Evo, naručeni smo u Ritzu, na redu za 4 tjedna, ali dobro..strpljen-spašen..
Printable View
Evo, naručeni smo u Ritzu, na redu za 4 tjedna, ali dobro..strpljen-spašen..
Hahah, ovako je moj tata imao svoje rituale :mrgreen:.
Ali ključno je to, što si napisala,on pogleda gde je ko i razmisli kad kome šta treba pre nego što se izgubi u kupatilu. (a i 45min je ipak duplo kraće od sat i po).
Tako i kod nas ide, svi volimo da se banjamo, ali nije zgrada nego kuća i bojler je na struju, 80l, pa ko stigne stigao je :mrgreen:.
Zato se kod nas starija tušira poslednja, jer kad se zaigra bez problema stuče svih 80l na sebe. A tek će napuniti deset idućeg meseca...
Za tri godine će sigurno dobaciti tih sat i po, samo ja recimo ne vidim sebe kako JA tri puta nedeljno pazim na sat da bih JA bila gotova na vreme da moja princeza može da ima svojih sat i po kad ona hoće, jer je npr. bila na treningu koji je njeno zadovoljstvo, a ne neophodna obaveza. (I ovako vodim više računa o njenom vremenu nego što bih htela, jer ona stvarno od rođenja nema osećaj za vreme). Ali za tri godine, ko zna šta ću ovde pisati...
Kami,
Evo ja mislim da je bezobrazna, sebična, drska i ono što bi mene najviše zabrinjavalo je njen totalni manjak empatije.
Ne mislim da je ovo ponašanje usko vezano isključivo uz pubertet neho uz njen težak karakter i zato meni te pubert.mušice nisu nikkavo opravdanje za njeno urlanje i prijetnje.
Žao mi je da ste u takvoj situaciji, dfago mi je da krećete po stručnu pomoć.
Isto tako previše je obveza na tebi, razmisli o rasterećenju, pa čak kalo je gore netko napisao, ako si imala baš baš naporan dan,mogu i preskočit trening. Neće svijet propast.
Dalje, tako duga tuširanja ma nema šanse pod br.1 što kaže Barbi tjerat van i drugima treba, nema nimalo obzira prema drugima, a i voda košta, a pod br.2 zaista dijete koje ima nastavu, treninge i dr. treba imat dovoljno sna i nije zdravo da liježe u ponoć, a diže se šta ja znam u 6:40h.
Sretno vam dalje s traženjem pomoći!
A ako ne bi poštovala dogovor u vezi tuširanja ta 3 dana u tj (ostale dane nek se natače u kadi ako voli duže), mrtva hladna bi je takvu poslala u krevet, pa koliko god me sad nemajkom smatrale neke forumašice.
Mi imamo i opciju tzv. hladnog tuša :lool: budući da imamo jedan plinski protočni bojler za grijanje na plin i toplu vodu u cijelom stanu. I onda kad se netko tušira otvori se pipa u kuhinji i okrene na vruće pa taj čas iz tuša krene hladna. :lool: Poslije se to uspostavi na obje strane, ali za lekciju je dovoljno. :mrgreen:
Starije generacije ne priznaju pubertet:lol:...Moja svekrva,a i mama,kažu da to prije nije postojalo:-)...Šalim se,naravno, ali mislim da se puno toga(negativnog)opravdava pubertetom. Ispada da se svi prema pubertetliji trebaju odnositi nježno i polako kao da je rijetka biljka.
Mislim,ne šalim se,one stvarno misle da je pubertet izmišljen.
silkica, ni meni pubertet nije opravdanje za bahatost i bezobrazluk..
Kami ja ne podnosim isto te razvaljotke po kauču pogotovo, dok drugi nešto obvaljaju po kući, ono bar pitaj hel mogu ja nešto pomoć :lool: : mrgreen:
Upravo ovo mi radimo. Mladi sin ide u školu u smjenama, a kad je popodne, može ujutro spavati. Mi ostali ustajemo ranije, pa je on u kupaonici često zadnji. Prije smo ga tjerali, a onda smo sebi napravili uslugu i zamijenili redoslijed. Istina, potrajalo je dok se nismo dogovorili, ali je uspjelo. Sad je sustav takav da onaj koji najdulje ostaje ide zadnji. To je obično mlađi sin, ali ne uvijek.
