Citiraj:
Etiketiranje je najgore zbog toga što postoji prilična količina netrpeljivosti prema iznadprosječnoj djeci.
"Vrtim" u glavi sve darovite iz moje škole i ne mogu se sjetiti ni jednoga čija bi darovitost izazivala netrpeljivost (pogotovo ne u priličnim količinama). Netrpeljivost mogu, međutim, izazvati neke osobine i ponašanja kao što je npr. samoživost i arogancija, a koje nemaju direktne veze s darovitošću. Određenih problema u školskoj socijalizaciji znaju imati tzv djeca s "dvostrukim posebnim potrebama", radi se npr. o lumenima s ADHD sindromom ili nekim drugim razvojnim poteškoćama, no takve je djece zaista malo.
Kada se radi identifikacija darovitih u školi osim testiranja kognitivnih sposobnosti pojedinog učenika, prikupljaju se procjene učenikovih sposobnosti od strane učitelja i roditelja. Često se prikladnom sociometrijskom metodom takve procjene prikupljaju i od svih učenika u razredu. Iskustva pokazuju da su takve učeničke procjene - sumirane za cijeli razred - redovito pouzdanije od procjena samog učitelja. Što će reći da nema netrpeljivosti prema iznadprosječnim. Dapače, u višim razredima, kada lumeni obično realiziraju neka svoja postignuća razredni kolektiv itekako zna prepoznati njihovo zalaganje i cijeniti njihov uspjeh.
Citiraj:
Svi bez problema priznaju sposobnosti odraslih ljudi, ali ne priznaju da takva izuzetnost postoji i u dječjoj dobi. Zato ja, kao što sam već i rekla prije, ne govorim u svojoj okolini o tome, ni rodbini, ni susjedima ni prijateljima, a pogotovo ne roditeljima djece koja su oko M. Kad počnu spike o tome što djeca mogu i ne mogu, ja šutim. Ni ovdje mi ne pada napamet plakatirati njegova dostignuća i sposobnosti.
Nije baš točno da se svim odraslim darovitim ljudima "priznaje" njihova natprosječnost. Priznaje se natprosječnost onima koji su svoje potencijale uspjeli realizirati. Kod odraslih govorimo o tzv.
produktivnoj darovitosti odnosno darovitosti iskazanoj kroz produkte/učinke u ranijem, bržem, boljem, višem, uspješnijem.... dakle natprosječnom postignuću. Kod djece govorimo o tzv.
potencijalnoj darovitosti, čiju osnovu čini niz naslijeđenih predispozicija; i nije ju uvijek jednostavno jednoznačno prepoznati.
Između potencijalne i produktivne darovitosti ogroman je prostor odgojnih i obrazovnih utjecaja i o njima u velikoj mjeri ovisi koji će i koliki dio potencijala osoba realizirati kroz iznimna postignuća. Međutim u procesu poticanja darovitih ne treba nikako smetnuti s uma interese i angažman samog lumena.
Darovitima treba omogućiti povoljne uvjete, ali za njihov optimalan psihofizički razvoj i nije ih potrebno "reklamirati" (barem dok su u fazi potencijalnih)