Najprakticnije je da rodis u kupaonici, lako se skuplja voda sa poda . :)
Printable View
Najprakticnije je da rodis u kupaonici, lako se skuplja voda sa poda . :)
uf plodne vode ima da curi i curi. ono ko najpunji mjehur ikad, pa duplo i onda u nekoliko navrata. bar meni :mrgreen:
beti, ne kuzim, ako beba cim se rodi ide na mene, u moje narucje, na moj trnuh, na moju sisu, onda bi trebala dubit na glavi da beba bude nize od posteljice :/
Meni je nesto malo plodne vode prokapalo par(sto) sati prije poroda, a onda kad je doktor razmaknuo opnu i izvukao glavu, nesto malo je pljusnulo oko mene, tamo negdje zajedno s djetetom, kad je izaslo do kraja. Nikamo ga nisu ni spustali ni dizali, osim k meni na prsa. Pupkovina je svoje otpulsirala, onda ju je muz prerezao.
Zvuka aspiratora nije bilo, ocisceni su mu disni putevi onim gumenim.. necim. Ne znam kako se zove, ono nesto starinsko s cim se i smrklji vade iz bebljih nosova.
joj, leonisa , to sa pupkovinom , krvi u njoj i rezanjem iste je debelo napuhana stvar. Kao da život o tome ovisi. Gledala sam dr.Oza nedavno, emisija o nekim hitnim stanjima. Jedna od priča je o ženi koja je rodila u autu jer su zapeli u gužvi . I tako pita dr. sto je operater rekao muzu preko telefona dok je žena radala. Kaže on : rekao je da podvezem pupkovinu znirancima. A dr. Oz krene ga grliti i čestitati, spasili ste ženu , to je bilo ključno . Ja slušam i ne vjerujem. Nitko nije rekao da ih utopli nakon svega, nego da povezuje pupkovinu znirancima- svasta.
Ali to je ipak bolje od one price gdje je otac pregrizao pupkovinu zubima jer je mislio da to mora napraviti kad dijete ispadne.
Hmmm da, kupaonica, kada, ne dalje. Kad sam pocela trabunjati da bi rodila doma, jer sta cu ako u bolnici kada bude zauzeta, muz se uspanicio da ce se dignuti sav laminat :lol: i molio me da odem u bolnicu svejedno
Sad sam znatizeljno isla provjeriti koliko je sto trajalo.
Ciscenje disnih puteva punih dvije sekunde. Mozda tri. A od izlaska glave do nogu je proslo otprilike cetiri sekunde, koje ukljucuju i to ciscenje disnih puteva. Nakon toga je pupkovina pulsirala oko dvije minute i 45 sekundi. I bila je toliko kratka da, dok god je bio vezan pupcanom vrpcom, Debeli nikako nije mogao do sisa. (Ok, smetao mu je i zaboravljeni grudnjak, kad smo ga napokon priblizili. :lool:)
:( sad sam opet tuzna sto muz nije snimao. a sve sam mu pripremila, sve...
jadnicak je usao u box i vidio glavicu kako viri i mislim da nije ni disao dok nije sletila na mene. tad je opalio sliku. mutna za riknut. ko i sljedecih 10 :D
A ja nemam niti jednu sliku, sve negdje tamo do nakon sivanja, ili cega vec. Doula je snimala s mojim foticem, a muzu nije bilo ni na kraj pameti da ponesto fotka, recimo, mobitelom. Nis' koristi od nih.
pa napravi screenshotove, pobogu :P
i moje su s mobitelom. pored spremljenog fotica.
totalno smo oftopik :D
Nije mi to fizioloski, tako doci do tih fotki. :mrgreen:
:lol:
ja doma nisam ništa sprljala...možda koji ručnik...
rodila u bazenu...vodenjak puknuo u toku poroda...u bazenu...ne znam kada...
posteljica...isto u bazenu...
nešto krvi je mislim stiglo s poteljicom...ali malo...
voda nije bila niti nešto zmazana...
ja uopće nemam, u biti, iskustvo krvarenja na porodu...
ni na bolničkom.
kratko, par sekundi (ako se dobro sjećam), do plača. I kad kažem plač, ne mislim na urlanje, nego na ono: u-me, u-me, ja i onomatopeje...i ona grimasica na licu, više ljutnja što mu/joj smetamo, dajte mira, vi bi da ja dišem, a ja hoću samo mamuuuu...
