Istina... kad se sjetim svog prvog čitanja Kiklopa....u jednoj noći. Ni danas mi nije jasno kako sam uspjela. Bila sam u dobi kao moj mlađi sin danas.
Printable View
Elena Ferrante: Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju
Juhuuu, nakon više od dva mjeseca čekanja rezervirane knjige, upravo dovrših i treći dio tetralogije.
A, ono, sve znate... :mrgreen:
I dalje na trenutke štivo prijeti da će otići u neki "jeftilen", ali svejedno, priča neprestano zadržava pozornost i knjigu "slistite" u roku keks :mrgreen: 8-) :heart:.
Sutra ujutro odoh rezervirati i zadnji nastavak. :-(
Zivot bez krpelja, Rudanica i po 3.put Yalom - Gledanje u sunce
čekamo te i tu :D http://forum.roda.hr/threads/93059-F...-sa-spojlerima
Marina Radoš: MIKI
Roman o Mostaru kakav je nekad bio i kakav na žalost više nije. Priča o dvoje zaljubljenih, velikoj ljubavi, a nije se smjela desiti. Osjećaji su ogoljeni do kosti.
Moram priznati da sam očekivala otprilike takav kraj.
Dospjela je do mene i Mitchellova "Kuća Slade", pa sam je pročitala, iako sam znala da je riječ o žanru koji inače izbjegavam. Moram primijetiti, stvarno je majstor stila i detalja. U tih par dana stvarno sam uživala čitajući.
Kako je već ranije bilo rečeno, knjiga jako je povezana s Koštanim satovima, ali kako je opsegom kraća, tako je cjelina jasnija, pa mi je cijelu tu njegovu fantazmagoriju bilo lakše pratiti.
Olga Tokarczuk "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" - topla preporuka, knjiga baš po mome guštu, intimistička, duhovita, nježna, tužna, brutalna, puno prirode, puno psihologije, OK i ovaj krimi dio stila "what happened next". Ide mi u favorite pročitanog zadnju godinu dana sigurno, plus ulijeće u popis autora od kojih ću tražiti još.
I pročitala sam još Novaka, Ciganin, ali najljepši. Još ranije sam pročitala Črnu mati zemlu. To mi je malo daleko od mene, iako dobro. Al ova Olga mi je baš za mene. Doduše, nedavni slučaj iz crne kronike mi približava i svijet Krisijana Novaka, ono kao da čitam njegove stranice iz Ciganina, ali najljepšeg - "ja sam je hmorila" itd. Pa šutnja cijele zajednice i ljudi koji kao da su u zemlju propali, a svi se prave kao it's OK. Zastrašujuće. Što mi govori i o tome koliko je on dobar pisac.
Ranije sam pročitala "Divlji konj", školsku lektiru, koja se jako svidjela mojoj kćeri pa sam je htjela pročitati da je raspravimo. Odlična knjiga - koliko god je alegorija o odnosu s Bogom (a ja ateist), po meni nije plošna i odlično je pisana.
...do na neke meni šokantne momente (konj zahvalno prima metak gospodara), ali to možda mogu svesti i pod vrijeme u kojem je pisala.
Slučajno sam naletjela na knjigu mlade hrvatske autorice Mirte Maslać, Junak ili čudovište
Riječ je o njezinom prvijencu, snažno autobiografski obojenom, ali toliko autentičnom, toliko iskrenom djelu da me ostavlja bez teksta. Fenomenalno napisano, jednostavnim, razumljivim stilom, a opet nekako profinjeno, s brojnim referencama na književnost, glazbu i film, ma, stvarno me fascinirala.
Tematika je vrlo teška (psihička bolest) i, budući da sam ranije čitala neke romane slične problematike i mjesta radnje, nisam očekivala prejak dojam. Ali sam se prevarila. Ovo mi je bolje od ijedne slične knjige koju sam dosad čitala.
(izuzimam iz usporedbe Čehovljev Paviljon br. 6 koji je po tom pitanju vrh vrhova, ali ipak se radi o bitno drukčijem vremenu i likovima)
Ima je u knjižnici na Starčevićevom, ja je baš danas vraćam.
