da manje puše, piju i rade gluposti i idu ranije doma radi wifija - vjerujem
ali da se baš nitko u razredu ne seksa, to ne vjerujem :mrgreen:
Printable View
da manje puše, piju i rade gluposti i idu ranije doma radi wifija - vjerujem
ali da se baš nitko u razredu ne seksa, to ne vjerujem :mrgreen:
Najviše me ta trava muči. Mislim, ja sam pušila i to dugo godina. Ali nikad nisam probala ništa drugo, u tome je poanta, ja se bojim da ne proba ništa drugo. Iako mislim da je njemu jasno koji je naš stav, mi smo napravili cirkus oko toga. Osim što sam obavijestila druge roditelje, rekla sam i svojima pa mu sad svi sole pamet:)
Nisam htjela da sve to prođe premirno i pretiho a opet nisam htjela izjednačiti travu sa svom ostalom drogom jer je velika razlika. Jer ako to napravim onda će on imati osjećaj da je već ušao u taj krug droge, a to nije to niti to ima veze s ovim ostalim.
Čini mi se da sve to puno ovisi gdje konkretno živiš. Kod nas na jugu je situacija puno drugačija.
U al ste brze, ja sam još Peterlin odgovarala.
Očito mu lova nije neki faktor u životu, bar zasada (nije neki štedljiviji tip) :mrgreen:. Znači motivaciju da se kane loše (loših) navika tu ne treba tražiti.
Nisam mislila da poludiš, ni da prijetiš, ali mi se čini kao da si ti to prihvatila kao gotovu stvar. Možda je on to doživio i kao da si "digla ruke od njega."
Mislim da nije dobro ufuravat se u tu priču da si ti tu napola-frend. Nisi, ti si roditelj. Dakle, nema veze ako ćeš to nazivati i zvocanjem. Zabrinutost za to što radi treba biti i zvučati iskrena kao i briga za njega i njegovo zdravlje. Jer i nije baš normala da djeca puše s 15 godina, iako može zvučati jako fora imati tako "cool" roditelje, pitanje je je li on u sebi sretan s tim.
A hoće li pušiti manje ili više, tko to zna? Može baš biti kao što tang kaže, da puši više, jer nema nikakve ograde. Samo, i da to hoćeš, ne znam kako bi se ti sada sa svog ultraliberalnog stava prešaltala na malo drugačiji? Makar mislim da je i to moguće ako si ti tako posložiš stvari u svojoj glavi.
Ja ti ovako direktno pišem baš onako kako mislim jer te stvarno smatram jednom pametnom ženskom, za koju bih i sama voljela da se mane cigareta jer truju život, o financijama da ne pričam, a kamoli ne kad je riječ o djetetu od 15.
Meni se, iskreno rečeno, po mojim tinejdžerskim nećacima, a i djeci mojih prijateljica čini da su oni prilično blesaviji i djetinjastiji nego što smo mi bili u njihovoj dobi; puno više vezani uz roditelje, nesamostalniji itd.
Npr. prijateljica mi priča da se njene cure (srednja škola) navečer na moru šeću s dedom i to im je izlazak - nama nezamislivo u toj dobi.
Opet, naravno da to može biti samo dojam.
Slažem se. Kladim se da tu gdje ja živim roditelji puno više konzumiraju travu nego klinci. Ono, odgovorni ljudi, imaju klince, imaju firme, rade po državnim firmama, pišu magisterije ili doktorate itd., puno manje izlaze i piju nego prije, ali kad je prilika većina zapali.
Mislim da je kod cigara ključno da shvate da si te troškove sami zarađuju, i da je najveći problem cigara to što ih je teško poslije ostaviti pa im ljudi doslovno robuju (čak i kad misle da ne).
Što se tiče alkohola i lakih droga - stvar je pristupa i mjere. Neki su se opijali vikedom, a neki poslije škole. Neki nikad nisu otišli dalje od marihuane (nisu htjeli ili nije bilo), neki su bili spremni probati doslovno sve. Čini mi se da je to djelomice stvar karaktera, djelomice razdoblja u kojem dođu do nečega i njihove zrelosti, a djelomice i bunta, ogorčenja ili zbunjenosti koje u sebi nose dok odrastaju. Kvaliteta odnosa u obitelji i prisutnost roditelja tijekom odrastanja igra veliku ulogu i tu možemo doprinijeti najviše i najkvalitetnije. I to treba raditi mnogo prije puberteta jer tada često bude kasno za neke prodike i objašnjavanja jer tada roditelje više ne doživljavaju kao prije.
