Uf... hvala na info...
Printable View
Uf... hvala na info...
Eto, a kaj ja pričam cijelo vrijeme....
Na odjelu je još sto puta gore.
pa kaj si ti pričala cijelo vrijeme? osim da ti treba slijepo vjerovati na riječ.
MBee, užasnuta sam sa situacijom koju si opisala! :-(
Nisam mogla ne napisati to, jer svake godine izađem psihički umrtvljena iz Kukuljevićeve, ali ovo je nadmašilo sva prijašnja iskustva. Ne znam kako je na odjelima, mi smo tamo na timskoj obradi, a roman bih mogla napisati o njihovoj (ne)stručnosti u ponašanju prema djeci iz spektra.
a idete li tamo kod dr. Bujas?
Da, zbog potpisa dr. Bujas i idemo tamo, inače me ne bi nikada vidjeli.
I ona se nestručno ponaša prema djeci u spektru?
Iskreno, prema nama se uopće ne ponaša. Nakon 2 sata čekanja da se pojavi bili smo unutra 53 sekunde. Zato sam i rekla da idem po njen POTPIS, jer ništa drugo od nje nismo ni dobili.
čitam ovo i sva sam jadna. što se može napraviti da se to promijeni, da netko od nadležnih provjeri što stoji iza ovakvog odnosa prema pacijentima?
pa nešto se mora moći napraviti!
sad sam se uključila i sve pročitala
AdioMare, i ja se isto pitam!!
Što mi trebamo napraviti da se napravi promjena??!!
ajmo se na to fokusirati
inače, jučer sam bila na kavi s prijateljicom za koju sam pitala
i evo samo da potvrdim, nisu u panici, ali su potpuno svjesni situacije i odlučni da ovaj događaj znači da moraju napraviti promjenu
hvala još jednom svima!!!
Pada mi na pamet Provjereno.
Pa teško da se može išta napraviti dok oni koji imaju iskustvo iz prve ruke ne počnu govoriti, a oni su najčešće u takvim situacijama da za to nemaju snage ili ne žele da ima djeca i obitelji ne budu stigmatizirane.
Strašna mi je zapravo činjenica da djeca i roditelji djece koja imaju ozbiljnih psiholoških ili psihijatrijskih problema u 21. stoljeću u Hrvatskoj ne mogu dobiti pravu hitnu psihološku pomoć. Nemaš se kome obratiti.
Ništa se ne može napravit.
Ništa!
Dokle god ima roditelja koji će odvest dijete u Kukuljevićevu i ostavit tamo, a takvih je na ovom topiku dosta.
I to sve uz opravdanje: pa to je hitna i slične nebuloze koje tu čitam.
AdioMare, ne čitaš s razumijevanjem i umjesto što insinuiraš bilo bi ti pametnije da pažljivije čitaš.
Nažalost nije samo Kukuljevićeva takva.
I urgentna psihijatrija u Vrapču ima još gore metode.
Ali tamo idu stariji od 18.
I onda se čudimo stigmatiziranju psihijatrije i svega u vezi.
Ništa čudno jer uz takve metode ( vezanja, filanja lijekovima..) onaj tko im je došao u ruke postane još bolesniji ili se tek tada psihički razboli.
tanči, ajde prestani silovati da uvijek i svugdje moraš biti u pravu. samo me se okani, pliz, ne briga me više šta pišeš jer si s tim što radiš užasno naporna.
tanči, od sad ću paziti da se ne popiknem osim u govno, ni u tebe.
Ja sam paralelno s djetetovim terapeutom pronašla terapiju za sebe. Jer mi je bilo nemoguće normalno funkcionirati u periodima krize i trebala sam podršku da ostanem normalna i funkcionalna, mama na koju se dijete može osloniti, koja se ne raspada iznutra svaki put kad dijete ima krizu.
Isto nije bila opcija da dijete odustane, a iz raznih razloga (objektivnih i manje objektivni, npr. dijete se nikako nije složilo s jednim terapeutom, baš nikako nisu našli zajednički jezik) smo ih promijenili troje. Sad ide redovito na Geštalt kod terapeutice s kojom je kliknula.
