Ne brinem se. Vidim da su moji točno sredina. Ne odskaču ni po čemu.
Printable View
Ne brinem se. Vidim da su moji točno sredina. Ne odskaču ni po čemu.
Peterlin dijete mi ide u 5.razred Škola za život, nema tu ni R od reformi,al dijete mi je srećom samo po sebi jakoo motivirano, bistro, voli školu i voli učiti.
No mnogima nije tako, zapravo većina djece u kćerkinom razredu se zapravo nije snašla u svemu tome. I razrednik mi je to potvrdio (1.put sam otišla na informacije neki dan, zemljo otvori se, al štrajk me opstruirao :mrgreen:).
A ako dijete ima neke poteškoće, tad se zaista treba potražiti stručna pomoć a bome nužan je i dodatni angažman roditelja (mene su impresionirale sa svojim extra angažmanom Peterlin, čoksa, sirius i druge curke).
Upravo sam to htjela napisati da to ne možeš znati u toj dobi (osim ako dijete baš ne odskače od prosjeka po motivaciji, interesu za školu, učenje i sl.).
Lili, možeš li nam napisati što se drugačije radi u ŠZŽ, kakve promjene vidiš, kakvi su udžbenici?
Gradiva je manje ali...Danas rade udžbenike da budu ‘guba’. Sličica gore, pogledaj lijevo, prouči,desno gore nešto piše,nađi, ... Sad se profesorima čini da je malo gradiva pa nadopunjuju u bilježnici..
Da naprave knjigu u kojo bi sve važne činjenice bile u sredini, svi važni pojmovi malo podebljani, sličice sa strane( bez puno teksta) ‘tko želi znati više’na kraju- djeca bi se spasila.
Ja sam ovaj vikend drvila po povijesti... Manje je detalja. Nema nigdje podatka od cega su asirci (valjda) radili purpurnu boju.
Vise je "povijesnih izvora" koje treba procitati, prouciti.. pa onda sam nesto zakljuciti.
Moja je 1.srednje po ŠZŽ, 3 gimnaz. knjige iz HJ prilično su kaotične, praktički ih ne otvaraju, prof. im sve diktira u bilježnicu :unsure: .
Takvi su "moderni" udžbenici već godinama npr. oni iz engleskog (bar su moja djeca imala takve u OŠ). Patchwork sličica koje gledaju u svim smjerovima, kaos na svakoj stranici, a tek na samom kraju knjige posložena gramatika. Naravno da nikad nisu tih zadnjih 20 str. ni otvorili (dok ih ja nisam upozorila na to).
Takvi udžbenici su kod nas i uvedeni sa premisom da su stari udžbenici strašno zastareli, dosadni i pretrpani linearnim informacijama, a nove generacije su nekako već odmalena navikle na elektroniku, ekrane i drugačiji vizuelni raspored informacija, kratkog su raspona pažnje i "zahtevaju" drugačije udžbenike, kraće i drugačije vizuelno raspoređene, da bi efikasnije učila. U praksi se ta premisa baš nešto i ne iskazuje kao tačna...
Do sad su masi dece najrazumljiviji oni udžbenici koji su zlatna sredina i napisani uz zrnce zdravog razuma i stručnosti: bez nagomilavanja nepotrebnih podataka, ali i bez preteranog uprošćavanja do besmisla, uz modernizovane sheme i ilustracije ali bez preteranog šarenila, i ono što je najvažnije, sa lekcijama koje su manje više zaokružene u neku smislenu celinu, tako da je detetu jasno šta lekcija uopšte pokušava da mu saopšti (za mnoge lekcije to nije jasno ni meni, a kamoli detetu). I da, deci uglavnom ne smeta ako je lekcija napisana linearno, bez tog razbacivanja levo, desno, gore, dole, ukoso... naprotiv. Većina dece želi udžbenik koji je zaista udžbenik, a ne sastavljen kao podsetnik.
