket i sl.
Marija, obicni stari kožni remen, isčupa se on igla koje se provlači skorz rupice. Jedino kopča mora biti dovoljno velika da se moze staviti na nogu od stolice. Ili se i kopča slomi a umjesto nje rovuče komad užeta koje se veže oko noge stolca.
Drugo rješenje, komad drveta se probusi bocno, provuče se kroz njega uze koje se veze ono nogu stolice. a na drvetu se ubuši nekoliko udubina.
Ne bih preporučila remen, jer će se taj s vremenom raspasti. Probajte improvizirati daščicu s nekoliko rupa (tj. udubina, ne moraju se rupe izbušiti do kraja), koju ćete remenčićem vezati za stolac (uvijek za lijevu nogu!). Dobro je ako na daščicu s donje strane zalijepite gumu, da se ne kliže po parketu.
Mi nismo baš bili skloni improvizaciji, pa smo daščicu kupili u "Melodiji", i već ga 4 godine vjerno služi (ne samo njega, nego i druge čeliste koji na produkcijama zaborave svoju daščicu doma :mrgreen:).
Ako ipak kupujete, uzmite svakako daščicu s remenčićem, ne onaj "cello stop" (samo gumeni čep). Ne znam u čemu je fora, ali kod nas u školi nitko ga ne koristi, i profa preferira daščicu koja se pričvrsti za stolac.
Marta, tanja, hvala puno! Za početak improvizacija, a ako je bude držao žar, kupujem pločicu.
Njeno čelo ima taj gumeni čep, ali to je niškoristi, kliže se i s njim i bez njega.
Taj gumeni čep na vrhu čela služi samo za zaštitu nogice, ne i kao protuklizna mjera.
Kad sam spominjala "cello stop", mislila sam na nešto ovakvo. Kako rekoh, bolja je daščica koja se pričvrsti za stolac, jer se time usput i regulira pravilno sjedenje, što je jako važno kod početnika. I nemojte čekati da vidite bude li je držao žar, jer će vam izbušiti parket u ekspresnom roku :mrgreen:
Moj se namučio s pravilnim sjedenjem, i još uvijek ga treba nadzirati. Ljetos mu je na seminaru profesor gledao držanje i komentirao "da ja tako sjedim, završio bih u bolnici" :mrgreen:
Da, drvo je najbolja opcija. Samo što smo mi napravili dasku, a ne daščicu. Koja je prevelika za nositi na orkestar, pa smo na kraju kupili malu s remenom.
A. ima u ponedjeljak prvi nastup s dvije skladbe. Drzite fige, meni ce biti veca frka nego njemu.
Riješila sam improvizaciju, spajalica me opskrbila s materijalom iz podruma :-* i stvar super funkcionira, izdržat će dok se ne zaputim po trgovinama.
Martina, kako je prošlo?
Nego, koliko često (ili rijetko) vaši klinci imaju produkcije?
Kod mog sina zadnje dvije godine uopće nema produkcije za sve učenike kod njegovog profesora; prošle godine nije navježbao dovoljno dobro za HPM, pa nije nastupio niti jednom. On nema dovoljno jaku unutarnju motivaciju, a bez vanjske mu je entuzijazam jako splasnuo, jedva sam ga nagovorila da izdrži još jednu godinu (dodatni šlag na tortu mi je to što D. i A. ne idu u istu glazbenu školu).
meni se čini da je to problem i mojoj kćeri
ta motivacija
idući tjedan će imati produkciju i to je prva ove godine
obično budu 2-3 godišnje njihovog odjela
mislim da bi trebalo više
Dosta često. Ali ovisi o fazi - ako se spremaju za natjecanje i sl., onda imaju prosviravanja programa skoro svaki tjedan. Samo što to i nisu "prave" produkcije, onako sa isprintanim programom, publikom koja sjedi na svojim mjestima i sl.
U pravilu skoro svaki mjesec ima bar nešto.
