moja je uvijek dok su joj zubi izlazili cupala usi, valjda ih ceška pa se znaju stresti. Barem je takvo moje iskustvo :-)
Printable View
moja je uvijek dok su joj zubi izlazili cupala usi, valjda ih ceška pa se znaju stresti. Barem je takvo moje iskustvo :-)
Evo kroz jutro je bilo ok, popodne je opet to nekoliko puta napravila. Kad joj desno uho pritisnem ne reagira, al kad to lijevo buni se i kao zakenjka.
Citala sam da se bol zuba moze projicirati na uho, ali cu za svaki slucaj otici do pedi.da pogleda. Svakako da je upala uha imala bi temp.i puno bi plakala. Moze bit da joj je zacepljeno zbog nosica i sline.
Ima pitanje :) Moja N. će 1.2. imati 7 mjeseci. Ljulja se u četveronožnom položaju već neka dva mjeseca, prije mjesec dana počela se je postavljati u položaj vrtnog patuljka, puže isto već skoro mjesec dana. Još se nije posjela, oslanja se još uvijek na jednu ruku.
Unazad par dana je počela, npr. kada sam s njom na podu i igramo se, ja sjedim pored nje, oslanja se rukama na moje noge i diže se na svoje noge. Stoji par sekunda i onda se prekrene. Da li smije to raditi i na taj način? Koji je uopće pravilan način da se digne na svoje noge?
Dino 6 ili 7 mj ,misliš 1.3 će imati 7 mj
Ufff, sad kad ovo čitam sve, pogotovo Konfuziju, malo se brinem? Moj mali će za tjedan dana 9 mjeseci, i ne sjedi ni blizu, a kamoli da se pokušava posjesti. Nisam znala da je to problem??? Moja pedica je uvijek prilično ležerna, kad sam ju pitala još s 5 mjeseci (tad mali još ama baš ništa nije radio, ni okretanje), rekla je da nema brige, da okretanje ide sa 6 mjeseci, a sjedenje sa 9. Za okretanje je tako i bilo, prvi put se leđa-trbuh okrenuo sa ravno 6 mjeseci. Sa 7 mjeseci je počeo trbuh-leđa.
Okreće se sad u oba smjera, ne puže nego se eventualno rukama malo odguruje unazad. Ljulja se zadnje vrijeme pomalo četveronoške, naprijed nazad. I da, on se do nedavno kad bi ga se stavilo ''da stoji'' odnosno da stopalima dodiruje podlogu, ništa, kao da ima gumene noge doslovno. Sad tek zadnje vrijeme kad ga nosim pa mu dam da nogama dodiruje podlogu, udara nogama po tome.
Pa jel mislite da je to problem, ili je samo malo sporiji??? On je inače mirnija beba, puno više voli družiti se, slikovnice, kockice....nego baš fizišku aktivnost (u usporedbi s recimo bebama za koje čujem da su kao zvrkovi, nemaju sekunde mira). Takav je bio i moj stariji brat, i mužev stariji brat, gdje ih staviš tu budu, mirni i lijeni. Pa sam to pripisala takvom karakteru. I ne bih požurivala ako je samo pitanje vremena odnosno da će on neke stvari napraviti nešto kasnije. Ali sad kad vas čitam, nije mi baš svejedno :/
Inače, na kontroli smo bili sa 7,5 mjeseci i pedica je samo pitala da li se on okreće, rekla sam da, i to je to. Mali nije htio surađivati jer je dramatizirao. Je li ona malo preležerna? Iduću kontrolu kod nje imamo sa 9,5 mjeseci, dakle za 3 tjedna. Da pustim do tad da ide dalje svojim tokom, ili bi trebala potražiti stručno mišljenje privatno?
Ufff, sad kad ovo čitam sve, pogotovo Konfuziju, malo se brinem? Moj mali će za tjedan dana 9 mjeseci, i ne sjedi ni blizu, a kamoli da se pokušava posjesti. Nisam znala da je to problem??? Moja pedica je uvijek prilično ležerna, kad sam ju pitala još s 5 mjeseci (tad mali još ama baš ništa nije radio, ni okretanje), rekla je da nema brige, da okretanje ide sa 6 mjeseci, a sjedenje sa 9. Za okretanje je tako i bilo, prvi put se leđa-trbuh okrenuo sa ravno 6 mjeseci. Sa 7 mjeseci je počeo trbuh-leđa.