Divna je, tako jednostavno pisana, u tako malo riječi kaže jako puno, atmosfera je nevjerojatno dočarana. Jurana je odlično opisala djelo, da ne ponavljam:
Njegov ogoljeni stil, jednostavan jezik, mirno pripovijedanje potpuno su me osvojili. I ono kako u malo rečenica dotakne puno tema. Ova knjiga je dijelom radnje smještena u Japan, u Nagasaki pa uspjeva progovoriti o promjeni vrijednosnog sustava u Japanu nakon 2. svjetskog rata, posljedicama Bombe, osamljivanju mladih ljudi i odnosu među spolovima - i sve u ovako tankoj knjižici, a ne nagurano. Uz to volim i fantastične elemente koje on provuče u naoko obične događaje, a i malo mistike, koje ima, ne škodi.
Dubravka Ugrešić: Lisica
Knjiga o tome kako nastaje priča, ispričana kroz šest, naizgled potpuno nepovezanih cjelina, koje su zapravo itekako međusobno povezane...
Odlično smišljeno i napisano, volim Ugrešićkin stil, volim kad pri čitanju nešto novo naučim, volim kad mi nakon čitanja ostane osjećaj neke punoće...
Dugo nisam pisala, iako vas redovito pratim. A nisam pisala jer nisam citala.
A pokusavala sam. Negdje 4 knjige sam zapocela, i od njih odustala. Sve redom spominjane ovdje. Cak ih se vise ne mogu ni sjetiti. Jedna je bila Narocito ljeti Ankice Tomic. Nisam mogla dalje od prve trecine, meni je to bilo predosadno.
A onda sam naletila na, kako je netko to ovdje nazvao, pticurinu, ilitiga Cesljugara kojeg sam citala mjesec i pol.
I dojam je tako tako. Fantasticna prva polovica, pa cak i 2/3 knjige, a onda se autorica Donna Tartt izgubi u nekom scenariju a la In brugges (samo manje smijesnom), dok je do tad maestralno upravljala bastardom Lovejoya, Gossip girl i Breaking bada.
Al dobro, nije mi zao, treba mi vise suvremenih djela sa suvremenim likovima, precesto se zakopam tamo negdje u Prvom i Drugom svjetskom ratu pa mi ne bude dobro.
Dupli post.
Jucer sam posudila Junak ili cudoviste Mirte Maslac na tanjinu preporuku, i potvrdjujem-odlicna je! Nevjerojatno mi je da je autorica 93.godiste. Koja samosvijest i zrelost. Zanimljivo mi je i da nema osvrta na drustvene aktualnosti, tek poneke glazbene reference upucuju na suvremenost (jer autorica je iznimno nacitana i referira se na brojne klasike knjizevnosti koje ja, priznajem, nisam ni pogledala).
I super mi je bilo sto spominje Vjezbanje zivota kao izuzetno dosadnu knjigu, sto ne bih ni primjetila da je niste nedavno ovdje nahvalile :D
Richard Flanagan: Uskim putom duboko na sjever
Pokupila sam preporuku, naravno, odavde, mislim da je višestruko hvaljena...
Uh, ne znam ni sama...
Na prvu mogu reći da me nije u cijelosti oduševila. Ali pojedini dijelovi baš jesu.
Odnosno, ne znam je li "oduševljenje" pravi izraz.
Paradoksalno, najbolje su mi "legli" dijelovi koji opisuju najveće strahote, njih sam "progutala" u dahu...
A ovo ostalo mi je sve manje-više nategnuto, čak neki dijelovi i "limunadasti".
Opći dojam mi je na kraju malo konfuzan.
420 stranica
I meni, i baš zbog tih dijelova mi je opći dojam o knjizi izvrstan. Iako me se prvi dio baš i nije dojmio, stvarno mi se činio, kako kažeš, malo limunadast.
Ali taj ratni dio stvarno je bio vrlo snažan, i neke rečenice su mi kao da ih je Camus pisao (usp. "Kugu"). Pa i onaj dio poslije rata mi je bio dojmljiviji od početka romana.