U prvom razredu, kad su se stariji učenici spremali na natjecanje, profa je ciljano zvala A. i još jednog prvašića na ta njihova prosviravanja, gdje su svirali jednostavne pjesmice, tek toliko da nešto odsviraju. U stvari ih je time privikavala na nastupe, pa kad su iduće godine došli ozbiljniji programi i nastup u HGZ-u, nije bilo problema s tremom i sl. Mislim da je to dobar pristup, i da je za djecu dobro da što više nastupaju, i zbog motivacije i zbog samokontrole. Da ne govorim o slušanju starije djece (o tome sam već pisala), od kojih se također puno može naučiti.
Kod nas je to jednom u polugodištu. A prvu godinu smo imali profesora koji nije imao nijednu produkciju. Pred kraj godine je nešto najavljivao no izlika mu je bila da nije našao prostor, a zapravo se spremao u penziju pa je usporio ritam.
to je super, kad su često produkcije
djeca imaju motiv za vježbanje
razbijaju strah od nastupa
ja sam nezadovoljna što je kod nas to tako rijetko
s tim da moja svira na svakoj produkciji
ne sviraju svi
Nisam napisala da su to ko nas roditeljski sastanci i sviraju svi, par puta su svirali i kao gudački orkestar. Ove godine je taj gudački orkestar rasformiran i većina ide na zbor.
Nisam napisala da su to ko nas roditeljski sastanci i sviraju svi, par puta su svirali i kao gudački orkestar i pojedinačno. Ove godine je taj gudački orkestar rasformiran i većina ide na zbor.
da, i kod nas bude, 2x godišnje, roditeljski na kom svi sviraju
Je li netko pohađao ili zna nešto o zimskoj školi gitare pri Elly Bašić (Gitarastra)?
Da, da, baš je rado išao. Bilo mu je poticajno družiti se sa starijim gitaristima (on je tad bio prvi odnosno drugi razred OGŠ, a u grupi su bili i srednjoškolci), a s profesorom je bio doslovno očaran. Naučio je svirati nekoliko skladbi, ali prije svega je to bilo lijepo i opušteno druženje uz glazbu. Posebno mi je s koncerta zadnjeg dana škole ostalo u sjećanju kako su ovi stariji gitaristi imali prijateljsko-mentorski odnos prema mlađima, baš nekako lijepo i poticajno.
Pitanjce: koliko vaši dnevno vježbaju?
Premalo. Drugi razred flaute, svira uglavnom svaki dan, ali više traje moje podsjećanje nego njeno sviranje. 10-30 min, kako koji dan. Vikendom se više manje izvuče, jer više nemam volje natezat se s njom, propao bi nam čitav dan.
Moja je prvi razred flaute. Ima dana kad svira i po sat vremena, za svoj gust, a onda ima i dana kad uopce ne svira (iako su ti dani rijetki). Ne tjeram je nista jer je profesorica puno hvali, kaze da joj je najbolja od prvasica.
Svira ne samo po notama iz glazbene skole, nego uzme i skolske udzbenike iz glazbenog i vjeronauka pa svira po notama koje tamo nadje. Zadovoljna sam.
Da treba, definitivno bih je podsjecala da vjezba.
Brat joj svira gitaru i njega treba podsjecati, on bi ponekad eskivirao.
30-45 min, svaki dan. Ima toga dosta: dvije ljestvice, svaka na 2 nacina, 2 etide, 2-3 skladbe (recimo trenutno su 2 lake, a jedna fakat teska s dosta novih tehnickih elemenata). Nekako mi se cini puno toga za 1.razred. Iako, te etide su obicno u programu krajem prvog ili u drugom razredu, pa valjda prof hoce vidjeti koliko on moze.
Za prvi razred je to dosta, ali bolje za njega, pogotovo kad mu prijeđe u naviku da tako radi svaki dan. Bit će mu lakše kasnije kad dođu zahtjevniji programi.
Moj je 4. razred (5. godina učenja), preko tjedna vježba svaki dan oko jedan sat (s tim da ne stigne u tom periodu provježbati cijeli program), vikendom sat i pol, pred natjecanja i više. Sreća pa nema previše posla oko redovne škole, jer nemam pojma kad bi onda stigao :?: kad se sjetim sebe u osnovnoj, ja nisam vježbala gotovo ništa :oops: (ali zato i nisam svirala bogznakako)
Ja sam solidno svirala, ali sigurno do 4.-5. razreda nisam vjezbala sat vremena dnevno. Mozda ni tada.
martinaP bome puno mi to zvuči, ne koliko vremenski svira nego koliko toga uči. Koji instrument svira?