Dosadna sam k'o uš, ali i ovdje ću ponoviti da su najužasniji udžbenici koji imaju veće slike preko 2/3 širine stranice, a tekst ih zaobilazi kao meandar pa imaš 5 crta linearnog teksta, pa 35 crtica teksta širine 4 cm pa opet normalnih 5 crta itd.
Tko to sastavlja? Valjda namješten natječaj. Pogodovanje. :)
Ma treba to javno govoriti i pisati, ne samo ovdje. Treba i u školama, žaliti se na roditeljskim sastancima i svuda gdje se roditeljski glas čuje.
S druge strane, ni struka nije zadovoljna... Nemam sad vremena puno tražiti, ali ovdje ima nešto o tome: https://www.srednja.hr/novosti/ispit...e-skoli-zivot/
Ma to je ono iz 2014. (ili 2016.?, ne znam) kad su morali smanjiti broj stranica i gramažu svim udžbenicima pa su nabijali tekstove da ipak ostane i koja slika.
Čoksa, nemam starije dijete nego imam informacije od frendica koje imaju stariju djecu i ovo što vidim kod svoje kćerke, pa samo po tome mogu usporediti.
Više je grupnog rada, stalnooo nešto rade grupno i u školi i za doma, problem je u školi ako samo jedan član tima ne zna točno sve odgovorit, ni ostali članovi tima ne mogu dobiti 5 :roll: pa kako te sreća potrefi sa sastavom tima. Isto tako, često im profesori uopće ne objašnjavaju nego sami moraju doći do toga pa kako se podijele u timove tako svatko pokrije samo jedan dio i zapravo jedva stigneš i čuti što je onaj drugi tim "spoznao"(a 45 min proleti).
Iz skoro svakog testa sad dobivaju po 2 ocjene, ne pitaj me detalje, još uvijek mi nije jasno. Znam da iz matematike obavezno imaju i ocjenu matematčke komunikacije uz klasičnu ocjenu točnosti rješenih zadataka. Tata mi je prof.matematike, ni njemu nije jasno što i kako ih zapravo ocjenjuju u tom dijelu. Kako kćerka ima petice, tako ja ne idem na predmetne informacije, pa nemam uvid u te testove da vidim kako to uopće izgleda. Nekad mi dođe da odem iz puke radoznalosti, al jedva imam vremena da poobavljam sve svoje obveze, pa to otpada dok nije potreba.
Knjige su jako kaotične, prepune slika sa svih strana (ja sam vizualni tip i uopće ne znam kako bih se po tim knjigama snašla), a opet neke knjige imaju ogromne količine texta, previše detalja da profesori samo kažu: učite ono što vam je u bilježnicama, batalite knjige. Za nek knjige sam 100% sigurna da neće više doživjet nijedno izdanje jer su toliko loše da je to stravično (informatika, povijest,..morala bih malo zavirit maloj u torbu za detaljnije info).
Ne stignem više tipkat.
Znam da mi susjeda ludi s prirodom (mali je 5.r., hrpe kućnih pokusa, hrpe pojmova preteških za taj uzrast) i baš spominje tu grupnu obradu gradiva - svaka grupa na satu detaljno obradi npr. 1/5 cjeline, a o ostale 4/5 ne čuje ništa (uči doma sam kako god znaš).
E baš je tako draga :/
ne čuju te 4/5, prof im ni ne smije objašnjavat prema reformi.Bezvezarija. Prof zuji, oni kao rade, a zapravo ne obrade cjelinu.
Moja je kćerka dobila nakon štrajka 20str.iz PiD-a da nadoknadi u radnoj pa čak i pokuse.
No srećom ima dobru prof. i pokuse zaista rade u školi.
Za grupnu obradu gradiva često su spremni tek srednjoškolci i to ne od prvog razreda. Jedno je raditi neke grupne projekte, a nešto sasvim drugo obrada zahtjevnog gradiva.