I evo upravo porod na TV, ona urla, kraj nje stolić i svakakvi metalni instrumenti, leži na onom ginekološkom stolu sa stremenima, tiska snagom slona, doktoru ruke sve krvave, i beba već neutješno plače u rukama babice. A možda je nekome stvarno tako...
Trudnica ima litru krvi u tijelu više pri kraju trudnoće i to je rezerva koju tijelo stvori za svaki slučaj. Toliko može izgubiti bez posljedica. No, ja ne znam da su meni išta skupljali ni vagali. Osim posteljice, ali mi ni ona nije bila zanimljiva. Glavno da nisam morala brinuti o tim popratnim stvarima koje treba baciti ili očistiti. Meni potpuno nebitno. Beba je u naručju. Točka.
A količina krvi u pupčanoj vrpci je mala, trebala bih potražiti koliko je to, ali brojke me baš i ne zanimaju.
Mojoj Luni su u bolnici dali infuziju jer joj je "krv jaka", zato sto nismo prerezali pupcanu vrpcu "na vreme".
Tad mi je jedna, na zalost moram da kazem divljakusa, od doktorke objasnjavala kako "nije dobro ni kad je krv slaba ni kad je jaka".
Meni je to sve izgledalo toliko nadrealno, da nemam reci da opisem...
Inace da, znam sve o fiziologiji porodjaja, a imala sam 1 cisto fizioloski porod, i 2 koja su imala ove i one epizode.
Luni sam ja isisala malo sline iz nosa, ustima, jer sam videla da ima sadrzaja u nosicu.
To mi je i bilo logicno jer se ona rodila u potpuno celom vodenjaku, prepunom plodove vode, ja sam je i oslobodila opne.
Za ilustraciju, jastuk koji sam napipala na izlasku, iznad njenje glave, bio je bar 1.5cm-2cm debeo.
Ja sam, na zalost, poprilicno sigurna da svi ginekolozi s kojima sam dosla u kontakt, nemaju ni poverenje, a na jos vecu zalost, ni (pravo) znanje o fiziologiji poroda, pa onda ni o porodu kao fiziloskog dogadjaju.
Moj licni problem je bio sto nisam fajterica, a jako me deprimira kad ljudi kojima nesto objasnjavam ne zele da razumeju i svadjaju se.
Tako da nisam ni objasnjavala nakon sto sam se uverila da je nemoguce, i zato u moja prva dva poroda ima intervencija. Srecom po mene, uvek sam mogla da "iskuliram" i pomognem da se fizioloski proces vrati nakon ubacivanja i prekidanja.
količina krvi u posteljici je tebi mala (jer si odrasla osoba pa imaš puno krvi) ali djetetu je ogromna, ogromna!!! Nije kod svakoga isto ali nakon poroda u posteljici ostane i do 1/3 djetetove krvi, djetetove. Ta količina mu je, naravno, potrebna, to je njegova krv. Zamisli da tebi netko izvadi 1/3 krvi?!?!
Jako je bitno pustiti pupkovinu da otpulsira, da dijete dobije svoju krv.
Uostalom, nije potrebno objašnjavati zašto, to već i ptice na grani znaju :-)
Evo kako su to lijepo objasnile primalje na svojoj stranici http://www.hupp.hr/content_detaljnij...3=0&G4=0&ID=51
Ako netko slučajno nije pročitao ovaj tekst, sada je prilika
Evo prikaza poroda najblizeg fiziologiji od strane doktora na hrvatskom ( ako zanemarimo par detalja kao npr. nek rodilja legne na stol na leđa:mrgreen:) http://www.hitna-pomoc-zg.hr/prva-pomoc/porodaj-porod
leonisa, ta literatura je pretpotopna u kontekstu znanosti. Kao i vecina dostupne liteterature na hrvatskom. Otud vjerojatno i te Betine tvrdnje o pupkovini i rezanju iste. Znanost je ipak otisla dalje, SZO ima preporuke koje su u skladu s najnovijim preporukama, medjutim slabo se nesto provode.
Ovaj clanak o kojem Puntica govori i Marta na prethodnoj strani, o primalji vampirici je odlican i meni jako impresivan. Ja sam ga citala u drugoj trudnoci i na porodu sam malu drzala ko kakav paranoicni manijak! A htjeli su mi staviti one kvacice cisto iz prakticnih razloga da mogu doci iz kade do kreveta i tamo poroditi posteljicu bez da hodajuci putem padnem. I na trudnickom tecaju, bas zbog tog teksta, mislim da sam se smucila primalji koja je svih jako nagovarala na darivanje umbikalne krvi. Pa sam je pitala o brojkama koje sam nasla u tom odlicnom clanku. Na tecaju su uglavnom bile prvorotke koje o svemu tome nisu imale nikakvog pred-znanja a nadlezna predavacica trubi li ga trubi o darivanju krvi koja se inace baca jer je nepotrebna. Fuj sram je bilo!