Okreće se sad u oba smjera, ne puže nego se eventualno rukama malo odguruje unazad. Ljulja se zadnje vrijeme pomalo četveronoške, naprijed nazad. I da, on se do nedavno kad bi ga se stavilo ''da stoji'' odnosno da stopalima dodiruje podlogu, ništa, kao da ima gumene noge doslovno. Sad tek zadnje vrijeme kad ga nosim pa mu dam da nogama dodiruje podlogu, udara nogama po tome.
Pa jel mislite da je to problem, ili je samo malo sporiji??? On je inače mirnija beba, puno više voli družiti se, slikovnice, kockice....nego baš fizišku aktivnost (u usporedbi s recimo bebama za koje čujem da su kao zvrkovi, nemaju sekunde mira). Takav je bio i moj stariji brat, i mužev stariji brat, gdje ih staviš tu budu, mirni i lijeni. Pa sam to pripisala takvom karakteru. I ne bih požurivala ako je samo pitanje vremena odnosno da će on neke stvari napraviti nešto kasnije. Ali sad kad vas čitam, nije mi baš svejedno :/
Inače, na kontroli smo bili sa 7,5 mjeseci i pedica je samo pitala da li se on okreće, rekla sam da, i to je to. Mali nije htio surađivati jer je dramatizirao. Je li ona malo preležerna? Iduću kontrolu kod nje imamo sa 9,5 mjeseci, dakle za 3 tjedna. Da pustim do tad da ide dalje svojim tokom, ili bi trebala potražiti stručno mišljenje privatno?
Vrlo je koristan prvi post na prvoj stranici ove teme
ne dijete stavljati na noge dok to sam ne bude mogao
posjedati se moze na kratko, par minuta
Ne znam više ni sama. Kad joj je nešto interesantno, izravna se kao strijela, napne leđa, sjedi i gleda. Čim je uzmem vježbati, sfrče se k'o perec i zaurla. A kad je potrbuške, kao da pliva na suhom. :-)
A kakva je ta Jovančevićeva vježba za posjedanje, nogicu ispod guze? Je li to onaj kosi sjed, kao za istezanje guze?
Primjećujem da mi je nakon ovih par tjedana vježbanja mrvicu pokretnija, to je sve. Ali stvarno ne vježbamo puno i tu se grizem. Ima li smisla vježbati dijete koje plače i ne sudjeluje nimalo? Napravim pauzicu pa onda opet. A tu su i spavanja i hranjenja i prematanja i šetnje i posjete..
Emmalia. Meni pedica nije htjela dati uputnicu za fizijatra, već me je bez uputnice poslala fizioterapeutu neka mi pokaže "par vježbica". Ona je konstatirala da je mala na razini 5.5 mjeseci. Na vlastitu inicijativu odlazim neuropedijatru, on pita kako da pedijatar to nije primijetio. A meni prvo dijete i nemam koga pitati. Po bakama bi već odavno sjedila među jastucima, a sad bi jašila hodalicu. Napravili smo pretrage, sve OK, a ja i dalje ludim od brige.
Konfuzija, a u čemu je zapravo najveći problem po njima, to što se nije još posjela ili? Jer znam dosta ljudi kojima su se bebe posjele s 9, 10 mjeseci pa i kasnije, i nitko nije spominjao kao problem...
Nemogućnost samostalnog sjedenja s navršenih 8 mj. je jedan od znakova razvojnih poremećaja, piše i u Rodinom "Kljunu" i na masu drugih mjesta. To i posjedanje nije isto, ali meni se čini da se ako može samo sjediti, može i posjesti.. Kao što rekoh, nije to baš lako ustanoviti, jer ponekad lijepo sjedi, a ponekad ne.
I nije to samo po sebi problem, nego smanjen ili povećan mišićni tonus, koji pak može biti simptom masu gadnih stvari.
