koja je poruka snjeguljice i 7 patuljaka?
i u svakoj od tih bajki princ se odusevi njenom FIZICKOM ljepotom.
za crvenkapicu sam i ja, davno jos, cula takve interpretacije.
Kad smo već kod interpretacije bajki, da li je netko čitao ovu knjigu?
http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=21728
Moram pronjušiti ima li je u knjižnici.
Bettelheim ne kaže da bajke imaju ili trebaju imati moralnu pouku, nego da su simbolične pa da na taj način pomažu djeci da prorade strahove i recimo "teške teme" kroz jednu takvu simboličnu priču.
kako pogoditi pricu ako ne znamo simboliku?
recimo, moja nije imala uopce strahove. totalno je bila neustrasiva. tek kad su fest poceli s pricama (ok i crticima) tamo negdje s 5g dobila je strah od duhova, cudovista i zlih ljudi. nije po noci mogla spavati.
jednom mi je ispricala scenu koja u njoj izaziva strah i tad smo prestali citati brlicku.
Ovo sam i ja dobila ko odgovor na to da mi baš nije nešto drago čitat djeci te stravične stvari koje pišu u bajkama. Ono Ivica i Marica bacili vješticu u kotao pun vrele vode :shock: Al sam nekoliko puta dobila dogovor da djeca to ne doživljavaju na način na koji mi to doživljavamo već likove povezuju sa emocijama i da im bajke pomažu da se riješe nekih konflikata, strahova itd.
Imali smo jedan moment gdje sam se toga sjetila, igrali su se zhabac i zhabica i nastala je situacija u kojoj sam ja viknula na zhapca i kad sam se okrenula prema zhabici ona me mrko pogledala i rekla: mama je zločesti vuk! Samo sam se sjetila ovog tumačenja i kako je ona moje emocije dobro prepoznala, ko zločestog vuka.
Inače super topic!
Nisam čitala od početka ovu temu, ali cura mi je upravo imala za lektiru Ružno pače, Djevojčicu sa šibicama i Carevo novo ruho. Meni su te bajke grozne, imaju neku fakat bolesnu atmosferu, a pouke su im puno preteške za djecu od 7-8g. Pogotovo Djevojčica sa šibicama.
Strahovi se i razvijaju tako negdje oko 4-5 godina, tako da ne bih rekla da su strahovi kod nje bili uvjetovani pričama, nego se poklopilo.
Ja sam kod svojeg točno mogla pratiti kako mu se strahovi razvijaju, pa postupno nestaju, pa se javljaju neki novi (ovo je sad nevezano uz bajke).
A vezano uz bajke: ne treba pogoditi "priču", rekla bih da je dovoljno ponuditi im različite priče, pa će se već za neku više ili manje zakačiti. Kod A. je bilo tipično, kad je tek krenuo u vrtić, par dana je samo tražio "Ivicu i Maricu" (mislim da simboliku ne treba dugo tražiti :mrgreen:), onda je prestao. Također, u toj ranoj dobi, "vuk" je bio pojam zle osobe i zla uopće (nema veze sa životinjskom vrstom, i u takvoj situaciji bilo bi glupo da sam mu počela pričati o ugroženim vukovima i sl.). Pa ga je prošlo kad je to "proradio".
Kroz bajke sam i sama lakše otkrila neke njegove strahove koji inače ne bi ni izašli van. Npr. užasno se bojao "Rumpelstilskina", ali tada je već više pričao, pa sam iz razgovora shvatila da ga je strah da ga netko ne ukrade. Inače ne znam da bismo ikad došli na tu temu.
I zaista preporučujem Bettelheimovu knjigu svima koji je imaju imalo volje čitati. Ne morate uzeti zdravo za gotovo sve što ondje piše (izraziti je frojdovac, znam da se to mnogima ne sviđa), ali daje drugu dimenziju čitanju i pripovijedanju bajki, a i zanimljiv uvid u psihološki razvoj djece.