A ja se svoje terapije ne bih lako odrekla. :)
evo, da nije bilo ovog topika, ja bih se u slučaju ozbiljnih psihijatrijskih problema, bez ustezanja odmah obratila u kukuljevićevu (da sam u zg), kao što bih se odmah i bez ustezanja obratila na hitnu psihijatriju u rijeci.
e sad, druga je stvar što ja u svojoj glavi percepiram kao ozbiljno i hitno. ne znam, sin od kolege je bio s njim/tatom na kavi, dignuo se s kave da ide malo prošetati i - nestao. tražili ga dva dana, našli u teškom psihičkom stanju. npr. i, btw, ima samo riječi hvale za boravak sina u bolnici (mjesec dana, čini mi se).
inače, vezano uz temu topika, obzirom da nisam baš puno znala o tome osim sjećanja (mutnih) iz adolescentnih dana, a volim biti upoznata da me ne iznenadi, jučer sam malo pročitala, a onda i pričala s j, baš me zanimalo što on kaže. pa evo, ako vas zanima, iz perspektive jednog 15,5-godišnjaka.
on kaže da zna dosta njih koji se režu. on ih percepira kao pripadnike subkulture, oni umjetnici i darkeri (tako on kaže). kad sam ga pitala jel zna zašto to rade izrecitirao mi je s neke radionice valjda - da zamijene psihičku bol fizičkom.
a onda nastavio da su stalno u nekim problemima i da im je iz nepoznatih razloga kul rezati se. onda sam mu malo ispričala raspravu s topika i rekla mu da bih ja inzistirala na odlasku na terapiju, bez obzira na otpor. pa smo malo oko toga- on tvrdi da, barem oni koje on zna, svi misle da su im roditelji glupi i da nemaju pojma i da nema šanse da pristanu na nikakvu pomoć jer im ne treba nikakva pomoć. ali da se njemu isto čini da tu nešto ne štima.
pa sam ja rekla da me to baš i ne bi bilo previše briga, a valjda psihijatri znaju kako razbiti taj otpor i doći do njih. pa smo se malo oko toga prepirali. on superiorno tvrdi da bi ih preveslao da sve zadovolji, a on bi i dalje po svom. (ne za taj problem, nego neki njemu bliži, ovo rezanje mu je grozno i skroz nerazumljivo)
i tako, zanimljivo mi je bilo slušati ga i njegova razmišljanja.
da, i meni je sa 15 godina bilo zanimljivo, da ne kažem cool što se moja prijateljica rezala, no danas sam odrasla osoba i znam da je bila opako zlostavljana.
Inače mislim da je baš loše to što nekoga ovaj topic može odvratiti da se u slučaju potrebe obrati na hitnu psihijatriju u Kukuljevićevoj, pa ću opet napisati da se sasvim sigurno radi o ustanovi kakva je i svaka druga, u kojoj se može naletiti na nezainteresiranu i neljubaznu osobu, ali i na onu drugu, a da svaka ta osoba sigurno obavi ono osnovno po što se dođe na hitni prijem. Uostalom, proguglajte, nije teško pronaći iskustva mladih ljudi koji su bili tamo hospitalizirani, pa pogledajte što pišu. (isto tako možete pronaći jako loša iskustva sa poliklinikom o kojoj se ovdje jako pozitivno piše itd.)
Vrlo ruzno od tebe.
Roditelji bi odveli dijete u Kukuljevicevu jer je jedina psihijatriska bolnica za djecu, nema drugog mjesta u Hrvatskoj za hitni prijem u takvom slucaju.
Polazim od toga da velika vecina roditelja radi u dobroj namjeri. Što si ti ucinila da su tvoje namjere dobre? osim pisanja s visine na ovoj temi? imas losih iskustva sa Kukuljevicevom, vidjela si neadekvatno ponasanje? Da li si kome prijavila? Prvobraniteljici za djecu, Povjerenstvu za zastitu pacijenata, HZZO-U...bilo kome?
Ako hoces nekome pomoci- pomozi. Nemoj bacati natuknice i govoriti samo : " Bila sam u pravu."
PA cvijeta, to mi da mi perspektiva jednog 15-godišnjaka o tom problemu uopće nije relevantna.
Ja mislim suprotno, mislim da je važno da se piše i o toj strani, da su ljudi svjesni toga, jer to nije isto kao kad je netko neljubazan prema tebi na hitnom kirurškom
Kada ideš tako random na prijem pa kome dopadneš, zaista riskiraš da ćeš doći u ruke nekome vrlo nemarnom i neodgovornom.
Pa po meni uopće nije glup savjet da, ako se ne radi o nečemu za što je potrebna hitna hospitalizacija, daš sve od sebe da dođeš do osobe za koju dobiješ neke preporuke i informacije da ako ništa, savjesno obavlja svoj posao.