Ovi koji misle da će strogim odgojem riješiti stvar...eh. Takva su djeca samo maštovitija, više lažu i često upravo oni rade više ili češće.
Moju kolegicu iz osnovne starci nisu puštali u kino u grad jer su mislili da će si tako naći nekoga. I našla je u prvom srednje u vlaku razvedenog konduktera, odmah u prvom mjesecu kad je otišla u srednju u drugi grad. Napokon je bila puštena negdje i napravila upravo ono što se očekivalo od nje. Uglavnom, školu je napustila nakon prvog polugodišta, sa 16 se udala.
O strogim starcima kolega iz srednje bih isto imala štogod pisati, a bogme i o tome kako smo se vječito sprdali sa starcima koji misle da mi nešto ne radimo.
Svako gleda iz svojih cipela.
Ja sam napisala kako je kod nas, odnisno u razredu koji moja kći pohađa.
Da, Peterlin i kod nas je Gardaland isto prošao.
Profesori ih nisu mogli dovoljno nahvalit.
Trina, hvala na podj.....nju.
Ja tvoje brige i strahove razumijem, ali ne razumijem bezobrazluk prema meni.
No, svejedno ti hvala. Baš lijepo od tebe.
Nema veze što ste se sprdali, ako ste izrasli u ok ljude. Sad je samo pitanje jeste li takvi izrasli zbog načina na koji ste odgajani ili unatoč njemu?Citiraj:
O strogim starcima kolega iz srednje bih isto imala štogod pisati, a bogme i o tome kako smo se vječito sprdali sa starcima koji misle da mi nešto ne radimo.
Ugl. ne vidim ni neku sreću da dijete potapšam po glavi kad mi kaže ili skužim što se događa i pretvorim se manje ili više u još jednog člana "ekipe".
Dijana, naravno da trebamo biti roditelji koji im jasno dajemo do znanja što mislimo o čemu i da neka ponašanja ne toleriramo. Ružno mi je vidjeti da dijete od 15 godina puši sa starcima. Tužno mi je to vidjeti i kasnije. Ni ja ne bih voljela da moje dijete puši, srce će mi se slamati ako budu pušili i sad razumijem kako je bilo mom tati dok sam ja pušila. Ali zabrane ne donose ono što bismo mi htjeli. Da je tako, sve bi bilo lako....
U tome i je stvar. Trebalo bi naći nekakvu mjeru u svemu tome, biti dovoljno tolerantan ali ne ostavljati dojam da ti je sve ok jer nije. Mi smo puno razgovarali s njim o cigaretama, o ovom drugom da i ne pričam. I gledajući tu drugu djecu o kojima roditelji misle da ne puše, ne piju, ne seksaju se i da kad izađu vani pojedu sladoled i pričaju o igricama....ne želim imati takav stav. Dijana, nije meni cilj biti cool roditelj uopće ali s godinama je postalo sasvim prirodno da su sva ta djeca kod nas i da se družimo, da ih slušamo, da se smijemo s njima. Najmlađi smo od svih ostalih roditelja iz njegove generacije, možda i u tome ima nešto. Jasno je mom sinu da smo mi roditelji a ne dio ekipe, ako i nije bilo, postalo mu je sad kad smo alarmirali ostale roditelje.
Evo npr nedavno je mm vozio našeg sina i jednog njegovog prijatelja da odu sebi kupiti knjige za školu pa su usput sjeli u kafić. Taj dečko je naručio pivu, mm se šokirao. A njegovi roditelji su nedavno namirisali cigarete i napravili mu čitavu strku oko toga. Znači ne znaju ni desetinu stvarnosti.