Inace oko te umbikalne krvi je ludi biznis pohrane po inozemnim bankama i kojekakvim institutima. U Republici San Marino i u Svicarskoj postoje takve ustanove koje uz naplatu cuvaju umbikalnu krv za vlastite potrebe, a samnom su bile cure u bolnici koje su tamo slale za solidne novce pripremljene pakete iz bolnice. Pa sad kad se to pomnozi s brojem zainteresiranih, a tko ne bi io zainteresiran kad mu se to reklamira kao mirakul koji lijeci dijete i blizu rodbinu, mislim da tu SZO ima slabu sansu sa svojim preporukama. Pogotovo kad mu ledja ne cuva tako mocan kapital
Partibrejkerica stiže :9 Znate da organiziramo konferenciju? Pridružite nam se :)
OnTopic, evo filmić od Penny Simkin o rezanju pupkovine, vrlo slikovito pokaže količinu krvi. Ima i TED predavanje o tome jedan liječnik ali sad ne stignem pretražiti.
U, postovi samo pristižu!
Čini mi se da je pravo pitanje, zašto ne možemo imati fiziološki porođaj u porodištu? Ako čovek pogleda onako zdravorazumski, to bi bilo jednostavniji (šta je lakše, prokinuti vodenjak i dati drip ili ne prokinuti ne dati?), čak i jeftinije, uštedeli bi na dripu i računu za svetlo :-). Evo rečenice iz jednog udžbenika, odnosi se, doduše na porođaj zatkom: Vođenje drugog porođajnog doba može se sprovoditi na sledeće načine: spontano, ručnim pomaganjem i ručnim vađenjem. Spontano vođenje porođaja kod karlice kao prednjačećeg dela, danas se ne primenjuje, mada je ishod porođaja po majku i dete, u odnosu na pomaganje i vađenje, sasvim zadovoljavajući. Zašto onda biraju da ipak intervenišu? Mislim da je u pitanju psihološki pritisak. Čini mi se da samim činom dolaska porodillje u porodilište doktori, možda i podsvesno, preuzimaju jedan (veći) deo odgovornosti za ishod porođaja, a trudnica se oslobađa dela odgovornosti. I u tom transferu doktor se oseća obaveznim da učini nešto, pa makar to nešto i ne bilo potrebno. E sad možda će se neko uvrediti, ali ja mislim da većini žena sasvim odgovara da se oslobode jednog dela odgovornosti, i zbog toga pristaju na sve intervencije. Sukob nastaje onda kad porodilja ne želi da se odrekne svoje odgovornosti, a doktor pokušava da je preuzme. I tu ne pomažu nikakva racionalna objašnjenja zašto se neka procedura odbija, to postaje lični sukob, pa ko ima jači ego taj odnese pobedu.
Pametan čovek prilagođava sebe svetu, budala prilagođava svet sebi. Zato napredak sveta zavisi od budala. Ne znam ko je to rekao, ali savršeno se odnosi na nas ovde. Ma koliko to tužno bilo, u RL se jako retko sreću žene koje smatraju da je porođaj lepo iskustvo.
ne mogu opisati koliko sam sretna sto mi ctg nije pokazivao neke trudove pa me nisu uopce dozivljavali. kao sto ne mogu opisati koliko sam sretna sto je bila guzva u boxovima pa sam u njega usla na sam izgon. i sto sam prolazak kroz zdjelicu zapravo hodala jer sam isla na wc. i sto je doktor bio ko zna gdje i bila sam samo s primaljom. i sto sam imala predivnu primalju, predivnu. i sto sam trazila epiduralnu kad sam bila vec van sebe, u nekoj dvadesetoj dimenziji, pa su mi rekli kakva epiduralna, vi ste u porodu, sto nisu dosli do mene ranije jer ko zna, mozda bi ju i tad trazila iako ju nisam zeljela, i mozda bi je i dobila. jedino sto sam zeljela je da imam porod bez ikakvih inetvencija (dripa, epiduralne, vakuma, rezanja....i sve onos to su mi govorili kad su rekli da je upitno moze li mi beba proci kroz zdjelicu) i rodim u pozi koja meni odgovara.
i koliko sam tuzna kad znam da sam samo imala srece.