Andersenove bajke su umjetničke, i kao takve ne mogu imati tu ulogu kao npr. Grimmove ili druge tradicionalne bajke. I o tome ima kod Bettelheima :mrgreen:
Za usporedbu: u tradicionalnim bajkama, glavni lik rješava problem "vlastitim snagama", u prenesenom smislu - sazrijevanjem (Ivica i Marica, npr., ili Janko iz čarobnog graha). Kod Andersena toga nema - ružno pače je na kraju postalo labud, znači, problem je bio u pripadanju drugoj vrsti, a ne u nedostatku vlastitih snaga. Baš taj fatalizam daje tešku atmosferu Andersenovim bajkama, ni ja ih ne volim.
(a ni A. nije bio oduševljen kad ih je morao čitati za lektiru - on je navikao na tradicijske bajke i rado ih čita, ovo mu je bio totalni šok)
možda tako što vidiš da se dijete nakačilo na neku priču. Ono, da ga baš zanima, čak i ako ga/ju je strah. Moj je recimo, kad je prvi put čuo crvenkapicu, baš se zalijepio za tu priču, a ja sam je pričala tako nezainteresirano, baš se kužilo kako ja mislim "jao koja hrpa gluposti". Možda mu je bilo zanimljivo baš iz ovih razloga koje opisuje Zhabica.
Inače, ti strahovi od duhova i čudovišta možda nisu bili u potpunosti povezani sa bajkama, odnosno možda bi se pojavili i bez njih. Ovo što opisuješ spada u razvojne strahove za tu dob, većina djece ih ima tada.
Mi doma imamo veliku knjigu Andersenovih bajki (nisu skraćivane, dobar je prijevod, izdanje Mozaik knjige) ali jedna unutra nedostaje (Srećine kaljače).
Meni Andersenove bajke uopće nisu u rangu bajki - to je životna filozofija i bez "prepjeva" mnoge njegove bajke jednostavno nisu za malu djecu. Moj mlađi ih tek sad u 12. godini s guštom čita.
Druga je situacija bila s Grimmovim pričama koje su pune renesansne narodne mudrosti. I tu su moja djeca više voljela ne baš poznate priče ... Ni sama ne znam po kojim kriterijima su ih birali (npr. Lijeni Hinko, Brat veseljak... ne mogu se sad sjetiti što se NJIMA sviđalo jer mi na pamet dolaze priče koje su MENI drage, a to nije ista vreća).
Do umjetničkih bajki treba dorasti. Nekako mi je bezveze četverogodišnjaku čitati Wildeovog Slavuja i ružu ili Sebičnog diva. Za malu djecu - male priče jednostavnog zapleta i sa jasnim razgraničenjem dobra i zla, tipa Crvenkapica.
Nikada se nisam opterećivala hoće li se moja djeca nečega bojati. Bojali su se stvari koje sa zdravom pameću u budnom stanju nisu imale veze (mlađi je dugo sanjao kravu i bojao se rogatih životinja, bogtepitaj zašto, u to vrijeme nije ih valjda ni vidio uživo...). Nekako mi se čini da su strahovi normalna razvojna faza ako nisu pretjerani i da se pojavljuju neovisno o literaturi...
Istina. Tek kad sam odrasla skontala sam kako kao mala nisam potpuno razumjela poruku njegovih bajki. Kako npr. razumjeti "Carevo novo ruho" dok se počneš razumjevati kako društvo i ljudi funkcioniraju... To su bajke koje na svoje dođu kasnije, ali treba ih svakako ponuditi djeci, ne premaloj, doduše.
Moje dijete pak mnoge ove najpoznatije bajke uopće ne zanimaju - niti Crvenkapica, niti Snjeguljica, niti Pepeljuga.
Voljela je neke Grimmove bajke (npr. padaju mi na pamet oni Bremenski svirači), a od Andersenovih opet voli neke manje popularne kao što je Slavuj, Kresivo, Carevo novo ruho, ona neka o svinjaru koji na kraju ostavi princezu itd.
ja ga u liku r. carlyle baš volim :mrgreen:
ja sam prošle godine maloj za laku noć ispričala priču o rozi parks. i nju je to oduševilo. kasnije sam joj na youtube pokazala kako je izgledala ta žena. i nekakvu pouku sam sklepala :mrgreen: carevo novo ruho (ove godine u školi) joj se također svidjelo. a radili su i slavuj i kraljević (od o. wilde).
moja je vise volila basne.
tek kad su u vrticu pocele druge cure isfuravati princeza look, pocela je i ona s pepeljugom, trnoruzicom...al disney, nije bas fermala originale :/
inace carobne svjetiljke (3 knjige, iako se se drugacije zovu druge dvije) je volila.
to bi joj mogla opet pocet citati.
inace MM joj je citao gospodare prstenova.
iako ona vecinu prica koje jos se procitaju sutradan uopce ne zna. :koncentracija:
Peterlin, ja imam tu knjigu. To su jungovske interpretacije, mene se nije pretjerano dojmila.