U pubertetu se mozak djeteta razvija za 30% to je najbrzi razvoj od valjda ranog djetinjstva. Nisu toliko hormoni u pitanju koliko neuroloski razvoj.
Sto se tice starijih i pubetreta, nase ga babe bas i nisu dozivjele osobno jer su u pubertetu bile udane pa su npr. seksualnu energiju koristile vec u braku.
Moji roditelji nisu bili udani/ozenjeni, ali oboje su pobjegli od kuce u dobi od 17-18 godina ( ne zajedno, odvojeno, nisu se tad poznavali). Tako da je u odnosu na njih moj pubertet bio kamilica.
Kad je hrana u pitanju, ne komentiram. Samo vodim računa da u kući nema hrane koju smatram neprihvatljivom. Količine nisam ograničavala. Moji sinovi redovno pojedu po četiri pohanca svaki put. Teenageri rastu. Treba to imati u vidu. Ja pojedem četvrtinu njihovog obroka pa sam debela, oni nisu. Treba im.
Što se tiče načina komunikacije s teenagerima, iz iskustva znam da najbolje prođem ako s njima razgovaram kao sa sebi ravnima.
Evo ja stvarno ne vidim iz cega se iscitava da je djevojcica neempaticna. Djevojcica se voli banjat, a to moze tek kad dodje s treninga. Ostali se clanovi obitelji mogu tusirat prije toga jer su ranije kuci. Pojela je pohance- kojih je ocito bilo dovoljno-problem je u tome sto se majka boji da se mala ne nadeblja. Uopce ne kuzim. Iz napisanoga vidim djevojcicu sa dosta obaveza koja dozivljava ucestale kritike od roditelja radi ponasanja u kojima ona uziva (kupanje, hrana) te je slijedom toga frustrirana i u otporu, a pubertet sve to naglasava. Inace je puno efikasnije hvaliti ponasanja koja nam se svidjaju kod djece, a ne kritizirati. Meni se cini da je dinamika obitelji takva da je sad jak fokus na “manama” male, drugo dijete dobiva pohvale i u skladu s prethodno napisanim nastavlja s dobrim ponasanjem (a i nije u pubertetu), a djevojcica se osjeca frustrirano. Ne vidim nikakvu osobitu drskost, a neempatiju jos manje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mislim da ako se roditelji sada utabore u poziciji MI SMO U PRAVU, A MALA JE NEMOGUCA/SEBICNA/DRSKA/LOSA nece postici poboljsanje odnosa, eventualno promjenu ponasanja pod prijetnjom ili provodjenjem sankcija. Tako postignuta promjena u ponasanju je obicno kraceg vijeka, a ako je i duljeg obicno znaci narusenu bliskost.
Mislim da to nikom nije u interesu, iako je naravno u startu lakse pokusati naci opravdanje za sebe i svaliti odgovornost za narusene odnose na nekog drugog. Tj. Mislim da je sve popravljivo i ok, ali ako su roditelji u stanju prihvatiti svoj dio odgovornosti u cijeloj prici, a ne samo tapsanje po ramenu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Meni se iz napisanoga cini da bi se prvo trebali ispricati roditelji. Otac za naguravanje, samar i povisene tonove, a majka za pretpostavljam povisene tonove i nenamjernu povredu djevojcice komentarom o hrani. Tek tada se moze ocekivati isprika djevojcice.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da ne potpisujem sad mnoge ovdje
Zelim samo reci pokretacici: kad krenete po strucnu pomoc, nemoj tamo doci sa stavom: dobar dan evo vam ovo nevaljalo dijete, popravite ga
Sto mi se cini po prvom postu da vam je primarni nacin razmisljanja
A to je gotovo pa garancija neuspjeha
Pogotovo ako se djevojcica u drugim situacijama, u skoli npr ponasa dobro I prilagodjeno, dakle ne fali njoj nekih kompetencija, nego su vase obiteljske dinamike neucinkovite, ne uspijevate s njom komunicirat, ne razumijete vi nju ni ona vas, znaci to treba popravit a ne nju kao nju
Ne znam, daleko sam od savrsenstva ali ja svojoj djeci nikad ne bih dala komentar da jedu previse. Meni je to grozno. Takva vrsta fokusa na hranu.