Flanagan mi se jako svidio uživo, kad je bio gost na FSK, i govorio je o nekim stvarima koje su bile povod za pisanje te knjige, pa mi je cijelo djelo u tom kontekstu onda i jasnije.
Andras Forgach: Tajni život moje majke
Knjiga je bila prilično hvaljena u kritici, autor je, čini mi se, gostovao i jesenas na FSK (nisam bila). O romanu, ne znam što da mislim. Tematski je vrlo intrigantan (spoznaja autora da su mu roditelji, naročito majka, bili uključeni u državnu obavještajnu mrežu), napisan je zanimljivom mješavinom stilova (od pripovijedanja do doslovnog navođenja službenih izvještaja, koji su citirani drugačijim fontom), ali na kraju sam ga jedva dočitala do kraja, bio mi je prenaporan i nekako mi nema ni glavu ni rep, završava iznenada kao što je i počeo. Glavna moja zamjerka je manjak autorovog osobnog diskursa - iako i samog sebe spominje u romanu, i više je nego jasno da je riječ o autobiografskom djelu, likovi roditelja cijelo vrijeme ostaju nekako na distanci, apstraktni, bez odnosa prema djeci i bliskim ljudima. Nedostajao mi je onaj osobni kontrast između majke i obavještajke, što bi sigurno ostavilo jači dojam. Ima takvih dijelova u romanu, ali tek u naznakama.
Ali dobro, neka sam i to pročitala...
Molila bih par preporuka za knjigu za poklon mami. Nesto: deblje, ne plitko, ne prekomplicirano. Voli dramaticno. Humor nikad nikom ne skodi. Roman, al mozda netko ima ideju za publicistiku. Znam da je tesko, dajte pliz samo par ideja na poluslijepo.
Neki roman Ljudmile Ulicke ;) Iskreno vaš, Šurik; Daniel Stein, prevoditelj; Zeleni šator (ovi su prevedeni na hrvatski u zadnjih nekoliko godina i ima ih u knjižarama).
Romani su, nisu prekomplicirani, ali nikako nisu ni plitki. I poprilično su debeli :-)
Da!!! 'Najkrvolocniji' dijelovi su i meni najbolji. I onaj poslijeratni dio, posebmo u Japanu. Limunadasti su u skladuns naslovnicom, koja mi je isto limunadasta. Uzivo se i meni jakon svidio. Bez obzira na linunadaste dijelove (koje ima i moja omiljena Chimamanda, i koji su mi i kod njr nekako najlosiji, bolji su mi ovi drugi..koji opisuju drustvo i neljubavne odnose), ta mi je knjiga jedna od omiljenih prosle god.
Ja sad citam jeftino kupljenog Beigbedera Praznici u komi. Vjer sam to vec i citala. Sto reci...to nije moj svijet i nervira me. Mizda je ipak dovrsim, kratka je, a cisto i zbog kulturoloskog aspekta (polusvijet DJ-eva i partijanera).
Zao mi je zbog Tajnog zivota. Na njega sam se napalila ocekujuci knjizevni Zivot drugih, emotivne katarze. Vidim, nista od toga :)
Oprosti što prije nisam odgovorila.
Mojoj mami se svidjela Genijalna prijateljica, Signatura na svim stvarima Elizabeth Gilbert, Dodir C. McCullough, Alias Grace M. Atwood.
Sve su debele i sve napisale žene :)
Svidio joj se i Angelin prah F. McCourta. U njemu ima humora.
Mojoj mami se ne sviđa ama baš ništa što joj ja preporučim :mrgreen: Sad sam joj kupila Genijalna prijateljica, počela je čitati i prekinula. Navodno si čuva za ljeto, jer tad ne može u knjižnicu.
Knjige koje ja mislim da bi joj bile baš super, nula bodova. Npr. ona Otmjenost ježa, nula. Magda Szabo, nula. Sviđa joj se recimo Franzen, Amos Oz, Ferić, Dubravka Ugrešić.
Evo, ja bih preporučila Ferićev Kalendar Maja.