Ja ne pričam o zabranama, već o tome da ako stvarno iskreno mislimo da to nije ok, a mislimo, i sebe dobro informiramo o tome kakve posljedice pušenje u tako ranoj dobi može imati za zdravlje, a i općenito za budućnost jer će sigurno biti i manje zainteresirani za učenje, da nađemo načina da im to prenesemo, način da dopremo do njihovog mozga i duše, i da nas stvarno saslušaju. To nisu neinteligentna djeca, naprotiv, i treba im dati argumente, ne propovijedi. Barem pokušati. I mislim da je to puno teže i traži puno više angažmana od pukih zabrana.
moj je birao i birao škole, po fasadama, po uređenosti unutrašnjosti, po komentarima s foruma, svašta je pročital
ja sam mu rekla da ne treba biti povodljiv, ako netko nešto radi nemora i on to raditi, to mu je za sad sjelo
ali imaju oformljenu grupu na watsupu ( ili kak se to već piše) postoje par klinaca koji tam pričaju takve ..... da je za nepovjerovati, a u zbilji se ti koji pišu ne poznaju.
I mislim da ti je nepotrebno razmišljati o tome što drugi roditelji misle o svojoj djeci, niti uopće možeš biti sigurna da si u pravu. Jel i vi zapalite cigaretu sa svim tim klincima?Citiraj:
I gledajući tu drugu djecu o kojima roditelji misle da ne puše, ne piju, ne seksaju se i da kad izađu vani pojedu sladoled i pričaju o igricama....ne želim imati takav stav
ne znam baš lijepo sročiti, ali moje mišljenje je najbliže Zuskinom.
Moje poznanice niti s 40 godina nisu pušile pred svojim starcima. Ne znam niti što su one dobile tim, niti roditelji.
Rane udaje cura strogih roditelja znam i ja. Rastale su se valjda prije neg sam ja faks završila, a kamoli pomislila na udaju.
Ajme ovo za MIOC - pa moj bu pokvaril prosjek svog razreda.
MM puši, ja ne, mislim da bu junior tatinim stopama, juniorka mojim - ili možda ipak bude obrnuto. Meni cigareta smrdi, kod nas doma se ne puši, ali i ja sam probala u OŠ, i nije mi se dopalo. vjerujem da i danas većina djece zašpali cigaretu u OŠ, no neki nastave, neki ne.
A droga - e nje me frka, onak baš jako i to za početak najviše one sintetičke
Pocela sam pusiti sa 11-12 godina i pusila do 22.
Da mi mama nije pusila mislim da nebi ni ja.
Nisam pocela zbog drustva nego zbog nje, njoj sam maznula prvu cigaretu i to je bio pocetak pusenja.
Imala sam toliko postovanja da me nikad nije vidjela s njom u ustima (jer mi jevrea da ce me ubit ako me vidi), ali mi je bila smijesna kad mi je s pljugom u rukama objasnjavala da nije zdravo pusit.
Ni malo me nije dirala, ne moze mi netko tko pusi biti autoritet da ja ne pusim.
Prestala sam kad je prosao pubertet i kad sam odselila od nje.
Nista strasno mi se nije desilo sto sam pusila, i to je nekima dio odrastanja :)
Ma nije ni bitno ustvari, to su moji neki strahovi da svoju djecu vidim jedni olima a u stvarrnosti da su nešto sasvim drugo. Pa vidim da se to vrlo lako može dogoditi
sad mi ne pušimo, u stanu je strogo zabranjeno pušenje, pušio je deda, puši stric i strina, i njihov sin, moj šogor i moj nečak
moji su alergični na dim, tak da se znaju gušiti (jednom trčala na hitnu zbog toga) pa vjerujem da će se ipak klonuti toga.
Ima puno prostora između strogog roditelja i roditelja koji djetetu kupi cigarete da zajedno zapale i onda razgovaraju o tome što ga muči
i nije lako pronaći koja je točka tu onda optimalna, ja potpuno razumijem Trininu dvojbu
Ja stojim iza ovoga da kad je dozvoljeno da se kući puši, onda se više puši.
I nije mi isto da li osoba zapali par cigareta navečer vani, ili puši kroz cijeli dan, od jutra do navečer, niti to u jednakoj mjeri stvara ovisnost. Pa možda nije zgorega probat barem djelovat na smanjenje štete, kad je već ne možeš skroz spriječit, a ne možeš.