Ima dana kad djeca jedu puno, ima kad ne jedu gotovo nista. Pa cak i da su pretila birala bih nacin na koji im se obracam kod teme hrane.
Sto se tice kupaonice, ne znam...moja mala se nekad namace po sat vremena gledajuci filmice. Istina to nikad nije u gluho doba noci jer ona nema obaveza. Stariji ima trenige ponekad do 12 sati u noci i nakon toga se tusira. Ne mjerimo vrijeme , odemo spavati. Samo mu kazemo da
popije nesto i ne lupa kad ide u krevet. Nakon treniga treba vremena da se adrenalin spusti. Zato i kasna treniranja nisu dobra za djecu jer ne mogu zaspati odmah nakon teniga i trebaju se opustiti.
:mrgreen: bez brige, ako i dođu po pomoć sa stavom: evo vam nevaljalo dijete, poravite ga, ne budu ga dugo zadržali.
Ovako je i meni izgledalo iz prvog posta.
Imam i ja pubertetliju doma, doduše, samo jednog, pa ga, na njegovu sreću, nemam s kime uspoređivati. Imamo boljih i lošijih dana u komunikaciji. On ima puno obaveza, znam da ga boravak u školi frustrira (i mene bi da idem u njegovu školu :roll:), u dane kad dođe doma loše volje i neraspoložen, ne ispitujem ga previše i pustim ga na miru kad ima tu potrebu. Voli i on dugo boraviti u kupaoni, naročito navečer, i znamo voditi ratove oko toga, ali malo-pomalo konvergiramo prema rješenju, i on i ja :mrgreen:
Kako Peterlin kaže, najbolje je s njima razgovarati kao sa sebi ravnima. I moje iskustvo je po tom pitanju identično. A i što se tiče isprika. Onog trenutka kad mu u sukobu ja priznam da sam pogriješila i ispričam mu se (naravno, ako je s razlogom, a on to dobro zna), naglo mijenja ploču, uvijek prihvaća ispriku i tenzije se spuštaju.
Ne pada mi na pamet komentirati mu izgled (osim pohvalama, ali i tu moram paziti jer jaako dobro osjeti kad je neka pohvala opravdana, a kad je rečena tek tako). I inače je užasno osjetljiv, a sad pogotovo.
Izvan kuće je divno, drago, pristojno dijete za poželjeti, pa mi je jasno da negdje mora odraditi i svoje frustracije (kojih ne manjka). Pa bolje da to bude kod kuće, nego da divlja vani.
Tangerina i sasa su odlicne postove napisale.
I sa Adio mare se slazem kad kaze da je potrebno otrpit taj tinejdzerski bezobrazluk. Jer jedino sto taj bezobrazluk zapravo povrjeđuje i sto ce izaci okrznuto ako ne samaramo djecu i malo otrpimo je nas ego.
Kod mene ko kod tanje samo puta 3.
Mislim da mi, roditelji, odrasli, namecemo obiteljsku dinamiku i onda se sami okliznemo u neku stramputicu. Barem ja tako...
I onda ta stramputica zastrani gadno ako ne osvijestimo da se treba vratiti u neku normalu.
Mi smo ti koji smo odgovorni.
Ne, nego je realno jedina koja dolazi doma u 22. Ostali dolaze u 18, pa imaju 4 sata na raspolaganju za tuširanje. Upitno je jedino treba li ići na trening zbog kojeg dolazi doma tako kasno, no ako se već obitelj s time slaže, onda bi po meni oni koji imaju više vremena trebali sebe bolje organizirati. Gdje je tu empatija ostalih prema curi, koja se također mora naspavati prije škole?
