Premda je prošlo dosta vremena, evo i naše priče.
Cura prva
Otkada znam za sebe, odnosno za ciklus, nije bilo dobro. Uvijek neredoviti, uvijek bolni. Kad smo se vjenčali konačno se ispostavilo da imam PCOS i Podobnik navalio mene liječiti klomifenima i dabrostonima. Uglavnom, ništa. Digla ja ruke od hormona i bacila se na homeopatiju. Pet mjeseci nakon početka hemeo tretman, bio je MM-ov rođendan, rekoh sebi, idem napraviti test, onako bez veze, bez ikakvih simptoma, takoreći i bez nade (bio je to x-ti test u mom životu). Bila je subota i MM je bio na gradnji kuće. Uglavnom, šogorica me je čula kako vrištim iz kupaonice i odmah dojurila. To je bilo veselje! Uopće nisam sumnjala da će sve biti ok i tako je i bilo. Tako je Kika obznanila da je tu (2003).
Simptomi? Baš se i ne sjećam, ali bili su takoreći nikavi spram druge T.
Onda je usljedilo dojenje od godinu dana, pa opet homeo, i puno pokušaja i puno minus testova. Tu sam se negdje pridružila i Rodama. I potaknuta raznim iskustvima molila sam svoga gina da me uputi na neke pretrage, hormoni, bakterije, ... ali je on odbio, rekavši: pa vi već imate jedno dijete, dakle možete vi to, ove pretrage samo psihički loše utječu na žene i bračne parove općenito, tako da neke žene ostanu T tek kad prestanu sa svim tim postupcima. Tako ja nisam ni probala vaditi hormone i ostale bakanalije, već sam se uzdala u Boga i molila se. Ako nam želi dati dijete, neka izvoli, mi smo raspoloženi. A silno sam htjela da malena ne bude jedinica, jer znam što znači odrasti kao takva :(
Cura druga
I svake godine na MM-ov rođendan sam radila test (između ostalog), ali ništa. No, 2006. rekoh sebi idem napraviti test dan prije MM-ovog rođendana, tek tako da se ne razočaram na sam roćkas. Kad ono, gle čuda, pozitivan! Nisam mogla vjerovati, onako snena u neko rano, rano jutro. Nisam nikom ništa rekla. Možete misliti tih 24 sata slatke muke. Otišla sam taj dan i kupila neki lijepi test u plastici i sutradan ujutro podmetnula MM-u test pod nos: ovo ti je dar od Gospodina Boga za rođendan. Eto veselja!
Simptomi? Mirisi posvuda! To je bilo prestrašno. Zahod na poslu nisam mogla smisliti, dok bih bila tamo, malo bi falilo da ne povratim. Glad stravična, mogla sam pojesti vola da mi ga je netko servirao. Moji na poslu s kojima idem jesti nisu mogli vjerovati: prije neko povrće, prilogi i ostalo, a sada mesine, ćevapi, šnicle... Nisam mogla prestati jesti! Ludo!
Da ne zaboravim glavnu sitnicu: oba testa su bila negativna cca 55.dc, i oba pozitivan cca 62-63.dc.
I, eto, sada (ja 38, mm 39) jurišamo na treće, pa što Bog da.
I još nešto: hvala Rodama što postoje i dijele svoje probleme, strahove i nadasve nade međusobno. :* i :love: svima!