Tako da mislim da bih ja ipak rekla "ok, pušiš, ne mogu to promijenit, ali kući ne smiješ". Onda je izbor duvan ili moj wifi :lool:
a i što se trave tiče, ako policija uhvati moje maloljetno dijete s marihuanom, što se točno onda događa? Mislim, on je u prekršaju, ja sam odgovorna za njega, ne znam koja je točno onda procedura i koliko mi je napeto kroz tako nešto prolazit u životu. Sve bih ja to uključila u razgovor
I mene pere ovaj strah u zadnje vrijeme, i strah od toga koliko može biti teško doprijet do njih, a oni što su stariji sve više imaju svijet s kojim mi praktički nemamo veze
ovo ljeto, čitala sam knjigu Voda, paučina, u kojoj 10godišnji dječak zapadne u vrlo ozbiljne probleme i totalno je sam na svijetu, ni mama ni tata ne znaju niti imaju emotivnog kapaciteta zaista doprijet do njega, iako ga vole i htjeli bi najbolje, nemaju ali ni najblažu ideju kroz što to dijete prolazi
i gledala tih dana seriju Stranger things, di isto, klinci u nekom svom svijetu (bore se sa čudovištem iz paralelne dimenzije, vrlo životna situacija :lool:), a sirota mama vidi da nešto nije u redu, i uporno ponavlja "dušo ,meni možeš sve reći, znaš? ako nešto nije u redu.." a djeca joj odgovaraju "da, da, mama" i žure se da je se otarase, naravno ne pada im na pamet reći joj da im je samo život u opasnosti
a ja grizem jastuk i vičem sestri "ovo je tako uzaludno! to sam ja neki dan svome M. govorila, isto je rekao aha da me skine s vrata.." :psiholog:
s time da ispod 16. ne smiju biti bez nadzora vani noću, koji mrtvi noćni klubovi?
Jesam, o travi sam pričala o tome da je ilegalna i zabranjena i o svim posljedicana u slučaju da dođe u doticaj s policijom. I o oštećenju moždanih stanica, nenormalnosti da jedno dijete od 15 to sebi radi. Ne smije on pušiti u kući. Kaže da mu kutija traje po 3,4 dana ali ne vjerujem.
Noćni klubovi su puni djece od 14, 15 godina. Moj još nije bio. Vjerojatno bih ga pustila na bekakav koncert da je htio ali nije. Njihova zabava se dešava na rivi, u kafiću na plaži u kojem jedan od prijatelja radi i ispred ili u našoj kući s gitarom jer svira. Upoznaju turistkinje, ekskurzije izvanka ili iz unutrašnjosti i sve se zbiva u našem selu. Ima izlazak do 1, pridržava se iako druzi iz društva smiju duže. Jednom smo ga pustili uru duže jer su išli na rođendan koji je počinjao u ponoć na plaži a jednom je samoinicijativno došao u dva i bio kažnjeb pa nije smio vani. Osim toga, mob još uvijek nema nakon što mu se rzbio njegov pa svi zovu mene i preko mog moba idu svi dogovori. Zasad je sve to pitomo. Osim tih izleta s travom. Za koju on tvrdi da je bila ljetn a zafrkancija ali je zbog toga pod pojčanim nadzorom i provjeravam ga konstantno.
Pišem na mobitelu pa ima hrpa grešaka
Dobro radiš Trina. Ne možemo napraviti puno kada oni nešto zatupe u glavu, jer oni nađu načina sprovesti svoj naum u djelo.Osim toga, taj odnos se gradi od malih nogu, ne možeš se probuditi kad klinci imaju 16 i očekivati da se povjeravaju. Odgovoran roditelj ne znači nužno biti strog roditelj. Važno je znati postaviti granice i biti pristutan u njihovom životu-pod time mislim znati s kim se druže, kud izlaze i slično. Dati im do znanja da si uvijek tu za njih .
Što se drugih roditelja tiče-to što si rekla da nemaju pojma što im djeca rade... budi oprezna u davanju informacija. Samim time da ne izazoveš nepovjerenje svojeg djetetta , a ima i roditelja koji će umjesto da ti zahvale svu krivicu prebaciti na tvoje djete jer njihovo dijete, sunce zlatno , nema šanse da bi pušilo travu da mu tvoje djete nije ponudilo.Imala mi je prijateljica sa kćeri slično iskustvo. Na kraju se dogodilo da je mala praktički izopćena jer je „problematična“ , nisu svojima dali da se druže sa njom i svašta nešto. Nakon nekog vremena sve je izašlo na vidjelo ali šteta njezinom djetetu je bila napravljena.
