Meni je elektricitet najlakše objasnit kad skinem majicu s djeteta na brzinu pa se čuje onaj zvuk, kosa podigne, a kad bi bio mrak vidjele bi se i iskre. Kažem eeeelektricitet. Sad su to već upamtili.Ajme....:zaljubljen:
Printable View
Mene nerviraju rečenice tipa "Koliki je napon struje?" ili "strujna mreža". Evo, na Hlapićevom portalu ima više o tome - možda nije tako crno koliko sam ja mislila, ali ne sviđa mi se kad se izjednačavaju različite fizikalne veličine...
Evo primjera - doslovce prvi koji sam našla: http://www.hlapic.net/2018/05/02/kako-nastaje-struja/
:ghug:
Pitala sam sinove već i ranije hoćemo li darovati stari Elektropionir (da čujem odgovor), pa su me samo grdo gledali...
Ništa od tih ranih setova za učenje ne daju. Imamo teleskop, mikroskop, set za kemiju, elektropionir... ne mogu se ni sjetiti.
Joj da, imamo i Märklin, još od mm-ovog oca, koji je to dobio second hand. Igračka je iz tridesetih godina prošlog stoljeća - ovo: https://worboys.id.au/catalogs/images/1935Rear.jpg
U moje vrijeme to se prodavalo pod nazivom Mehanotehnika - evo, ovakav je imao moj brat: https://www.njuskalo.hr/igracke-vozi...oglas-23716921
Evo, radi Mehanotehnika i danas: http://www.mehano.si/katalog Elektropionir je isto njihov.
A to! A da, moj obozava australsku emisiju Mali znanstvenici, a koliko je tu krivo prevedeno tek. Samo se nerviram dok slusam. Banalno - stalno mijesaju masa i težina, teske nebuloze o trenju itd. A opet bolja emisija od mnogih. Bar je zabavna, a mislim da nema toliko veze sto fulavaju. Vise se MM i ja zgrazamo i okrecemo ocima :)
Neki dan je mali napravio "svoj prvi ventilator", tako da je u svoju busilicu prisarafio nekakvu letvu pa mi je objasnio da se u početku sporije vrti jer nema dovoljno energije. Ja sam zaustila da ubacim inerciju, al nisam na kraju komplicirala.
Moj danas tulio jer ne moze napraviti neki hack u igrici. Nek mu pomognemo. A ni mm ni ja ne znamo.
On vidio u nekom youtubeu i sad zeli nauciti
A na youtubeu vrti povijest razvoja racunala i razvoj windowsa od samih pocetaka. Svako malo me ispituje jesam li ja imala windowse te i te...
Imam curu za njega 6 god ima. Moja mala me pita jel mi bolji bio windows vista, xp, 7 ili 10.
I sad mi pokazuje kako nešto popraviti na win desetki jer mi to neki dan blokiralo.
Isto te stvari stalno gleda na you tubu.
Poslano sa mog FIG-LX1 koristeći Tapatalk
Dobro bi se oni skuzili :)
Googlala sam jel imaju kakve informaticke radionice za tako malene...
Al sve ce to on skuziti. No nacrtati nesto, sliku neku, to je muka teska
Jel tako i vasi "stekaju" na nekom polju?
Moja je tek pred pola godine počela crtati iz gušta prije toga baš nije bila oduševljena sa crtanjem.
Poslano sa mog FIG-LX1 koristeći Tapatalk
Pa za darovite je tipično da na nekim poljima "štekaju", a u drugima briljiraju. Zbog te neuravnoteženosti u razvoju i nastaju potencijalni problemi, ali oni se mogu i prevladati.
U toj dobi, moj je "štekao" na emocionalno-socijalnom polju, ali s vremenom se to nekako uravnotežilo. Dapače, drago mi je vidjeti da sad, kao tinejdžer, ima društveni život, prijatelje u obje škole i da nije totalni tutlek u društvu. Ali do toga je dolazilo vrlo postupno.
