Može :-D
Printable View
Rajko Grlić "Neispričane priče"
Autobiografska proza filmskog režisera i producenta kroz koju se kroz mnoge anegdote i crtice dobiva uvid u život u Hrvatskoj i Jugoslaviji, pa i u Americi. Priče o filmovima koje je snimio i onima koje nije snimio. Meni jako dojmljivo.
Nakon što sam na Interliberu kupila knjigu s greškom, pa je srećom na vrijeme zamijenila za ispravnu, sad uživam čitajući Tima Marshalla, U okovima geografije - deset zemljovida koji govore sve što morate znati o globalnoj politici.
Knjiga je izvrsno pisana, vrlo lako se čita, vrlo pristupačna, i za one koji nisu previše verzirani u geopolitici, kao stvorena za bolje pojašnjavanje zbivanja u svijetu. Iako tema malo zvuči suhoparno, knjiga je sve samo ne suhoparna, dapače, duhovito je pisana uz neke vrlo slikovite komentare (najviše me oduševio onaj o položaju Francuske i Njemačke u EU :mrgreen:).
Jedini moj prigovor ide prilično šlampavom izdanju - za početak, kupila sam knjigu u kojoj je 30 stranica bilo dvaput otisnuto, a 30 ih je nedostajalo. Ali i sad, u ispravnoj verziji, često nailazim na tipfelere ili druge tragove očito nepregledanog i nelektoriranog izdanja. Ok, ne čudi me to s obzirom na to tko je izdavač (Znanje), i da je knjiga očito morala brzo izaći za Inberliber, ali ipak...
Čitam novog Pavličića - Bakrene sove.
Odmah ću iskreno: jedan od razloga što čitam je taj što sam pročitala sve njegove knjige i želim da i dalje to mogu reći :mrgreen:
Drugi razlog je što su mi njegove knjige sigurna luka, nešto očekivano i poznato i iako ih ima jako sličnih, nisu mi dosadne. On si ne može pomoći da ne bude shematičan i da mu radnja prati obrasce, ali svejedno volim njegov jezik i atmosferu koja je uvijek slična i meni draga.
Bio je jedan trenutak kad sam skoro odustala od njega - to je bila knjiga Glasnik, vlasnik, hodočasnik koja je bila neopisivo čangrizava i mizantropska. No, onda sam se sjetila njegovih knjiga koje meni spadaju među najbolje stranice hrvatske književnosti, a to su autobiografske proze o odrastanju u Vukovaru i nekoliko romana ondje smještenih. Iako nisam nikad bila u Vukovaru, ja iz njegovih knjiga poznajem miris Dunava, bašte s voćkama marelica koje se spuštaju do rijeke, uličice usječene u ilovaču i tamnozelene sjene divljih kestenova.
Zabavno je kako se, otkad se ponovo zaljubio, i svi njegovi likovi zaljubljuju preko glave i kako im odabranica izgleda uvijek isto (a tu se ne moram mučiti zamišljati :mrgreen:). I svi stanuju na Trešnjevci :lool:
To me sjetilo Nade Gašić, zna li se kad će njena nova knjiga?
Jurana :lool:
Bas ju je neki dan Jagna preporucila, a jutros Hocemo li sutra u kino? pa sam si ih zabiljezila.
Pročitala Pavičić Jurica, Crvena voda
odlično
krimić koji je najmanje krimić
nestanak djevojke pričan tijekom 28 godina kroz perspektivu više likova
Tribuson, Zavirivanje, odlučila krenuti s inspektorom Banićem od početka
zgodno i zabavno
volim Tribusona
sada čitam Drakulić, Nevidljiva žena
teško, jako teško
grop mi je u grlu
i suzim dok čitam
mama je izrazila želju da je pročita
nisam sigurna hoću li joj dati
jako, jako mi je teška knjiga
i jako me emocionalno uvlači
Ja sam od Pavličića odustala ima već dosta godina, jer mi je počeo ići na živce :roll:
Nekad sam ga voljela čitati, ali onda mi je postao sve na isti kalup.
Ali sad se sin zainteresirao za njega, pa će dobiti Bakrene sove za BiNG. Onda ih možda i ja usput pročitam.
