Nena-Jabuka prvotno napisa
Ne samo oni nego svi redom. Moja je mama, oduvijek, od najranijeg djetinjstva, sjećam se, govorila - žao mi je što sam rodila kćeri jer moraju rađati!
I to je ponavljala nama, malim curicama koje nismo razumjele zašto to govori, ali smo zamišljale najveću strahotu na svijetu.
Svaki put me zadnji mjesec moje trudnoće ispitivala jesam li se išla ispovijediti jer ne znam hoću li se vratiti živa s poroda.
Ma naravno da uvijek postoji i ta mogućnost, uvijek, ali način, boja glasa ptice zloslutnice, to ne mogu opisati koja me jeza hvata kad se toga sjetim.
A da je to bar žena koja je ikad bila na rubu života i smrti.
Ne, svaki je porod obavila u par sati, u malom provincijskom rodilištu, samo s babicom, bez dripa, rezova, šavova, ikakvih komplikacija. I to je njoj bila muka neviđena i zato treba svoju paniku prenijeti i na nove naraštaje. :roll:
No, dobro, ja imam svoje kćeri i svoju ulogu, čeka me prenošenje jedne sasvim druge priče.