Moja je 2. glazbene, violina. Dosta je podsjećam, nagovaram pa me strah da je na taj način previše tlačim i time činim više štete nego koristi.
Učiteljica je hvali ali meni se čini da ona sama nikad nebi svirala doma nego samo na satu.
Nije da ne voli violinu, mašta kako će biti profesorica violine ali s vježbanjem već teže ide.
Jeli 30 min dnevno uz kratke stanke da se odmori ruka previše?
tanja_b sad vidim tvoj post. vježba 1 sat svaki dan? Wow! Neznam dali bi moja uopće stizala uz sav domaći, učenje i put do škole...
Ma sve je stvar organizacije, u početku je i on vježbao pola sata dnevno, pa se satnica postupno povećavala, kako je program postajao zahtjevniji.
Meni je bilo bitno da nauči da se vježba svaki dan, pa je s vremenom i sam naučio raspoređivati ostale obaveze prema tome.
Nama je dobra okolnost što mu je osnovna škola zaista vrlo blizu, pa mu od kuće do škole treba manje od 5 minuta. Glazbena je na drugom kraju grada, i onamo ga moramo voziti, ali lakše je ako on sam hendla sve što se tiče redovne škole.
Ove godine je 5. razred, malo sam se brinula kako će sve stizati, ali vidim da uopće nema problema s time. Vrlo brzo je razvio vlastitu organizaciju, što uopće nisam očekivala od njega (budući da se prije volio razvlačiti po kući). To je još jedna od dobrih posljedica glazbene škole - dijete nauči efikasno rasporediti vrijeme.
I naravno da ima dana kad mu se baš i ne da vježbati :mrgreen: ali onda to odradi, malo uz moju pomoć, malo sam, i opet je sve ok.
pa sat vremena stvarno nije puno
nema u redovnoj školi toliko obaveza da se za gš ne može odvojiti jedan sat
tebi jedino ako je put do škole jako dugačak, pa vam to oduzme puno vremena
moja prosjedi za instrumentom možda jedan sat
ali tu ima slabo efektivnog vježbanja
a što se tiče ostalih obaveza oko škole, treninga....
mogla bi ona vježbati i više od sat vremena
samo da hoće
nije da ne stigne
nego je lijena mrcina
potpis na tanju
mališa ima i glazbenu i košarku i tenis i uvijek nađe vremena za igrice i/ili tv
ali svira svaki dan 30-40 minuta, i barem 2xtjedno toliko vježba solfeggio (što se ove godine vidi i na ocjenama) i uglavnom ga ne treba podsjećati
malo me strah sljedeće godine i 5. razreda, ali nada umire zadnja ;)
Moj je 2.razred, 3.godina ucenja. Vjezba svaki dan osim kad ima sat u skoli. Isto jedva pola sata, i to samo kad je ispit ili ogledni sat. Inace jedva i tolko, on misli da je dosta kad dobro odsvira. Sad mu je profesorica dala da svaki put zabiljezi kolko je vjezbao i sta i da mu to povremeno donese.
Nije bas odusevljen sta mora ic u glazbenu, al ja ne odustajem. Mislim da mu dobro dode da se muci oko necega i da uci nesto sasvim drugacije od onog u skoli. Sa skolom nema nikakvih problema, vremena ima i previse.
A je li mu profesorica dala precizne upute kako treba vježbati?
Djeca to uglavnom ne znaju, i treba im nastavnik objasniti kako se vježba. Prosviravanje skladbe od početka do kraja nije vježbanje. Moj još od 2. razreda ima zabranu prosviravanja :mrgreen: vježba se dio po dio skladbe, često i s raznim varijantama (ritmičkim, melodijskim, itd.).
Ako dobro odsvira neko teže mjesto, onda ga treba ponoviti još par puta da "sjedne". Ako krenu greške, onda se ne smije ponavljati dok se greška ne ispravi. Itd, itd. Ma i ja sam svašta uz njega naučila u ovih par godina (i to stvari o kojima nisam imala pojma, a završila sam srednju glazbenu :oops: ).