Zašto svi spominjete te šaltere? Baš se tu ne može. Pa nećeš valjda u 12 h staviti natpis "Uz blagoslov hzzo-a, idem doma".
Printable View
ja bih radila 4 dana u tjednu 8-14h neki jednostavan ne ambiciozan posao bez nekih panika rokova u ugodnoj radnoj sredini, a peti bih obavljala kućne obaveze, popravke, shoppinge i sl.
ne mogu vjerovati da netko uopce pomislja da bi za pola radnog vremena radio isti obim posla u istom roku, za duplo manju placu. dokaz da smo mi zene ocito programirane mazohistice.
Bas
Ja nisam mislila da radim u 4 sata posao koji inače radim za 8 i to za pola plaće. :-P
Ali ako bi financijski poslodavcu bilo svejedno da li ima 2 radnika na nepuno radno vrijeme ili jednog na puno zašto bi cijela ova priča bila nemoguća? Vjerujem da je rad u timu i rad na zahtjevnim projektima slučaj za sebe, ali ne radimo svi to.
TO stvarno ovisi o poslu. Mene na porodiljnom nisu mijenjali-nego je uzet adekvatan broj projekata i nisam bila potrebna. Vratila se, preuzela novi projekt.
Ja bi voljela fleksibilno radno vrijeme, ovisno o zahtjevima posla, a to ne znači i kraće radno vrijeme-al meni znači više boravka s djecom, puno efikasniji rad, gospodarenje vremenom...
kad bi mi sada ponudili 4-satni radni dan, bez razmišljanja bih potpisala :-D
o tome maštam otkad sam kao svaka majka-supruga-zaposlena žena, nakon porodiljnog bačena u žrvanj svakodnevice.
Bilo bi divno doći s posla oko podneva, pokupiti djecu iz škole/vrtića, laganini uz priču i druženje skuhati ručak, pospremiti, imati vremena za knjigu, tjelovježbu, prijatelje...ah, snovi... :zaljubljen:
Često znam komentirati - blago tetama u vrtiću, one imaju radno vrijeme najbliže tom idealu (u našem vrtiću se dogovaraju koja će doći ranije/ostati kasnije i pričuvati par ranoranioca/kasnoodlazača). I još imaju ljeto i zimske praznike za sebe :yes:
nebi se ni pod koju cijenu mijenjala s tetama. Tolku odgovornost nebi mogla podnijeti.
ne rade tete djaba toliko dugo, kratko-više od toga bi bilo previše.
meda ima pravo!
u zemljama gdje postoje takve opcije već godinama poslodavac vodi brigu da posloži raspored radnih sati i radnih zadataka tako da posao teče neometano, kao da jedno radno mjesto radi jedna osoba, a ne dvije. Narano nije izvdeivo na svim radnim mjestima, ali daleko više negose to nama iz ove trule i nefleksibilne situacije čini.
I ja se stalno čudim ovim kalkulacijama. Pa naravno da ne bi stigla posao od 8 sati odraditi u 4. Milijun poslova se može prepoloviti. Jednostavno, ta osoba napravi duplo manje u jednom danu. Za drugom polovicom ili nema potrebe, ili je odradi druga osoba zaposlena na 4 sata. Nije to prirodni zakon, da obim posla nužno mora biti višekratnik od osam (sati). To je samo konvencija i navika.
Ispada normalno da se svaki posao može podijeliti na 2, 3, 4, 5...ljudi koji rade 8 sati, ali nikako na 4 koji rade 8, i jednog koji radi 4. To jednostavno nema smisla.
Ne samo da bi to bilo produktivno i poželjno, nego jbi bilo odlično za obitelj, za djecu, za mene...
Neki period od povratka na posao to bi itekako bilo poželjno.
Osim toga u trudnoći sam primjetila da bi mi to odgovaralo.
Recimo bez problema u RH možeš dobiti komplikacije: samo kažeš da ti je posao pretežak... ne zmnam.
JA recimo sam radila dok nisam dobila upalu mjehura i Escherichiju i dobila mirovanje (mjesec dana, pa taman porodiljni), ali već od prvog tromjesečja sam primjetila da bih mogla raditi 4 h dnevno bez beda. Da mi je omogućeno da radim 4 h ne bih nikad uzela mirovanje nakon upale i bolnice, jer zaista mi nije potrebnno, bez obzira na mišljenje ginekologa.
Nisam invalid i ovak i onak radim jako puno i naporno u polju i na suncu (doktorat iz poljoprivrede) a za to ne dobivam ni naknadu ni plaću...