I ja bih jako rado pročitala još neku njezinu knjigu, ali imam dojam - prema nekim intervjuima i drugim njezinim tekstovima na koje sam naletjela - da novi roman neće tako skoro :| voljela bih da sam u krivu.Citiraj:
To me sjetilo Nade Gašić, zna li se kad će njena nova knjiga?
Negdje sam čitala da je planirala tetralogiju knjiga o različitim zagrebačkim kvartovima pa sam mislila da to i znači da je već osmislila bar kosture sva četiri i da će to sad brže.
A dobro, čekat ćemo...
Možda je Nada Gašić Elena Ferrante :-o
:lool:
Vidiš, aleks, ovo ti je skroz odlična ideja za Tribusonove krimiće, dat ću im i ja šansu. Samo da mi ne proradi OKP pa krenem i njih sve odreda iščitavati :scared:
Tribusonovih krimića o inspektoru Baniću je samo 7, pa to i nije teški OKP ako ih kreneš iščitavati :mrgreen:
Koristim priliku pa stavljam ovdje link na pregled tih krimića koje sam napisala prije nekoliko godina, dok je portal Imaginarij još bio živ :roll:
Mislila sam više na SVE Tribusonove romane :mrgreen:
Dosad sam pročitala 10 + ovih 7... uf
To sam i mislila, ali možeš početi s ovih 7 :mrgreen:
Tako sam i ja, negdje pred kraj srednje škole, imala fiks-ideju da moram pročitati svih 20 Zolinih romana iz ciklusa Rougon-Macquart da bih mogla napraviti rodoslovno stablo tko je kome što. Većina tih romana nije tad bila ni dostupna (osim sveprisutnih lektirnih naslova, tipa Germinal i Nana, eventualno Slom ili Čovjek-zvijer). Na kraju sam skoro uspjela u naumu, naime, pročitala sam ih 18 od 20 i zaključila da se neće ništa dogoditi ako ne pročitam ona 2 koji nigdje nisu ni postojali, osim u popisima :mrgreen:
Trebala si se baciti na bjesomučno učenje francuskog pa nabaviti izvornike iz Francuske i sve ih srediti, a ne ovako odustati :lool::lool:
Ma ne slušaj ludu
Kameno srce, Renate Dorrenstein, jučer počela i ostala sam predugi budna radi nje. Jako pitka, tečna, lako ide, a istovremeno atmosfera je nekako prijeteća, već se naslućuje zlo koje će se dogoditi (na samom početku romana se već sazna tragedija koja slijedi). Preporuku dobila ovdje, tako da hvala :)
I, ako netko nije vidio, OVO se događa
https://www.vox.com/culture/2018/11/...argaret-atwood
Looool
Ispunjavam krizaljku:
Gradska upravna jedinica (rajon)
:lool:
Hahaha, evo kad već spominješ rajon, upravo sam pročitala drugi dio tetralogije, u kojemu se ta riječ manje ponavlja nego u prvom dijelu. Dakle:
Elena Ferrante: Priča o novom prezimenu
Što reći, a da već i vrapci ne pjevaju, jer ja, kao i obično, kasnim s čitanjem tih popularnih uspješnica?
Premda znam da je Ferrante izazvala(o ?) opću ushićenost, i premda je i mene "omađijala", evo riskiram i izjavljujem da me knjiga u nekim dijelovima podsjeća na one "jeftilen" romane, napisane populistički, tendenciozno da se svide masama, oliti "limunadasto", kako je lijepo rekla jedna forumašica koju više ne srećem na ovim stranicama.
Pa ipak, unatoč i usprkos tome, idem sad u knjižnicu rezervirati treći dio :mrgreen:.
Eto, rekoh sve 8-).
Ja sam ogdgledala tri epizode . I nekak si mislim da nisam čitala knjigu , ne bih baš svatila radnju. A ovako sam neka imena i likove pozaboravljala. iako mi je kraj uzglavlja treći dio ( na engleskom - pa mi se baš neda čitati)
O ovome razmišljam već par dana, kako se nekako treba čim čim prije pročitati neku knjigu koja je trenutno aktualna, bio to neki Novak ili Sudbe i srdžbe ili Minijaturistica ili Češljugar...imate li vi takav dojam, da ako netko sada pročita Ferranticu da kao mrvičak kasni? Ja čitam što mi je gušt, na što naletim, što skinem za Kindle, nekad potrefim da je aktualno, nekad mi se lista čitanja ne poklapa s trenutnim ponudama book blogerica, kako kad. Ali kao da je čitanje postalo malo malo natjecateljski sport. Ne?