A ja sam mislila da pričamo o fiziologiji poroda, onakvoj kakva jest od kad žene rađaju, jer u samoj se fiziologiji nije ništa promijenilo. Najnovija znanstvena postignuća su nešto drugo. I upotreba porodničkih kliješta je bila fantastično znanstveno postignuće svog doba.
Stvar je u tome da žena može roditi sama i da instinktivno zna što kada učiniti. Kada ne bi imala nikoga oko sebe na koga se osloniti, bila bi prisebna cijelo vrijeme. No, imamo se na koga osloniti, pa ne moramo brinuti o svakoj sitnici.
Pupčanu vrpcu treba presjeći i da itko od nas prisustvuje porodu, osjećao bi potrebu da to učini i da nema ni najmanjeg pojma o porodu. Instinkt, star tisućljeća. Da li se slaže netko samnom u ovome? Rasprave da li to učiniti za minutu, deset ili bilo kad, izlaze iz fiziologije.
Vjerujem da je priroda učinila da bebi bude dobro kada god se to dogodilo, jer inače ne bi bilo ovoliko ljudi na svijetu. ;)
Pročitala sam jednom opis što učiniti ako porod ide brzo, prebrzo (slično linku koji je stavila sirius). Opisuju etape, a na kraju je rečenica: Ne brinite, ovakav porod je priroda u svom najboljem obliku.
Zalosno je to leonisa, sto su mnoge zablude daaaavno sasječene u korijenu. Znanstvenim metodama. Medjutim kod nas (vjerojatno i drugdje, al mene zanima ovdje i sada) jos uvijek opstaju jer se prenose novim generacijama u zaostalim udžbenicima.
Tipa onoga sto je Beti negdje napisala da se beba nakon poroda mora drzati nize od nivoa posteljice jer inace iskrvari u posteljicu. Tu su budalaštinu opovrgli jos 1969. godine. Al kod nas to eto jos nije doslo. Lancet se kod nas ne cita. Ko ce to, taj engleski je tezak.
Rasprava o tome kad i zasto treba presjeci pupkovinu definitivno spada u fiziologiju, jer ono sto ti o tome pises s fiziologijom nema veze. I onda nam trebaju znanstveno dokazane stvari da bi se VRATILI na fiziologiju koaj je u nekom trenutku zamijenjena necijim glupim i nedokazanim teorijama, tipa one da dijete moze iskrvariti u posteljicu ovisno o tome na kojoj se visini u odnosu na majku drzi.
Definitivno nam trebaju dokazi da je nesto fiziologija, jer previse gluposti kola naokolo duboko ukorijenjeno vec desetljecima.
pa i je beti, ali u nasim rodilistima ne mozes dobiti takav porod. najvise sto mozes dobiti je ili doci na sam izgon, ili se svadjati, ili imati srece.
koliko zena ne bi trebala uporabu klijesta da ih se pustilo da radja bez uplitanja, zapovjedanja sta da u tom trenu radi ili treba raditi i da zauzme polozaj koji njoj odgovara.
i posto zene instiktivno znaju sta i kako trebaju uciniti zasto im se to oduzima?
ma meni je jasna taj dio, odgovornost. jer ako eto, nesto nije kako treba biti, oni su odgovorni sto nisu poduzeli sve sto su mogli poduzeti. no zasto ta odgovornost ne ide i u drugom smjeru, jer i necinjenje je cinjenje, pa ako je nesto poslo kako ne treba jer jesu nesto cinili, a jednostavno nisu trebali, nitko ne odgovara.
zaboravlja se bas to da je i necinjenje cinjenje.
Na ovo sam i ja mislila kada sam rekla da žene ne žele da znaju o fiziološkom porođaju, nikako nisam mislila da su žene lenje-ali ne mislim ni da je do saznanja o fiziološkom porođaju baš tako teško dopreti. Mnogo ga je teže prihvatiti, a skoro nemoguće primeniti.
Ja ne smatram današnje žene manje hrabrim od nekadašnjih, naprotiv, ali se pojam hrabrosti na porođaju sada potpuno promenio. Žene sada na porođaju kao normalne stvari istrpe takva mučenja za koja bi orden trebalo da dobiju, ali im je potpuno društveno neprihvatljiva pomisao da prihvate drugu vrstu hrabrosti-odgovornost za tok svog porođaja. Sa sociološke tačke gledišta zapravo je fascinantno koliko bola smo spremne da podnesemo da bismo bile društveno prihvaćene.