Kao što smo mi različiti, tako su nam i djeca.
Ja ne vjerujem da samo djeca od pušača propuše.
Znatiželja je gadna stvar.
A kao što se djeca razlikuju karakterno, tako im se razlikuju i interesi.
Ne želim da ovaj topik završi na vaganju škola, ali ostaje činjenica da je u nekim školama okolina povodljivija ka tim nekim pojavama kao što je pušenje, alkohol, droge...
Ja imam 47 godina i nisam zatucana, ali zaista ne znam gdje se kupuje trava.
Ni ne zanima me.
Ne znam ni kako izgleda.
Maloj, koja je za glavu veća od mene, ne branim ništa.
A ona zna sve i o opasnostima koje vrebaju i o odgovornom ponašanju.
Mislim da je to dovoljno.
I ja uistinu ne strahujem za nju da će "skrenuti" sa svog puta.
Beti, kaj nije da- muž zadnji sazna :-D
Trina, sve ok. Ispriku prihvaćam :-)
Kako ne znaš gdje kupiti :mrgreen: kod katolicke mladezi :lol:
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Djeca su apsolutna razlicita i ja recimo vjerujem za kcer od Tanci (samo primjer) da nece nikad zastranit.
Puno ovisi i koliko su djeca povodljiva i kakvu sliku o sebi imaju. Ja recimo nisam povodljivq i nema sanse da bih nesto napravila samo radi drustva. Napravit cu to ako ja to zelim ili ne zelim.
i nekako u svojkj kceri isto vec vidim da ima to neko svoje JA i da ne mora bit kao vecina u drustvu ,kad ona nesto ne zeli, ne zeli, ona je svoja i to je to. Nema brige jeli prihvacena ili ne, a naravno da je prihvacena i bas je vole.
Bas vidim da mi je jako slicna i evo skoro da.ruku mogu u vatru stavit da s njom necu imat nikakve ludorije (ista mater :mrgreen:). Mislim ono neka proba cigarete,alkohol, travu al to je to. Znam da ovo mnogima zvuci silly jer dijete je tek 2.razred al ja vec sad znam za nju kao sto Tanci zna za svoju curu.
Nikako ne bih htjela da mi djeca puse i bezvezno si ugrozavaju zdravlje.
:lol:
* * *
A sad ozbiljno - kad je trava i ostalo u pitanju, mene je manje strah eksperimentiranja nego pokušaja dilanja (to bi mladi mogli shvatiti kao mogućnost zarade). A to mi je teško razumljivo i nikako nije prihvatljivo.
Btw. kod nas se pričalo da se dila oko osnovne škole, ali nisam ništa od toga vidjela. Ne bih baš rekla ni da su moja djeca išta od toga vidjela. Nisu ni tražili. Po tulumima ne hodaju, u klubove još ne zalaze (iako su iz generacije neki isprobali i pobrali batine u sitne sate ispred Aquariusa) na što je moj stariji rekao "A kako to oni uopće smiju kad imaju 16 godina??"
Sranje je lako naći ako ga tražiš. Pa ne možemo tvrditi da su štajaznam maloljetničke krađe regularna pojava, ako se u svakoj generaciji u školi dogodi i jedan lopov. Isto je i s ovisnostima. Mora se složiti više faktora na kupu u isto vrijeme i u istom mjestu. Treba imati sredstva i priliku i želju.... Ako bilo što od toga nije ispunjeno, ništ se ne bude dogodilo.
Pa po skolama i kvartovima se tocno zna od koga se sta moze nabaviti. I sigurna sam da to skoro svi znaju.
Ja sam bila dijete nepusaca i pocela sam pusiti sa 17 i prestala s 22. Zasto, ne znam, valjda iz fore, na pocetku mi je bilo fuj kao i vecini.
Odnos s mamom sam uvijek imala potpuno otvoren. Sve sam joj mogla reci i govorila sam. Otvoreno smo o svemu pricale, ali to da sam pocela pusiti sam skrivala, jer me bilo sram. Sama je skuzila. Razgovarale smo ali ja sam i dalje pusila dok mi nije samoj doslo do glave.