Ma nije stvar u natjecanju, vec u znatizelji...da neka dobra knjiga ne promakne...pa u grupnoj forumskoj razmjeni ushicenja, kolektivnoj zaludjenosti nekim romanom i tako to :mrgreen:
Evo, iz toga i nove teme nastaju :mrgreen:
Uopće nije tako. No ako se želi o nečemu raspravljati ili sudjelovati u raspravi, moraš pročitati, otprilike kao da si u nekom book clubu.
Nažalost ponuda u knjižnicama je limitirana i ne mogu svi sve pročitati u isto vrijeme, ali ipak je gušt kad možeš prokomentirati s nekime pročitano.
Mah, pa puno knjiga koje su bila popularne ja još nisam stigla pročitati jer nikako da ih ulovim u knjižnici. Evo, prvo mi pada na pamet Sluškinjina priča.
Inače rado pratim nova izdanja, ali nekad mi je čak i žao ako neku dobru knjigu prebrzo pročitam, jer si kasnije mislim, oni koji to sad čitaju uživaju u neponovljivoj čari prvog čitanja, za mene je svako sljedeće čitanje samo repriza :mrgreen:
I ja ovako!! Nekad gledam kćer i mislim si ,,Mala ni pojma nemaš kakvi te sve gušti čekaju čitalački'' Blago joj se :D
Pa da, ja npr baš zavidim svima vama koji tek sad počinjete s Ferrante...
Vjerojatno se čini da čitam puno novih naslova jer takve ovdje prijavim, ali ja zapravo osjećam nepovjerenje prema nepoznatim autorima. Kad smo ovog ljeta dijelili link sa 70 novih izdanja, ja sam sebi samo jedan naslov zapisala. Nekako više volim da knjiga odleži i prođe test vremena. Zato volim one popise najboljih knjiga desetljeća ili duže jer mi se pokažu bolje knjige koje i nakon deset godina privlače pažnju.
Dobro, kad izađe nova knjiga npr. Nade Gašić ili Kristiana Novaka, provjeravat ću svaki dan katalog knjižnice, a i Genijalnu prijateljicu sam odmah posudila, ali o njoj sam toliko bila čitala na britanskim i američkim internetima da sam bila jako znatiželjna.
E, tako i ja imam neke autore u koje imam puno povjerenje, i ne razmišljam puno o tome kakva im je nova knjiga - znam da mora biti dobra.
U tu kategoriju mi definitivno spada Ljudmila Ulicka, njezine knjige bih kupila (a ne samo posuđivala) bez razmišljanja. Ali dok sam došla do te faze, pročitala sam nekoliko njezinih romana i svaki bi me iznova oduševio. Alice Munro također. Od domaćih autora, Kristian Novak i Tanja Mravak mi prvo padaju na pamet kao pouzdani.
Procitala Nevidljivu zenu. Odlicna, kao.i vecina njenog, al za ubit u pojam. Vjer ta korespondira vise s publikom od onoh o bolestima, koja korespondira s ljudima koji pate od kronetskih bolesti..a starenje nas svih ceka (ako kroneri prozive). To, po meni, nije knjiga za pozitivce, kojima cr bit odbojna, ni za mladje, koji je nece skuzit.
A to sam napravila da se ne ulovim na gledanje ferrante, koja me slatkogorko opijala i frustrirala u citanju, cijela ta njihova situacija, pa da nemam revival sad u gledanju opet :).
Baš mi je bratić rekao za Zeleni šator, to moram potražiti:
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...vjera/7125378/
Dora Kinert Bučan: Žal
Iz vrlo sebičnih razloga o ovoj knjizi neću reći ništa.
Osim da me malo drmnula. :-/
Završila Kameno srce, o sweet jesus, treba mi neki chic lit da me pokupi nakon ovog. Predivnom lakoćom napisan roman o postporođajnoj psihozi koja završava katarstrofalnim posljedicama, jako mi se sviđa glavni lik, zadnje stranice sam čitala s rukama preko očiju i virila između prstiju. Preporuka.