Pročitala i ja "Raskrstimo s Eddyjem". Dobra je knjiga, impresivna u svojoj iskrenosti, autor zaista ne skriva ništa. Međutim, smetalo mi je što radnja leluja u vremenu - na mahove nisam mogla pratiti koliko on sad to ima godina? Počne pričati o jednoj situaciji, pa onda napravi digresiju na nešto drugo, u drugom vremenu (prošlom ili budućem), pa se vraća na onu prvu situaciju... recimo da su to početničke teškoće romanopisca.
Sad čitam knjigu Maje Haderlap "Anđeo zaborava". Bila bi to još jedna knjiga o odrastanju i identitetu, ali postala mi je izuzetno zanimljiva kad sam shvatila da prepoznajem imena i lokalitete iz teksta - radnja se dešava u austrijskom dijelu Koruške, blizu Eisenkappell (Železne Kaple), a planinski prijelazi prema Sloveniji i osamljena seoska imanja koja se spominju u knjizi, sve mi je to vratilo u sjećanje krajeve po kojima sam nekad rado pješačila. Pa mi je i knjiga postala bliža.
I prijavljujem pročitana prva dva nastavka Arapina budućnosti i moram reći da sam oduševljena, i to i crtežima i tekstom. Fenomenalno djelo, koje o teškim temama (jer svaku njihovu selidbu ili povratak na Bliski istok doživljavam sa tjeskobom) progovara s djetinjom duhovitošću i iskrenošću, bez patetike i jadikovanja. A sve je jasno. Prvom prilikom uzimam i druga dva nastavka. Na sreću, stripovi u našoj knjižnici nisu baš na top-listama najposuđivanijih knjiga, pa su praktički uvijek na raspolaganju :-)