Mm je iz obitelji pusaca i nikada nije dim povukao.
Naravno ne treba generalizirat. Ima pusaca i nepusaca iz raznih obitelji ali ja ne bih mogla bit mirna da znam da.mi dijete od 15 god redovito pusi.
kod vas je Trina ocito neko specificno okruzenje i s muzevima i djecom :mrgreen: (poveznica s drugom temom)
Ali ja razumijem Trinu, ona živi u malom mjestu na moru. Tamo baš nema nekakvih sadržaja kao u velegradu, pa se ljudi snalaze kako znaju i umiju. Bome, kad se sjetim svoje mladosti, kao i marta moram reći da smo bili poprilično razulareni. Opijali smo se u klijetima (jer nismo imali novce za birtije, a domaćeg vina i rakije se uvijek moglo naći) ali to probaš i ustanoviš da je fuj, pa se okaniš... Najbolja lekcija mi je bila kad je prijatelj skoro poginuo u gadnoj prometnoj nesreći nakon jednog takvog tuluma. Jednom ti je dosta. Ne možeš dvaput pod ledinu. Tako daaaa pamet treba ipak doći u glavu.
Što se seksa tiče, bratemili, naša je generacija bila puuuuno slobodnija nego ove sadašnje (iako i to ovisi o sredini i osobi). Kad se samo sjetim - najveću zbirku sredstava za kontracepciju vidjela sam na radnoj akciji, he hehe, a opet - osjećaš se (kao i mladi danas) prisiljenim odraditi i pijaču i seks i sve jer to svi rade. I sjećam se prvih dojmova za većinu stvari kad probaš prvi put - zar je to SVE? Čovjek se nasluša lovačkih priča, pa očekuje više, pa ispadne da to i nije bogznakaj. Piće me se tako dojmilo, cigare isto. Jedno je popiti čašu vina nakon fine večere, a drugo otići u tuđu klijet i piti lajnski kiseliš samo zato jer drugo nema. Bome isto vrijedi i seks u ranim godinama - brzo sam shvatila da usputni susreti bez emotivne uključenosti MENI ne vrijede ni blizu kao prava veza s osjećajima. Čak ni svaka veza s osjećajima nije jednako dobra. Postoji period istraživanja.
Svaka generacija ima svoje izazove. Tja, sve je to dio odrastanja. Samo treba to zbaviti nekako da čovjek ostane zdrav i čitav.
Činjenica je da je svako jedinka za sebe, no društvo u kojem se kreću ima ogroman utjecaj na klince. Gledam i slušam oko sebe i prijetelji/poznanici iz malih mjesta imaju jako puno problema s klincima (trava, alkohol,markiranje).... reklo bi se da su u Zagrebu svemu tome izloženiji- no eto, većina djece koju ja poznajem(različiti kvartovi) su djeca koja ne izlaze ni na kućne tulume ni u klubove dok ovi iz manjih mjesta u okolici već u 6. razredu osnovne puše, organiziraju se tulumi a prijateljica kaže da trave imaju za opskbit cijelu Hrvatsku. Policija je aktivirana,u komunikaciji su sa roditeljima i malo, malo ih zaustavljaju,pretresaju ...ne bi vjerovala da mi to sve ne priča mama koj muke muči kako to sve preživjeti sa čim manje poslijedica.
Uz društvo, dosada igra ogromnu ulogu, u to sam sigurna. Zato potičem sina da što više svira i troši vrijeme na nešto korisno. A i brate, ovi praznici se odužili. Kad počne škole svatko se rasprši na svoju stranu (svi idu u različite škole), ne izlaze više iako očekujem da će koji put i kroz godinu, ide sve veći.
Tanči, moj isto ide u dobru i tešku školu. Nema ti tu pravila.
Ma da, nema pravila.
Puno je tu nijansi.
A ja, jadna i bidna, ne znam ni kako do katoličke mladeži :-)
Tako da trava otpada.
Inače, posjedovanje je krivično djelo i nešto ajmo reć, tako benigno, može itekako zagorčat život mladom čovjeku prilikom traženja posla jer neće moći dobiti potvrdu o nekažnjavanju.
Tako da ispada zbog mladenačkog hira, obilježen si cijeli život.