Crtanje i općenito likovno izražavanje nikad nije volio. U vrtiću su ga ipak uspijevali pridobiti i imao je jedan period kad je vrlo rado i mnogo crtao. Taj period naprasno je prekinut polaskom u školu i prvom ocjenom - i to baš iz likovnog - koja nije bila petica, nego četvorka. Od tog trenutka likovni mu je došao na crnu listu i ne voli ga nikako - ni u osnovnoj školi, a bogme ni sad u gimnaziji :mrgreen: što se može. Ne mora (i ne može) biti u svemu vrhunski.
Cure crtaju sve u šesnaest, a mali ni sa tri i pol se nije odmaknuo od žvrljotina. Svejedno sve na što su utrošili više od dve sekunde dajem nadnevak i spremam u mapu. :)
Bogme da, moja dvogodisnjakinja ima vise crteza nego on u svih 6 godina :brukica:
On uzme olovku pa recimo crta put do vrtica, neke stvari iz igrica, sad crta ipad (sto uopce nemam pojma od kud mu,jer od nas nitko nema nista od applea).. ali boje i slika, da svaka stvar ima svoju boju, tesko
Bas mi je fascinantno gledati kako se mala razlikuje od njega u tim godinama
Vrci,
poradite malo na crtanju, a posebno bojanju. 1. razred je 70- 75% crtanje, a što se tiče bojanja očekuje se da se ne prelaze bojicom rubovi. To zna biti frustrirajuće
Može i s logopedicom to uvježbavati.
Ma zna on bojati i kad boja ne ide van, i to bude taaako pedantno da nema niti jedne rupe od boje.
Al svejedno ce jaukati da je to dosadno i ne da mu se, iako bude rezultat super.
Kod logopedice radi i to i svasta drugo,osim uvjezbavanja R
Danas sam pricala s tetom,kaze da je po svim testovima sto su radili 3.u grupi. A u grupi ima i sedmogodisnjaka, on jos nema 6
A od crtanja, 70-75% je crtanje ljudi, ljudskih lica i ljudskih figura :/, od prvog do četvrtog razreda... Prava kazna za decu koja rado crtaju, precizno i detaljno, sve osim -ljudi.
Kada stavim crtež tenka, jedrenjaka, aviona, auta koje moj drugak nacrta iz zabave, uz njegov crtež čoveka za domaći, ja bi se zaklela da to nije rad istog deteta. Čovek- nivo predškolca, ostalo - bolje od većine starijih od njega.
I često se mislim da bi trebalo da ga, za promenu, zaista malo "forsiram" da vežba crtanje ljudi, kad već ionako svi misle to radim :roll:.
Meni je bas jutros teta rekla,ne moraju svi biti majstori od crtanja.
Evo ja prva sa skoro 35 u guzici crtam covjeka ko prosjecan prvasic. I ne samo covjeka :lol:
I mom ne bi sjelo jer nije dovoljno tocno. On kuzi da ne postoje nikakvi strumpfovi koji bi nesto radili.
Onda mu se ne bi svidio ni onaj francuski crtić koji je prosto genijalan.
Ja znam da se svi vole hvastat sa svojom djecom. Ali sad me zanima objektivno ovak....
mala je s tri brojala loptice, baš brojala, a ne napamet govorila brojeve
sad ima pet i pol godina, ja s njom ne vježbam brojeve ni slova. Smatram to nepotrebnim i nadobudnim. Je ćaća to radio, prije.
Ona je upravo pogledala na računalu da je pisalo 20:45 i spojila je brojeve i rekla mi "mama, to je dvadeset i četrdeset i pet". Ja onak paf. Nisam u njenoj dobi znala prepoznavat brojeve onako s napisanog. Jel ona napredna il sam zabrijala?
A ne znam, moja navrsila 3 i broji odavno. Zna prepoznati sva slova i brojeve do 10. Broji do 13.