Da, bas su teske te mame. A onda, povrh svega, ni sama se ne mogu bas dobro sjetiti sta sam joj vec preporucivala, sto je vec citala... A malcice mi je i bezveze kupovati nesto sto sama nisam citala.
Sama sam mislila na Hararija ili Tisju Kljakovic,ili mozda Oza, ili... znate li mozda kakav dobar salon za masazu u ST ? :-)
I još Tisuću žarkih sunaca i Pola žutog sunca...stvarno su sjajne :)
Od publicistike ja preporučujem Zeca jantarnih očiju - ovo: https://www.mvinfo.hr/clanak/edmund-...antarnih-ociju
Nabavila sam ovo nedavno i isto me se tako dojmila, pogotovo što zbog priprema starijeg sina za maturu (HJ) silom prilika ponavljam gradivo razgovarajući s njim. Čovječe - svaka rečenica ima referencu u književnosti, glazbi i drugim umjetnostima, a žena se stvarno ogolila do kostiju. Doslovce.
Ferića volim, skoro sve čitala, Kalendar Maja mi je odličan, Osama uh... teško sam je probavila. Ne znam zašto. Previše pervezija i ljetnog seksa u sto kombinacija. Djeca Patrasa su mi OK... a ne znam zašto me baš ova umela. Ne znam je li to literatura za mame :mrgreen:.
Da, i meni je Ferić odličan, ali imam drugačije dojmove o pojedinim djelima: Osama mi je bila bolja od Kalendara Maja....
S druge strane, tek kasnije mi je pao šaka Anđeo u ofsajdu i to je bilo totalno razočaranje. Baš baš mi se nije svidjelo. Ne znam da li me uhvatilo na krivoj nozi, ali to ne bih ponovno uzela u ruke nikako. Kalendar Maja mi je imao dosadnih mjesta, a evo - Osama mi je bila dobra.
Zapravo ne znam odgovor zašto mi je Na osami tako tužna knjiga, za razliku od svih drugih - teme i drugih su kontroverzne (tj. kontroverzno iskrene), ali Na osami mi je ostal anekako najviše osamljenija, najviše puna nekog tužnog seksa i neispunjenosti. Maybe it's just me koja se mijenjam s godinama. Pa ako anegdotalno izvlačim da mi je Ferić s godinama sve tužniji, onda ga ne bih preporučivala mamama... kao ni, npr., najnoviju Drakulićku. Too depressing.
Olga Tokarczuk i Pluga bi ja nekoj mami preporučila. I Ulickin opus.
A mama koja voli Franzena bi, u mojim očima, dobila dodatni bonus :).
ja sam čitala samo Kalendar Maja i točno znam da bi moja majka bila zgrožena
ustvari, maloprije razmišljam kako se daju preporuke za mame kao da sve imamo istu mamu :lool:
npr moja mama je više tip za romane poput Kolibe, Alkemičara i slično
s druge strane ona opsesivno skuplja knjige (koje ne čita) pa sam tako iz njene biblioteke ljetos uzela i Eriku Jong (za koju ne vjerujem da ju je pročitala)
btw, ne znam jesam li ovdje pisala, ali Strah od letenja mi je tako dobro legao sada u tridesetima, kad sam ga prvi put čitala (vjerojatno krajem srednje ili početkom faksa) sam bila previše zasljepljena seksom i bračnom nevjerom, provincijska ja je bila zgrožena tim slobodama :mrgreen: sedamdesete su u moje selo došle tek u 2000-tima :mrgreen:
meni su sve nabrojane super
a Anđeo u ofsajdu sam prvi put čitala 02/2002. kad sam ležala u bolnici radi ektopične trudnoće
i meni je bila toliko dobra
smijala sam se naglas
ružno reć, ali ona priča o sahrani curice, meni su suze frcale od smijeha
grozno, valjda sam bila malo psih i hormonalno pomaknuta
uglavnom mi je knjiga ostala u sjećanju kao presuper
nakon 10 godina sam je išla ponovo čitati
niš posebno
nit mi je bila više tako smiješna
niti tako dobra
to što kažeš, na kakvoj nozi te uhvati