Mislim da bi puno žena odabralo 4 satno radno vrijeme u trudnoći umijesto mirovanja.
A ovo nakon itekako.
Moj je poslodavac puno veći genije. Nikad ne uzima novog radnika kad je neka kolegica na rodiljnom, kad je netko bolestan, kad je veći obim posla, kad su godišnji...nikad.
Nego natovari dodatno posao na leđa kolegama koji su ostali tako da oni krepaju od posla i šize, ljute se na onog koji je odsutan,
kao da on ima veze s tim što poslodavac neće organizirati posao kako treba i hoće "uštedjeti" na grbači zaposlenika.
Tako je bilo i s moja (zakonom previđena) 4 sata.
Kad sam to zatražila dobila sam niz idiotskih prijekora, među ostalim i to da će sad ostatak posla netko odrađivati umjesto mene:roll:.
Halo, :-o, daje mi pola plaće, ali neće za taj novac zaposliti nekog drugog.
I iz inata ne dozvoljava rad po danima (iako je to također zakonom predviđeno kao mogućnost, dozvoljene su sve varijante organizacije posla)
ne bi li se i druge žene obeshrabrile kad vide kako je lijepo u praksi koristiti neko zakonsko pravo.
A brisite onda panicarke:-) ne bojim se ja svog poslodavca...kad je najbolji na svijetu :-)
Radim u firmi koja u svim svojim podružnicama u Europi dozvoljava radno vrijeme od 2, 4, 6 ili 8 sati dnevno. S tim da ako radiš 6 sati dnevno onda možeš raditi četiri puna dana pa petak ne raditi, kombiniraš kako želiš...ali ne u Hrvatskoj. Ovdje službeno radimo 8, a u RL je to uvijek više (kao i većina).
I svakako planiram koristiti mogućnost da radim 4 sata zbog trećeg djeteta iako ne cijelo vrijeme koje mogu iskoristiti to pravo - radim od kuće pa ne gubim vrijeme na put do posla osim kad sam na terenu ali onda me nema dva dana, a ostala tri onda ne radim jer sam ispunila satnicu. I netto lova je sigurno veća nego što mi je bila do sada jer je porez žderao dobar dio, sad će biti oporezivi dio manji.
To je to pituljice, to meni nije jasno... Zašto 30 km tam može, a sim kao nema šanse.
U svojim godinama borbe s neplodnošću mijenjala sam kolegice u 3 trudnoće i jednoj teškoj bolesti člana obitelji. Nikad im nisam ni riječ prigovorila, a šefa sam prezirala zbog toga. I kada je napokon došao red na mene, da odem na porodiljni i da moj posao odrađuju drugi, našla sam se u velikoj moralnoj dilemi - je li OK to što radim... Srećom da sam u međuvremenu promijenila poslodavca, pa su kolege jako brzo dobile zamjenu za mene i sada sve štima. Mislim da je to iskorištavanje zaposlenika do krajnjih granica usađeno u mentalitet hrvatskog poslodavca, nažalost :(
Slažem se s onim idealom od 6 sati.
Ili tri dana po 8 sati, pa dva dana slobodno.
Nije moguće na svakom poslu, ali bio bi velik korak da barem tamo gdje je moguće poslodavci na to ne frkću nosom, jer njih to zaista ništa ne košta, osim malo dobre volje, a zauzvrat dobivaju zadovoljnog radnika.
Činjenica je da su u smislu radnog vremena tete u vrtiću i učiteljice/profesorice najbliže tom idealu, ali kao što je netko već rekao, ti poslovi nose specifičan stres. Iako mi odmah padaju napamet frendica profesorica i rodica koja je teta u vrtiću koje su oduševljene svojim zanimanjima i navode radno vrijeme kao prednost koju ne bi za ništa mijenjale. Profesorica ima tako posloženu satnicu da ima jedan dan u tjednu uvijek slobodan, plus nešto više godišnjeg i to joj je pogotovo otkad je majka najvažnije. Teta u vrtiću je sad već pred mirovinom i ima unuke za koje ima recimo puno više vremena nego moja mama koja radi od 8-16h, a i cijeli je radni vijek imala ili slobodno jutro ili dolazila dosta rano doma (ovisno o smjeni u vrtiću) i njezina su djeca puno češće bila s njom doma nego sama, a i skoro uvijek im je mogla svježe skuhati ručak bilo prije ili poslije škole. Mislim da se čak s kolegicama dogovarala za smjene prema tome kad su kome djeca u školi.