Stariji je isto tako rano znao, njega proglasili nadarenim. Sa 4 i pol je znao prepoznati pocetni i zavrsni glas u rijeci i tad mi rekli da je to napredno. Sad sa skoro 7 zbraja i oduzima pozitivne i negativne brojeve, cak i dvo i troznamenkaste. Zna i nesto mnozenja, dijeljenje slabije. Na sat zna nekih godinu dana. Cita isto odavno.
Frendica ima malu od tri i pol koja zna procitati rijeci.
Mislim da su to te nove generacije, brzo pamte cim malo nesto radis s njima
Rano je, ali ne i prerano. Djeca pobiru znanje iz okruženja i zato ih uvijek treba izlagati tome, onako nevidljivo. Ovo ti je baš takav primjer. Uskoro ćeš otkriti da ne napreduje jednako na svim područjima. Moj mlađi imao je izrazito britak um, ali pročitati napisano - nula bodova do desete godine. On je znao riječi prepoznavati samo kao slike - recimo "Konzum" ili "Chipoteka" - tu nije bilo problema, hehehe...
Stariji (onaj koji je kasno progovorio) izgledao je u predškolskoj dobi poprilično mutav, ali se relativno brzo pokazao njegov izraziti kliker za matematiku. Tako je i danas. Obojica su me odavno prešišali. Imala sam s njima muku u osnovnoj školi s raznim predmetima, ali nikad s matematikom.
Dok su bili u ovoj dobi kao tvoja curica, imali smo nekakve brojeve i slova - magnete za frižider. Čovječe - rano su s tim počeli. Brojke su bile zanimljive, slova puno manje. Osim toga, sposobnosti izrazito ovise o interesima... Kao i u ovom slučaju koji opisuješ - moj stariji ni približno nije govorio kako treba, ali je čitao sve što se odnosilo na računalo i mobitele od najranije dobi. S druge strane, zavezati cipele ili obrisati zadnjicu - to je bila jedna sasvim druga priča. Imao je četiri i pol godine kad je prvi put sam reinstalirao igricu (nekakva je bila s vremenskim ograničenjem - vidio je tatu kako je to napravio, a idući put je sam to izveo... )Kao i ti, mi smo tada pali na tur od iznenađenja. Muž me zvao i tražio sina da ponovi postupak, pa smo gledali. Pita ga tata - kako si to naučio, a mali kaže "vidio sam od tebe"... Tata je narastao za duplo, hehehe... Kasnije se navikneš na to, ali i na velike razlike u sposobnostima u raznim područjima. Oprati suđe = nula bodova, pročitati lektiru = nula bodova, pisati rukom = nula bodova i dan danas, ali zato napisati 2000 riječi o tome kako doraditi neku web stranicu, to ide sasvim dobro već godinama...
Da se vratimo maloj djeci - nemoj puno bježati od računala, samo dobro odaberi softvere za učenje i navikni djecu na vremensko ograničenje. Računalo je dobro i za motoriku i za mozak tako dugo dok nema pretjerivanja. Dobru zabavu! Bit će još takvih iznenađenja...
I da, stvar je u interesima. Moj malac mrzi crtati, ali voli pisati slova. Mala pak obožava crtati, njen crtež s 3 godine izgleda ko njegov s 4 i pol.
Da, ovo je točno.... Moj E. je volio crtati, a voli i dan danas. Zna crtati na ruke, ali i u brojnim aplikacijama. Moj L. nije volio crtati nikad, a ni tad... Taj zna nacrtati samo sheme i nacrte, ali slobodno crtanje = nula bodova. S druge strane, kad je prvi put vidio nacrt bazena (dobio od rođaka građevinara), danima se nije odljepljivao od toga.
Pri upisu u školu rekli su nam da su mu vještine crtanja na razini trogodišnjaka, jer se tražilo da nacrta ljudsko biće. Da su ga tražili da nacrta bor s lampicama i kuglicama - bila bi druga stvar. Kad mu je to logopedica nacrtala u bilježnicu, odmah je docrtao utičnicu :-) , jer lampice ne mogu raditi bez toga, hehehe... Imam to spremljeno (dokazni materijal).