Moze, a i ne mora
Fizijatru pa vjezbat
Ajme, ja sam sad skroz da ne kažem šokirana :( pa mislila sam cijelo vrijeme da za sjedenje nije bed isto kao i za posjedanje, u toj dobi... evo sa 7.5 smo bili kod pedice i kad sam rekla da on još ni blizu ne sjedi, rekla je samo ,,on je još mali za sjedenje, to ide s 9 mjeseci'' nisam imala pojma da je to sumnjivo i problematično... samo sam se držala toga da ga ne stavljam sjediti dok se sam ne posjedne, što sam mislila da nije problem još u ovoj dobi.... pa on će navršiti 9 mjeseci uskoro i ne sjedi ni blizu samostalno, tek neki dan sam skužila da može malo sjediti, do pred neki dan nije mogao uopće, presavinuo bi se kao palačinka isti tren :(
Konfuzija, s obzirom na nalaze neuropeda i apgar ja se uopće ne bih brinula (lako mi je to sada reći, ali bila sam kao i ti). Isti smo slučaj: normohipertonus, apgar 10/10, porod CR, UZV mozga i EEG savršeno uredni. Do faze posjedanja je napravio sve u skladu s užim granicama dobi, a onda je počeo kaskati. S 8 mj. sam ga počela stavljati u sjedeći na par minuta, u početku je padao ko kruška, normalno, no s vremenom je bio sve stabilniji. Posjeo se s 9 i pol mj., propuzao negdje s 10 i pol, a prohodao ovih dana sa 17 i pol mjeseci. Već smo svi bili ludi od nehodanja jer puže već sedam mjeseci i hoda uz namještaj pet mjeseci, a nikako da se pusti. Danas smo konačno dobili otpust s Goljaka jer je sve u savršenom redu :-D.
Po neuropedijatrima (a i mome fizijatru) to uopće nije nikakvo kašnjenje, već je sve u (širim) granicama dobi.
Malo smo zapravo vježbali jer je puno plakao i odbijao (ukrutio bi se, izvijao, nije bilo šanse da ga lomim, i ja sam se naplakala s njim), a otkad je propuzao uopće više nisam vježbala, tu i tamo desni iskorak jer ga sam baš ne radi, čučanj nije htio, nije htio ni da mu masiram stopala, ma ništa.
No s druge strane, vrlo je oprezan. S 10 mj. kad je propuzao došao bi do ruba neograđene terase i nema šanse da bi prešao preko ruba, s 14. mj. se počeo verati po namještaju i silaziti da ne padne, popeo bi se na stolić u dnevnom i isto tako ne bi srljao, mogli smo ga slobodno ostaviti sigurni da neće tresnuti na leđa na pod. Od 15.-og mjeseca mogu ga ostaviti da spava u našem krevetu, znam da se neće otkotrljati i pasti s njega. Ustane se u hranilici i preko tacne popne na stol (isto pazeći da se ne izvrne). Sve je radio osim hodanja.
Izludilo me čekanje da prohoda, ali samo zato što jedva čekam da ga bar malo manje nosim, a i da riješimo konačno i to i da više nemam grižnju savjesti što ne vježbam.
Uglavnom, ne brini, svi su se ovdje posjeli, propuzali i prohodali, mjesec-dva prije ili kasnije baš ništa ne znači.
Vikki, naših devet i pol mjeseci prošlo neki dan, a ona osta pri svome.. Tuga me uhvati kad je vidim da tako pasivno leži, neki dan mi je baš autistično izgledala dok je čupkala svoje ručice, a opet sve kuži. I iz koje posude stiže hrana, iz koje voda, i što radi daljinski, i kako se otvaraju vrata. I ona je jako oprezna i nježna. Par puta je kvrcnula glavicom o puzle, pa sad spuštanje traje pola minute. Lakše mi je sad kad smo dobili vježbice, barem nešto mogu poduzeti, iako mi se čini da će ona i dalje svojim tempom. I da, sad manje traži da ju nosim, sluti kako bi to moglo završiti :-) a handling je super prihvatila, odmah je skužila na koju stranu se treba okrenuti po tome kako ju primim (btw, baka i tata još nisu).
Draga Mare, u haiku formi ;-), hoćemo, dakako, a što nam drugo preostaje?