Sorry na offt.
Da se vratimo na temu, nadam se da je pokretačica topica odlučila otići na razgovor sa stručnom službom u školi. Držim joj fige da naiđe na razumijevanje.
Čekam da odem kod učiteljice prvo, pa vidim s njom što ona misli, ima li smisla u školi ili da idem van škole. Zanimljivo kad ovako s nekim pričam, onda mi poneki kažu da kaj bi ja, pa to je normalno, to i njihovi rade i odugovlače koliko se god može i sl i sl...
Prijateljica mi pak kaže da "takvo ponašanje nije normalno" i bok, ona s malim nema problema jer, ide u boravak, možda i ovako ne bi imala, ali to ne znamo.
Kao što sam već navela u par stvari, ima tu još puno toga osim tog pisanja zadaće za koje bih htjela da naučim riješiti pa možda školski psiholog nije pravi izbor.
Školski se psiholozi uglavnom bave školskom papirologijom, a ako dijete u školi zadovoljavajuće funkcionira, za njih problema nema.
Skolski psiholog za ovo je gubitak vremena.
upravo tako, čemu gubiti vrijeme na škol.psihologa?! po meni već debelo kasnite s posjetom psihologu, što prije se zakazati i otići privatno. Treba pomoć i djetetu i vama.
Ja znam da ne pišem ovdje često, ali prema svemu što je napisano složila bih se da bi odlazak dobrom psihologu pomogao. Ponajviše vama kao roditeljima, meni je puno lakše bilo kada sam sam čula od nekog stručnog da nije problem u nama. Djeca se rađaju kao pojedinci, sa svojim karakterima i kada dođemo u situaciju da više ne znamo kako izaći s njima na kraj mislim da je puno logičnije otići nekom stručnom nego tražiti pomoć na forumu/kod okoline, prijatelja, itd. Često klinci i traže pomoć, ali to pokazuju na manje prihvatljive načine (npr, agresija)
Nitko ne poznaje vaše dijete kao vi. Niti vi nama možete napisati ovdje sve situacije koje su se uopće izdogađale i potaknule uopće prvi post i otvaranje teme. Treba skinuti stigmu odlaska po pomoć, psihološku prvenstveno. Iznenađena sam koliko ljudi ne želi ići jer misle da će ih se kriviti da su lođi roditelji jer su na neki način uzrokovali situaciju u kojoj se sada nalaze.
Mislim da bih stvarno pomoglo da odete i porazgovarate s nekim. U nekim najtežim trenucima koje sam prolazila sa svojim djetetom sam se i par put tamo slomila i plakala kao malo dijete od nemoći i umora i svega. Ipak na kraju to sve pomogne da dođete do nekih zaključaka. I postane lakše, i bolje i shvatite da ste jako pametno napravili što ste otišli.
Samo hrabro i slušajte svoj instinkt i krenite po pomoć. Mi smo također išli u psihološki centar Sever, unaprijed bih samo upozorila da se dosta čeka bez obzira na cijene procjene (750kn). Mi smo išli godinu i pol tamo na radionice i stvarno su pomogle plus kad jednom uđete kod njih u sustav onda se puno lakše dobivaju termini.
Kako dolazim na forum svake prijestupne, propuštam teme koje su mi zanimljive. Potpisujem u svemu Tanči i Sašu. Sjediti sa djetetom uz zadaće ako djetetu nije potrebna pomoć mi je nečuveno. Kao i u svemu što dijete može samostalno obaviti. Svoj interes za djetetovu školu mogu iskazati i na drugi, primjereniji način - pregledamo zajedno bilježnice i knjige, prokomentiramo novo gradivo, a ostalo obavlja sam dokle god može.
Armani, možeš li podijeliti s nama što je se dogodilo kod psihologa? Ne guram znatiželjni nos, pitam čisto da možeš pomoći i nama ostalim mama da bolje razumijemo svoju djecu.