Apsolutno, ali isto tako ako ne možeš doći do takve osobe, ili ne možeš do nje doći u razumnom roku, važno je znati gdje u svakom slučaju možeš dobiti pomoć 24 sata dnevno.
doći nemarnom i neodgovornom lječniku bilo gdje je, očito, loše
ali zar zaista treba objašnjavati da nije isto neljubazan i grub kirurg i neljubazan i grub psihijatar? I da psihijatar iz opisa na prethodnoj strani je neodgovoran u svom poslu, a kirurg koji izvikuje u čekaoni dijagnoze tipa "slijepo crijevo", neosjetljiv je u razgovoru, ali dobro napravi operaciju, i dalje može biti dobar kirurg?
mi smo narod koji je naučio ići na hitnu čak i zbog stvari koje uopće nisu za hitnu, tako da ne sumnjam da bi nas put bez problema doveo do kukuljevićeve.
kao što po mjestu stanovanja za bilo koju hitnost idem na rebro, a za psihijatriju spadam u jankomir.
meni se čini da su ove druge informacije s topica (izbjeći ili oprezno s kukuljevićevom) ispale puno važnije.
pa nisam baš sigurna da tako spremno idemo na hitnu kad se radi o psihičkim poteškoćama
kad je stvar hitna, ipak mislim da da. pa nećeš otići na hitnu da bi, pričam napamet, ispričao psihijatru da otkad si imao saobraćajnu prije 2 tjedna imaš strah od vožnje.
za to ćeš dogovoriti neki termin u vrijeme kad radi ambulanta, nije hitno.
hitno je hitno, nekakav nervni slom ili što već, ispričavam se, ne znam o tome baš puno.
ali kad je ono, da može sta't, onda da, slažem se da duramo i zataškavamo dok ide.
Moje iskustvo me naučilo da ljubaznost nema veze sa stručnošću, a još manje veze hoće li osoba upotrijebiti svoje znanje za moju dobrobit. Hoću reći da ima slučajeva gdje liječnik zna znanje, ali ne tretira sve pacijente jednako.
Kod psihijatrije vjerojatno je ljubaznost i odgovornost povezana, međutim mi ne znamo jesu li liječnici iz priče s prethodne strane na kraju pomogli djeci, što bi bio dokaz njihove stručnosti ili nisu.
ja zaista nikad, baš nikad do čitanja ove teme nisam čula za kukuljevićevu i grozne uvjete tamo, vjerujem da puno ljudi nije
a kad, kako rekoste, postoji hitna situacija, razumljivo je da se ide gdje postoji hitni prijem
kako bi uopće netko trebao znati kakva je situacija u kojoj ustanovi ako ide prvi put ili ako nije slučajno čuo na drugi način (kao ja danas)?
Sirius,
Ovo je javni forum ili nije?
Čije je vlasništvo?
Ja pišem ružno i s visine?
Ok, tvoje pravo da tako misliš.
Misli nisu kažnjive.
Znam da me ne trpiš, a i ne moraš.
To meni nije važno.
Ja ne dolazim tu zbog tebe.
Kao ni zbog još vas desetak koje ste privatizirale ovaj forum i uspjele otjerati mnoge.
Mene nećete.
Jer ja ću pisati i dalje.
Dokle god dišem.
Sviđalo se to tebi i tvojoj ekipici ili ne.
Puse :-)
A što se tiče teme:
Od srca želim svima da svoj problem riješe. Ja sam svoje mišljenje i iskustvo napisala. Za detalje je tu pp.
Nisam pojma imala za Kukuljevicevu.Ovo je stvarno dobro znati. Mene vise nista ne cudi u nasem sustavu.
ni mene ne čudi, jer sve skupa nije problem kukuljevićeve nego našeg sustava i države općenito!!!
ja sam se jednako grozno osjećala kada mi je u CZSS soc radnica uzimala anamnezu u sobi u kojoj je sjedila i njezina kolegica, moglo ih je očito sjedit i 5. Kad sam morala zaokružiti na obrascu da tražim uslugu koju nisam tražila, dijete mi je trebalo krenuti na intenzivni logopedski tretman, e, ali za to nemaju kućicu...Još gore sam se osjećala kada sam zbog toga morala ići s djetetom na komisiji i kada je soc. radnica razgovarasa sa mnom usred pune pedijatrijske čekaonice, jer nemaju slobodnih prostorija...svi čuli sve što sam ja rekla ja čula i druge koji su došli na komisiju...Moram reć da sam bila zgrožena jer nikad to prije nisam doživjela. Sama kao stručnjak, nikada ništa slično ne bi napravila...Zato mene ne čude ove priče oko kukuljevićeve...
Da svi zajedno trebamo puno više prigovarati i žaliti se, to je sigurno...osobno u ovim situacijama nisam reagirala, u nekim drugima jesam...najviše mogu napraviti tako da svoj posao radim savjesno poštujući maksimalno osobe s kojima radim...