Ali ako te tema inace zanima, ima i zanimljivih stvari.
Kad smo kod jungovskih interpretacija bajki, Clarissa Pinkola Estes i njene Žene koje trče s vukovima, su za mene bile u jednom trenutku života uistinu eye-opening. Mislim da bi uvodno poglavlje te knjige propisala kao obaveznu literaturu svakoj mladoj curi na pragu života. A bajke nikada više nisam gledala na isti način (zanimljivo, uvijek sam mogla napraviti odmak i analizirati priče/mitologiju koju sam u kasnijoj, već školskoj dobi čitala, ali do ove knjige sam bajke i basne na kojima sam odrasla uistinu uzimala zdravo za gotovo. Normalno ne doslovno, ali kao očitu moralnu pouku/poruku, bez potrage za simbolikom i kontekstom vremena).
Uglavnom, vi koji ste pročitali tu frojdovsko-jungovsku knjigu, je li to znači da ne trebam preskakati detalje tipa "i onda je lovac rasporio vukov trbuh, iz njega su izašle Crvenkapica i baka i onda su napunili trbuh kamenjem" ili "vuk je pojeo baku" pretvorit u "vuk je stavio baku u ormar"?
vi koje ste procitale, mozete prepricat :mrgreen: :lol:
Jungovsku knjigu nisam pročitala, ali frojdovsku jesam :lol: i ne, ne trebaš preskakati navedene detalje, slobodno ubaci i kirurgiju i kanibalizam, djeca to neće tako doživjeti kao mi odrasli.
Baš to jedenje bake i Crvenkapice i kasnije vađenje iz vukova trbuha Bettelheim smatra važnim za nešto... zaboravila sam točno za što :oops: Uglavnom, nikakav ormar.
ja sam čitala jungovsku, nisam frojdovsku. koliko sam shvatila, to su jedine dvije relevantne škole koje su se sustavno bavile interpretacijom bajki.
neka me netko ispravi ako griješim, to sam pročičitala negdje.
u ovoj od marie louise von franz uglavnom se ide u smjeru potrage za animusom/animom, skliznuće u nesvjesno itd. bajke kojima se bavi su meni bile nepoznate, nema ovih naših, "arhetipskih" (kad smo već kod junga :mrgreen:). neke teze su mi bile dosta nategnute. ali bilo je i zanimljivih stvari, ne sjećam se više, davno sam je čitala.
ovo je zanimljiva jungovska interpretacija. bajku možete pročitati na wikipediji ako je ne znate.
http://www.jungian.ca/workshops/fair...nterpretation/
baš tako!
inače, čitam ovu temu i ne mogu doći k sebi kaj ste to napravile od bajki...
uglavnom se slažem sa cvijetom u svim njenim postovima i ne kužim zašto se svim naporima trudite ubiti čaroliju... :zbunj:
pa što ako se i ne slažete s "po(r)ukom"?
koliko ste knjiga pročitale čije vam se 'naravoučenije' nije svidjelo, koliko ste filmova pogledale s čijim se porukama niste složile, u koliko ste situacija bile koje su vas plašile...?
nije li vam sve to pomoglo oblikovati neki svoj 'svjetonazor', steći neki svoj 'attitude', ojačati svoju samosvijest, naučiti razlikovati bitno od nebitnog, upoznati 'ono drugo'...?
dajte djeci bajke, nemojte im uskraćivati čaroliju... čarolija ionako nestane kad narastu :mrgreen:
Sorry, draga, ali ovo stvarno ne kužim - odustala si od Brlićke (napisala si u nekom ranijem postu), a TM djetetu čita Tolkiena??? Pa IBM ima puno manje strašnih elemenata u svojim pričama...