Leonisa, naravno da se zaboravlja, tj. nije ih briga. A zasto je to tako, jer u nasem sustavu ne postoji jedna osoba koaj bi bila zaduzena i za majku i za dijete. U normali bi to bila primalja. A ono sto mi zapravo imamo u stvarnosti su opstetricar kojeg zanima zena, a dijete mu je tu nuspojava i neonatolog kojeg zanima dijete, a za majku i porod ga nije briga. Raspodijeljena odgovornost uvijek odvede stvari u papar.
zato je meni moja primalja bila zakon. u jednom trenu je viknula: u porodu sam! onda je dosao doktor, a ona mu je rekla: dotajte mi ulje. dodao joj je ulje i otisao.
no to je bio sam kraj.
sate prije bilo je bas ovako kako pises.
Hvala, zapravo sam to o hrabrosti shvatila tek čitajući sad ovu temu.
Edit: odgovarala sam Marti.
ja mislim da je to tako dijelom jer im je oduzet subjektivitet. od kad saznaju da su trudne postaju objektom. vraca im se subjektivitet kad rode. ili kad su otpustene iz roddilista.
pa onda samim time sto nisu subjekti, nemaju ni odgovornosti. i kad zele preuzeti odgovornost suptilno im se da do znanja da ne mogu jer nisu subjekti, tu su samo da odrade posao kojeg netko drugi vodi.
sa stranica HUPaCitiraj:
Kasno klemanje (od 4 minute do prestanka pulsacija)
- Ako je djete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije. (1)
zanima me ovo na razini vulve...da li je to tocno tako, pa onda beba zapravo nije u kontaktu s majkom, ili je to malo sire podrucje i ukljucuje mamin trbuh/prepone?
nešto sam se htjela osvrnuti na informiranost...
recimo...u najmanju ruku, danas ti treba olala vremena i truda da uđeš u bit neometanog poroda.
e sad...ja sam informacije primala...onako...čisto da potvrdim onaj osjećaj u meni koji i govori da je to tako.
nisam pamtila autore...godine...citate...
ono...nisam se spremala za ispit, već za porod.
izgledalo mi je nepotrebno.
i onda se nađeš na porodu...u trudovima...i sve znaš...
a opet...ne u onoj mjeri da budeš jelte kvalitetan protivnik.
jer, u trenutku kad ti dotični dr izgovori...pa eto vidiš da ne znaš, ne možeš...glupostima ugrožavaš život djeteta...ti si sigurno neka Roda...prirodan porod NE POSTOJI!
trebala si ostat kući ako si željela prirodan porod!
ja u tom trenu nisam kužila što bi s njim??? pa s kim se borim?? nikakve šanse nemam. što bi ja njemu objasnila?
recimo, ja sam se pripremila na prirodan porod, ali ne i na ovakvu borbu. na žalost.
nego....mene izuzetno...baš izuzetno iritira ta reklama na tečaju...gdje i dođeš do info o mogućnostima poroda...
pa ti kažu....može prirodno...može stočić...a ne kažu da ovisiš o spodobi na koju ćeš naletiti kad ti bude vrijeme.
mene to izbacilo iz takta skroz. lažljivci lažljivi! baš bi ih tužila sad. prijatelji djece...pih!
meni je zao sto nisam zapamtila ime doktora koji je bio na tecaju. dok sam ga slusala u meni je kipilo, muz me smirivao. a onda je rekao ovo: bila je zena koja je radjala, ajme majko koliko je urlikala i vristala i prenemagala se i ugrizla me za ruku u trudu. majko moja kako je bolilo. e, al kad ju je trebalo sivati, nisam joj dao anesteziju. da vidi kako je meni. sa suzama u ocima me gledala, al nije a rekla, znala je zasto to radim. tad su se sve zene uzmeskoljile i poceo je zamor, a on je rekao, ma nisam, salim se.
istina ili ne, tu osobu treba prijaviti, bilo zbog maltretiranja trudnica na tecaju bilo radi zene na porodu. nehumaniju osobu u bijeloj kuti, kojoj trebamo povjeriti svoj i bebin zivot, nisam susrela.
majko moja, kad ga se sjetim imam poriv uciniti mu nesto jako jako bolno.