Kad ne budeš imala pametnijeg posla, malo zaviri na web stranicu prof. Antonije Horvatek - zove se Matematika na dlanu http://www.antonija-horvatek.from.hr/index.html
Ovdje je matematika za prvi razred: http://www.antonija-horvatek.from.hr...matematika.htm, a ima cijeli niz zabavnih načina osvješćivanja matematičkih pojmova, igara, mozgalica, zagonetki itd.
Dobru zabavu!
Još literature - u KGZ katalogu našla sam da ima za posuditi knjiga Pametnica u svemiru autorice Irene Orlović.
https://katalog.kgz.hr/pagesResults/...edId=976000266
Meni se sve takve stvari cine super.. relativnim. S obzirom na pandemijsku godinu i kolicinu ekrana kojoj su djeca izlozena od ozujka (ne zanima me stetan utjecaj na buducnost, sve mi je jasno; ovo je prezivljavanje u sadasnjosti), kcer kojoj je 5 godina i 6 dana zna sve i svasta sto u nekim drugim okolnostima ne bi znala. Ali ne zna zbog toga sto briljira iz informatike, vec zbog toga sto ima 3 godine starijeg brata i sto im je otac IT business analyst pa su dobili u ruke nesto sto inace ne bi dobili. I tako ona vec mjesecima instalira i deinstalira, a i kupuje, ako zaboravimo podesiti parental controls. I to sve bez konkretnog citanja; pocinje natucati. Brojeve zna odavno.
Ja bih okarakterizirala nadarenim nesto sto se dogadja samo od sebe, van nekih uobicajenih okvira. Sve drugo su interesi i trud, kojem nekom treba vise, a nekom manje. No moguce je i da sam ja cijepljena americkim sistemom gdje je vrednovanje (djece) manje izrazeno i nikad javno, unutar skolskog i vrtickog sistema. S obzirom da djeca krecu u skolu (u kolovozu ili rujnu) one godine kad napune 5 do 1. kolovoza, ocekivalo bi se da znaju procitati brojke. Neki znaju samo do 10 ili 20, a neki broje i citaju do beskraja. Opet ovisi o interesu, a i cesto o ambiciji roditelja.
Ne znam jel tocno tema, no djelomično spada tu (jer je on deklariran kao nadaren) - kako zainteresirati za citanje malca koji stalno trazi cinjenice,a ne pusti se masti?
npr.jucer čitamo, i prva strana
"Vuk je jako volio jesti papir i knjige"
"A zasto voli papir? Zasto je jeo knjige? Kako moze tako? Jel samo on to voli?"
Moraš mu dat odgovore na pitanja. I nakon toga još pitanja.
A koliko ima?
Uz takva pitanja se itekako može prepustiti mašti, to što on pita nisu činjenice. Meni iz tih pitanja izgleda kao da traži više detalja u priči, a tu se može fantazirati na razne načine.
Činjenice bi bile npr. da ti počne tvrditi da je nemoguće da vuk jede papir :mrgreen:
A moguce da i pita u tom smislu, pa kako je to moguce da vuk jede papir kad ga vuk ne jede. Ne znam zaista.
Ja sam vise tip od cinjenica nego maste, pa mi nekako shvatljiva ta pitanja.
Odgovori mu i on će pitati dalje, a ti moraš odgovarati.
Sjećam se prve vožnje tramvajem sa mojom kćeri: imala je točno dvije godne. Bila je u trapericama na tregere i starkama, a kosica slaba i rjetka pa je izgledala ko dečko. (što su svi i mislili do njene 3. godine) i cijelo vrijeme je ispitivala: kaj je ono, kaj to piše, mamaaaa, a kaj je ono...Nije se gasila, a ja sam strpljivo objašnjavala i čitala natpise sa zgrada.