Mislim, da se razumijemo, i ja sam djeci čitala Tolkiena u toj dobi i ranijoj (ali ne Gospodara prstenova nego najprije Priče iz opasnih predjela, pa Hobbita pa tek onda Gospodare prstenova tj. to sad imaju pa čitaju tko i kako želi).
je s hobbitom je poceo.
i oni su dosli nakon brlicke.
ja se sjecam da je i meni brlicka bila premracna.
ne znam, nisam im dala blagoslov za to, dala sam misljenje koje na konziliju nije bilo usvojeno :lool:
skuzila sam da su joj price prije spavanja bile samo price. ona uopce nije njih fermala. bilo joj je bitno da nije sama dok zaspe.
taj period nije propitkivala (ko mala kad je imala 3-4g) sta i zasto i kako dok bi joj se citalo.
sad opet ima pitanja, al sad i sama cita.
forka, ovo o cemu sad razmisljam, razmisljam ko odrasla osoba, propitujem poante i utjecaj, kao i poruke u danasenjm modernom dobu. od svih prica koje sam joj citala cenzurirala sam da su ivicu i maricu ostavili u sumi i da je bambiju umrla mama, kad je imala 3-4g.
istina, citala sam joj diznijeve rimjekove, iz one kolekcije vecernjeg (il nekoh novina).
njoj su puno vise, u mladjoj dobi, pasale petre.
na prvoj godini faksa imala sam seminar psihologija licnosti i mislim da sam i tada bila premlada za njega. sjecam se da mi je 90% svega bilo uzasno strano. tek puno godina kasnije, s odmakom, prisjecam se, koliko mogu, nekih ucenja, sadrzaja raznih knjiga koje smo trebali obraditi i zao mi je sto mi je vecina toga isparila iz glave. kroz maglu se sjecam junga, fromma, freuda i njihovih skola i ucenja.
zato bi mi bilo jako drago kad bi netko napisao glavne teze i jednog i drugog, sto se bajki tice.
Pa ja bih rekla da je baš tako!
Offt. isto tako mi je trebalo dosta muke da petašu objasnim Pustolovine Huckleberryja Finna jer dijete ne zna ništa o američkom građanskom ratu, crnim robovima na američkom jugu itd.
Ima još takvih bisera, ali ne bih ovdje širila priču.
A sad natrag na bajke - možda bi Andersena trebalo klasificirati po dobi - koje su bajke preporučljive za dob do 4 godine, a koje za neku drugu dob... Ne znam. Čak i meni omiljena priča "Što tatica uradi, uvijek je pravo" nije za jako malu djecu.
Kao dijete imala sam slikovnice Andersenove bajke (s Kirinovim ilustracijama) ali su me se dojmile tek kad sam ih čitala nekoliko godina mlađem bratu, s odmakom. Unutra su bile priče "Vjetar priča o Valdemaru Daae i njegovim kćerima" (nije nikako za malu djecu, to je priča za odrasle), pa onda Priča o čajniku, Pastirica i dimnjačar... i naravno Snježna kraljica. Baš su mi dobro legle kad sam ja imala nekih 12-13 godina, a moj brat 4-5.
Ono što sam baš voljela kao mala bile su kineske bajke Sunčana gora (s ilustracijama Cvijete Job). To sam bezuspješno tražila po antikvarijatima za svoju djecu. Poučne istočnjačke priče iz kojih se vidi da upornost i marljivost donose uspjeh, a lijenčine i prevaranti na kraju budu kažnjeni.
inace, u prilog da djeca totalno drugacije percipiraju bajke od odraslih, mogu napisati da je slucajno sa svojih pet i pol pogledala aliena. ja sam poludila kad sam to cula. no onda me iznenadila mala kad je rekla kako je to ljubavni film, kako se vanzemaljac zaljubio i bio je nestrean jer je to bila neuzvracena ljubav.