Osobno sam radila pola radnog vremena više od godinu dana, još prije nego sam postala majka. Takva je bila potreba poslodavca. Vjerojatno bi mi to, da sam tad imala djecu, odgovaralo, ali ovako mi je bilo bezveze zbog staža, male plaće i toga što sam u tih pola radnog vremena znala napraviti više posla nego neki cijeli dan pa sam se osjećala ko magarac. A što god napravila, uvijek sam bila "ona koja radi samo pola dana", dok su drugi tamo jadni do 16 h (za duplo veću plaću). Plus vrijeme koje ode na put s posla i na posao i trošak su uvijek tu.
U svakom slučaju glasam za fleksibilizaciju radnog vremena i plaćanje po kvaliteti i učinku, a ne čamljenje na poslu.
Da, to je dosta veliki problem, ako si na pola plaće, a opet imaš jednak utrošak za prijevoz (mene dodje benzin cca. oko 1200-1400kn/mj) i jednako vrijeme za put do posla i natrag kao da radiš 8h. Zato je bolja opcija raditi npr. 3 dana po 8h, a onda 2 dana ne raditi. Ali to je uglavnom nemoguće.Citiraj:
Plus vrijeme koje ode na put s posla i na posao i trošak su uvijek tu.
ako ta toja frendica profesorica nije ujedno i predstavnica sindikata, ona ne smije i ne može imati jedan slobodan dan ako je primljena na punu satnicu...druga stvar ako žena radi na pola satnice ili manje
Ima punu satnicu, nemam pojma dal je predstavnica sindikata, mislim da bi znala da je pa vjerojatno nije. Ima donekle specifičnu situaciju koju ne bi tu iznosila, pa su joj izašli u susret. Možda joj pišu da formalno radi svaki dan, ali su složili raspored tako da ne mora.
Druga frendica koja radi pola satnice radi samo 2 ili 3 dana u tjednu. Doduše, ne bi od te plaće mogla živjeti bez instrukcija.
Dok je dijete manje bih , a poslije bih se vratila na staro.
Ovako ja radim :)
Odnosno kolegica i ja dijelimo jedno radno mjesto a obije smo na 4 h.
Meni je to idealno.
U dane koje ne radim, skuham za dva dana, peglam, pospremam, šopingiram, obavljam poslove po gradu, doktore itd i sve to bez jurnjave, tako da mi u dane koje radim i vikende zapravo ne ostane ništa od obaveza.
Radim u maloj privatnoj firmi i poslodavac mi je vrlo fleksibilan.
i ja bih odmah pristala. pristala bi i na manju plaću. što mi to vrijedi kad poslodavac takav rad ne prakticira.
X
ili nacin na koji Maggie radi ...jer sam shvatila da (pored financijskih razloga) posao mi dosta znaci- ispunjava me ali nekad shvatim da ovim tempom ne stignem dosta drugih stvari koje bih zeljela - tipa dr ( danas sam morala uzeti 2 sata off da odem dr :( ) racuni logistika - kako bi mi vikend bio slobodan za obitelj. A svjesno sam se vratila na manje zahtjevan i odgovoran posao nego sto sam ga imala prije nego se L rodila.
Sve i da mogu po zakonu, radim posao koji nekad traje 2 a nekad 10h, ali trazim novi 8-)
Ja bih bila zadovoljna kad bi radila 42 h tjedno, da sam vikendom i praznikom slobodna :-)
Podizem temu :)
Moj poslodavac mi nudi rad na 4sata. Ozbiljno razmisljam da pristanem. Ionako od moje pune place kad platim dadilju, ostane mi manje novaca, nego da radim 4sata, i ne moram organizirati dodatno cuvanje. Osim ako mi odrede neku popodnevnu smjenu, onda od toga nista.
Imala bih pitanje...
Da li imam pravo na puni g.o.?
I da li poslodavac tih 4sata moze raspodijeliti kako njima odgovara? Npr. Jedan dan od 8-12, drugi dan 12-16, ili je to dogovor izmedu nas kako cemo odrediti u ugovoru?
Hvala svima
Sanja,
imaš pravo na puni GO,
a ovisi o poslodavcu kako ćete se dogovoriti o rasporedu radnog vremena.
Kako se plaća GO ako sam na pola radnog vremena i pola porodiljnog, znate li?
isto kao kad radiš ;)
Puno hvala na odgovoru!
ali tada je možda bolje i prekinuti skraćeno radno vrijeme i bit cijelo vrijeme na godišnjem pa se vratiti na polovično