Pola tramvaja ju je gledalo u šoku, a druga polovica raznježnjeno.
Na Trgu, prije izlaska mi je prišao jedan gospodin i rekao da nas sluša od Črnomerca, on je profesor na Filozofskom, ovako kako se mala ponaša se ponašaju djeca od 4-5 godina starosti, on se meni divi kako strpljivo odgovaram djetetu, to je savršen pristup...
Ne kažem da je on 100% u pravu. a ni da zna kaj govori, ali s djecom TREBA raditi.
Treba se baviti s njima.
Mi smo prvi od kojih dobivaju informacije.
Ja sam to radila od kad sam ju rodila.
Npr. ona ima osam dana, prvi put joj sama mijenjam pelenu jer smo upravo došli iz rodilišta. Muž snima kamerom, a ja brbljam: sad ćemo promijeniti pelenicu, oho pa tu ima nešto u peleni, to je kakica! Sad će mama očistiti guzu...i da ne davim dalje s tim, ja sam tako oduvijek SVE, baš sve prokomentirala s njom.
Znali su mi ljudi govoriti da zašto razgovaram s njom kad me ona ne razumije.
Ne razumije?!?!
Razumije ona itekako, samo je premala da odgovori, ali razumije me 100%.
Danas imam itekako nadarenu, pametnu, natprosječno inteligentnu kći.
Možda je za to zaslužan pola njen karakter, ali je bome druga polovica odgoj.
Tanči ovako je slično bilo i kod nas. Sad si me podsjetila... Imala je godinu i pol kad smo završili na Rebru na hitnoj zbog urinarne infekcije. Još sam dojila. Razmišljali su da li da ju hospiraliziraju pa su ipak odlučili da ne i da će joj dati intravenozno antibiotik i infuziju. Ulazi sestra svako malo, vidi ju da cica, uđe opet kontrolira infuziju, okrenuta bam leđima a J. mene pita... Mama koliki će to još dugo curiti (s 1.5g), a sestra se okrene.. Šok na licu i pita: Tko je to rekao?.. Ja kažem.. Ona... Kaže ona.. Nemoguće pa ima samo 1.5g... Uglavnom cijela hitna nas je došla vidjeti... J. Naravno više nije htjela ni a reći.
Da, pitanja je uvijek bilo puno i nikad im nije bilo kraja i bilo je i frustracija kad nije bila zadovoljna odgovorima, a pogotovo kad su odgovori bili drugačiji od onog što je ona zamislila.
Ma nemam problema s odgovaranjem, stalno pricamo, razne teme. Nema on srama s pitanjima isto :)
Samo bih voljela da eto kad citamo knjige može nesto prihvatiti kako je. Al možda eto i griješim
Sunce malo, slatko [emoji3590]
Super priča.
Da, moja je isto jako rano počela govoriti i isto s negdje godinu i pol je govorila potpuno ispravno. Ona uopće nije tepala i to mi je bilo žao.
Nije ni puzala.
Tako je neke faze jednostavno preskočila.
A kad smo kod doktora:
Muž imao moždani, hitna ga vozi na SD. Nas dvije s njim.
Mala ima 3g.
U bolnici CT, razgovor s neurologom i on mi na kraju kaže da muža mora i otorinac pogledati. Ok.
Mala cijelo vrijeme sa mnom.
Šuti i sluša.
Poslije sam joj objasnila kaj je s tatom.
Par dana kasnije ostavim ju u igraonici u King crossu.
Vraćam se po nju, a obje odgajateljice navale na mene.
Kako im je mala ispričala za moždani, CT, sve do riječi kako je dr govorio.
Dijagnoze, terapije, otorinolaringolog...
Sve, bez ijedne greške.
Žene u šoku, pitaju jel’ to istina i odakle joj to...
Uz svu muku, meni je to tada bilo komično.
Sent from my iPhone using Tapatalk