Nisam stigla duze
Razumijem strah, cure su od drugog mjeseca po vjezbama, jaki hipertonus pa sve ok, kao i vecina djece koju smo tamo susretali
da vas malo umirim,moja se okrenula sa 6.5mj, posjela sa 9.5mj, puzala jaaako dugo da bi prohodala tek sa 16-17mj...
vodili smo je na vjezbice od 6og mj dok nije propuzala sa 10-11mj.... nije imala nikakvu dijagnozu,malo je eto kaskala (pa je pedica dala uputnicu) al je i karakterom bila jako mirna...trudili smo se primjenjivat b. handling,bez ikakvog uplitanja,posjedanja,vertikalizacije,vristali na nonice da je ne "uce hodat"...pazili da ne preskoci puzanje,vjezbom se poticalo na okret,otvaranje sake itd itd...od 3ceg mjeseca je bila na podu/strunjaci, u lezecem polozaju u kolicima....
epilog: otkad je prohodala nijednom nije pala i zveknula glavom (cesta pojava kod onih koji prohodaju uz forsiranje), provozila je biciklu (bez pomocnih) sa 3,5god, jucer mi tete u vrticu hvale motoriku kako izvrsno pise i crta,da savladava sve ispred vrsnjaka....
na djecjoj jogi/pilatesu izvodi pokrete (skok s dvije noge,tombulu,stoj na glavi uz zid...) bolje i od starijih curica...
kad se sad samo sjetim MMa i mene kako zabrinuto stojimo iznad nje na strunjaci i molimo:ajdeee,okreni seeee....:mrgreen:
ugl,mislila sam da fizioterapeutkinja fantazira kad mi je rekla da cesto vjezbaci kasnije budu spretniji i napredniji od svojih vrsnjaka....bome,vidim da je bila u pravu!
trud se isplati,samo vjezbajte i ne brinite!
Nije bitno kada će napraviti što, nije bitno je li spretno ili nespretno, važno je dijete zdravo i da ta kašnjenja u razvoju ne rezultiraju kasnijim kašnjenjima u razvoju ili ne daj bože, posebnim potrebama. Naravno da nije sramota ni imati posebne potrebe, ali se tomu nitko ne veseli.
A mene zanima razlog zašto se to događa u slučajevima kao što je Vikkin i moj.. Može li to biti genetika ili je to samo drugi način da kažu da je u šumi? U slučaju kad ništa drugo nije sumnjivo. I koliko se to kasnije manifestira.
Ja nisam toliko daleko razmisljala o tome, prva pomisao mi je bila da je moj mali na tatu - spor i slampav (ali izuzetno spretan na jeziku). Uzasnula sam se npr. kad sam skuzila da povlaci nozni palac prema gore, kao to je znak moguce CP, ali sam onda vidjela da i MM koji ima preko 50 godina jos uvijek cesto drzi palac prema gore :D
Kazem, lako mi je sada kad vidim da je sve ok, ali mi je bilo koma s bebom od mjesec i pol dana koja se jos ne smije, ne rotira, a poslana je neuropedu najprije zbog tremora koji nije prosao kad je pedijatrica mislila da treba, a onda i zbog hipertonusa. Odahnula sam tek kad se posjeo i propuzao.
Uglavnom, razlog je po meni jednostavan - nisu svi isti. Moj je mali zato s godinu dana govorio mama, tata, teta, pape za patke, tape za carape, a od frendice mali hoda od svog 10.-og mjeseca, sad ima 16 i jos ne govori ni mama ni tata.
Mi smo nestrpljivi, moje je dijete desetljece cekano i jedino mi je pa je pod povecalom, kad bih imala jos jedno mislim da bih puno manje brinula, a vise uzivala, pogotovo u toj prvoj godini koja tako brzo prodje.
Ja se s dg neurorizine i jaki hipertonus nisam brinula, nahodali se po doktorima i stalno sam govorila da je nepotrebno, kasnile u motorici i sad jure, skacu
Oprez je svakako potreban i napravit sve sto se moze
ne razumijem,sad ti nije bitno kad će što napraviti a odi se sekiraš što sa X mjeseci nije napravila to i to...
b. handling je dobar i poželjan i onima bez dijagnoze a kamoli onima sa nekom dijagnozicom...
ni u našem slučaju ništa drugo nije bilo sumnjivo,porod uredan,apgar 10/10...
razvoj fine motorike (koji se pospješuje vježbicama) kasnije postane bitan kad npr dodje olovka u ruke....
