Riri92 prvotno napisa
Mislim da je toj mami iz Konzuma u tom trenutku bilo puno gore nego svima koji su pored nje "ispaštali". Ni najmanje ne podržavam urlanje i ispade bijesa na djecu, ali tko zna kakva je pozadinska priča.
Nedavno sam i ja imala scenu u trgovini s najmlađim. U biti, ukratko, njegove slušne aparate kontroliramo preko mobitela. Meni se ispraznila baterija, power bank ostao u drugoj torbi, a sat koji je spojen sa svime u hodniku na polici. I nisam mu ih smanjila kad smo ušli s ulice u trgovinu i to mu je smetalo. Mogla sam odmah na njima smanjiti glasnoću, ali kretao bi u plač čim se približim rukom pa sam mislila dobro, izdržat će jedan šoping s neprilagođenim aparatićima.
E pa nije izdržao. Urlao je. I namjerio se na neke sušene jagode u vrećici. Pa prvo nisam htjela uzeti jer je izmišljao bezveze, što će njemu sušene jagode, nikad to nije ni jeo. Pa mi je T. rekla molim te kupi mu, svi nas gledaju! :mrgreen:
I zaista nas jesu svi gledali. Ja sama s njih troje, on urla, ne znam riješiti problem osim da uzmem te glupe jagode, eno ih stoje još u kuhinji, nisu ni načete. Uz pokušaje smirivanja malog, pratim L. da ne bježi jer je počeo trčati.
Ne odgajaju se sigurno djeca ni ovako, ali ja tad uopće nisam mislila na odgoj djece nego na to da je svekar umro četiri dana ranije, da sam morala s njih troje u trgovinu jer ih nemam kome ostaviti, da moram bit stup koji drži i muža i svekrvu i djecu i da me stvarno je*eno svi gledaju umjesto da gledaju svoja posla ako već ne mogu pomoći.
Nikad se ne zna kroz što netko prolazi. Šokirani i osuđujući pogledi stranaca sigurno neće pomoći. Naravno da su svi htjeli svoju djecu, ali to ne umanjuje činjenicu da ih može biti izazovno odgajati. Nisu to ni zločesta djeca ni nesposobni roditelji (barem u većini slučajeva, vjerujem), nego činjenica da ne možemo svaku situaciju uvijek savršeno iskontrolirati.