Da, ali ima smisla izaći nekome u susret ako taj neko vidi korist od toga.
Ako devojčica ne ide sa treninga ravno u kadu- a ne ide, inače ne bi bilo problema, i još ako ostaje pod tušem sat i po, onda neminovno leže kasno, a svi ostali su pomerili SVOJE vreme, obaveze, aktivnosti, preferencije, itd. -da bi ona jednako ujutru bila gunđavi nenaspavani mrgud i tako provela još jedan dan neraspoložena. Meni je to prilično besmislen obrazac i rešenje.
Slažem se s pulinkom.
A Kami nisam uopće doživjela kao roditelja koji sebe smatra savršenim i uspješnim, a dijete “pokvarenom“ robom (ne uspijevam smislit bolji izričaj) jer ne vjerujem da bi se uopće obratila za pomoć. Ona želi riješiti ovu situaciju, pokušava naći bolji način komunikacije i funkcioniranja, iskreno je iznijela problem i traži pomoć.
Meni je posve normalno da se ja kao roditelj ispričam svojoj djeci kad pogriješim ili pretjeram s nekom reakcijom (meni se moji roditelji nisu ispričavali),al jednako tako očekujem i od djece. Moji klinci su mlađi, al takav obrazac ponašanja kod nas postoji već duže vrijeme.
I da, strahote su mi ti treninzi za djecu koji završavaju u tako kasne sate.
Al to sam već prije pisala po forumu da se ne ponavljam :mrgreen:
Drage moje, cilj moje poruke je postignut, neke dobronamjerne forumašice su me uputile u centar gdje sam rezervirala termin i od srca im zahvaljujem.
Zanimljivo je koliki je broj onih koje su spremne na osudu bez da imaju bilo kakav uvid u širu sliku naše situacije.
Ja sam opisala jedan dan našeg života, u godini ih je 365, mislim da nije u redu nekome govoriti da se srami iako se baš tako i sama osjećam jer- što postižeš na taj način? Mima, u čemu si ti meni pomogla? I druge ljude, kad učine pogrešku i pokaju se zbog nje, traže te savjet, tako tretiraš?
Blago njima!
Uglavnom, hvala dobronamjernima, onim drugima, koji misle da ću doći u savjetovalište s onakvim stavom, nek znaju da sigurno ne bih pisala o svom problemu i tražila pomoć da sam takva kuja.
Laku noć!
Pa ako se sramiš što ste šamarali dijete, onda sam ti baš najbolje pomogla. Laku noć!
Bome, čini mi se da te moj komentar prilično pogodio, a to je jako dobro, jer ti nitko drugi ovdje nije napisao da je jednostavno nedopustivo udarati djetetu šamar., i to opravdavati.
I ne, to ti nije otrovno, to ti je iskreno, ja sam ti iskreno napisala što mislim, jer me ono što si napisala zgrozilo.
Koji je komentar bio otrovan?
Uvijek se pitam kao bih reagirala da se netko drugi odnosi prema mom djetetu kao njegov otac ili ja?
Kako bi ti reagirala na to da neki drugi clan obitelji ili neka druga odrasla osoba prigovara djetetu oko hrane ili ga nagurava i osamari?
Nekad nam je tesko procitati ili cuti nesto , ali dugorocno kad nam se ego oporavi od kritike , to moze biti dobro.
Jesu li to podvojene ličnosti koje su tu take,a tam onakve?
Ajde zanima me što ćeš dobiti ko savjet u poliklinici
I meni pada to u oči da dete dolazi doma kasno
Mima, a gdje sam ja opravdavala šamar?
jelena.O, ona je šesti razred i jako je visoka, trenerica ju je stavila u juniorke sa starijim curama, one imaju trening od 20,30 do 21,30 h. Dok se presvuče i dok dođemo doma već je 21,45-50 h. Voli taj sport, a u školi nemaju dvoranu i zato je krenula u tu vanškolsku aktivnost. I meni bi bilo draže da dođe doma ranije, ali je tak kak je..