(kad se čita o disleksiji i disgrafiji dovodi se u vezu rani motorički razvoj)
ja ću sa drugim definitivno manje brinuti (poučena prvim iskustvom) ali isto tako primjenjivati b.handling i vježbice bile one indicirane ili ne...
Moji stariji nisu bili neurorizični, najmanji je. I brinem, bez obzira što mi nije jedini, i full je pod povećalom.
Ima tortikolis, i distoni. I svaki pokret s njim nam je odmjeren i pravilan.
Zato što su nam na Goljaku objasnili da je razvoj rane motorike bitan, štoviše vrlo bitan za daljnji pravilan razvoj.
Neuropedijatrica je rekla da nas jedan krivi pokret vraća par koraka unatrag.
P. je doživio hipoksiju unutar maternice, otud sve ovo.
Ono što sam htjela reći..porod je bio uredan, apgar savršen, naočigled napredna beba.
Fizijatru smo otišli samo zbog tortikolisa, i tada nas je dočekao hladan tuš na uzv mozga.
Neuropedijatar nam je skrenuo pažnju na to kako se beba u maternici igra pupkovinom, stišće ju i omata oko sebe, te u svakom trenutku može prekinuti dovod kisika i eto ti krvarenja, odmah mi je sinulo kako su moju izvukli van s pupkovinom oko vrata. No, po tomu su sve bebe neurorizične i trebalo bi primjenjivati handling od početka, a uzv mozga pod obvezno ako postoji ikakva sumnja.
Vikki, zašto ste radili EEG?
S pet tjedana na vaganju pedica je primijetila tremor kad ga je stavila na vagu (znale bi mu se zatresti nogice kad bih ga polegla na leđa), a navodno bi to trebalo s mjesec dana proći. Došli smo kod neuropedice kad je imao dva i pol mjeseca na EEG koji je bio sasvim uredan, a i ona je rekla da to nema nikakve veze, pa i da je imao malo dulje tremor. U međuvremenu je primijećen i hipertonus. UZV mozga smo radili s 4 mjeseca, neuropedica je čak smatrala da nema potrebe, ali kad smo već ušli u sustav da obavimo i to.
Što se mogućih uzroka tiče, čitajući pomišljala sam i na stalne kontrakcije koje sam imala zadnja dva mjeseca, a i pred porod mi je jedan dr. rekao da je granična periferna cirkulacija u mozgu (pa su me htjeli ranije poroditi, no moj dr. je sljedeći dan na color doppleru to opovrgnuo). Ne mislim da je išta od toga, tko bi to znao. Ja zapravo u tome niti ne vidim problem (sad), handling je super stvar mada se nisam slijepo držala, o vježbanju da ne govorim. Dobila sam svojedobno genijalne savjete od oke i leonise kako odbijača privoliti da vježba, ali meni to nije uspjelo.
Posjeo se s 9 i kusur, propuzao s 10 i kusur mjeseci i prohodao, evo, sa 17 i pol, i mislim da je sve ok.
Pitam jer nama nisu spominjali EEG, neka obavimo UZV ali da ne brinemo čak i ako ne bude dobar jer će se vježbama sve riješiti.
Pa podijeli, priti pliz, ova moja se toliko ukruti i s takvom žestinom baca da ozbiljno sumnjam u njen hipotonus. O plaču da ne govorim.. :-(
To je super. Držim palčeve za dalje.
Konfuzija, ne sjecam se tocno, ali stvar je u pristupu, ja sam djetetu prilazila vojnicki, ono sad moramo odvjezbati koliko god se bunio, umjesto da sam to postavila kao igru, pogotovo u svojoj glavi. Mislim da je to bila tema 'Ne nosite svoje dijete', ne mogu naci preko moba.