Ma eto, to je priča iz mog djetinjstva koja mi je bila neusporedivo depresivnija i strašnija od Djevojčice sa šibicama, mislim na Valdemara Daae - definitivno nije priča za djecu, ali, eto, našla se među ostalima u mojoj knjizi Andersenovih priča pa sam ju naravno pročitala.Citiraj:
Kao dijete imala sam slikovnice Andersenove bajke (s Kirinovim ilustracijama) ali su me se dojmile tek kad sam ih čitala nekoliko godina mlađem bratu, s odmakom. Unutra su bile priče "Vjetar priča o Valdemaru Daae i njegovim kćerima" (nije nikako za malu djecu, to je priča za odrasle), pa onda Priča o čajniku, Pastirica i dimnjačar... i naravno Snježna kraljica. Baš su mi dobro legle kad sam ja imala nekih 12-13 godina, a moj brat 4-5.
Sjećam se i priče o Elizi i braći pretvorenoj u labudove, tu sam jako voljela.
Ali - Snježna kraljica je moj apsolutni favorit među dječjim bajkama, i radi nje volim Andersena.
Moje dijete međutim na tu priču nije niti trepnulo - uopće je se nije dojmila.
znam :rolleyes:
:lool:
Meni Tolkien nije strašan.
Možda je više za kasnu osnovnu školu, čisto zbog duljine.
Ja sam ko klinka gledala crtić, i bila sam fascinirana.
Njega bih bez problema pričala djetetu, to je baš lijepa priča.
al tamo mama ne umire :lol:
mi smo temu smrti apsolvirali s njenih 2g kad je pocela kuzit da ribice u akvariju umiru. nije joj trebala necija mama za tu lekciju :D
tako smo i rodjenje naucili i cijeli zivotni krug.
pa i da neki roditelji jedu svoju djecu :mrgreen: :gupi:
JG, uf, meni je crtic ostao u sjecanju kao jako mracan. oni konjanici...brrr.
Pa to sam ja isto rekla.... Moji dečki su od malih nogu obožavali priču Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica (gdje je zmaj ognjeni i junak Relja, vile zatočnice, strašna vučja jama s kolcima i štošta...) i to mi se uopće ne čini tak strašno kao Alien.
S druge strane, moj mlađi od četvrte godine obožava cijelu seriju StarWars, a tam falabogu isto ima jezivih scena (npr. kad Anakin Skywalker bude spaljen) ali to se gleda s velikim zanimanjem i bez ikakvog straha.
Offt. Toliko su ga zanimali ti filmovi da je uz teške muke prilično savladao čitanje titlova unatoč svojim teškoćama s čitanjem, he he he... Nije svako zlo za zlo!
peterlin, mislim da joj je dijalekt bio stran, pa dodaj uz to i pricu. ne znam zasto joj nije sjela, pa ni bratac jaglenac i sestrica rutvica. dok, recimo, jako voli merlina, narocito kad se pojavi zmaj. i isto tako, zbog znatizelje, pocela je citati titlove.
i starwarse je gledala isto ljeto kad i aliena. mene nije bilo.
no potter joj je bio prestrasan.
D. je imao za lektiru bajke Charlesa Perraulta, ne znam čije izdanje. Tamo vuk pojede baku, pojede Crvenkapicu - i to je kraj. Vuk sit i one pojedene :mrgreen:
Snježnu kraljicu imamo na cd-u, čak je i M. jako voli. Redovito je u điru za duže vožnje autom. I imamo onu staru veliku ilustriranu klnjigu Andersenovih bajki u kojoj je i Snježna kraljica, ali D. se dosad nije sviđalo, nije mu se dalo ni da započnemo priču iz te knjige. On i inače unaprijed odbija ili prihvaća priče/knjige po meni nepoznatom kriteriju. Ali baš bih mogla opet probat, zadnje vrijeme mu se šire vidici.
Meni kao djetetu je Andersen bio tužan i potresan, ali divan. A Brlićka odlična, nije mi tu ništa bilo mračno.
Ja ne volim taj crtić. Leai sam malo pokazala filmove čisto da vidi kako Međuzemlje izgleda na filmskom platnu - naime, čitala sam joj Hobita - pa je malo pogledala film da vidi kako izgledaju hobiti, Gandalf itd. - no, njoj je to prestrašno i nije htjela gledati, strašni su joj Orci i Crni jahači itd. Sad će doći Hobit u kina pa razmišljam bismo li ga išli gledati u kino - naime, Lea se boji pauka, a u knjizi se pojavljuju veliki pauci pa se ona malo boji kako će to biti na filmu.