nejdu mi baš, ne kužim, ne čujem to. za početak mi hitno treba kako se rastavi vozač autobusa, vo-zač znam, ali autobusa??
na što se gleda kad se riječ rastavlja, da ima po jedan samoglasnik bar? ili se samo treba dobro 'čuti'? ili što? pliz pomoć
Printable View
nejdu mi baš, ne kužim, ne čujem to. za početak mi hitno treba kako se rastavi vozač autobusa, vo-zač znam, ali autobusa??
na što se gleda kad se riječ rastavlja, da ima po jedan samoglasnik bar? ili se samo treba dobro 'čuti'? ili što? pliz pomoć
au-to -bu-sa, mislim da je tako, ja sam to uvijek radila po sluhu
a-u-to-bu-sa.
Probaj udarati ritam, moža ti bude prirodnije.
Slog mora imati samoglasnik. Sam samoglasnik može biti slog, sam suglasnik ne može. Zato je vo-zač, a ne vo-za-č. Na-dam se da je jas-ni-je. ("jas-ni-je" : najčešće dva suglasnika, jedan do drugog, nisu i istom slogu)
Ovo je ono čega se sjećam iz svoje škole. Nadam se da će ti se javiti mama školarca sa svježim i iscrpnijim znanjem.
Sretno
onda se drvo ne rastavlja? jer kaže dijete da im je učiteljica rekla da samo riječi sa tri slova idu u komadu
dr-vo
U ovoj varijanti "r" glumi samoglasnik. I to je uvijek slučaj kada, kao u ovom primjeru, "r" stoji između dva suglasnika, a samoglasnika nema.
Mislim da se drvo može rastaviti kao dr-vo jer 'r' specifično nekad može imati funkciju samoglasnika, a osim toga u drugom slogu stoji 'o'.
Zato se prst ne može nikako rastaviti.
dr-vo
mr-va
kr-va-vo
pr-lja-vo
Da, prst ne može. Ali je zato pr-sti-ma.
hvala cure, mislim da ću je još ovdje javljati :-)
A stan? ja bi rekla da se ne rastavlja
Stan je jednosložna riječ i ne može se rastaviti.
Koliko ima otvornika, toliko ima slogova.
Naravno, treba paziti i na slogotvorno R.
Otvornik je, pretpostavljam, samoglasnik?
Moram priznati da da :-P.
Sada sam ga malo proguglala i upoznala se sa spomenutom umotvorinom hrvatskog jezika.
Jednoga dana, a taj se dan neumoljivo probližava, ništa djetetu neću u školi moći pomoći
I -n i -l su slogotvorni: njutn, bi-ci-kl, mo-no-kl...
Jel' se rastavlja au-to-bu-sa ili a-u-to-bu-sa?
Dakle au- ili a-u-... i zašto? Hvala.
Riječ "autobus" je zgodno trik pitanje.
Da, dva su samoglasnika jedno pored drugog.
Ali ako rastavljamo riječ u slogove, zbog prelaska u novi red, mislim da bi bilo pravilnije au-tobus.
Mene su u školi učili da nikada jedno slovo ne ostaje, odnosno ne ide samo u novi red.
Samo, to ne znači da je isto pravilo i danas točno.
Puno se toga promijenilo, novi nazivi, nova pravila ...
Jedno je rastavljanje na slogove, a drugo prelazak u novi red, iako se pravila rastavljanja na slogove odnose naravno i na prelazak u novi red.
1. rastavljanje na slogove: a-u-to-bu-sa
2. novi red: a-utobusa, au-tobusa, auto-busa i autobu-sa
Kako znamo što je diftong, tj. kad su dva samoglasnika koji stoje jedan do drugog diftong?
Kako se rastavlja trauma?
tra-u-ma, sigurno ne trau-ma
U principu je pravilo kod slogova da ne budu teški za izgovor, znači rastavljeni dijelovi bi morali biti takvi da njima može započeti ili završiti neka riječ.
Primjeri: pred-sta-va, a ne pre-dsta-va (nijedna riječ ne može započeti ili završiti s -dsta, ali može sa -sta)
hr-vat-ski, a ne hr-vats-ki (nema riječi koja počinje ili završava s -vats)
si-gur-no, a ne si-gu-rno (isto, nema riječi koja počinje s -rno)
Ja bih rekla da je trau - ma. To je isto grčka riječ s diftongom.