Ja ih nisam silila, ni nasa fiziot. nego koliko je islo, prohodale s 12 i 13 mjeseci
Probala sam kroz igru. Neće, voli da je po njenom, počne plakati, ja prestanem, pa se igramo, pa onda opet i tako se natežemo po cijeli dan i vrlo malo efektivno odradimo. Probala vojnički. Pola sata bez obzira na plač i bacakanja. Nakon toga počela protestirati kad god ju uzmem, izvijati, prevrtati, udarati me nogama... danas nismo ništa, a sutra ćemo kod tete vježbalice službeno otvoriti sezonu. Naši rade u serijama po pet, znači ovaj tjedan vježbanje svaki radni dan po sat vremena... 'Ko živ, 'ko mrtaf. :scared:
Zanima me po pitanju pincetnog hvata..kada su vaši mališani počeli s njime?
Mislim negdje s 9 ipo mjeseci, možda malo ranije
ali to tada još uvijek izgleda šlampavo? primi možda s prstičima ali nekako nezgrapno stavlja u usta?
Deckic mi ima 9 i pol mjeseci.
I ranije sam govorila pedijatrici da mi kaska za drugo dvoje djece. Recimo, oboje starijih su mi se negdje oko 5mj rotirali, sa 7 propuzali, sa 8 samostalno sjedili. Govorila je da je u normali ili samo malo lijen, da ima vremena.
Negdje sa 6 i pol se poceo bas pravilno prebacivati L-T i T-L, par dana kasnije je krenuo s puzanjem po vojnicki. Primijetila sam da kad tako puze ne koristi lijevu nogu, kao da "sepa" u puzanju, na kratko se osloni na desni lakat i onda opet koristi desnu nogu/lijevu ruku za pokretanje unaprijed. I jako je brz u takvom puzanju. Jos uvijek ne sjedi samostalno. Moze ga se posjesti i kratko sjedi al po meni mu obrane i nisu nesto jer se lako prevrne. Cetveronozno ni ne pokusava ali dovuce se do mene, sjedne si na pete i nastoji uz mene ustati, nekad mu i uspije.
Isli smo privatno fizijatru, po njemu je sve okej, kaze da ga pustimo da se razvija svojim tempom i da se javimo kad cvrsto prohoda.
U bolnici nam je receno da ce nas hospitalizirati unutar mjesec dana zbog promatranja i vjezbi jer se fizijatru ne svidja sta ima grasp lijevim stopalom i zbog tog nacina puzanja, ne sjedenja i svega.
On se inace odize na dlanove, normalno koristi rukice, ne primjecujem da tu ima neke asimetrije.
Cisto me zanima da li je tko imao takav slucaj i koliko brzo se primijeti napredak...nekako mi je tih mjesec dana cekanja predugo u ovoj dobi.
I mi smo zavrsili na vjezbicama, cekali smo pregled s 4mj i pedica je skuzila o cemu joj ja pricam. Naravno termini su za 3mj tek i odlucili smo se za pvt. Nema veliko odstupanje prema fizijatru vec ima neke stvari koje radi na razini 3,5 mj a neke na razini 6mj. Sve u svemu kaze da bi i bez vjezbica bila zdravo dijete ali da je njegovo u pitanju da bi vjezbao. Neke stvari koje izvodi su i stvar njenog karaktera i tu se ne moze nista :)
Ne znam da li sam pogodila temu, ali me zanima koje je vase misljenje o onim guralicama?!
Ne hodalice, nego guralice.
Inace, mis ima 9,5mj motoricki je super , posjedanje, dizanje, hoducka uz namjestaj, radi na dizanju iz sjedeceg i ostane u stojecem po 10ak sek prije nego padne na guzu :)
Nemamo puno namjestaja uz koji bi mogao hodati pa smo razmisljali o toj hodalici, ali ne znam koliko je to pametno, pa vas molim za savjet :)
Mislim da su guralice ok
Slicno kao da hoda uz namjestaj
Moje cure su imale
Al hodaju ti oni i uza zid, ne samo namjestaj :-)
Na vjezbicama imaju guralicu i stavljaju bebe da hodaju uz nju, tako da je valjda ok.
Moj malac od 15 mjeseci jos ne hoda ali nisam mu nabavila guralicu, on hoda uz namjestaj i uz zidove :)