Slično: Eu - ro - pa, Klau - di - ja, eu - ta - na - zi - ja, nau - ti - čar.
Nemam pojma, morat ću provjeriti, no mislim da nije trau-ma, bez obzira na diftonge. Diftong je, recimo i -ie, nekad liep, danas lijep, i rastavlja se li-jep. Uostalom, u neko se doba dogodila monoftongizacija pa je npr. -eu i -au postalo -u, -il i -ir postali su tako slogotvorni -l i -r itd. Ne mogu se sjetiti konkretnih primjera, dobro bi došao netko tko je ostao u teoriji, a riječi, često podrijetlom iz grčkoga, bez obzira na diftonge, pretpostavljam da su se prilagodile hrvatskom slogotvornom sustavu. Govorim sad po osjećaju i sjećanju, možebit da se varam.
Zapravo, pretpostavila sam da ima razlike u rastavljanju na slogove između dvoglasa koji se čitaju kao jedno slovo (Goe-the, Coe-tzee) i onih koji se, iako diftonzi, izgovaraju kao dva glasa (trauma, veoma, pseudo- itd.).
Provjerila sam s kolegicom koja je u nastavi, Zdenka je u pravu (ne znam sad kako u osnovnoj školi to objašnjavaju, je li klincima komplicirano), no diftonzi se ne rastavljaju, iako ih uče pravilu koliko samoglasnika, toliko slogova. Također, lijep je jednosložna riječ (zbog diftonga ie).
Hvala, Zdenka, naučih nešto :-)
sve što sam znala (ili mislila da znam) - pade u vodu!
volim ovakve topice, uvijek nešto novo naučim.
Da. Lijepo je to i zabavno ovako rekreativno, ali ajd sad ti pomozi djetetu u školi.
Ako su u pitanju diftonzi i grčki korijeni, zašto se to uči u 2. ili 3. razredu osnovne? Očito se ne može dobro i potpuno objasniti na razini jedan slog-jedna samoglasnik (pardon, otvornik!).
Znaš da nemamo pravila bez iznimaka, a iznimkama ih valjda kasnije uče. Moram priznati da se ne sjećam ovoga s diftonzima uopće iz škole, ni osnovne, ni srednje, niti s faksa, nekako mi je promaklo. Kako to djeci objašnjavaju u OŠ, ne znam.
Ja također, uvijek puno naučim na ovakvim temama, a ponečeg se, bogme i prisjetim.
Ono što su mene učili je sljedeće :
- rastavljanje riječi na slogove služi upravo zbog prelaska u novi red (ne jedno je jedno, drugo je drugo, a jedno može služiti i drugome)
- samo slovo ne može biti slog, bilo samoglasnik ili suglasnik (ovim samu sebe korigiram iz jednog prethodnog posta), jer, opet ja "kao pijan oko plota", samo slovo nećeš nikada ostaviti niti prenijeti u novi red.
Ne sjećam se pojašnjenja za grčke korijene i diftonge, pogotovu ne iz osnovne škole, a o drugom razredu da i ne govorim, ali ovo prethodno što sam napisala može biti jednostavnije objašnjanje koje bi osmogodišnjak ili desetogodišnjak mogao shvatiti.
Zato mi je jako drago kada čitam mame školaraca koje su u tijeku zbivanja, ili naprosto, mame koje nikada nisu izašle iz tijeka zbivanja, kao ja.
vikki, hvala i tebi što si provjerila i javila nam što je točno. Jedno je raditi po osjećaju, a drugo kada ti netko stručan to potvrdi.
Nisam znala da je riječ "lijep" jednosložna. Rođena sam i 30 godina živjela na području ekavice. I imam tu teškoća sa jekavicom, priznajem. "Lep" jeste jednosložna riječ, ali bih lijep začas podijelila u li-jep.
Sada bih se još vratila na učiteljicu sa početka priče koja je djeci rekla da "samo riječi od tri slova idu u komadu", odnosno, da su jednosložne. Je li zaista tako rekla, ili je dijete krivo zapamtilo?
Više puta sam primijetila u bilježnicama moje djece da učiteljice ispravljaju točno ili ne ispravljaju netočno. I njima se događa da nešto ne znaju.